__MAIN_TEXT__

Page 3

Riječ urednika

Selo – čuvar objektivnoga Boris Vulić, urednik Unatoč svim problemima u kojima hrvatsko selo danas živi te unatoč svim vrijeđanjima i napadima raznih modernih elita, naše hrvatsko selo je zdravo i sposobno izreći i sačuvati ono objektivno i istinito.

U vrijeme kad je Božji narod živio nomadski, biti pastir značilo je obavljati važno i odgovorno zanimanje. Ne čudi stoga da su riječju pastir opisivali Boga i njegovu brigu za njih. U vrijeme Isusova rođenja okolnosti su bitno drugačije. Palestinsko je društvo većinom zemljoradničko. Pastiri žive izolirano od drugih, povlače se sa svojim stadima na pašnjake. Budući da je jedini kontakt koji ostvaruju onaj sa životinjama, društveno-religiozni kontekst onoga vremena označio ih je kao opasne, neželjene i nevjerodostojne ljude. Bili su isključeni iz istine i objektivnoga. Nisu mogli svjedočiti na sudu, jer im nitko nije vjerovao. Smatralo se da pastiri jedino mogu preživjeti ako kradu od svojih gospodara ili jedni od drugih. Prema tome, pastiri nisu mogli ne biti lopovi, lažljivci i svadljivci. Ta skupina ljudi onoga vremena nije imala nikakva prava, bila je isključena iz svakog oblika društvenog života. A budući da nisu mogli obdržavati stroge religiozne propise, bili su isključeni iz hrama i sinagoge. Štoviše, bili su isključeni iz spasenja, jer nisu mogli restituirati ukradeno, što je bio uvjet za Božje oproštenje. Prema ondašnjem uvjerenju, bili su prvi na listi nečistih koje čeka najteža Mesijina kazna po njegovu dolasku. Bili su, dakle, manje vrijedni od svoga stada i svima mrski.

Utjelovljenje Sina Božjega mijenja sliku o Bogu, a time i sliku o čovjeku. Već se u evanđeoskom izvještaju o navještenju Radosne vijesti pastirima (Lk 2,8-20) snažno objavljuje Božja logika spasenja: one koje mentalitet i kontekst smatraju isključenima iz istine i spasenja, Bog nalazi kao dostojne i sposobne da postanu prvim dionicima božićne blagovijesti. Prvi, dakle, nisu bili pripadnici raznih elita onoga vremena, nego upravo oni koji su od tih elita bili proglašeni nečistima i bezvrijednima, zaostalima i otpisanima. Njima, dostojnima samo beznađa i propasti, anđeli pjevaju pjesmu da su baš oni u redu miljenika Božjih za koje se rodio

Spasitelj, a Marija, majka Isusova, ne odbija njihovo svjedočanstvo jer zna i osjeća da je istinito. Pastiri, dakle, nisu isključeni iz spasenja, nego im je Bog u tome redu pripravio posebno mjesto te dao snagu da vjerno prenose njegovu objavu.

Gledajući suvremenu hrvatsku zbilju, ne čudi zašto je Bog kao prve dionike spasenja i spasenjske istine izabrao upravo pastire, seljake onoga vremena. Teolog Ivica Raguž (www.uki.hr/danas-branimsvoje-groblje) uočio je prije nedavnog referenduma u našoj domovini ono što su statistike poslije referenduma i pokazale: ZA su većinom bili seoski, ruralni i prirodni ljudi. Tako postaje razumljivo da upravo selo čuva i izriče tradiciju, povijest, kulturu, vrijednosti, toplinu i prirodnost. Unatoč svim problemima u kojima hrvatsko selo danas živi, a kojima se teško nazire rješenje, te unatoč svim vrijeđanjima i napadima raznih modernih elita koje u seljacima vide zaostale i opasne ljude, naše hrvatsko selo je zdravo i sposobno izreći i sačuvati ono objektivno i istinito. Naš seljak živi zajedništvo, prirodno se otvara prema drugome, osjeća srcem te živi ponizno, svjestan svoje ukorijenjenosti u Bogu, drugome i zemlji. Onkraj lažne idile, možemo reći da se u selo i seosko teže ukorijenjuje i opstaje samodostatnost i egoizam, hladna racionalnost, intelektualna uzvišenost i pomodarstvo. Ako tako razumijemo selo danas, otkrivamo veliki potencijal za sva pastoralna nastojanja Crkve na selu, koja mogu dati dragocjeni, ako ne i primarni obol novoj evangelizaciji na svim razinama. Pastoral sela je kompleksna stvarnost, različito određena u pojedinim mjestima, sa spektrom raznih oblika i usmjerenja, označenima više-manje uspješnom suradnjom s tradicijskom kulturom. O toj vrsti pastorala nije lako pisati. Stoga ovaj broj želi biti barem poticaj daljnjem plodnom promišljanju i pisanju, koje, čini se, danas uvelike nedostaje. n veljača 2014. | VJESNIK | 117 |

1

Profile for zoran antolovic

Vjesnik 2 2014  

Vjesnik Đakovačko - osječke nadbiskupije

Vjesnik 2 2014  

Vjesnik Đakovačko - osječke nadbiskupije

Profile for zoka123
Advertisement