Iran: smrt tlačiteljima – bili oni Šah ili Vrhovni vođa

Prošlo je više od mjesec dana od izbijanja pobune mladih u Iranu, izazvane režimskim ubistvom mlade Kurdkinje Mahse Amini. Sa skoro stalnim sukobima između snaga bezbjednosti i omladine u svakom većem gradu, pored talasa čaršijskih štrajkova i niza industrijskih štrajkova, situacija ima potencijal da se pretvori u revolucionarni masovni pokret. Od prošle nedjelje se širi kampanja za generalni štrajk, uz pozive na formiranje revolucionarnih komiteta otpora.

sa „stabilnošću, bezbjednošću i napretkom najvišeg stepena“, i postavlja sebi ulogu da upravlja glatkom tranzicijom iz Islamske Republike.

Iste laži ponavljaju i zapadni buržoaski mediji: mit o liberalnom Pahlavijevom režimu, koji predstavlja Rezu Pahlavija kao ujedinjujuću snagu i umanjuje revolucionarni karakter pokreta. Ovo je uslijedilo nakon niza vratolomija imperijalista, sa zapadnim političarima u izraelskom parlamentu, Evropskom parlamentu i drugdje koji su se šišali u znak „solidarnosti“ sa iranskim narodom.

Ovaj revolucionarni pokret dobio je ogromnu podršku radnika i omladine širom svijeta, posebno među iranskom dijasporom. U međuvremenu, u mnogim zapadnim zemljama, buržoaski političari su se, u ciničnom sopstvenom interesu, pridružili protestima solidarnosti, šišali kosu u lažnoj podršci iranskim ženama i držali licemjerne govore o ljudskim pravima. Prognana dinastija Pahlavija, zbačena revolucijom 1979. godine, iskoristila je ovo kao priliku da se predstavi kao portparol iranskog naroda.

Od samog početka, vidjeli smo stalnu poplavu intervjua i članaka o Pahlavijima u persijskim novinskim kućama koje podržavaju strane novinske kuće, kao što su Iran International, BBC Persian, VOA Persian, između ostalih. Reza Pahlavi, bivši prestolonasljednik, predstavlja sebe kao liberalnog demokratu, preoblikuje krvavu vladavinu svog oca u moderno liberalno društvo

Reza Pahlavi je oportunistički podsticao štrajkove i proteste. On čak ide toliko daleko da radnicima u štrajku daje neželjene savjete da je „tajna pobjede jedinstvo, solidarnost i kontinuitet“. Kao da ovi Pahlavi lopovi koji su pobjegli iz Irana sa milijardama dolara imaju nešto zajedničko sa iranskim masama ili revolucionarima.

Imperijalisti i Pahlavi su prolili još licemjernih suza zbog represije nad narodom u nedjelju uveče u zloglasnom zatvoru Evin, a Reza Pahlavi je objavio tvit bez sluha: „Odgovornost za bilo kakav gubitak života u ovom požaru u Evinu leži na Aliju Hamneiju i njegovom zlom režimu“. Zgodno zaboravlja da je upravo njegov rođeni otac, šah Mohmad Reza Pahlavi, zajedno sa imperijalistima, taj koji je sagradio ovaj zatvor, u kome su mučili i ubijali hiljade političkih zatvorenika. Islamska Republika je samo nastavila istim putem terora Pahlavija, dodajući nekoliko svojih posebnih karakteristika.

Ovi zločinci, Pahlaviji, pozvali su na dalje međunarodne sankcije i da se zapadne zemlje i Iranci ujedine protiv Islamske Republike. U proteklih nekoliko nedjelja, Reza Pahlavi se udvarao najreakcionarnijim političarima u Sjevernoj Americi i Evropskoj uniji. Kanada, EU i SAD su već uvele nove sankcije; sa SAD koje su pooštrile kontrolu nad iranskim izvozom nafte.

Radnička klasa će biti ta koja će osjetiti teret ovih sankcija. Već su, kroz sankcije, i zapadni imperijalisti i režim stvorili košmarnu društvenu krizu u Iranu, sa masovnom nezaposlenošću, rastućom inflacijom i ogromnom većinom Iranaca koji žive u siromaštvu. Pahlavijev odgovor na sankcije, kao i njegovih reakcionarnih prijatelja u Saudijskoj Arabiji i Izraelu, bio je samo da one nisu dovoljno čvrste. Pahlavisti i imperijalisti ne mare za narod Irana, njihova podrška ovom pokretu smrdi na licemjerje i sopstveni interes.

Krokodilske suze imperijalista zbog kršenja ljudskih prava i novih sankcija samo su dale municiju trulom iranskom režimu da pokuša da oslika cijeli pokret intervencijom koju podržavaju stranci. Od režima dolazi stalna paljba propagande. Kako tekućem pokretu nedostaje bilo kakvo jasno vođstvo ili program, to je unijelo konfuziju među masama, izazivajući oklijevanje među mnogima koji bi inače podržali pokret.

Iranski režim igra na ovu slabost pokreta i uporno ga optužuje da je saradnji sa monarhistima i imperijalistima. U stvarnosti, u ovom trenutku nema znakova da ove snage imaju bilo kakav značajan uticaj na kretanje unutar samog Irana.

Činjenica je da zapadni imperijalisti nikada nisu bili i nikada neće biti šampioni demokratije ili radničke klase, u Iranu, svojim zemljama, ili bilo gdje drugdje. Moramo samo da pogledamo trule i korumpirane režime koje su SAD postavile nakon svojih invazija na Irak i Avganistan; ili vidjeti njihove najbliže saveznike kao što je Saudijska Arabija, reakcionarnu vjersku diktaturu koja raspiruje vatru etničkog i vjerskog sektaštva svuda; ili Izrael, još jedan reakcionarni režim čije brutalno ugnjetavanje Palestinaca otkriva potpuno nepoštovanje ljudskih života. Nije ni čudo što iranske mase ne vide zapadni imperijalizam kao svoj spas.

U samom Iranu, imperijalisti imaju veoma mračnu istoriju eksploatacije i podržavanja strašnog šahovskog režima putem državnih udara i obuke šahovske tajne policije SAVAK. Neprekidni pokušaji da se ponovo učvrsti svoj stisak nad Iranom potkopavanjem sadašnjeg režima od revolucije 1979. godine, od finansiranja Sadama Huseina tokom iračko-iranskog rata do tekućih sankcija predvođenih SAD-om koje su devastirale zemlju, samo su učvrstili opravdanu mržnju prema imperijalizmu među iranskim narodom.

Islamska republika i zapadni imperijalisti su dvije strane istog trulog kapitalističkog sistema, koji nema šta da ponudi iranskim masama. Islamska Republika je iskoristila napade imperijalista da opravda povećanu eksploataciju radničke klase. Iranska vladajuća klasa i njeni prijatelji ne samo da su nadoknadili gubitke od sankcija, već ustvari Iran sada ima 14. najveći broj dolarskih milionera na svijetu, koji su od pandemije povećali svoje bogatstvo za 24 odsto.

Sankcije i prijetnje imperijalista samo su pomogle režimu, kao što se vidi u pobuni u novembru i decembru 2019, koja je stala nakon ubistva Kasema Sulejmanija i prijetnji Trampove vlade.

Sadašnji pokret je odbacio imperijaliste i njihove Pahlavijeve pijune sa popularnim sloganom: „Smrt tlačiteljima – bilo da je to šah ili [vrhovni] vođa“. Tokom prethodnih ustanaka, parole monarhista su povremeno skandirali neki elementi srednje klase, ali sada su skoro potpuno odsutni. Umjesto toga, razne studentske grupe dale su izjave u kojima osuđuju Pahlavije i zapadne medije, među njima i studenti Univerziteta za nauku i kulturu u Teheranu, koji su izrazili gađenje prema zapadnim buržoaskim medijima koji u zakopavaju njihov važan antirežimski i antišahovski slogan:

„Posljednjih nedjelja i tokom dana ustanka, zlokobna koalicija ugnjetavača vladajućeg režima i pristalica Reze Pahlavija i drugih rojalističkih nasilnika, uz saradnju saudijskih plaćenih novinara Iran International i Manoto i ‘neutralnog’ persijskog Bi-Bi-Sija, pokušali su da ućutkaju ovaj slogan... Ponovićemo naše slogane tako da oni [monarhisti] budu tužni kada čuju istinu u svojim sigurnim kućama u Los Anđelesu i Londonu.“

Ovo mišljenje dijele različite radničke organizacije koje su dale podršku tekućem pokretu sa sličnim izjavama. Militantni radnici Haft Tapeha su to prilično dobro rekli:

„Specijalni predstavnik Amerike za Iran je rekao da oni ne traže promjenu režima u Iranu. Htio sam da kažem: da li je ova osoba nazadna ili tako nešto? Ili se pravi glup? Uopšte nismo tražili vašu podršku! Ko je pitao vas kriminalce za podršku?

„Uzgred, znamo bolje nego ikada ranije da nas radnike ne podržavaju ni Amerika, Francuska, Engleska, Kina, Rusija, niti bilo koja druga prljava vlada. Ali loša vijest za Ameriku je da su njeni omiljeni vladari u Iranu (vlasti islamskog režima) na ivici toga da pobjegnu u zagrljaj svojih očeva, a to su Amerika, Engleska, Rusija i Kina.

„Vi ste naš klasni neprijatelj i mi smo u ratu sa vama. Uvijek smo znali da je u vašem interesu da imate vladu (poput Islamskog režima u Iranu) koja sprovodi najoštriju antiradničku politiku. Koji je oblik vlasti bolji za vaše interese nego Islamska Republika?“

Iako postoji ogromna podrška među radničkom klasom za revolucionarni pokret, čak i van militantnih nezavisnih sindikata, ona je uglavnom ostala pasivna. U nedostatku revolucionarnog vođstva i programa, jedina vidljiva alternativa je omraženi Pahlavi. Mase shvataju da su interesi Pahlavija kojeg podržava imperijalizam i njihovi interesi suštinski u suprotnosti.

Molbe Reze Pahlavija za jedinstvo između Iranaca „različitih političkih struja u Iranu sutrašnjice“, za koje kaže da se moraju „ujediniti za naš zajednički cilj da bismo spasili zemlju“, kako je navedeno u intervjuu za Iran International, samo prijete da gurnu dio masa ka režimu. Reza Pahlavi i bivša kraljica Farah Pahlavi takođe su upućivali stalne pozive snagama bezbjednosti da prebjegnu i pridruže se pokretu; međutim, to nije isključivo usmjereno na članstvo, već i na kriminalne oficire i generale režima.

Svaki oblik jedinstva sa ovim reakcionarima u suštini znači potčinjavanje pokreta dijelu vladajuće klase. Da bi se ovaj pokret transformisao u revoluciju, potrebno je voditi kampanju za generalni štrajk, izgraditi savjet otpora na svakom radnom mjestu, fakultetu i komšiluku, i pridobiti cijelu radničku klasu i siromašne da se pridruže borbi. To bi zahtijevalo razvoj revolucionarnog programa, koji bi uključio zahtjeve radnika i siromašnih. U nedostatku revolucionarnog programa i vođstva, ova borba će biti daleko dugotrajnija, što zauzvrat povećava rizik da pokret izgubi zamah.

DOLJE ISLAMSKA REPUBLIKA! DOLJE IMPERIJALIZAM!

Revolucionarna omladina na čelu borbe započela je ovaj ogroman zadatak. Širom Irana grupe mladih vode kampanju za generalni štrajk i pozivaju na formiranje savjeta otpora. Na kraju, pošto je iranski kapitalizam u ćorsokaku i ne može da ispuni ekonomske i demokratske zahtjeve masa, jedini put napred je da radnici preuzmu vlast za sebe.

Zadatak revolucionara van Irana nije da ponavljaju imperijalističku propagandu, već da razotkriju njeno licemjerje i cinični interes imperijalista u Iranu, koji nema nikakve veze sa iranskim masama. Neophodno je razotkriti laži Pahlavija i imperijalista, i istaći pravi pravac revolucionarnog procesa koji pokreće mase. U ovoj borbi, jedini pravi saveznik iranskih masa je međunarodna radnička klasa, ujedinjena u zajedničkoj borbi protiv kapitalizma i imperijalizma, koji nema ništa da ponudi masama bilo gdje u svijetu.