2 minute read

Smrt u Pont Avenu Žan-Lika Banaleka,

Modernu verziju klasičnog detektivskog romana koja je osvojila publiku širom sveta

Advertisement

Svetski bestseler prodat u više od milion primeraka Smrt u Pont Avenu Žan-Lika Banaleka bio je tema devedeset pete tribine Laguninog književnog kluba. O ovoj knjizi su razgovarali novinarka Dragana Kovačević i Đorđe Bajić, pisac i književni kritičar.

Prošle su dve godine otkako su komesara Dipena, svojeglavog ljubitelja pingvina, kofeinskog zavisnika i rođenog Parižanina, za kaznu premestili „na kraj sveta“: u Konkarno na obali Bretanje, gde se nikad ništa ne dešava osim navale turista u letnjoj sezoni. Tog vrelog julskog jutra, međutim, uporna zvonjava mobilnog telefona ometa Dipenov ritual ispijanja prve dnevne kafe. Na drugom kraju žice nesnosni glas inspektora Kadega obaveštava ga o brutalnom ubistvu koje je šokiralo obližnji idilični gradić Pont Aven, poznat po slavnoj slikarskoj koloniji. Ostareli vlasnik legendarnog hotela Sentral, u kojem su stanovali Gogen i drugi veliki slikari, brutalno je izboden. Ko je ubio devedesetjednogodišnjeg starca i zašto? Šta se događalo u poslednjim danima njegovog života?

Kada je ubrzo zatim pronađen i drugi leš na bretonskoj obali, Žorž Dipen shvata da je pred njim slučaj neslućenih razmera. I dok se pritisak javnosti povećava, a stanovnici gradića tvrdoglavo ćute, komesar Dipen otkriva tajanstven i spektakularan trag…

Bretanja Kao Junak

D.K.: Roman je pre svega interesantan zato što autor piše pod pseudonimom, opsednut je predelom i opisima, a detektiv je veliki hedonista, obožava kafu i svoje dnevne rituale, i netipičan je junak ovakvih knjiga. Detektivi su obično razvedeni, alkoholičari, a komesar Dipen uživa u životu. Nasuprot tome postoji zločin, kod Agate Kristi takva je postavka da svi mogu biti ubice.Tako je i u ovom romanu: svako može biti ubica uglednog starijeg hotelijera, i članovi njegove porodice i neko iz njegovog okruženja, što radnju čini napetom do samog kraja. Knjiga obiluje i humorom, koji nije napadan, blag je, ali se dobro uklapa sa napetošću rešavanja zločina, jer su se desila čak dva ubistva za četiri dana, koliko i traje radnja celog romana. Svi vole autentične priče, spominjanje slikara daje draž, a služi i kao okidač, kao okosnica radnje romana.

Đ.B.: Banalek je smestio radnju u Bretanju koja deluje ušuškano, mirno, kao deo Francuske u kojem se ne dešavaju ubistva ili bilo kakve misterije te vrste, čime je na neki način dao omaž Agati Kristi, koja je volela da radnje svojih misterija smešta u mala engleska mesta koja na prvi pogled deluju uspavano, kao da u njima nema „niskih strasti“, okolnosti koje će dovesti do ubistva, a zapravo ih ima. Smrt u Pont Avenu bih nazvao i turističkim romanom, jer čitajući ovaj roman, upoznajemo Bretanju.

Me Avina Fikcije I Stvarnih Elemenata

Pont Aven je zaista bio gradić u kojem su se okupljali umetnici kao što su Gogen, Bernar, Serizje, a potom je izmaštana priča o Gogenovoj nepoznatoj slici koja je visila duže od jednog veka na zidu restorana hotela.

Đ.B.: Kombinovanje istorijskih činjenica i fikcije je, rekao bih, postao trend.Ako volite umetnost, francuske slikare, u ovom romanu možete saznatipodatke koje možda niste znali, ali je to urađeno vrlo diskretno, a ipak dovoljno da vas zainteresuje da potražite na Guglu umetnička dela koja se spominju, pročitate o Gogenovom boravku i stvaranju u Pont Avenu, uz izmaštani detalj koji je pogonsko gorivo za misteriju u romanu.

D.K.: Autor opisuje Dipena kao visokog, krupnog, nosi polo majicu i farmerke, po čemu se razlikuje od uobičajenih detektiva na koje smo navikli, koji su obično „zapušteni“. Dipen voli da se osami, da sedi na klupi kraj mora dok razmišlja o slučajevima koje rešava, a ta mirnoća i izolovanost koje traži nisu u skladu sa profesijom kojom se bavi.

Đ.B.: Komesar Dipen je vrlo metodičan, obazriv je, nema ništa brutalno u njemu, kao u školi tvrdih krimi romana, zbog čega bi se ovaj serijal možda dopao i onima koji ne čitaju kriminalističke romane. ■

Glumica i spisateljica

Tijana Kondić, čiji novi

roman Buka

čitamo u izdanju Lagune, smatra da dobru književnost

odlikuju iskrenost i autentičnost, i otkriva koja su joj dela pomogla da pronađe svoj glas

Razgovarala:

This article is from: