__MAIN_TEXT__

Page 3

Riječ urednika

Nikad više rata! Boris V, urednik Svi ratovi nisu uništili čežnju za mirom koja je od Stvoritelja duboko usađena u čovjeka.

Zagledamo li se u povijest ljudske civilizacije, ona nam se sasvim opravdano može učiniti kao povijest rata i nasilja. Još od Kajina i Abela pa sve do danas, nismo sigurni je li ikad postojao trenutak kad netko u svome bratu nije vidio i neprijatelja. Ljudi mogu ubijati ljude, i to neprestano čine. Rat, bilo kao stanje bilo kao prijetnja, na neki način ulazi u antropološku konstantu čovječanstva. Čak su i kršćani koji put u (svetom) ratu vidjeli rješenje. Prije sto godina započeo je Prvi svjetski rat. Mnogima se onda, u ozračju nepobožnog razuma i rastućega nacionalizma, rat činio opravdanim i pravednim, pa i kršćanski zakonitim. Europski katolici, braća, našli su se na suprotstavljenim stranama. U tako teškoj situaciji papa Benedikt XV. poziva na sporazumni mir i nudi svoje posredništvo. Svjetski ratovi prošloga stoljeća pokazuju dotad neviđenu okrutnost, ali i dotad nemoguć doseg ratovanja. Analitičari ukazuju kako se globalizacijom svijeta globalizira i sam rat pa on lako postaje svjetski, a tehnička dostignuća u proizvodnji naoružanja i logistike uspijevaju promijeniti i samu narav rata. Svjetski ratovi postaju totalni ratovi: u njih se u kratkom roku uključuju svi i sve, mobiliziran je veliki postotak muškaraca, ratovanje kontinuirano traje godinama, vojnici se ne razlikuju od civila, pa prema tome ni vojni ciljevi od civilnih. Znamo da povijest rata tu nije stala. Već osjećamo daljnji razvoj ratne tehnike u vidu rata računalnim tehnologijama, s »uredskim vojnicima«, a neki predviđaju i atomski rat koji bi, zbog svoje razorne moći, sigurno bio i posljednji rat naše civilizacije (usp. Communio, hr. izdanje, br. 119). S druge strane, svi ratovi nisu uništili čežnju za mirom koja je od Stvoritelja duboko usađena u čovjeka. Zato svi ljudi dobre volje ozbiljno shvaćaju poziv i prošnju pape Franje: »Nikad više rata!« To je zasigurno prva i trajna molitva svih žrtava rata i poraća. Iskustvo kao da nam govori da se rat ne može iskorijeniti iz ljudskog života. Nasilje je uvijek tu, lako prelazi u rat, a rat-

nim posljedicama ne vidi se kraj. S tim iskustvom Crkva je, na tragu Cicerona i po naučavanju sv. Tome Akvinskog, razvijala nauk o »pravednom ratu«. Danas se, pak, na teološko-moralnom području sve snažnije razvija i naglašava nauk o »pravednome miru«, s posebnim nastojanjima na prevenciji nasilja. Već ova naoko hermeneutička promjena naglasaka ukazuje na nadu da je »vječni mir« (I. Kant) ipak realno moguć. Možda je to nada protiv svake nade, ali je Crkva gaji polazeći od mira koji shvaća i naviješta kristološki. Mir nije puka odsutnost rata, nego pravi i trajni plod reda i ljubavi koji izrasta iz iskustva stvorenosti i pomirenja po Kristu i vodi sve do ljubavi prema neprijatelju (usp. GS, 78). U tome svjetlu najtragičnija istina rata, a to je ona koja kaže da se rat kao »ocean svih nesreća« (E. Roterdamski) prvotno začinje u ljudskom razumu, može biti otkupljena i spašena Kristovom milošću koja računa na suradnički doprinos zdravoga i mirnoga ljudskog razuma cjelokupne ljudske obitelji. Vjesnik je uvijek bio pozoran na razne obljetnice, te stoga u ovome broju obrađujemo tematiku vezanu za Prvi svjetski rat, o stotoj obljetnici njegova početka, želeći tako ukazati na strahotu rata koji ostavlja jedino žrtve i rane te pogled upraviti na nadu da imamo kristovski zalog za izgradnju trajnog mira ovdje na zemlji. Želimo i da stručni prilozi ovoga broja urode novim poticajima za daljnja istraživanja, budući da u Hrvatskoj, po mišljenju stručnjaka, o ovoj tematici nedostaje građe, dok su drugi narodi, pa i naši susjedi, o svakoj godini rata izdali najmanje jednu knjigu. Skrećemo pažnju čitatelja i na prilog o nezapamćenim poplavama u našim krajevima, kao skromni znak naše solidarnosti i blizine sa svim stradalima te zahvalnosti svima koji daju zadivljujući doprinos u sprječavanju još veće štete, nadajući se da ćemo i time pridonijeti širenju apela naše Crkve za svakim oblikom ljudske i kršćanske pomoći.  lipanj 2014. | VJESNIK | 613 |

1

Profile for zoran antolovic

Vjesnik 6 2014  

Vjesnik 6 2014

Vjesnik 6 2014  

Vjesnik 6 2014

Profile for zoka123
Advertisement