2 minute read

Uvodnik

Napisala: Jana Zvonar, 7. a

U Hrvatskoj se pojavio sredinom ožujka. Došao je nenadano. Polako smo se počeli upoznavati s novim virusom. Jesmo li imali drugog izbora?

Advertisement

Ovo je jako neobično doba za sve nas. Moramo nositi maske, držati razmak, dezinficirati ruke, paziti koliko se dugo zadržavamo na nekim mjestima… Ipak, mislim da je najteže nama djeci i mladima. Nismo svjesni novih promjena, teško se privikavamo novom modnom dodatku, tj. maskama, ne smijemo otići u kino s prijateljima, moramo se odreći svega onoga što nam je do sada bila svakodnevnica. Mladima je još teže jer žele ići na tulume, ići u kafiće, bezbrižno se družiti i zabavljati se. To me žalosti. No, još me više rastužuje što ima ljudi koji se ne žele pridržavati propisanih mjera. Karantena za sve Od trećega mjeseca pa do kraja nastavne godine bili smo u karanteni. Koliko god volimo biti kod kuće, ne možemo stalno biti u njoj. Nitko ne može! Sve je bilo zatvoreno - škole, crkve, trgovine (osim onih s prehrambenim proizvodima), pekare, tvornice, igrališta, knjižnice... Bilo mi je teško što nisam mogla viđati prijatelje pa čak ni svoju širu obitelj. Nitko nije smio izlaziti iz kuće ako nije bilo nekog opravdanog razloga. Starijima je bilo predloženo da uopće ne izlaze van, već da zamole nekoga da im donese sve što im je bilo potrebno. Online nastava – još i to! Za nas školarce najveća promjena odnosila se na nastavu na daljinu (online nastavu). Svi smo radili od kuće, ili smo bar trebali. Nisu svi ozbiljno pristupili online nastavi. Neke učenike roditelji nisu tjerali, a njima samima se nije ni dalo. Po meni to je bila jedna od lošijih strana virtualne učionice jer u školi moramo svi sve raditi. Problem je bio što nam učitelji nisu mogli dobro objasniti zadatke kao što to mogu kad smo na nastavi u školi. Neki učenici ne znaju dobro raspodijeliti vrijeme da bi odradili zadatke u određenom vremenu pa su često kasnili s rješavanjem zadataka i njihovim slanjem. Prva prednost online nastave je ta što se nismo morali rano buditi niti ići ranije spavati kako bismo sutradan mogli ići odmorni u školu. Druga prednost je ta što smo imali osjećaj da su nam praznici duži. Novo normalno Nakon karantene možemo reći da se život vratio u normalu premda je to daleko od prijašnjeg života. U rujnu smo opet bili u školskim klupama. Moramo nositi maske, držati distancu te se pridržavati mjera opreza. Za sada je sve dobro. Čudno, ali izdržljivo. Sve u svemu nadam se da će ova pandemija što prije završiti. Svima je dosta! Želim normalan život kako smo živjeli do proljeća 2020., želim se vratiti starim navikama, želim s prijateljima ići u kino… Želim svoj život kakav je bio prije COVIDA- 19!

PERITE RUKE

NOSITE MASKU

BEZ RUKOVANJA

This article is from: