Page 1

Marijan Jelenić

MOJA ŽUPA Attinianum


G. Tommasini, Vodnjan 1651.

© Izdaje: Župni ured i Grad Vodnjan


Marijan Jelenić

MOJA ŽUPA Attinianum

Vodnjan, 03.02.2012.


Svaki čovjek, svako mjesto ima svog anđela čuvara. Grb Vodnjana, kameni zapis ujedinjenja vodnjanskih naselja.


ŽUPA VODNJAN - DIGNANO O 800-toj obljetnici Župe Vodnjan

UVOD Život kroz 800 godina jedne župe nije lako obuhvatiti. O njemu govore arheološki nalazi, postojeći sakralni spomenici sa svojim inventarom, Statut, bratovštine, Matične knjige koje počinju od 1559., župski, biskupijski i državni arhivi različitih instancija, te jezik, običaji, blagdani, hodočasnički dani, groblja, izgled naselja sa svojom arhitekturom, čak i polja i njive, mnoge i neuhvatljive silnice ovog mjesta i njegovih žitelja na susjedne župske zajednice. Povijest je Vodnjana bogata i nedovoljno istražena. Pred mladim naraštajima predstoje divni zadaci. Pred fenomenom Vodnjana, ostajemo začuđeni. U slijedećim recima sabiremo neke važnije spoznaje. ŽIVOT KROZ STOLJEĆA Vodnjan je 1212. uzdignut na čast župe s vlastitim župnikom1. Godišnjica kakvom se ne mogu pohvaliti baš mnogi u svijetu. Najvjerojatnije se to zbilo kad se šest naselja Vodnjanštine: Sveti Lovro, Banjole, Mednjan, Sveti Kvirin, Guran i Vodnjan pred opasnostima osvajača odlučilo ujediniti i zbog obrane nastaniti zajedno u Vodnjanu, današnjem Starom gradu. Zajedničko su mjesto izabrali kockom. Taj je događaj predstavljen vodnjanskim grbom.2 1

Domenico Rismondo, Dignano d’Istria nei ricordi, Ravenna, 1937., str. 5., Annali istriani del secolo XIII, nel periodico „La Provincia“, Capodistria, A. XV., 1881 n.ro 6. 2 Id, str. 4. Mislim da je grb Vodnjana smještenim na Narodnom trgu na palači Bradamante: ovalno polje srebrnog tla s crvenim križem i šest dijadema u kruni, simbol šest ujedinjenih naselja.

3


Prva je župna crkva bila sv. Jakova, zvana San Giacomo delle Trisiere, što bi prema grčkom très ièròs - tri osobe, moglo značiti da je crkva bila posvećena trima božanskim Osobama, Presvetom Trojstvu3 Crkva je s dva usporedna oltara zanimljiva. Desni oltar ima sliku Presvetog Trojstva, a lijevi Bogorodicu sa sv. Blažom i sv. Jakovom. Otuda je vjerojatno i izabran sveti Blaž kao zaštitnik župe. Crkva takvih dimenzija više nije bila dovoljna, pa je u XI. st. sagrađena na tlu današnje župne crkve bazilika sv. Blaža 41x19m koja bi mogla primiti oko 3000 ljudi. Nobilnost crkve svjedoči kustodija za sv. ulja iz 1451. koja se čuva do danas u zapadnom dijelu transepta4 kao i druga ornamentalna plastika izložena u Zbirci sakralne umjetnosti. Od 13. st. dika je Vodnjana, stara kolegijalna bazilika sv. Blaža prozvana kasnije „insigne“ s pet kanonika za dušobrižništvo i molitvu Časoslova. Župnika između kanonika biraju građani, biskup ga potvrđuje ili ne. Kapelana svake godine bira Kaptol. Od 1580. odlukom apostolskog vizitatora Agostina Valiera, kapelan se bira doživotno, zove se pievano.5 Tada se Vodnjan počeo naglo razvijati što se vidi po današnjem obliku grada i njegovim palačama, među kojima najznačajnija palača Betika - Palazzo Bettica, španjolske obitelji Bettica koja se doselila u Vodnjan početkom 16. st., te palačama u Kaštelu, Forno Grande i Trgovačkoj ulici. Vodnjan se u starim dokumentima zove Kaštel po uzoru na drevne kaštelire – castelieri. To su oko dvije tisuće godina prije Krista bila na uzvisinama ili brdima utvrđena naselja s 3 Collana

studi istriani del Centro culturale „Gian Rinaldo Carli“, Dignano e la sua gente, Giovanni Fabro,Trieste 1975, str. 66. 4 Rimsondo n.dj. str. 170. 5 Dignano e la sua gente, n.dj. str. 68.

4


dvostrukim suhozidnim bedemima unutar kojih su se nalazile kućice kupolastog krova kao što su kažuni. Takvo je naselje bilo na uzvisini gdje je crkva Majke Božje Traversa, Monte Molino, u Barbarigi, Mandrijolu, Bronci, Negrinu, Kapitelu, sv. Severinu, Vrčinu.6 Kaštel je zbog sigurnosti obzidano, utvrđeno jezgro, dodatno osigurano s opkopom, danas na Narodnom trgu označeno bijelim kamenim trakama. Imao je troja čuvana vrata, toranj za osmatranje, ujedno i zatvor, unutar stan gradonačelnika sa oratorijem ili kapelom za molitvu, veliku dvoranu za primanja.7 Narodna predaja govori kako je od Kaštela išao podzemni hodnik prema župnoj crkvi u slučaju bjegstva. Novija arheološka istraživanja nisu to potvrdila. Vodnjan je imao neko značenje već prije 1189. kad Federico conte Porcia, zamjenik akvilejskog patrijarhe spominje imenovanje Artica iz Udina kapetanom Istre za Vodnjan i za ostala istarska mjesta.8 Godine 1194. u Sakristiji Eufrazijeve bazilike u Poreču nazočan je raspravi o pašnjacima između porečkog biskupa Petra i puka svjedok „Poponis de Adignani“, što znači, kako misli Andrea dalla Zonca, da je Vodnjan već tada bio važan.9 Važnost Vodnjana svjedoči i nastojanje akvilejskog patrijarha Pagana della Torre kod mletačke republike, kad već ne može obeskrijepiti plebiscitarno predanje Pule 1331. Veneciji, da bar zadrži 11 naselja za svoje prihode kojima je 6 Isto, str. 16-18. 7 Isto. str. 41-45. 8 Rismondo Id, str. 5 9 Dignano e la sua gente,

Giovanni Fabro, Dignano attraverso i

secoli, str, 35.

5


6


Guran, ostaci bazilike Sv. Ĺ imuna, VII st.

7


Vodnjan bio centar i zato naredi svom markizu za Istru da ga osvoji i imenuje svog upravitelja. Tu je službu preuzeo Vodnjanac Bertuccio Capraria kojemu je 1331. povjerena uprava svih akvilejskih krajeva. Vodnjan je tako odijeljen od Pule od 1331. i uredivši svoje granice, zajedno s Mednjanom, Banjolama, Pudenzanom i Guranom prema Puli, odlučuje predati se Veneciji i traži gradonačelnika.10 Predajom Veneciji postaje samostalnom općinom u kojoj nestaje ropstvo i feudalni odnosi. Od 1332. u Vodnjanu je stacioniran konjički odred za sigurnost Pule, Vodnjana, Bala i Rovinja kojim zapovijeda pulski grof.11 Ipak su konačno granice Pula - Vodnjan određene dukalom 12. ožujka 1392., čemu su nazočni kapetan Svetog Lovreča Pazenatičkog Pietro Querini, pulski kapetan Giovanni Moro i vodnjanski gradonačelnik Giovanni Delfin. A granice su konačno „ratificirane“ 1393. u crkvi sv. Jakova delle Trisiere.12 Prema Balama granice se određene 24. svibnja 1422. odlukom mletačkog dužda Tomasa Moceniga kad je u Vodnjanu gradonačelnik Lodovico Badoer.13 Iz rečenoga se vidi kako je izgrađena teritorijalna cjelovitost i samostalnost, postignuta jednodušnost žitelja, čemu je sigurno najviše pridonio vrlo razvijen vjernički život koji je žitelje združio u jedno u zemaljskom životu i pripravljao na onaj vječni. U proslovu Statuta iz 1492. Vodnjan se naziva „vrlo sretnim mjestom“.14 10 Id, str. 5-7. 11 Id, str. 6-7. 12 Rismondo, id, str. 7. 13 Rismondo id, str. 7-8. 14 Statut 1492, citirano prijevod, Kolana od Statuti, 2010. str. 339.

8


Život je ipak nosio svoja iskušenja. Kuga je uništila okolna sela Vodnjana. Veliku nesreću Vodnjan proživljava 1413., u vrijeme rata Venecije i Mađarske, kad mađarski general Scolari Pippo zauzima Bale i Vodnjan i ruši kaštel. A 1509. Vodnjan je u ratu između cara Maksimilijana I. i Venecije napao Kristofor Frankopan koji je odbijan.15 Nakon toga za Vodnjan nastupa zlatno vrijeme napretka, tako, te mletački providur Marin Malipiero 1583. izvješćuje Senat da je Vodnjan „Cvatući Kaštel i najnapučeniji u čitavoj Istri“.16 D. Fortunato Olmo ga u svojem opisu Istre naziva „Nobilissimo Castello - najplemenitijim Kaštelom“.17 Vodnjan 1590. sa selima ima 2987 stanovnika, Pula jedva 1264. U Vodnjanu u vrijeme prebjega Slavena pred Turcima boravi i zapovjednik svih sigurnosnih postrojbi - tzv. „cernida“ s 1000 vojnika. Od kojih je vodnjanski corpus najslavniji i odbija napade nadvojvodinih, mađarskih i uskočkih vojnika od kojih je ovdje poginulo 20018, nakon čega nastupa vrijeme mira i blagostanja. Tako mletački providur Agostino Barbarigo 1669. može izvijestiti Senat: „Vodnjan, samo sedam milja udaljen od Pule, vrlo je lijepo mjesto, smješteno na najplodnijoj ravni u cijeloj Pokrajini, prepuno je žitelja, uljudnih ljudi, uvelike nalik na područje Lombardije, kraj proizvodi velike količine vina, žita, ulja i ostalih proizvoda potrebnih za prehranu stanovništva“.19 15 Rismondo, id, str. 8-9 16 Notizie storiche di Pola, cit. Rismosndo id, str. 9. 17 D. Fortunato Olmo, Descrizione dell’ Istria, Atti e memorie, sv.

V., I., godina 1885. 18 Rismondo, id. Str. 9-10. 19 Rismondo, c.dj., str. 10-11.

9


10


11

Crkva sv. Blaža, najveća i najljepša crkva u Istri.


Između 1723. i 1784. Puljštinu i Vodnjanštinu opet pogađaju kuge.20 Materijalni napredak Vodnjana je u stvari odraz duhovnog napretka. Duhovni napredak ovoga naroda svjedoči izgradnja čak dvanaest crkava i župne crkve, sazidane nakon utemeljenja župe, a te su: sv. Martina 14. st., sjedište Inkvizicije za Istru, sv. Katarine 14. st., sa nedavno otkrivenim freskama, sv. Križa iz 1468., sjedište bratovštine bičevalaca, sv. Lucije iz 14. st., na ostacima negdašnje istoimene bazilike, sv. Martina u Mednjanu iz 13. st., sv. Mihovila iz 1456. kraj istoimene srušene bazilike, sv. Antuna opata iz 14. st., sv. Cecilije iz 15. st., sv. Jakova u Guranu iz 1526., Gospe Karmelske iz 1630., Gospe Traverse iz 1650., i samostana konventualaca, te crkve i samostana sv. Josipa iz 1745. Rast stanovništva i vjere na posebni način svjedoči izgradnja današnje župne crkve između 1760.-1800. Bazilika je iz XI. st. bila malena, ali i trošna. Već je 1747. prijetila rušenjem. Nakon mnogih pokušaja sanacije raspucanih zidova i neslaganja da li ju sanirati ili graditi novu, prevladalo je drugo. Zato je pulski biskup mons. Giovanni Andrea Balbi 13. listopada 1754. crkvu udario interdiktom i naredio da se crkva zatvori. Biskup doslovno piše: „Svaki put kad sam trebao posjetiti župnu crkvu u Vodnjanu, stisnulo mi se srce gledajući je u ruševnom stanju u koje je dovedena, jedva suzdržavajući suze i vidjevši kako je pao krov Sakristije i dio same crkve s južne strane. Zahvaljujemo Bogu što se to zbilo kad je crkva bila prazna i ne treba oplakivati žrtve. S ovim crkvu udaram interdiktom i naređujem da se Presveti Sakrament prenese i čuva u crkvi Gospe Karmelske i da se odsada bogoslužje i sveti obredi drže ondje“.21 20 Rismondo id, str. 12. 21 Rismondo, n.dj., str. 175.

12


Crkva je veličine 56,20x31.60, visine 25 i zvonik visine 60m, izgrađen 1815 i 1883., najveći sakralni objekt u Istri. Opći gradski savjet je u svibnju 1757. odlučio skupiti sve doprinose bratovština, područnih crkava i odredio desetinu na proizvode za gradnju nove crkve. Građani su poklonili radnu snagu i crkva je bila dovršena tek nakon 40 godina, za blagdan Zaštitnika 3. veljače 1800.22 Snagu župske zajednice pokazuje i sposobnost kupnje skupocjenih mramornih oltara župne crkve, izgradnja zvonika u dvije faze: 1815. i 1883. visine 60m. Crkva je izgrađena po uzoru na venecijsku katedralu sv. Petra u Kaštelu, a zvonik po uzoru na zvonik sv. Marka u Veneciji. Velika je investicija bila i nabava velebnih orgulja 1934.23 Nekada je u crkvu išlo sve živo. Crkva je imala drugačiju ulogu od današnje. Preko crkve su stizale sve obavijesti, savjeti i naredbe, preko nje se odvijao sav društveni život. Evo nekih naznaka iz Inventara arhiva24: Od spisa izdvajamo neke: Dužd Venecije, naređuje gradonačelniku pratiti izgradnju župne crkve 13.5.1762. Isti, zabrana uvoza vina u Istru 26.4.1787. I Dieci Savi, zabrana nositi oružje 28.3.1792. Biskup, o ugovoru bratovštine Gospe Karmelske i uljare Bettica 1.1.1796. Car Josip II., o kužnim bolestima 21.5.1805. Biskup, „Tebe Boga hvalimo“ za pobjedu cara Napoleona 1.1.1806. Kapitularni vikar, o ukinuću blagdana odlukom državnih vlasti 27.12.1811. Isti, o zločincima i napadačima 15.11.1812. Kapitularni vikar, propovijed o obavezi vojne službe 13.3.1807. Kotarski komesarijat, smrtna presuda zločincu u Rovinjskom selu 22 Rismondo n.dj. str,157-158. 23 Rismondo n.dj., str.159. 24 „Inventar župno - dekanatskog

arhiva 1575-1950.“ izradio je 1959. župnik don Vinko Pereša, sadrži ukupno 3671 spis.

13


31.7.1817. Isti, o dolasku Gaetana Greslera 25.8.1818. Načelnik, o pregledu mrtvaca prije sahrane 20.5.1823. Kotarski komesarijat, upute o sadnji i obradi voćki 3.11.1823., o carevim rođendanima, o nagradi za najljepšu stoku 4.2 1824., o prolazu nadvojvode Maksimilijana 19.3.1824., određuje voditi Urudžbeni zapisnik 11.1.1825., o konjima 23.8.1825. Biskup pulski, o sadnji i uzgoju krumpira 13.3.1830. Kotarski komesarijat, o vremenu odlaska na posao 10.3.1830., o osobama lošeg ponašanja. Načelnik, o vojniku koji je izgubio novac 28.12.1833., određuje procesiju za kišu u Fažanu, 10. 5. 1834., poziva na izbor školskog nadzornika 20.1. 1831. Kotarski komesarijat, o napadu na voz Trst – Rijeka 10.2.1831. Biskup, javlja smrt cara Franje I. 10.3.1835. Načelnik, o proširenju groblja 2.6.1835. Kotarski komesarijat, o kugi na stoci u Pazinu 28.9.1836., zabranjuje pokop prije isteka 48 sati 2.4.1837. Kotarski komesarijat, potiče plaćati porez 22.7.1838. Komesarijat zabranjuje pucati puškom uoči Božića 13.12.1844. Biskupski Ordinarijat, naređuje saditi bademe 2.1.1846. Isti, zabranjeno krijumčarenje duhaba i skrivanje u crkvi 10.3.1846. Načelnik, proglašuje uništenje koza 13. 11. 1846. Pokrajinska vlada, o sadnji i uzgoju krumpira 31.12.1846. Papa Pijo X., o ustanku u Italiji i Europi 29.4.1848. Općina, naređuje zavjetnu procesiju protiv tifusa 17.5.1852., kupuje crkvu sv. Eufemije i kani porušiti 20.6.1853. Župnik, o načelniku Bagozziju koji se utopio namjerno 11.10.1853. Biskupski Ordinarijat, naređuje molitvu za caričin sretan porod 30.6.1858. Isti, kako su neki svećenici optuženi zbog protivljenja Vlasti 17.6.1859. Isti, zabranjuje sklapanje braka van crkve i popodne 5.1.1859. Župnik Barbana, o novoj provali u crkvu 25.10.1863. Općina, daje pomoć za korizmenog propovjednika 26.2 1863. Sud, određuje da krčme moraju biti zatvorene u vrijeme bogoslužja 2.8.1864. Ordinarijat, o teškim vremenima - Crkvi oduzeta uprava škola 7.7.1869. Isti, Rim osvojili neprijatelji Crkve 20.9.1870. Župnik Barbana,

14


optužuje kapelana Krajinovića zbog bogoslužja na hrvatskom 15.9.1900. Kotarski komesarijat o doprinosu Općine župnoj crkvi 2400 lira godišnje 28.5.1920., Sopraintendenza treba dostaviti popis svih umjetnina 25.8.1927., itd. KAPTOL Važnost i dinamičnost vodnjanske župe pokazuje i Kaptol. U župi je djelovalo nekoliko kanonika, čiji je život bio uređen crkvenim zakonima. Pulski biskup mons. Domenico Juras, poznavajući revnost kaptola, 10. prosinca 1790. odlikovao je kanonike Vodnjana tzv. „Almucijom“ (mocetom koja se nosi u vrijeme bogoslužja) i svjedoči kako ovaj Kaptol prethodi vremenu pape Bonifacija VIII. izabranom 25. prosinca 1294., te kako je ovaj vodnjanski Kaptol, nakon katedralnoga u Puli, prvi u biskupiji. Predstojnik se Kaptola naziva pievano, ponekad i arhiđakon kao npr. don Cesare Proficis, ili generalnim vikarom pulske biskupije jer je kolegijalna crkva sv. Blaža prva u biskupiji nakon pulske katedrale.25 Župom je upravljao župnik sa više svećenika koji su primali primiciju kako svjedoči Sporazum od 30. svibnja 1423., a od 1468. se dokazuje na Sudu kako „quo semper fuit et est consuetudo - kako je bilo uvijek uobičajeno“, plaćati Kaptolu primiciju i 1592. se naziva „antiqua consuetudo - drevni običaj“ ali isti spominje da je sv. Jakov u Guranu imao kaptol 784. odobren od pape Hadrijana I. Nije li Guran bio prva župa?.26 Prije Tridentinskog koncila (1545.-1564.) kanonike je birala Općina jer je od mletačkog Senata uživala tzv. „ius patronatum“. Općinski je savjet kanonike prije 1564. birao na godinu dana, a za naprijed su bili odobreni ili odbačeni. Biranje na 25

Pre Giacomo Giachin, Antichità dell’ex Capitolo Collegiale di Dignano, članak Corrada Ghiralda„Dignano storia“ in un manoscritto del parroco di Gallesano Giacomo Giachin 1875, ATTI, XXX. str. 602. Vidi i Dignano e la sua gente, n. dj. Str. 69. 26 Id, str. 603. i Dignano a la sua gente, obj. str. 172.

15


16


ŽUPNICI VODNJANA NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

Don Rodolfo Tončetić, (1943. - 47.), nakon mnogo dobra, godine 1947. morao je pobjeći preko granice biciklom da spasi goli život. Don Vinko Pereša, (1947. - 75.), proživio je bijedu poraća i vidio je tužna srca masovni odlazak Talijana. Čudom je izbjegao smrt kad se 1952. srušio oltar “Muke Isusove”, na kojem je trebao služiti jutarnju misu. Iako nikad nije kasnio tog jutra, kasneći pet minuta spasi život. Vlč. Marijan Jelenić, došao je u Vodnjan za kapelana 1972., i ostao upraviteljem župe do danas. U analima župe nema svećenika koji je ovdje djelovao četrdeset godina. Obnovio je župnu i druge crkve, utemeljio i postavio 1984. Zbirku sakralne umjetnosti, zastro crkvu vitražima od prejakog svijetla, zaštitio sveta Tijela i učinio župnu i crkvu sv. Foške hodočasničkim destinacijama, pisac više knjiga, stotine novinskih članaka, odlikovan od Saveza društava konzervatora Jugoslavije 1985. za “zaštitu kulturne baštine” i od predsjednika RH Dr. Franje Tuđmana 28. svibnja 1996. “Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, te 3. srpnja 2004. imenovan pulskim kanonikom. Župnik dr. Giovanni Tromba (+ 1836.), posljednji školski inspektor.

17


godinu dana ne znači da ova crkva nije bila uvijek kolegijalna od pet svećenika koje je birao Općinski savjet i potvrđivao biskup da skrbe o dušama i mole Časoslov u koru. Zasluga je Vodnjana što je prvi uveo takvu korisnu novost za izbor kanonika uz dopuštenje biskupa, i to je razlog što se ova kolegijalna crkva smatra prvom u biskupiji.27 Nakon Tridentinskog sabora, tj. nakon 1564. napušta se takva praksa i u Vodnjanu, pa je na biskupa spadalo imenovati kanonike i zato je nastala raspra. Problem je došao do Kaptola u Veneciji i do Dužda koji je primio delegaciju Općine Vodnjana. Nato je uslijedila promjena izbora kanonika koja je obznanjena u Puli 30. siječnja 1567. a kojom je određeno da nakon smrti nekog kanonika, Općina za kanonike Vodnjana izabere bar tri svećenika „časna života, na dobru glasu i dobra zdravlja“ od kojih će biskup jednoga potvrditi. Taj novi izbor kanonika poslan je na odobrenje papi Piju V. koji Bulom od 13. augusta 1567. odobri takav izbor. Tako je Vodnjanski kaptol, zaslugom upornih građana, mudrošću vlasti i pristankom biskupa, u stvari, papinskog prava. Novi način izbora nije povećao niska primanja kanonika, pa Senat 1678. odobri dekret iz 1474. protiv oduzimanja davka župnicima i kanonicima Vodnjana i Buja koje imaju plaćati upravitelji i gradonačelnici, prema pravu potvrđenom 1474.28 Kanonici su se Vodnjana isticali svojim radom i životom, te ih je i mletački Dužd 1790. odlikovao, tzv. „Zanfardom“. Kaptol je trajao do 5. kolovoza 1843. kad je ukinut odlukom vlasti za župnika dr. Giovanni Trombe.29 27 Id, str. 603. 28 Id, str. 604.

Vidi izvještaj Giovanni Dottore Tromba 3 Settembre 1830 al Revendissimo Ordinariato di Parenzo, no 216. i Dignano e la sua gente, str. 76. 29 Id. Str. 604.

18


U 14. st. zbog nedostatka svećenika dušobrižništvo je povjereno pulskim kanonicima, plaćali su ih desetinom na sve proizvode.30 Od župnika je posebno zapamćen Pietro Mitton, rodom iz Bala, poznat po dobroti i odlikovan naslovom Apolstolskog pronotara. Umro je 1900. i sprovod je bio veličanstven.31 Kad nakon Tridentinskog sabora nije bilo moguće otvoriti sjemenište u Puli, u Vodnjan biskup šalje magistra za spremanje svećenika.32 SVJEDOCI ONOSTRANOSTI Čovjek je pozvan na svetost (Lv 2,27). Posebni je put svetosti život po evanđeoskim savjetima: siromaštva, čistoće i poslušnosti koji su, prema vlastitim karizmama, prihvatili razni redovi. Na Vodnjanštini su bili: benediktinci, franjevci, kapucini, konventualci i časne sestre Presvetih Srdaca. Redovnici su svjedoci onostranog života, bez čega bi njihov način življenja bio neshvatljiv. Tolike redovničke zajednice ne bi ovdje mogle živjeti da nije bilo jakog vjerskog života. Redovnički se život ovdje odražavao kroz stoljeća i suoblikovao život župske zajednice. 1. Benediktinski je samostan bio na krajnjem jugu Vodnjanštine, u Betigi. Ondje je bila sagrađena Trojna kapela 400. godine, a bazilika sv. Andrije u V. st.33 Neposredno uz baziliku bio je sagrađen samostan u VII. st. Čini se, benediktinci su ovamo došli istovremeno kao i na 30 Dignano e la sua gente, n. dj. str. 67. 31 Dignano e la sua gente, n.dj. str.70. 32 Dignano e la sua gente, n. dj. str. 101. 33 Branko Marušić, cit. po katalogu Zbirka

Vodnjan, Pula 1984., str. 7.

19

sakralne umjetnosti


Limski kanal gdje su imali zadatak pokrstiti nadiruće poganske Slavene. Benediktinci su svojim pravilom „Moli i radi“ oblikovali ovaj kraj, kako se vidi još i danas iz mreže suhozida i oko tisuću kažuna, gdje je obrađena svaka krpica zemlje. Oni ostaju ovdje do kraja XIII. st. kada žiteljstvo izumire u kugama, a preživjeli benediktinci odlaze. Ali je njihov duh ostao ugrađen u karakter ove župske zajednice. I Vodnjanci će stoljećima biti poznati kao vrlo radišni i pobožni. 2. Franjevci su imali u Vodnjanu sjedište uz današnji zvonik gdje su držali školu i hospicij. Isto su tako sjedište imali i na Gradini, istočno od Vodnjana, na mjestu današnje crkve Gospe Traversa. Prema predaji tu je bila crkva Madonna delle Fontane.34 Kraj crkve je bio eremitaž u kojem se, prema predaji 1229., zadržao sv. Antun Padovanski na putu za Pulu i na tom mjestu utemeljio samostan kao i u Balama. Crkva je ime navodno dobila jer je Nazaretska kućica 1295. na putu za Loreto, nakon Trsata, odsjela ovdje.35 3. Kasnije su na tom mjestu boravili Konventualci. Samostan su na Traversi dobili ducalom 1633. koji im Općina izručuje 1650. sa bivšim franjevačkim hospicijem. Crkvu je, poveća34 Nije

moguće da je na brdu bio izvor. Zapadno od bočnih vrata pod zemljom je nađena ukopana cisterna na svod, iz koje se okolno stanovništvo nekad snabdijevalo vodom. God. 1989. u crkvu je dovedena voda, struja i telefon, kada je dozvolom Ordinarijata sporazumom Župe i Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Zagreba. dana na 25 godina za restauraciju sakralane baštine. Pretpostavljali smo i 1988. za vrijeme obnove crkve i uređenja okoliša i cintornih zidova, ustanovili da je sjeverozapadno mnoštvo sitnog kamena, mjesto samostana na koji je dovezeno i 35 kamiona zemlje, ovdje je do sada obnovljeno mnoštvo umjetničkih djela Istarskih crkava. 35 Rismondo n.dj. str. 191.

20


nu doprinosima građana, lijepu i modernu, 1698. posvetio biskup mons. G. Maria Botteri i sam konventualac. Mletački Senat 1780. potvrđuje o. Florijana Marchettija učiteljem Općine. U vrijeme francuske uprave1806., samostan je ukinut.36 4. U Vodnjan su Korizme dolazili propovijedati glasoviti propovjednici kapucini iz Italije. Ljudi su se njima oduševili i htjeli ih imati stalno, ne samo prigodno. Bratovština se Karmelske Gospe 1745. uz odobrenje biskupa i Općine, obraća nadleštvima u Veneciji da se ovdje za potrebe bratovštine trajno nastane četiri kapucina i da im se sagradi samostan sa hospicijem.37 „Hospicij je kapucina ‘a rabota - obveznim radom’ izgrađen vrlo brzo zauzimanjem starih Vodnjanaca, na zemljištu koje su darovale velikodušne obitelji“. God. 1747. Giacomo Marchesi mijenja sa Gianpietrom Benussi dva zemljišta koje želi pokloniti Kapucinima za izgradnju crkve i samostana, a narod Vodnjana „drugo nije priželjkivao do li trenutak kada će u svome krilu imati rečene redovnike za izgradnju vjere i pobožnosti“. I stigli su 1748. Samostan je opstao 59 godina, do ukinuća 1805. za francuske okupacije. A 1807. pretvoren je u Mornaričku bolnicu. Pokušaji da se vrati svrsi, nisu uspjeli. I Austrija je imala ovdje bolnicu koja je ukinuta tek 1894.38 36 Dignano e la sua gente, n.dj.str.103. 37 Dignano e la sua gente, n. dj. str. 104. 38 Rismondo, n.dj. str. 227-230. Nakon II.

svj. rata, samostanska je crkva pretvorena u kinodvoranu, a samostan je kasnije useljen bespravno. Pisac je ovog teksta više puta predložio Gradu da se ovo ruševno zdanje vrati Župi i da se ovdje utemelji Međunarodna restauracijska radionica za čitavu Istru u kojoj bi studenti raznih zemalja sa stipendijama svojih zemalja pod vodstvom stručnjaka bili osposobljeni kao restauratori, a naša bi se baština restaurirala kao studijski materijal.

21


22


Na slici Vodnjanci pred likom Majke Bo탑je 1600. godine. Nakon borbe protiv protestantizma, svi se opredjeljuju za pravovjerje.

23


5. Časne sestre Zelatrici del Sacro Cuore di Gesù, prešle su ovamo, čini se, iz ulice Biasoletto 1911. nakon ukinuća Mornaričke bolnice u bivšem kapucinskom samostanu sv. Josipa i preuzele 1912. ovdje Dječji vrtić, držale kazalište za odgoj mladih i prostorije za gradsku glazbu.39 Ljepotu su i saživljenost župske zajednice izvana narušavale pojave kuge koje su decimirale žiteljstvo vodnjanskih sela. A iznutra pojava protestantizma. Ako je vjerovati svjedoku u Veneciji 1549. protiv koparskog biskupa Pier Paola Vergeria, neki Ambrogio del Vernici iz Vodnjana, kaže: „Gotovo svi, ili većina, u ta dva grada, Puli i Vodnjanu, su protestanti“. Grad od 1568. do 1590. živi nemirno zbog inkvizitora Svetog oficija koji obilaze zajedno sa oružnicima. Zbog protestantizma suđeno je devetorici. Andrea Cinei je osuđen na smrt utapljanjem u Veneciji, a gorljivog branitelja pravovjerja biskupa Claudia Sozomena, dok je boravio u svojoj palači u Vodnjanu, pristaše protestantizma namjeravaše ubiti. On je 1586. ukinuo akvilejski obred i uveo rimski. Na kaznu dvogodišnjeg zatvora osuđen je 1580. i župnik Vodnjana Jacobo Cinei, a fažanski župnik Paolo Vellico kažnjen doživotnim kućnim zatvorom. Galižanski Biagio Tessaris osuđen je na deset godina galije. Zato u Vodnjanu od 1549. djeluje Inkvizicja u crkvi sv. Martina kako i danas svjedoči uklesani natpis na gornjem dovratku: “ECCLESIA S(AN) CTAE INQUISITIONIS HISTRIAE“. Postoji i rukopis Zapisnika Inkvizicije od 1480. godine na 710 stranica.40 Čini se, konačna je pobjeda pravovjerja nastupila 1600. godine za župnika Virizzia kad je naručena slika Majke Božje zaštitnice pod čijim su plaštem Vodnjanci.41 39 Rismondo, n. dj. str.226. i Digano e la sua gente, n. dj. szr. 107. 40 Rukopis je predan Državnom arhivu u Pazinu na restauraciju. 41 Slika je 1990. izložene u Zbirci sakralne umjetnosti.

24


DINAMIKA ŽUPSKOG ŽIVOTA Intenzitet vjerskog života Vodnjana na posebni način pokazuje 29 bratovština, koliko ih je ovdje bilo utemeljeno.42 Iako ovo nije prostor za povijesti bratovština, ipak je potrebno reći: „Bratovština je kanonski utemeljena crkvena udruga laika pod upravom nadležnog poglavara s ciljem promicanja kršćanskog života s posebnim dobrim djelima prema Bogu i ljubavi prema bližnjima… sposobna imati vlastiti statut odobren od biskupa... uz asistenciju jednog svećenika.“ Bratovštine se počinju organizirati u XII. st… Svaka bratovština, već prema važnosti, ima vlastiti oltar, kapelu ili crkvu za pobožne vježbe. Uz to se bratovština brine za bolesne članove, za duše pokojih, za sprovode, za pomoć siromasima pa i strancima, za miraz djevojkama, organizira privremene rasprave i skazanja za odgoj puka, skuplja sredstva za izvanredne potrebe, prati osuđenike na smrt, brine se za zatvorenike. Nakon što su se 1260. u Perugi pojavili tzv. flagelanti, bičevaoci ili battudi, veoma su se rašili diljem Europe. Članovi su se bičevali javno i privatno i tako poticali odgovornost, osobito za bolesne. Bratimi svih bratovština nose duge haljine, često glave pokrivene samo s dva otvora za oči. Osnivali su bolnice za neizlječive, obdaništa za nahočad, brinuli se za bolesne. Od bratovština se posebno ističu Karmelske Gospe koju nadziru dominikanci, te Svete Krunice i Presvetog Oltarskog sakramenta. Bratovština se Presvetog Sakramenta osobito razvija u XVI. st. Članovi se brinu za oltar Presvetog Sakramenta, prate 42 Popis

se bratovština od 1990. nalazi izložen u Zbirci sakralne umjetnosti.

25


Presveto na tijelovskoj procesiji, k umirućima, pripravljaju umiruće na viaticum - pričest za posljednje putovanje. Prva je bratovština Presvetog Oltraskog Sakramenta osnovana u Rimu 1501., a nakon Tridentinuma gotovo u svim župama. Ukinute su u vrijeme Napoleona.43 Začuđujuće, u Vodnjanu je bilo čak 29 bratovština. 1. Presvetog Oltarskog sakramenta sa sjedištem u župnoj crkvi, 2. Svete Krunice u župnoj crkvi, 3. Svetog Ivana Krstitelja u župnoj crkvi, 4. Raspetoga Isusa u župnoj crkvi, 5. Svete Djevice Marije od Milosti u župnoj crkvi, 6. Svetog Karla Boromejskog u župnoj crkvi, 7. Svetog Jeronima u župnoj crkvi, 8. Svete Ane u župnoj crkvi, 9. Svete Lucije u poljskoj crkvi. 10. Svetog Roka u prigradskoj. 11. Svetog Franje u prigradskoj. 12. Svetog Križa u gradskoj. 13. Svetog Jakova delle Trisiere u Starom gradu. 14. Svete Cecilije u poljskoj. 15. Svetog Šimuna u poljskoj. 16. Svetog Martina u gradskoj. 17 .Svetog Petra u poljskoj. 18. Svete Domenike u prigradskoj. 19. Svetog Jakova del Monte u prigradskoj. 20. Svetog Kvirina u istoimenom selu, 21. Svetog Tome u poljskoj. 22. Blažene Djevice Marije Traversa u prigradskoj. 23. Svete Margarite u poljskoj. 24. Svetog Mihovila od Banjola u poljskoj. 25. Svete Foške u poljskoj. 26. Majke Božje Gusan – Majke Božje od zdravlja u poljskoj. 27. Svetog Martina u Mednjanu u poljskoj 28. Svete Katarine u prigradskoj. 29. Gospe Karmelske u gradskoj.44 U bratovštinama su bili učlanjeni svi. Župska je zajednica bila, zapravo, živi i vrlo dinamični organizam. Svaki bi zaštitnik bratovštine zaslužio posebnu studiju. Na bratime je djelovao kao duhovni otac, učitelj i uzor. Ti su sveci, u stvari oblikovali karakter ovdašnjeg puka. A „Bratovština dei ba43 Enciclopedia cattolica, sv. IV. str. 268 - 263. 44 Od nekih su bratovština sačuvani blagajnički dnevnici, statuti,

i procesijski znakovi.

26


ttudi“, ustanovljenja u XVI - XVII st. bila je čak podružnica istoimene nadbratovštine u Rimu breveom 5. lipnja 1683. od kada je sačuvan i njen Statut, izložen od 1990. u Zbirci sakralne umjetnosti.45 Bratovština je na mjestu današnjeg zvonika imala svoj hospicij kojim su nekad upravljali franjevci, ukinut 1807., a zgrada je srušena 1815. Ni u bratovštinama nije bilo sve idealno, tako Senat Venecije 1680. naređuje gradonačelniku da uvede red u Fontik i upravu laičkih škola, tj. bratovština.46 Da se poslužimo riječima dr. Vesne Giradi Jurkić: „Bratovštine su, zapravo, začeci svih struktura suvremenog društva.“ Još i više. Njihovom su brigom, odnosno kršćanskom ljubavlju, bile pokrivene sve ljudske potrebe daleko bolje nego danas i lišene svake sterilne administracije bezosjećajnih službenika koji često rade za svoju plaću. Bratovštine su vrlo intenzivan način kršćanskog života koji zadire u sve pore privatnog i javnog života, za razliku od današnjeg kada vjera postaje više teorija, potisnuta u privatno, u laicističkom mentalitetu praksa manjinskog broja građana. Veliko je pitanje tko bi i na koji način, danas mogao tako učinkovito organizirati pripadnike današnjih župskih zajednica? STATUT OGLEDALO KRŠĆANSKOG ŽIVOTA Vodnjan ima sačuvani reformirani Statut iz 1492. Vjerojatno je prvi bio s početka XIII. st., tj. od osnivanja župe. Statut je vrijedio do propasti Venecije 1797., odnosno do 1815.,dakle, pune 523 godine. Statut je mješavina rimskog, mletačkog i kanonskog prava i moglo bi se reći, primjena

45 Dignano e la sua gente, Giovanni Gaspard, n. dj. str. 225. bilješka. 46 Dignano e la sua gente, Giovanni Fabro, n.dj. str.102.

27


Venerio Trevisan, “Presveto Trojstvo” platno, crkva sv. Jakova. Prva stranica Vodnjanskog Statuta 1492., koji počinje riječima: “ U ime Kristovo. Amen!”

28


29


Deset Božjih zapovijedi na svakodnevni život. Statut je odlični odraz vjerskog života jer u četiri knjige i u 170 glava, 31 put izričito se oslanja na vjeru, te precizno uređuje život ljudi Kaštela Vodnjan. Već prve riječi „In nomine Christi. Amen“, određuju okvir cijele sadržine. U uvodu se govori o „poticanju dobrih i potiskivanju zloće zlih“, …da se „iskvareno ispravi“, …na čast i slavu Presvetog Trojstva, …za očuvanje i korist Vodnjanskog kaštela i puka, …u slavu Božju“.47 Prva knjiga Općinske se službe prihvaćaju i orijentirane su prema blagdanima: dva sindika - suca za Novu Godinu (gl. III.), nadstojnik žitnice petnaest dana pred blagdan sv. Petra, (gl. IV.,str. 345), sakristan crkve sv. Blaža petnaest dana prije blagdana Obrezanja Našega Gospodina Isusa Krista (gl.VI. str. 347), četiri procjenitelja i četiri nadzornika kojih služba počinje od Nove Godine (gl. VII.,str. 349), svaki član vijeća dolazi u vijeće kada zazvoni posebno zvono (gl. IX.,str. 35.). Dioba se među supružnicima dijeli samo na temelju crkvene rastave (gl. XV., str. 355), da se mladež odvrati s lošeg puta (gl. XXVII.,str. 363), sajmovi se održavaju za blagdan sv. Kvirina i sv. Lovre (gl. XXVIII.,str. 363), nijedan svećenik ne može biti odvjetnik (gl. XXXVI.,str. 372), svećenici se imaju skrbiti za svoje crkve i službu Božju (gl. XLIII.,str. 377). Druga knjiga Za dobrobit duše imovina se pokojnika raspoređuje u roku od godine dana da pripadne popola hospistalu ili Sakristiji sv. Blaža (gl. XIX.,str.,407). Utvrđeno je da se Božić slavi petnaest dana prije i poslije, Uskrs osam dana prije i poslije, te cijeli srpanj (gl. XXVII.,str. 421). 47 Citirano, Statut, prijevod, Kolana Statuti, 2010. str. 339-341.

30


Treća knjiga I poljski se radovi ravnaju prema kršćanskim blagdanima. „…ako se sitna stoka zateče po maslinama do Božića... neka nitko na tuđe posjede ne pođe brati masline do blagdana Obrezanja Našega Gospodina (gl. XXXIV. A, str. 465), neka nitko ne ide u lov sa psima po vinogradu od blagdana sv. Marije u ožujku do blagdana sv. Mihovila (isto, str. 467.). Knjiga četvrta „…opsuje li neka osoba Svemogućega Boga ili njegovu slavnu Majku, ...našeg zaštitnika sv. Marka, ili nekog drugog Božjeg sveca, sveticu, neka plati… (gl. I.,str.,475), ako netko siluje neku djevicu, neka mu se odrubi glava (gl. XVII.,str. 485), siluje li tko udanu ili udovicu, neka mu se odsječe glava (gl. XVIII.), neka se nitko ne drzne oteti djevicu, udatu ili udovicu pod prijetnjom gubitka glave (gl. XIX), ... učini li što iz čega nastupi smrt, neka se objesi (gl. XX., str. 487), ako čini da jedna osoba zamrzi drugu, neka joj se u čelo i lice utisne užareni pečat i protjera (gl. XXI.), ako tko potpali…, neka mu se odsječe šaka (gl. XXII., str. 487.). Ukrade li tko, već prema vrijednosti, neka stoji uz stup srama, neka se šiba, utisne užareni pečat, iskopa desno oko, odsječe desna ruka, objesi konopom (gl. XXIV., str. 489). U kolovozu blagdan sv. Marije Snježne, sv. Dominika, Našeg Spasitelja Isusa Krista, sv. Lovre, Uznesenja Djevice Marije, sv. Roka, sv. Bartolomeja apostola. U rujnu blagdan sv. Marije Djevice, sv. Mateja apostola i evanđeliste, i sv. Mihovila (gl. XXXIL.A, str. 493). U listopadu blagdan sv. Franje, sv. Luke evanđeliste i sv. Šimuna i Jude. A u studenome blagdan Svih svetih i sv. Andrije apostola. U prosincu blagdan sv. Tome apostola, Rođenja Našega Gospodina, sv. Stjepana, sv. Ivana apostola i evanđeliste. Na spomenute blagdane neka se nitko ne drzne raditi (gl.

31


XXXII., str. 495), ...gostioničar neka se ne drzne otvorenom držati gostionicu ni u njoj imati ljude na navedene dane dok se ne odsluži svečana misa (gl. XXXVII., str. 497), ...životinja neka ne zađe na groblje (gl. XLIII.), niti će trgovac na rečene blagdane držati otvorenu trgovinu (gl. XXXIX., str. 499), …ni na koji način…ne dopustiti da se koriste crkvom …za neku svjetovnu službu… samo za molitve… bogoslužje, u tu su svrhu sagrađene i posvećene (gl. XLIV., str. 501). VJERSKI ŽIVOT PRIJE UTEMELJENJA ŽUPE Za shvaćanje fenomena Vodnjana, potrebno je baciti pogled na ono što se u vjerskom smislu ovdje zbivalo i prije utemeljenja župe 1212. Istra je od osvajanja Rimljana 177. pr. Krista cestovnim i morskim putovima povezana s Carstvom. Pula je servisna luka za plovila, Istra vrata Istok - Zapad, a Vodnjanština zaleđe Pule. Ime „Vodnjan“ prema jednoj inačici dolazi od imena rimskog posjednika ovog kraja Attiniusa48, od čega stari naziv Attinianum, Adignianum, talijanski Dignano, hrvatski Vodnjan. Ovamo vijesti iz svijeta stižu sa svih strana. Možda je netko tko je Isusa osobno vidio i čuo, ovuda prošao još za njegova života. Ipak se prema predaji drži da je u Istru kršćanstvo već 45. godine donio sveti Hermagora, obraćenik i učenik sv. Marka evanđeliste kojega je sv. Petar u Rimu posvetio za biskupa zajedno sa svojim đakonom Fortunatom iz Akvileje.49 Novije kritičke analize, za sada, zastupaju nešto drugačiju kronologiju. Ali je u seoskoj vili u Barbarigi, prema istraživanju Gnirsa nađena kapela 5x4 m iz vremena progona, s 48 Dignano e la sua gente, n. dj. str. 27. 49 Rajko Bratoš, Il Cristianesimo aquileiese prima di Constantino,

Udine 1999.,str. 45.

32


početka IV. st., što znači da se bujno kršćanstvo iz grada već tada širilo u sela.50 Naš zadatak nije istražiti zamršeni početak kršćanstva u Istri, ali na Vodnjanštini je već 400. godine sagrađena Trihora sv. Felicijana. U V. st. na Trihoru se nadovezuje bazilika sv. Andrije apostola, duga 25 m, čiji se rudimentarni ostaci vide i danas. Oko kilometar zračne linije istočno iz 600. godine je bazilika svete Foške, koja i danas postoji. Samo kilometar jugoistočno bila je bazilika sv. Mihovila od Banjola iz VI. st. čiji su ostaci također vidljivi. Oko 300 m sjeveroistočno od Vodnjana bila je bazilika svete Lucije iz VI. st., sjeveroistočno, oko 500 m bazilika sv. Kvirina iz VI. st . s vidljivim tragovima i sačuvanom srednjom lađom. Jugoistočno kod sela Gurana sa sjeverne strane bila je bazilika sv. Jakova iz VII / VIII. st. i oko 300 m južno bazilika sv. Šimuna iz VII. st. Dakle, na vrlo malom prostoru, sedam starokršćanskih bazilika!51 Osim gore spomenutih bazilika, bilo je još prije 1212. crkava na Vodnjanštini, kao: Sv. Agneze u Betigi iz VII. st., sv. Ivana apostola u Gajani iz XI. st., sv. Cecilije u istoimenom naselju iz IX. st., sv. Jakova u Starom gradu iz IX., Madonna delle Fontane iz IX. st., manja crkva na mjestu današnje crkve Gospe Traversa, sv. Petra sa sedam vrati iz IX. st., sv. Sverina istočno od Gurana iz XI. st., sv. Germana u Mednjanu iz X. st. i sv. Blaža u Mednjanu iz X. st., sv. Lovre južno od Vodnjana, bazilika na tlu današnje župne crkve iz XI. st. Takva gustoća crkva u najmanju ruku začuđuje i svjedoči o vrlo intenzivnom kršćanskom životu. Na tlu Vodnjanštine bilo je u prošlosti ukupno 60 crkva.52 50 Rajko Bratoš, n. dj. str. 451-2. 51 Branko Marušić, katalog Zbirke sakralne umjetnosti Vodnjana,

Pula 1984., st. 7.

52 Dignano e la sua gente, n. dj., Domenico Delton. str. 147.

33


Osim ovdje navedenih jedanaest i trinaest na str. 8, još su bile crkve: sv. Nikole na Pianu, sv. Eufemije, sv. Dominika, sv. Nedjelje, Madonetta, sv. Makarija, Majke Božje od Zdravlja, sv. Margarite, sv. Petra prema Gajani, sv. Petra delle corone, sv. Roka, kapucinska sv. Josipa, San Zane - sv. Ivana evanđeliste zapadno od groblja, sv. Jakova del Monte, Babòs - Madonna Ausiliatrice, Kapitel, sv. Salvatora u Negrinu, Majke Božje u Barbarigi, San Pietro Pudenzan, Santa Maria di Ceretto nepoznte lokacije, te današnja Župna, Pra’ di Candia na današnjem groblju, oratorij gradonačelnika u Kaštelu. Na mjestu nekih današnjih crkva bile su prvotne, kao: sv. Sebastijana na mjestu Gospe Karmelske, Gospe Traverse, sv. Mihovila u Banjolama, sv. Kvirina, sv. Lucije, sv. Cecilije. Takva gustoća crkava na malom području svjedoči o gustoj naseljenosti. Ali stavlja u pitanje još jednu činjenicu. Naime, do XVI. st. Barbariga se zvala Punta Cissana. U literaturi se raspravlja da li je u Barbarigi kratko vrijeme bilo i sjedište biskupije? Naime, kada su u VI. st. Longobardi napali Friuli, akvilejski se patrijarh pred naletom osvajača sklonio u Grado. Patrijarh Elio je u Grado sazvao biskupsku sinodu na kojoj su sudjelovali istarski biskupi Patricije iz Novigrada, Adrijan iz Pule, Sever iz Trsta, Ivan iz Poreča, Marian iz Pićna i Vindemio iz Cise. Na sinodi u Grado 3. studenoga 579. bio je prisutan i biskup „svete Crkve u Cisi“. Naveden među istarskim biskupima, predmnijeva se da je bio iz istarske biskupije. Na sinodi su istarski biskupi proglašeni shizmaticima jer se nisu slagali s nekim zaključcima Carigradskog koncila. Prema svjedočanstvu đakona Ivana, biskup je Vendemio bio zatvoren zajedno s tršćanskim biskupom Severom nalogom vojnog zapovjednika iz Ravene Smaragda. Zbog izdržavanja kazne nisu mogli sudjelovati na narednoj sinodi 590/1. Biskupiji Cisa su navodno pripadali Rovinj, Bale i Vodnjan. Biskupija

34


se ugasila 700. godine vjerojatno zbog učestalih provala i epidemija, prema drugima zbog potresa. Petar Kandler drži da je biskupija Cisa bila na Crvenom otoku kod Rovinja, dr. Ante Šonje čak u Novalji na Pagu. Prilikom odlaska vodnjanske delegacije u Veneciju 1492. za odobrenje Statuta, u delegaciji je i izvjesni Domenico Cisigna što može upravo podsjećati na našu Cisu.53 Zanimljivo kako Rajko Bratoš na svom zemljovidu o kršćanskim zajednicama u Istri prije 313. naznačuje nazočnost organiziranog kršćanstva jedino u Puli, Barbarigi na temelju arheoloških nalaza i u Poreču.54 Svakako je ovaj problem veliki izazov znanosti. A teško je razumjeti i tolike bazilike i tolike drevne crkve, pa je pretpostavka o biskupiji utemeljena. RASAP CRKVENOG ŽIVOTA Nakon izumiranja u kugama i doseljenja novih žitelja, te pokušaja širenja protestantizma, ponovno se ranjava vjerničko tkivo župe izgradnjom i utvrđenjem Pule nakon 1856. kad ovamo dolaze pripadnici drugih vjera, među kojima posao nalaze i građani Vodnjana. Za vrijeme gradnje pruge Divača - Pula, dolazi veliki broj ljudi iz talijanskih zatvora koji su ovamo donijeli psovku na Boga. To su bile nečuvene promjene u životu drevne, već 650 godina stare Župe i znak nadolaska novog, laičkog vremena, započetog već francuskom revolucijom, kada društveno uređenje neće biti teokratsko, nego laičko i demokratsko. U tom smislu valja zabilježiti „manifestaciju socijalista“, tj, suprotstavljanje hijerarhiji i Crkvi, koja se zbila unutar župe Vodnjana u kojoj nastaje sukob između socijalista i vjerni53 Marijan Jelenić, Vodnjan i okolikca, Vodnjan 1997., str 24-26. 54 Rajko Bratoš, n. dj. str. 503. Cartina II.

35


Tijelovska procesija gradom, obnovljena nakon ťezdesetdvije godine. Isus Krist prolazeći gradskim ulicama blagoslivlja.

36


37


ka o čemu župnik izvješćuje Biskupski ordinarijat 2. lipnja 1899. I da ironija bude veća, sam je župnik sukobljene razdvojio i smirio.55 Neprestani utjecaj na raslojavanje vjerničkog života dolazio je iz Arsenala i brodogradilišta u Puli gdje su bili pripadnici različitih vjera, gdje se stvara i ateističko uvjerenje, posvemašnje uvjerenje u znanstveni napredak i tehniku. Još se veći procjep vjerskog života zbio 1915. u vrijeme evakuacije stanovništva južne Istre kad su i žitelji Vodnjana odvedeni u evakuaciju u Leibnitz i Wagnu. Obitelji su rastavljene i dolazi do puknuća moralnog i vjerničkog života.56 Posebne su pak prilike nastale u vrijeme Drugog svjetskog rata kad se već promišljeno i nasilno šire protukršćanske i protucrkvene ideje preko španjolskih boraca i prihvaćenog ateizma iz Rusije koji postaje društveno politička opcija Jugoslavije sa ateističkim svjetonazorom po uzoru na Rusiju. Tada mnogi, osobito Talijani, bježe peko granice iz „socijalističkog raja“ i ovdje nastaju rane koje nikada više ne mogu zacijeliti.57 ŽUPA DANAS Nakon Drugog svjetskog rata iz Vodnjana je iseljeno 75% žitelja. Mnoge kuće ostaju prazne, polja neobrađena, crkve zapuštene i prazne, nestaje jezik, običaji, pobožnost. U prazan grad za poslom u Puli i Raši doseljuju ljudi iz Istre, iz područja bivše Jugoslavije od kojih se mnogi nisu saživjeli u pravu župsku zajednicu. Mnogi posjetnici Vodnjan zovu „muzej na otvorenom“ i „prelijepim“, a zapušten, postaje sve tužnijim i sinonim zapuštenosti. Jednako se tako desetljećima bespravno provaljuje u napuštene kuće, iskorišta55 Arhiv Župnog ureda Vodnjan, g. 1899., br. 6. 56 Dignano e la sua gente, Giovanni Fabro, n.dj. str. 113. 57 O tome su svojevrsno svjedočanstvo Sjećanja don Rodolfa

Tončetića naslovljena „Župnik u ratu“, Vodnjan, 2009.

38


vaju polja, šume, ruši suhozide, te Grad i okolica postaju devastirani kao rijetki koji kraj u Istri. U poratnom vremenu, kroz 55 godina, službeno je nametnuta ateizacija kroz koju prolaze sva osnovnoškolska djeca, srednjoškolci i studenti. Slijedi seksualna revolucija, konzumizam i neograničena sloboda, rasap obitelji, nestanak svakog autoriteta, do silaska u drogu i druge oblike samouništenja. Naravno, sve je to sveopća pojava, ne samo slučaj Vodnjana. Za Olimpijskih igara u Sarajevu ovamo je poslana grupa kosovskih Roma muslimana, koji zadovoljni s malim, ovdje nalaze svoje utočište. I prirodnim priraštajem i primanjem svojih, brzo istiskuju domaće, pogotovo iz stare gradske jezgre. Ima oko 80 njihovih obitelji. Kroz osnovno školovanje i zapošljavanje, polako se saživljuju s ovdašnjim stanovništvom, iako treba još mnogo rada da se upoznaju s prošlošću i duhom ovog podneblja. Prema policijskom izvještaju Vodnjan ima danas 4049 žitelja, iako Grad naoko izgleda prazan i vjerojatno dobar dio prijavljenih ne živi trajno ovdje. Od oko 1100 obitelji, neku prisniju vezu s Crkvom ima oko 700 obitelji koje se uspije blagosloviti. Tradicionalno dobre veze sa zajednicom vjernika ima oko 40%. Na misama se nedjeljom okuplja od 350 do 400 ljudi. Župa pod utjecajem svih silnica suvremenog svijeta doživljava svoje raslojavanje kao nikada. Oko 15% doseljenih kršćana nije, na žalost, upisana u župske knjige. Umjesto negdašnjeg Grada „jednog srca i jedne duše“, danas je šareni rastrgani mozaik, multikulturalna zajednica i obitelji mješane vjere, gdje je Crkva od animatora sveukupnog života stigla na šareni aeropag gdje može samo svjedočiti i strpljivo graditi. NOVA ULOGA VODNJANA Od dolaska relikvija u Vodnjan 1818. Vodnjan ima novu ulogu. Uz župski život, brige za svoje članove, ima i jednu

39


40


Neraspadnuto tijelo opatice sv. Nicolose Bursa (+1512.) saÄ?uvano sa svim nutarnjim organima, ĹĄto je, koliko je poznato, za sada svijetska senzacija.

41


univerzalnu humanu i kršćansku poruku po djelima i životu 300 svetaca čije se relikvije ovdje čuvaju. Nova je uloga Vodnjana u punoj mjeri prepoznata tek u novije vrijeme veće mobilnosti i turizma. Od smještaja svetih Tijela iza glavnog oltara 1976. i otvaranja Zbirke sakralne umjetnosti 1984. i 1990., ovuda je prošlo oko 280.000 hodočasnika, od čega oko 160.000 školaraca i mladih. Tako se i bez posebne promidžbe Vodnjan profilira kao hodočasnička destinacija sjevernog Jadrana. U pisanim dokumentima o Svetim Tijelima imamo svjedočanstva o čudesima koja su se uz njih zbivala za života i nakon smrti. I ovdje smo od mnogih posjetitelja čuli svjedočanstva o milostima koje su primili po zagovoru ovdašnjih Svetaca, čak i o ozdravljenjima, o čemu postoje neki zapisi. O tome bi trebalo organizirati znanstveno promatranje, da bi se moglo okvalificirati kao nadnaravno čudo. Od mnogih smo domaćih i inozemnih posjetnika čuli izraze divljenja ovome što se ovdje čuva kao i poticaje da se čim prije sve zaštiti i primjereno izloži. Najkonkretniji je prijedlog dr. Gabriellija Nazzarena, direktora Vatikanskih kemijskih muzeja koji je ovdje boravio 1998. Nažalost, zbog mnogih, pogotovo financijskih razloga, nismo uspjeli ostvariti njegov projekt. Tek dolaskom demokracije i osnutkom Povjerenstva za zaštitu i prezentaciju relikvija 2009., te preuzimanja projekta Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Zagreba, učinjeni su veliki koraci. Četiri su sveta Tijela snimana na CTu i ustanovljeno da je tijelo sv. Pavla, nadbiskupa carigradskoga, mučen +350. raspadnuto, sv. Leona Bembo, +1188. djelomično raspadnuto, a tijela su svećenika sv. Ivana Olinija, +1300. i benediktinske opatice sv. Nikoloze, +1523. sačuvana sa svim nutarnjim organima što je za sada senzacija.

42


K tome je Institut za patologiju, citologiju i sudsku medicinu Kliničkog bolničkog centra Split, na čelu sa dr. Šimom Anđelinovićem i ing. med. radiologije Franom Mihanovićem znanstveno obradio 876 kostiju svetaca. Župa već četrdeset godina nastoji proučiti, zaštiti i izložiti ovo sakralno blago, osobito neraspadnuta Sveta Tijela i manje tjelesne ostatke vojnika mučenika sv. Sebastijana, +282., sv. Barbare djevice i mučenice, + 288., i pokornice sv. Marije Egipatske, +523. Rezultati će obrade relikvija biti objavljeni u posebnoj knjizi. A konačno su i četiri sveta Tijela položena u komore 20. siječnja 2012. čime su za stoljeća zaštićena od vlage i nekontrolirane klime. OBNOVA ŽUPE Čovjek je stvoren na sliku Božju. A Bog je trojstven: Otac, Sin i Duh Sveti. Zato je čovjek po naravi stvoren živjeti s drugima. Čovjekov je razvoj i sreća živjeti sa svakim u pravilnim odnosima kao što žive osobe Presvetog Trojstva. Takav se život prakticira samo u župi koja proizlazi iz iskustva Presvetog Trojstva, jer se članom župe postaje jedino krštenjem, a krsti se na ime Presvetog Trojstva. Ako se čovjek zatvara, izolira ili ograđuje od bilo kojeg čovjeka, to je na uštrb njegova razvoja i zrelosti. Naše vrijeme, tehničkim, prometnim sredstvima, ekonomskom neovisnošću i zabavama, izolira, osjećajno osiromašuje ljude. Bezosjećajnost, izolacija i personalizam čini nesretnima i agresivnima prema sebi i drugima što uzrokuje opću krizu. U krizno doba čovječanstva pojavljuje se kršćanstvo koje otkriva Boga i čovjeka kao osobe koje se traže i sjedinjuju. Isus stvara zajednicu osoba. Po uzoru na njega u svim će se kriznim trenucima oko karizmatskih ličnosti stvarati zajednice osoba u raznim redovima, pokretima i bratovštinama koje će tvoriti župske zajednice a one su preporodile stari svijet.

43


Zadatak je župe danas, i bit će do kraja svijeta, razvijati što plemenitije odnose među ljudima za njihov razvoj, zdravlje i sreću. To mogu činiti svi plemeniti ljudi, ali članovi župe to čine iz nadnaravnog iskustva koje crpe iz božanskih osoba Presvetog Trojstva. Pa je vjerničko iskustvo nepotrošivo i bez premca. Zato Ivan Pavao II. znalački reče: „Kršćani mogu preporoditi svijet“. Slavljenje 800. obljetnice vodnjanske župe nadahnjuje nas i obavezuje. Svatko je apsolutno važan. U povezanosti sa svima, dobiva bezbroj kvaliteta koje prenosi na druge. Dionik je svih osjećaja, molitva, dobrih želja za života i nakon smrti. Možda je najveća nesreća koju netko može doživjeti izolacija ili otpad od župskog zajedništva koje prožima tijelo, dušu i duh, neophodno za vremeniti i vječni život. Moderno će vrijeme tek otkriti blagodat župe. Uza sve to, nismo pesimisti. Od svih filozofskih sistema i religija svijeta, te sekta koje danas osvajaju lažnim obećanjima o brzim uspjesima u svakom pogledu, kršćanstvo i dalje ostaje najrealističnija opcija jer nudi „križ, smrt i uskrsnuće“ što se ne može izbjeći, i jedino kršćanstvo nudi sjedinjenje božanske i ljudske naravi. Vodnjan svojom prošlošću zauvijek ostaje neušutkiva poruka svakom namjerniku, a i Vodnjanu samom nema boljeg puta od kršćanstva koje treba iznovice graditi u novim uvjetima, s novim elementima i s novim reevangelizacijskim žarom. A valorizacijom 300 relikvija različitih svetaca i neraspadnutih Svetih Tijela, Župa ima danas u globalizirajućem svijetu, poput mnogih znamenitih župa, novu, planetarnu zadaću u evangelizaciji današnjih ljudi i zato smo uputili molbu Svetoj Stolici da joj dodijeli naslov “basilica minor”. Neizmjerna je naša zahvalnost svima koji su ovo zajedništvo gradili i živjeli kroz 800 godina i mnogo sreće onima koji će ga graditi u budućnosti za razvoj, zdravlje i sreću budućih naraštaja ljudi u ovoj obitelji svetog Blaža!

44


Ljudsko tijelo, hram Božji, uvijek je dostojno najljepše nošnje.

45


NAJSLAVNIJI VODNJANAC

Koliko znamo i ljudski možemo prosuditi, najslavnija je ličnost Vodnjana mons. Giuseppe Del Ton. Rođen je u Vodnjanu 29. prosinca 1900. Sjemenišnu je klasičnu gimnaziju pohađao u Kopru, teologiju je studirao u Gorizi i Rimu. Za svećenika je ređen 1924. Nakon tajničke službe biskupu u Poreču i profesorske u Sjemeništu od 1932. do umirovljenja radio je u Vatikanu kao najpoznatiji latinista svijeta. U distihu je na latinskom opisao povijest Vatikana i spuštanje prvih ljudi na Mjesec 1969. Zato je morao stvarati latinske riječi i smatrali ga genijalnim, zašto je primio mnoga priznanja. U tom svojstvu usko je surađivao sa šest papa: Pijom XI., Pijom XII., Ivanom XXIII., Pavlom VI., Ivanom Pavlom I., i Ivanom Pavlom II. Nikad nećemo saznati koliko je njegovih ideja objavljeno u papinskim dokumentima i govorima s kojima je raspravljao. Bio je osobiti prijatelj čudotvorca svetog Padra Pija i mnogih znamenitih ličnosti našeg doba.

46


ISUS KRIST NUDI: KRIŽ, SMRT I USKRSNUĆE.

47


Popis vodnjanskih crkvi

48


sv. Lovro, sv. Blaž i sv. Kvirin

ZAŠTITNICI ŽUPE Naravna obitelj ima oca ujedno i zaštitnika. To je tako lijepo vidljivo u slučaju sv. Josipa. A župa ima duhovnog oca i zaštitnika ili patrona. Znamenite župe imaju više zaštitnika. Vodnjan ima tri suzaštitnika: sv. Blaža, biskupa i mučenika, +316. u gradu Sebasti u Turskoj, sv. Lovru đakona i mučenika, +248. u Rimu i sv. Kvirina, također biskupa i mučenika, +305. u Sisku, sva tri prikazana na velikoj slici u svetištu crkve i kao kipovima na pročelju crkve.


800 godina župe Vodnjan  

800 godina župe Vodnjan

Advertisement