je htjela doista naći novi poticaj u često minimalističkom i učmalom crkvenom djelovanju i u njega unijeti dinamiku, ali i zahtjevnost, te vidjeti i plodove života Isusovih sljedbenika. Njezina je želja da svaki kršćanin i svaka kršćanska zajednica postanu svjesniji svoga kršćanskog identiteta te da svojom otvorenošću i zauzetošću za svijet, kroz nesebičan dijalog, ostvare svoje kršćansko poslanje«, istaknuo je Aračić i poručio: »Crkva stalno mora sebe evangelizirati ‘prema unutra’, a ‘prema van’ djelovati onim što jest. Pogreška je kad krenemo drugoga ‘obraćati’, a same nas to nije ni dotaklo. Stoga je promišljanje o evangelizaciji žuran izazov za sve nas kršćane.«
Evangelizacija – pogled Pravoslavne Crkve Četvrtim dijelom plenarnih predavanja predsjedao je generalni vikar fra Leopold Rochmes, a moderator je bio prof. dr. sc. Niko Ikić, s KBF-a u Sarajevu. Vladika bački, gosp. Irenej Bulović, simpoziju je pridonio predavanjem na temu »Evangelizacija – pogled Pravoslavne Crkve«, u kojem je, između ostaloga, naglasio kako evangelizaciju ad extra treba provoditi zajedničkim snagama, solidarno, podržavajući jedni druge, što je lako ostvarivo kada se radi o određenim aktivnostima pravoslavnih i katolika. U procesu evangelizacije ad extra neće doći do rasprave o osjetljivim dogmatskim pitanjima, no bit će dragocjeno zajedničko svjedočenje o vitalnim problemima
suvremenog čovječanstva, uključujući bioetičku i ekološku problematiku, kao i zajedničko nastupanje pred državnim organima, u medijima i pred različitim sekularnim čimbenicima, naglašava vladika bački, ističući plodno iskustvo takve suradnje na području Srbije, posebno kada se radi o vraćanju vjerske nastave u javne škole i pitanju restitucije. »Evangelizacija je potrebnija umornoj Europi i podijeljenom svijetu nego plaha kiša zemlji ožednjeloj od suše«, usporedio je Bulović i podsjetio kako se ne evangelizira samo riječju, već djelom i životom. Upozorio je kako jedinu opasnost za ovakav odnos i suradnju u iskrenoj otvorenosti, međusobnom povjerenju, i iznad svega ljubavi, predstavljaju recidivi fanatizma, prozelitizma i mentalitet unijatizma, a sve se to javlja i kod katoličkih i kod pravoslavnih. Na te recidive treba obratiti veliku pažnju, upućuje Bulović, izražavajući uvjerenje kako duhovno zračenje II. vatikanskog sabora u životu današnje Katoličke Crkve te autentični duh i živo predanje Pravoslavne Crkve imaju jaču snagu od bilo kakva duha sektaške uskogrudnosti.
Nova evangelizacija u svjetlu Biskupske sinode 2012. i naše kršćanstvo »Nova evangelizacija u svjetlu Biskupske sinode 2012. i naše kršćanstvo« bila je tema doc. dr. sc. Vranješa. Biskupska sinoda u Rimu sazvana je na XIII. općem redovnom zasjedanju koje je trajalo od 7. do 28. listopada 2012., a bila je posvećena temi »Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere« te donijela važne zaključke s obzirom na ostvarivanje nove evangelizacije, rekao je Vanješ u uvodu svoga izlaganja. U izlaganju je izdvojio neke od 58 zaključaka, nastojeći ih povezati sa dvama jubilejima – 1700. obljetnicom Milanskog edikta i 1150. godišnjicom dolaska Sv. Braće na područje Panonije. Zaključke izlaganja Vranješ je promatrao u teološkopastoralnoj perspektivi, imajući na umu unaprjeđenje evangelizacije u današnjim prilikama. Naglasio je aktualnost evangelizacije kao trajne zadaće Crkve, evangelizaciju u suvremenim prilikama, osobno iskustvo vjere, nove pristupe evangelizaciji, prvi navještaj, evanđelje kao nenametljivu poruku istine i nade, slobodu vjere kao slobodu savjesti te odnos evangelizacije i dijaloga.
Neki pokušaji nove evangelizacije u Crkvi danas Doc. dr. sc. Džinić izložio je temu »Neki pokušaji nove evangelizacije u Crkvi danas« te istaknuo otvorenost prema svijetu, dijalog sa svijetom i svijest o svijetu kao mjestu navještaja, koji je jednako izazovan kao u samim počecima kršćanstva. Kao pretpostavku nove evangelizacije Džinić je naveo i ljubav i
434
5-6/2013.