__MAIN_TEXT__

Page 5

Ohola osoba ne zna za poniznost koja omogućava prihvaćanje svojih i tuđih ljudskih granica.

veliko samopouzdanje i (pre)naglašenu samouvjerenost. Štoviše, neke se osobe nametljivo nude, ističu svoje vlastite sposobnosti i vrijednosti te upadno preporučuju same sebe. Ponekad pritom imaju potrebu umanjivati kompetencije i stručnost drugih ljudi. Nemaju potrebu učiti niti dodatno rasti. Ukoliko se takvoj oholoj osobi pokuša na pedagoški prihvatljiv način pomoći da pored svojih sposobnosti prepozna i svoje granice, ona takav pokušaj shvaća osobnom uvredom te ga pripisuje smrtnim grijesima druge osobe. Istodobno, neke se osobe nikad ne javljaju, uvijek se boje, sebe ne smatraju doraslima niti kompetentnima za ponuđene zadaće i očekivanja. Drugi ih nikad ne uspijevaju ohrabriti. Što ih se više pokušava osloboditi straha, to se one snažnije zatvaraju u svoju anksioznost. Umjesto da u redovitom radu s ljudima većinu svoga vremena i snaga poklanjamo praćenju i ohrabrivanju većine (tj. realnim, iskrenim i poniznim osobama), primorani smo posvećivati ga tim dvjema manjinskim skupinama: traženju primjerenog pristupa i pomoći anksioznim osobama, i zahtjevima oholih osoba za dodatnim pojašnjavanjem svojih ili tuđih postupaka, mjerila i stavova te liječenju i ublažavanju njihovih brojnih razočaranja i rana. Oholost blokira oholu osobu i stvara velike poteškoće ljudima oko nje. Ohola se osoba osjeća superiornom u odnosu na druge i doživljava da njezine sposobnosti i vrline nisu prepoznate niti su dovoljno vrednovane. Zbog toga trpi ponajprije ona sama. Ali istodobno trpe i drugi jer ih ohola osoba ustrajno prekorava zbog toga što ne prepoznaju i ne koriste njezine sposobnosti i vrline, niti pogoduju blagotvornosti njezina utjecaja na čitavu zajednicu. Ohola osoba ne zna za poniznost koja omogućava prihvaćanje svojih i tuđih ljudskih granica. Oholost je, ne bez razloga, prva na popisu sedam glavnih grijeha. Grijeh oholosti. Čovjek je plod Božje stvaralačke ljubavi. Postoji zahvaljujući

Bogu Stvoritelju koji ga želi i ljubi. On je zato ovisan o Bogu. No, oholica je samodostatna osoba. To znači da je nutarnji princip oholosti (koji se sastoji u samodostatnosti) u sebi i po sebi grešan. Oholica svoje srce udaljava od Boga i bira neovisnost o Bogu. Istodobno sebe samoga izdiže iznad ostalih stvorenja. Zato oholost predstavlja korijen i izvor svih drugih grijeha. »Oholost počinje kad čovjek otpadne od Gospoda i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja. I jer je početak oholosti grijeh, tko se njoj oda, piri gnusobu« (Sir 10,12-13). Oholica zaboravlja da sve što ima i što jest dolazi isključivo od Boga. Nadima se te sebi pripisuje ono što je primio, što nije njegovo. Svoje sposobnosti nastoji prikazati jedinstvenima i osobitima, iako ih je primio kao »slika Božja«, zajedno s drugim ljudima u otajstvu stvaranja. Grijeh praroditelja nije bio težak samo zbog neposlušnosti Bogu koji im je zapovjedio da ne jedu s drveta spoznaje dobra i zla (usp. Post 3,1), nego prije svega zbog oholosti, u kojoj je čovjek odbacio autoritet iznad sebe, stavio se na mjesto Božje te počeo autonomno odlučivati o tome što je dobro, a što zlo (usp. Post 3,4-5). Duh oholosti rađa u čovjeku umišljenošću, bolesnom ambicioznošću, taštinom, opiranjem autoritetu, zavišću, omalovažavanjem te iracionalnom mržnjom, koja raste paralelno s uspjesima koje postižu druge osobe. Jedini lijek oholosti je poniznost. Nije li čitav Isusov zemaljski život trajna borba protiv oholosti: od rođenja u štali, preko obavljanja stolarskog posla, sve do smrti na križu (poput zločinca, među dvojicom razbojnika) i zagovorne molitve za vlastite progonitelje: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine«?! Nadamo se da će promišljanja o oholosti u ovom broju Vjesnika blagotvorno djelovati na sve nas u nadolazećem razdoblju rješavanja personalnih pitanja u našoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.  svibanj 2014. | VJESNIK | 471 |

3

Profile for zoran antolovic

Vjesnik 5 2014  

DJOS

Vjesnik 5 2014  

DJOS

Profile for zoka123
Advertisement