- Carrington... doista se trudim ne visjeti ti za vratom. No većina stvari koja tebe u ovoj dobi zabavlja, mene u potpunosti izluđuje. A kako budeš rasla, stvari će se po tom pitanju još i pogoršavati. - Neću više nikada učiniti ništa protiv tvoje volje - malo prebrzo je obećala. Osmjehnula sam se. - Jedino što od tebe očekujem jest da mi obećaš da ćeš me uvijek upitati za mišljenje, o čemu god da se radilo. Sigurna sam da na taj način moţemo pronaći neko kompromisno rješenje. Znaš što je to, zar ne? - Aha. To je kad nitko ne dobije ono što hoće pa onda nitko nije potpuno zadovoljan. Kao kad je Gage spustio sajlu. Nasmijala sam se. - Upravo tako - rekla sam i preko ramena kratko pogledala prema ostavi. Koliko sam mogla vidjeti, bila je prazna. Gage se očito iskrao iz kuhinje kroz straţnja vrata. Nisam imala pojma što ću mu reći kad se ponovno sretnemo. Njegovi strastveni poljupci i moja reakcija na njih... biti će najpametnije da ni ne pokušavam s njim razgovarati o tome. Tako da se moţemo pretvarati kao da se ništa nije dogodilo. - Što ti je Churchill rekao? - upitala sam. - Otkud znaš da smo razgovarali? Na trenutak sam zašutjela, pokušavajući smisliti odgovor. - Pretpostavljam da jeste - odvratila sam. - Nisi se odmah pojavila, a predobro ga poznajem da ne bih znala kako bi prije umro nego zadrţao mišljenje za sebe. - U pravu si - priznala je. - Rekao mi je da odgoj djeteta nije lak zadatak, ali da si ti najbolja zamjena za majku koju sam mogla dobiti i da se nitko osim tebe ne bi mogao tako dobro pobrinuti za mene. Bila sam istinski polaskana. - Doista je to rekao? - Da. I rekao je da te ne smijem olako uzimati jer većina cura bi me na tvom mjestu nakon majčine smrti smjestila u dom za nezbrinutu djecu rekla je i naslonila mi glavu na grudi. - Razmišljaš li ikada o tome? - tiho je upitala. - Ne - odlučno sam odvratila. - Nikada to ne bih učinila. Previše te volim da bih mogla ţivjeti bez tebe. Kratko je kimnula pa potraţila moj pogled. - Liberty? - Da, mila? - Što ste ti i Gage radili u ostavi?
~195~