Page 1

PUTOKAZI List OŠ “Stjepan Radić”, Božjakovina

TEMA BROJA: IGRA

PUTOVANJE U PROŠLOST

ŽIVJETI ZDRAVO

NADARENI UČENICI

POZNATI U NAŠEM SUSJEDSTVU

Broj 8 / siječanj 2013.

1


DRAGI ČITATELJI Evo, izlazi osmi broj PUTOKAZA. Opet je prošla cijela školska godina i puno se toga u međuvremenu dogodilo. Neki su učenici otišli iz škole i upisali se u srednju. Želimo im puno uspjeha u daljnjem školovanju. I ove su godine učenici naše škole sudjelovali na raznim natjecanjima: iz fizike, kemije, hrvatskoga jezika, povijesti, geografije, biologije i u mnogim drugim aktivnostima. Tema ovogodišnjeg Dana otvorenih vrata škole bila je Igra. Proslavili smo Dane kruha. Išli smo u kino i kazalište i organizirali terensku nastavu, bili u Mariji Bistrici. Išli smo i na Interliber... Posjetili su nas književnici Sanja Pilić i Tito Bilopavlović te smo razgovarali s hrvatskom baletnom prvakinjom Almirom Osmanović. Učenici trećih, četvrtih i sedmih razreda bili su na Radio Martinu i govorili o Danu otvorenih vrata. Život naše škole vrlo je bogat, ali mi smo izdvojili samo neke od događaja o kojima možete pročitati u ovom broju Putokaza! Ana Lončar, 5. b, Ana Kump-Čokor, 5. b i Robert Tomić, 5. a

Sadržaj

Između dvaju brojeva

2

Vijesti

3

Za osmaše

5

Tema broja - Igra

8

Razgovaramo

4

Kulturna baština - drugi dio

6

Govorimo hrvatski

13

Živjeti zdravo

16

Nadareni učenici

20

Iz područne škole

23

Književni susret

25

Engleski kutak

28

Uradi sam

33

Kazališna pozivnica

35

Eko Eko

38

Labirint

40

Novosti u školskoj godini

14

Učenici generacije

20

Natjecanja

22

Kreativci na djelu

24

Njemački kutak

26

Poznati u našem susjedstvu

30

Književne i multimedijske preporuke

34

Sportske stranice

36

Smijeh i zabava

39

Božjakovina, Domaćinska 1 tel./faks. 01/2763-556 os-bozjakovina-001@skole.htnet.hr www.os-stjepan-radic-bozjakovina.skole.hr/ Nakladnik: Osnovna škola “Stjepan Radić”, Božjakovina Za nakladnika: Jure Mišković, ravnatelj Urednice i voditeljice Novinarske grupe: Jelena Jurić, učiteljica Hrvatskog jezika, Svemirka Mišković, učiteljica razredne nastave Likovni i grafički urednik: Robert Samardžić, učitelj Likovne kulture Računalna priprema za tisak: Bruno Keber, učitelj Informatike Novinarska grupa: Bruno Filipović, 8. a, Mirjana Barić, 8. a, Tadijana Barić, 8. a, Božica Jančić, 8. a, David Lisica, 7. a, Gabriela Stipanović, 7. a, Mihaela Balog – Matak, 7. b, Veronika Vurbić, 7. b, Petar Gruden, 7. b, Jakov Glavaš, 7. b, Katarina Toljan, 5. a, Daniel Krznarić, 5. a, Ana Lončar, 5. b, Dana Ćosić, 5. b, Jana Pomper, 5. b, Hana Gregurek, 5. c, Nikolina Miholić, 3. a, Petra Sišćan, 3. a, Karlo Škoro, 3. a, Matija Valentak, 3. a, Valentino Tomic, 3. c Fotografije: Ivana Budimčić, učiteljica Hrvatskog jezika Lektura: Marija Flanjak, učiteljica Hrvatskog jezika Suradnice: Marija Slišković, učiteljica Engleskog jezika, Mateja Stjepandić, učiteljica Njemačkog jezika, Ivana Skočić, učiteljica Biologije, Andreja Gregurić Jug, pedagoginja, Josipa Oreč Živković, učiteljica razredne nastave, Slavko Čolić, učitelj razredne nastave, Olivera Čolić, učiteljica Hrvatskog jezika, Mirjana Lučki, učiteljica razredne nastave, Nikolina Matejak, pedagoginja, Dragica Katić, učiteljica povijesti

RJEŠENJA REBUSA PO STUPCIMA: Školica Konj Rasprostiranje Bura Stonoga

2 2

PUTOKAZI

Naklada: 300 primjeraka Tisak: Grafički zavod Hrvatske RJEŠENJA MOZGALICA : 1. Tu su 4 vrapca i 3 trsa. 2. Najstariji je Nikola, a najmlađi Saša. 3. Petar se preziva Čaćil, a Mišo Belić.

IZMEĐU DVAJU BROJEVA


VIJESTI

PREDAVANJE ZA OSMAŠICE U srijedu, 21. ožujka 2012. u 8.00 h, održano je predavanje za učenice osmih razreda u školskoj blagavaonici. Predavanje je vodila doktorica ginekologije Natalija Beljo. Tema predavanja bila je spolnost žene.

SAMMY 2

Učenici prvih i trećih razreda išli su 22. listopada 2012. u kino. Gledali su Sammy 2 u City Centru One, u kinu Cineplexx Zagreb. Uživali su u komičnim situacijama i zanimljivim animacijama.

NA GORANOVOM PROLJEĆU

Svake se godine u Lukovdolu, rodnom mjestu Ivana Gorana

Kovačića, dodjeljuje književna nagrada Goranov vijenac. Ove godine dobio ga je Stjepan Gulin, a “Goran za mlade pjesnike” pripao je Vinkovčaninu Davoru Ivankovcu. No dodijeljene su i nagrade učenicima osnovnih i srednjih škola za najbolje literarne radove u protekloj godini. Među nagrađenima je i naša bivša učenica, danas srednjoškolka, Ana Smajo. Čestitamo joj!

“Pivaj, sine...”

Dana 5. prosinca 2012. godine u našoj školskoj dvorani nastupio je Folklorni ansambl dr. Ivana Ivančana. Koreografiju je osmislio Stjepan Perko, a za glazbu se pobrinuo Marijan Makar. U njihovom su nastupu uživali i mlađi i stariji.

GLUMOM PROTIV DROGE

ZAJEDNO MOŽEMO VIŠE

U sklopu programa „Zajedno više možemo“, koju provodi Policijska uprava zagrebačka, održano je predavanje 27. i 28. studenog 2012. za učenike 6. razreda pod službenim nazivom PiA (Prevencija i alternativa), gdje su učenici 6. razreda upoznati s opasnostima zlouporabe opojnih sredstava.

Dana 26. studenog 2012. učenici sedmih razreda pogledali su predstavu Glumom protiv droge. Nastupili su glumci Ivana Krizmanović i Jerko Marčić uz govor kontakt-policajca. Učenici su naučili kako drogi, alkoholu i cigaretama reći NE, a glumci Teatra Exit nagrađeni su gromoglasnim pljeskom.

JAČI OD KIŠE Učenici petih razreda išli su 16. listopada 2012. u Mariju Bistricu. Taj je dan jako padala kiša. Pratila ih je cijelim putem, ali nije im mogla ništa. Prvo su razgledavali crkvu, a potom su išli na misu. Nebo se razvedrilo pa su išli na Križni put. Obišli su 14 postaja, čitali dijelove Novog zavjeta i molili se.

U policijskoj postaji

Vijesti pripremili: Matija Valentak, 3. a, Gabriela Stipanović, 7. a, Marina Blažević, 6. d

Učenici 3. c OŠ “Stjepan Radić” posjetili su Policijsku postaju u Dugom Selu. Krenuli su u 8:45 sati. Kada su stigli, policajac ih je odveo u jednu prostoriju i pokazao im računalo u kojem su pohranjeni podaci o stanovnicima Republike Hrvatske. Nakon toga su otišli u prostoriju za izradu dokumenata. Poslije su bili na parkiralištu gdje su svi sjedili u policijskoj “marici” i na policijskom motoru. Zatim su proučavali policijsku opremu: puške, pendrek, štit, kacigu, kacigu i jaknu za motor, reflektirajući prsluk, stop-palicu, štitnike… Policajac Dubravko objasnio im je što čemu služi, a neki su i isprobali dio opreme.

3


PUTOVANJE PUTOVANJE UU PROŠLOST PROŠLOST KULTURNA BAŠTINA-DRUGI DIO

O SPOMENICIMA KULTURE U NAŠEM ZAVIČAJU

Današnji je svijet mladih nedovoljno upoznat s kulturnim spomenicima Hrvatske. Posebno smo zabrinuti što se to odnosi i na spomenike našeg zavičaja. Bili smo vrijedni i potrudili se saznati nešto više o spomenicima koji se nalaze u širem krugu oko naše škole. Raspitali smo se i u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Zagrebu i saznali puno. O tome smo već pisali, a i pisat ćemo u sljedećim brojevima Putokaza. Ovo je 2. dio, a ako vam nedostaje dio slagalice, zavirite u prošli broj naših novina koji možete naći u školskoj knjižnici.

Dvorac obitelji Drašković u Božjakovini

Dvorac je sagradila obitelj Drašković tijekom druge polovice 18. stoljeća. Na katastarskoj karti iz 1862. godine jasno se razabire organizacija imanja koje velikim dijelom čini perivojno uređen park, šuma i oranice, dok je u manjem istočnom dijelu posjeda gospodarski dio s manjim gospodarskim objektima. Dvorac Drašković tek u interijeru pokazuje značajke baroknog stila, dok je vanjština, u jednoj od intervencija 20. stoljeća, potpuno izgubila oblikovne elemente koji su je stilski određivali. Primjer je feudalnog dobra koje i danas, premda u tragovima, ima sve karakteristične elemente – perivoj, šumu, gospodarski prostor. Stoga je njegova vrijednost arhitektonska, ambijentalna i kulturno-povijesna.

6 4


T

KULTURNA BAŠTINA-DRUGI DIO

, KURIJA DVORIŠCE Kurija Dvorišće smještena je u sjeverozapadnom dijelu naselja Božjakovina. Sagrađena je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Između dvaju svjetskih ratova u njoj je smještena Gospodarska škola za seoske domaćice, a poslije 1945. kratko je bila peradarska farma. Jugoistočno od kurije nalaze se ostatci nekadašnjeg drvoreda. Zbog djelomično očuvane povijesne konstrukcije, arhitektonskih elemenata te uklopljenosti u krajolik kojim dominira, ima arhitektonsku i ambijentalnu vrijednost te je jedna od brojnih kurija nižeg hrvatskog plemstva kojim obiluje brckovljanski kraj.

Gospodarska škola za seoske domaćice

KURIJA (GOSTIONICA) Bivša pučka škola

Podatke koje donosimo uzeli smo iz dokumenata koje smo dobili u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Zagrebu.

Kurija (gostionica) u Božjakovini nalazi se na raskrižju putova uz cestu Zagreb – Vrbovec. Sagrađena je u 18. stoljeću na mjestu nekadašnje mitnice („malte“) te je bila jedna od kurija koje su pripadale vlastelinstvu Božjakovina u vlasništvu grofova Draškovića. Bila je u funkciji gostionice, prenoćišta te postaje za mijenjanje konja, a od 1924. je u njoj smještena pučka škola. U novije vrijeme imala je poslovnu (prizemlje) i stambenu (kat) funkciju. Zbog djelomično očuvane povijesne konstrukcije, arhitektonskih elemenata te svog dominantnog položaja na raskrižju putova, ima arhitektonsku i ambijentalnu vrijednost te je jedna od vrjednijih kurija kojima obiluje brckovljanski kraj. Gabriela Stipanović, 7. a

5


TEMA BROJA: IGRA

Otvoreni dan škole

IGRAJMO SE,

Svake godine, a ovo nam je već 7. put, priređujemo razne radionice na Dan otvorenih vrata škole. Ove smo godine priredili radionice na temu Igra. Prve godine tema je bila Zavičaj. Učili smo presti, raditi posude od gline, sakupljali smo predmete iz svijeta naših djedova i baka, učili o zavičaju i običajima. Slijedile su teme Svemir, Vrijeme, Voda, 20 godina škole, kad smo objavili i monografiju škole, te Flora i fauna. Kako je to uvijek poseban dan, s nestrpljenjem smo ga iščekivali. A onda je stigao petak, 16. studenog 2012. kada su se vrata škole opet širom otvorila.

Kada smo ušli, pažnju nam je privukla radionica Kocka, kocka, kockica. Tu su radionicu osmislili učiteljice i učenici prvih i trećih razreda. Prostorija je bila ispunjena kockama. Na stolicama u gledalištu bili su brojevi. Sretnici su bili izvučeni i podijeljeni u dvije ekipe koje su igrale igre: Uhvati me ako možeš, Igra navođenja, Složi i pogodi, Smoki-kroki, Modna revija i Pitalice zezalice. Najsmješnije je bilo kada su trebali odijenuti što više odjeće na jednog člana ekipe. Na kraju su članovi ekipe dobili medalje na kojima je bila kockica i smješkić.

Put nas je vodio do radionice Područne škole Lupoglav, do šaha. Ispred učionice bili su stolovi za kojima smo mogli igrati šah. U učionici je bilo mnoštvo crnih i bijelih balona i veliki šah na podu. Mogli smo odijenuti crnu ili bijelu odoru, na glavu staviti krunu figure koju želimo i zaigrati šah.

6


TEMA BROJA: IGRA Otvoreni dan škole

I G R A J M O. . . U učionici Engleskog jezika bio je cirkus. U cirkusu smo mogli sudjelovati u različitim igrama kao što su: rušenje limenki za plišane nagrade, fotografiranje s naslikanim životinjama. Bili su tu i klaunovi koji su sve posjetitelje nasmijavali, kao i vidovnjaci koji su čitali budućnost.

U sljedećoj učionici, na opće oduševljenje dječaka, bile su organizirane automobilske utrke automobilima na daljinsko upravljanje. Igrale su se igre na računalu uz pomoć volana, papučice gasa i joysticka za aviosimulacije. Najsretniji je bio onaj koji se našao na vrhu ljestvice najbržih, pa makar i u učionici.

U učionici Hrvatskog jezika bila je društvena igra Učeniče, ne ljuti se. Učenik koji je točno odgovorio na sva pitanja dobio je pohvalnicu i mali poklon.

Matematičari su bili matemagičari u mračnoj učionici, u kojoj su mali mađioničari s visokim šeširima na glavi pokazivali razne matematičke trikove.

Biolozi, kemičari i fizičari pokazali su da igra može biti korisna. Decoupage tehnikom oslikavali su školske stolice motivima leptira i cvijeća.

U učionici Povijesti i Geografije ponudili su nam brojne kvizove znanja. Učili smo snalaženje na zemljopisnim i povijesnim kartama tražeći zadane gradove, a predmete koji su se nalazili na podu, morali smo objasniti kako bismo prešli na drugo polje. Rješavali smo i rebuse i druge zagonetke.

7


TEMA BROJA: IGRA

Otvoreni dan škole

U učionici za Glazbenu kulturu održavalo se natjecanje pod nazivom Zvijezde pjevaju i sviraju gdje smo mogli uživati u glazbi malih zvijezda. Neke od pjesama bile su “Postoji jedan“, “Lijepa riječ“, a i neki instrumentali kao “Larin izbor“. Nastavnica Marica Penava i učenica Darija Nikolić svirale su klavir, učenica Ivana Lovrić svirala je gitaru, Mateo Sović svirao je violinu i Sara Hrastović flautu.

U predvorju dvorane održao se turnir u stolnom tenisu. Svi učenici škole mogli su se okušati u toj igri.

S vjeroučiteljicama išli smo u obećanu zemlju. Na putu su nas dočekali labirint i razne neprilike koje smo morali proći da bismo dobili kolače i mlijeko.

Marljiva Eko-grupa je na ulazu, na prekrasno uređenom štandu, izložila svoje ručne radove (rukom oslikane teglice, ukrašene bilježnice, različite vrećice s lavandom i mirisne svijeće) nastale u sklopu projekta Lavanda.

Zidove u dvorani Likovnjaci su nam uljepšavali velikanima hrvatskog sporta. Uz nastavnikovu pomoć učenici su crtali Dražena Petrovića, Janicu Kostelić, Ivana Balića, Luku Modrića, Blanku Vlašić i druge sportaše. U dvorani su posjetitelji mogli igrati i pikado pod budnim okom učitelja Tjelesne i zdravstvene kulture.

Nikolina Miholić, 3. a i Petra Sišćan, 3. a

8


novosti u OVOJ Školskoj godini zdraVstveni ODGOJ

PROJEKT GRAĐANIN

NOVO NA SATU Pušen j e RAZREDNOG ODJELA nije c o l!

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović donio je 27. rujna 2012. god. odluku o uvođenju Zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole. Svrha je zdravstvenog odgoja uspješan razvoj djece i mladih da bi stasali u zdrave, zadovoljne, uspješne, samosvjesne i odgovorne osobe. Provedba Kurikuluma zdravstvenog odgoja planirana je kroz sadržaje integrirane u postojeće nastavne planove i programe (Priroda, Priroda i društvo, Biologija, Tjelesna i zdravstvena kultura, Psihologija…). Dodatni sadržaji Kurikuluma zdravstvenog odgoja integrirat će se u sat razrednog odjela, do 12 sati u nastavnoj godini. Program Zdravstvenog odgoja podijeljen je u četiri modula: Živjeti zdravo, Prevencija ovisnosti, Prevencija nasilničkog ponašanja te Spolno/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje. Kroz sadržaje modula Živjeti zdravo djeci se želi ukazati na važnost zdrave prehrane, redovite tjelesne aktivnosti i stjecanje pozitivnih navika osobne higijene. U modulima Prevencija ovisnosti i Prevencija nasilničkog ponašanja osobita se pozornost posvećuje nekim novijim pojavama kao što su nasilje korištenjem informacijsko-komunikacijskih tehnologija, kockanje i klađenje adolescenata. Slijede problemi koji su sve više prisutni s tragičnim posljedicama u prometu, a odnose se na prebrzu vožnju, vožnju pod utjecajem alkohola, droga itd. Cilj modula Spolno/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje je omogućiti učenicima usvajanje vještina potrebnih za donošenje odgovornih odluka važnih za očuvanje njihova fizičkog i mentalnog zdravlja te im pomoći da kroz razumijevanje različitosti i kritičko promišljanje izgrade pozitivan odnos prema sebi i drugima. I za kraj, važan cilj svih modula je razvoj tolerancije, pri čemu je važno pomoći svim učenicima razviti pozitivnu sliku o sebi, ali i usvojiti uvažavanje različitosti među ljudima kao temeljnu vrednotu. Zdravstveni odgoj treba pomoći razvoju sustava vrijednosti kod mladih osoba, potaknuti razvoj empatije i osjetljivosti za potrebe drugih, no istodobno treba ukazati na neprihvatljiva ponašanja i devijantne pojave koje se ne smiju tolerirati ili ignorirati.

Projekt Građanin obogaćuje naš nastavni program i omogućuje učenicima razvijanje timskog rada, kreativnosti, vještina i suradnje. Pravo je učenika spoznati i naučiti štititi temeljna ljudska prava, stjecati znanja i vještine kako bi i sami mogli promicati slobodu i pravdu za sve ljude. Voditeljice Projekta su Dragica Katić, prof., Keti Mamuza, dipl. katehet i Nikolina Matejak, dipl. pedagog. Projekt Građanin provodi se u 6. i 7. razredima. Ciljevi projekta su: pripremiti učenike za život u demokratskom društvu i osposobiti ih da izraze svoje mišljenje i aktivno sudjeluju u javnom životu na lokalnoj i nacionalnoj razini; navesti mlade ljude da se informiraju, istraže i shvate pojam i značenje javne politike i principe na osnovi kojih ona funkcionira, odnosno, kako vršiti aktivan utjecaj na organe vlasti s ciljem rješavanja problema građana u zajednici. Javnu politiku čini skup zakonskih odluka koje su osmislile osobe na vlasti, kao i mjere i akcije koje poduzimaju u rješavanju tih problema. Tema prve godine djelovanja Projekta jest: PUŠENJE NIJE COOL!

Provođenje ankete o pušenju

Jakov Glavaš, 7. b

14

9


novosti u OVOJ Školskoj godini PROJEKT GRAĐANIN

IZAZOVI I POSLJEDICE PUŠENJA U sklopu teme građanskog odgoja i projekta „Pušenje nije cool!“ proveli smo anketu među učenicima od 4. do 8. razreda. Tema ankete je „Učestalost konzumacije duhanskih proizvoda među učenicima osnovne škole – izazovi i posljedice“. Ukratko ćemo vam prikazati rezultate koje smo dobili u 7. i 8. razredima.

Grafikon 2.

Grafikon 1.

Rezultati na Grafikonu 1. prikazuju ukupan broj učenika koji puši cigarete. Od 196 učenika 6 učenika redovito puši cigarete, a 19 učenika ponekad. Od toga, iz sedmog razreda 1 učenik puši redovito i 4 ponekad, a iz osmog razreda 3 redovito, a 15 ponekad. Promatrajući rezultate prema spolu, jednak broj (troje njih) puši redovito, a 11 dječaka i 8 djevojčica ponekad puši cigarete. Zaključiti možemo da cijeli jedan razred učenika, njih 25, puši duhanske prozvode redovito ili ponekad, što je za učenike te dobi velik broj. Također moramo uzeti u obzir da možda neki nisu htjeli priznati da konzumiraju duhanske proizvode.

Grafikon 2. prikazuje dob početka pušenja cigareta. Tako vidimo da je troje učenika počelo pušiti između 9 i 10 godina, 1 između 10 i 11 g., 4 između 11 i 12 g., 7 između 12 i 13 g. te 13 učenika između 13 i 14 godina. Zabrinjava nas to što učenici već u tim godinama počinju konzumirati cigarete.

Grafikon 4.

Na Grafikonu 3. vidimo da najveći broj učenika novac za cigarete uzima od džeparca (10 učenika), dok po 4 učenika posuđuje novce ili dolazi do novaca na neki drugi način.

Grafikon 3.

Na Grafikonu 5. vidimo da velik broj učenika, njih 151, smatra da ima dovoljno informacija o posljedicama pušenja, dok samo 35 misli da nema dovoljno informacija. No, bez obzira na taj podatak pokazalo se da ipak veliki broj učenika misli da u školi učenike treba više informirati o posljedicama pušenja duhanskih prozvoda, što prikazuje grafikon 6.

Grafikon 5.

Grafikon 4. prikazuje rezultate koji odstupaju od rezultata koje smo prethodno naveli. Kao što vidimo puno veći broj učenika poznaje nekoga u školi da puši cigarete, nego što ih je stvaran broj koji su priznali. Tako čak 82 učenika poznaju i do 5 učenika koji u školi puše, 25 učenika poznaje od 6-10 učenika dok njih 73 poznaje i više od 10 učenika da puše što je jako velik broj.

10

Grafikon 6.

Andrea Čančarević, 7. c

15


PASIVNO PASIVNO PUŠENJE PUŠENJE JE

Živjeti zdravo

OBILJEŽAVAMO SVJETSKI DAN NEPUŠENJA

JE

ŠTETNO ŠTETNO Svjetski dan nepušenja obilježava se svake godine 31. svibnja. Potaknula ga je Svjetska zdravstvena organizacija 1987. godine. Osim zahtjeva za pravnu zaštitu pušača, osobito su na dnevnom redu sudjelovanje pojedinaca i institucija u akcijama zaštite nepušača: lijepe se plakati na razne objekte, ustanove ili u prostorije i provode se rasprave. Pokušava se motivirati pušače da prestanu pušiti. Danas više nema sumnje da je pasivno pušenje vrlo opasno i štetno za zdravlje. Uzrokuje mnoge ozbiljne bolesti, kao i one zloćudne, kako u odraslih osoba tako i djece te često dovodi do prijevremene smrti. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od posljedica pušenja godišnje umire oko 14.000 ljudi. Sa svakim dimom cigarete u tijelo se unosi 4000 raznih kemikalija.

Dan nepušenja

Nacionalni dan bez duhanskog dima je dan kojim se želi potaknuti pušače na prestanak, a prema modelu koji se provodi i u drugim zemljama, kojim se nastoji potaknuti pušače da ne zapale cigaretu. To je prilika da pušači razmisle o svojoj ovisnosti i da im nepušači pomognu u odricanju, te nakon toga zauvijek postanu nepušači. Pušenje duhana danas smatramo jednim od glavnih razloga narušavanja zdravlja. Ukoliko se ne zaustave sadašnji trendovi, Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da bi do 2025. godine godišnji broj umrlih od bolesti vezanih uz pušenje mogao biti i 10 milijuna. Iako su prednosti prestanka pušenja svima dobro poznate, veliki broj pušača teško uspijeva prestati. Koliko će osoba biti uspješno u prestanku pušenja, ovisi o njezinoj/njegovoj motivaciji za prestanak. Ana Lončar i Dana Ćosić, 5. b, Jakov Glavaš, 7. b

16

15 Razloga zašto niste cooL ako pušite 1. Frajer s reklame za Marlboro umro je 1997. od raka pluća. Trebamo li posebno isticati da je on, Wayne McLaren, bio strastveni pušač?! 2. Od cigareta ćete uvijek imati neugodan miris iz usta kojeg se vrlo teško riješiti bez obzira na to koliko se trudili. 3. Neka su istraživanja pokazala da pušačima prijelomi kostiju sporije zarastaju. 4. Pušači imaju hladnija stopala i ruke zbog sporije cirkulacije. 5. S cigaretom u ruci nećete izgledati kul i privlačno. Postoje stotine drugih, boljih načina za to. 6. Ako ste ikada čuli pušački kašalj kod starijih ljudi (ne zvuči baš lijepo, zar ne?), dobro razmislite želite li tako zvučati jednoga dana. 7. Cigarete pojačavaju depresiju kod tinejdžera. Dok su cigarete mnogima idealno rješenje za nervozu ili glad, stručnjaci upozoravaju da su depresivni tinejdžeri i nikotin loša kombinacija. Na taj način mladi samo pogoršavaju svoje simptome. 8. Nepušači uvijek dobivaju najbolja mjesta u restoranima. 9. Pušenje je pogubno i za vaš novčanik – stavite na papir koliko potrošite svaki mjesec na cigarete i pomnožite s 12. Taj biste novac na kraju godine mogli puno pametnije i zdravije iskoristiti, zar ne? 10. Većina nas zna da katran iz cigarete škodi našim plućima, no jeste li znali da ugljični monoksid pojačava stvaranje tromba u krvi i oštećuje unutarnje stijenke naših arterija dok ulazi u krvotok? 11. Ako pušite, zaboravite na biserni osmijeh! Zubi pušača brže se kvare i požute te puno ranije počnu ispadati od zuba nepušača. 12. Dim cigarete sadrži ugljični monoksid koji smanjuje protok krvi u koži te je ostavlja suhom, sivkastom i bez zdravog sjaja. 13. Istraživanja su pokazala da pušenje ubrzava starenje – pokazalo se da pušači izgledaju starije najmanje 1,4 godine od nepušača iste dobi. Dakle, ako ne želite bore, bacite cigarete! 14. Pušenje može utjecati na nesanicu, a pušači su općenito slabijeg zdravlja nego nepušači. 15. Pušenje uništava okus hrane - testovi su pokazali da okusni pupoljci ili papile pušača imaju i drugačiji oblik od onih nepušača te da su manje povezane krvnim žilicama, što dovodi do smanjenog osjećaja okusa.

11


UČENICI GENERACIJE

Najbolji učenici u 2011./2012.

NA J B O L J I M A KN J I G E I PL A K E T E

Intervju s učenikom generacije

Svatko se vo

Već se tradicionalno, na kraju svake nastavne godine, u našoj školi proglašavaju najbolji učenici. Odluku o najboljim učenicima donijelo je Učiteljsko vijeće na sjednici 4. lipnja 2012., a na prijedlog razrednika svakog odjela. Svečana dodjela nagrada odvijala se 11. lipnja 2012. na proslavi Dana škole uz pjesmu, ples i glumu.

Dodjela nagrada najboljim učenicima

Najbolji učenici prvih razreda su: Antonela Šipura (1. a), Antonela Tomaško (1. b), Josip Kolić (1. c), Kristina Todorić (1. a, PŠ Lupoglav), Valeria Skobljanec (1. b, PŠ Lupoglav); drugih: Nikolina Miholić (2. a), Nika Valjak (2. b), Adela Tunić (2. c), Marija Ilić (2. a, PŠ Lupoglav); trećih: Lucija Kolić (3. a), Dominik Kuzmanović (3. b), Kristijan Barić (3. c), Antonela Perić (3. a, PŠ Lupoglav), Ana Ilievska (3. b, PŠ Lupoglav ). Svi su nagrađeni knjigama. Od 4. do 8. razreda među najboljim učenicima svakog pojedinog razreda birali su se najbolji u toj generaciji koji su osim knjiga dobili i plakete. Najbolji predloženi učenici četvrtih razreda su: Katarina Toljan (4. a), Marino Škoro (4. b), Paula Brekalo (4. a, PŠ Lupoglav), Mihaela Rusan (4. b, PŠ Lupoglav), a najbolja među njima izabrana je Ivana Lovrić (4. c). U petim najbolji su: Borna Radojčić (5. a), Gabriela Todorić (5. c), Dominik Jurinčić (5. d), a kao najbolja među njima izabrana je Lea Tot (5. b). U šestim najbolji su: Mihaela Balog–Matak (6. b), Hana Pomper (6. c), Luka Vidović (6. d), Antonija Balija (6. e), a najbolji šestaš je David Lisica (6. a). Od sedmaša predloženi su: Ivana Đuras (7. a), Luka Toljan (7. b), Mihaela Severec (7. c), Filip Ivanić (7. d), a među njima najbolji je Matej Kuzmanović (7. e). U osmim najbolji su: Tadijana Barić (8. a), Ivana Radoš (8. c), Filip Ivaniček (8. d), Matija Graberec (8. e), a za učenika generacije proglašen je Matija Ilievski (8. b) zbog izvrsnog uspjeha i uzornog vladanja tijekom osnovnoškolskog obrazovanja, postignutih uspjeha na natjecanjima i aktivnog sudjelovanja u Školi stvaralaštva Novigradsko proljeće. S njim smo razgovarali za naš školski list Putokazi. Posebno priznanje i nagrade zaslužili su i učenici sudionici ovogodišnjih državnih natjecanja: Christian Vurbić (8. d), Paula Balija (8. d), Mia Čolić (8. e), Karlo Turić (8. d), Stjepan Đordić (8. a), Filip Kurtić (8. c) iz Prve pomoći te Mihaela Severec (7. c) i Matej Kuzmanović (7. e) iz Biologije. Svim je učenicima ravnatelj škole gosp. Jure Mišković uručio zaslužene nagrade i poželio još uspješniji nastavak školovanja.

12 20

Ove je godine za učenika generacije Učiteljsko vijeće izabralo Matiju Ilievskog, učenika 8. b razreda. Matija je odlikaš i vrlo je svestran. Sudjelovao je na brojnim natjecanjima i bio uspješan, kreativan je što je potvrđivao na Novigradskom proljeću, svira gitaru, a i omiljen je u svom razredu. Sve su to bili povodi za razgovor s Matijom. PUTOKAZI: Smatraš li se po nečemu boljim od drugih učenika? MATIJA: Ni po čemu se ne smatram boljim od drugih učenika, svi učenici imaju nešto po čemu su posebni, talent, odnosno nešto u čemu su najbolji, no potrebno je puno truda i rada kako bi se taj talent razvio. PUTOKAZI: Čuli smo da si bio dvije godine sudionik Novigradskog proljeća. Ispričaj nam nešto o tome. MATIJA: Novigradsko proljeće je škola stvaralaštva u kojoj nadareni učenici iz cijele Hrvatske razvijaju svoje talente i sposobnosti. Na Novigradskom proljeću, učenici su podijeljeni po literarnim, likovnim, plesnim i pjevačkim radionicama. Ove godine sam po drugi put bio sudionik keramičarske radionice na kojoj sam radio razne figure na zadanu temu. Rado bih otišao i sljedeće godine jer sam stekao puno prijatelja s kojima se čujem preko Facebooka. PUTOKAZI: Natječete li se s drugim učenicima? MATIJA: Svatko se voli po nečemu isticati i osjećati dobro tako da postigne najbolji rezultat u nečemu, pa tako svaki ispit želim napisati bolje od drugih učenika, što mi i često uspijeva. No, dobar broj ispita određeni učenici napišu bolje od mene. PUTOKAZI: Jesi li ljubomoran kada čuješ da netko kaže da je drugi učenik bolji od tebe? MATIJA: S vremena na vrijeme i to se dogodi i moram priznati da sam malo ljubomoran, ali jednostavno se moram složiti s tom činjenicom i prihvatiti da ima boljih od mene.


NADARENI UČENICI

oli po nečemu isticati

Matija dobiva plaketu kao učenik generacije

PUTOKAZI: Komentiraš li, odnosno ogovaraš li druge učenike? MATIJA: Svatko voli teret u grudima podijeliti i olakšati dušu, pa tako i ja ponekad nekoliko negativnih komentara o drugom učeniku šapnem u prijateljevo uho. PUTOKAZI: Što te motiviralo na naporan rad s ciljem da postaneš učenik generacije? MATIJA: Glavna motivacija mi je želja da postignem što bolji uspjeh za upis u srednju školu i da ostavim dojam i svoje ime i prezime u školi kao jedan od boljih učenika. PUTOKAZI: Koju srednju školu misliš upisati i koji su tvoji planovi poslije srednje škole? MATIJA: Poslije osnovne škole kanim upisati petnaestu gimnaziju, matematički smjer. Najdraži predmet mi je Biologija i poslije srednje škole ciljam na PMF-u (Prirodoslovno-matematički fakultet) studirati određenu granu biologije te zaposliti se i osnovati obitelj. PUTOKAZI: Kakav bi savjet dao drugim učenicima? MATIJA: Škola je vrlo važna i vaš cijeli život ovisi o školi, zato se sada potrudite, dajte sve od sebe kako poslije ne biste zažalili i kako biste živjeli što ljepši i ugodniji život! PUTOKAZI: Odabran si za intervju s obzirom na to da si, kao što i sam primjećuješ, učenik generacije. Kako to komentiraš? MATIJA: Vrlo sam sretan što sam odabran za učenika generacije, ispunio sam svoja očekivanja i kriterij koji sam si postavio na početku školske godine. Nadam se da ću dobiti nagradu od roditelja, no najveća nagrada je takvo postignuće. U školi ima još puno odličnih i marljivih učenika i zahvalan sam Učiteljskom vijeću što je baš mene odabralo za učenika generacije. PUTOKAZI: Ukratko nam ispričaj nešto o sebi. MATIJA: Ja sam Matija Ilievski, učenik 8. b razreda. Imam 14 i pol godina. Živim u malom selu Gornja Greda u blizini Dugog Sela. Imam dva brata i sestru. Slobodno vrijeme provodim uglavnom uz videoigrice, što

kanim popraviti, no po lijepom vremenu vozim bicikl po puteljku pokraj šume i uživam u svom predivnom zavičaju. Kada vrijeme nije najljepše, uzmem note te sviram gitaru. PUTOKAZI: Kako si uspio doći do takvog postignuća, kakav je put do uspjeha? MATIJA: Lako je zaključiti da nije lako doći do takvog postignuća, potrebno je jako puno truda, rada i napora. Put je težak, pun zavoja i uzbrdica, no bitno je spomenuti da nakon svake uzbrdice slijedi i nizbrdica. PUTOKAZI: Kakva je tvoja metoda učenja? MATIJA: Najvažnija je aktivnost na satu, redovito učenje i pisanje zadaća. Aktivnost na satu meni uopće nije problem, većinu gradiva naučim samo slušajući što nastavnici govore na satu. Zadaću napišem čim stignem kući što mi nije problem jer sam pažljiv na satu. Gradivo se neće samo usaditi u glavu, svaki dan treba ukratko ponoviti gradivo za sutrašnje predmete. Dnevno za školu potrošim od pola sata do sat i pol, vrlo rijetko više od toga. PUTOKAZI: S kakvim uspjehom završavaš školsku godinu? MATIJA: Ovu sam se školsku godinu potrudio više od svih dosad, jedino sam ove godine postigao rezultat 5.0. U prijašnjim godinama probleme su mi stvarili Njemački jezik i Geografija koje sam ove godine više učio i riješio! PUTOKAZI: Jesi li postigao kakve rezultate na natjecanjima županijske ili više razine? MATIJA: Ove godine imao sam dobar uspjeh na županijskim natjecanjima. Na natjecanju iz fizike i engleskog jezika osvojio sam 9. mjesta, dok sam na natjecanju iz biologije bio 3. i time si osigurao 1 bod za upis u srednju školu. Nažalost nisam se plasirao na državno natjecanje. Bruno Filipović, 8. a

21 13


POZNATI U NAŠEM SUSJEDSTVU intervju s almirom osmanović

BALET

MI JE BIO NA PRVOM MJESTU Posve smo slučajno saznali da u našem susjedstvu, točnije u Hrebincu, živi hrvatska baletna prvakinja Almira Osmanović. Stupili smo s njom u kontakt i pozvali je u goste. Rado se odazvala pozivu i u srdačnom ozračju razgovarali smo s njom. Obećala nam je da će nas opet posjetiti i pozvala da i mi dođemo k njoj u Hrebinec.

Balerina Almira Osmanović s osmijehom je odgovarala na sva pitanja novinarki

PUTOKAZI: S koliko ste godina počeli plesati balet? ALMIRA OSMANOVIĆ: Uobičajeno je da djeca kreću u baletnu školu negdje s 8 godina. Do tad je to više na razini dječje igre, a smatra se da je od 8 godina osoba formirana da bi mogla shvatiti težinu tog posla. Ja sam krenula neobično kasno, s 11 godina. PUTOKAZI: Jeste li kao i sve djevojčice željeli postati balerinom? ALMIRA OSMANOVIĆ: To mi je bio san, od najmlađih dana iako nisam nikad gledala balet. U ono vrijeme kada sam se rodila, iako to nije bilo tako davno, televizori su bili poprilična rijetkost i na programu nije bilo baletnih predstava niti su me roditelji vodili u kazalište da bih gledala balet. Ali na neki način, osjećala sam kako volim ples, kako je ples u meni. I da! Od početka sam željela postati balerina. PUTOKAZI: Kako se u stvari postaje balerinom? ALMIRA OSMANOVIĆ: Balerinom se postaje tako da se upiše baletna škola s 8 ili 9 godina. Ona traje 8 godina, ali svakodnevno pa i subotom. Na programu se mora završiti klasičan balet, zatim solfeggio, uči se klavir, uče se povijesni i karakterni plesovi. Išla sam u Rusiju, gdje sam specijalizirala. Bila sam godinu dana u znamenitoj baletnoj akademiji u tadašnjem Lenjingradu,

30 14

današnjem Sankt Peterburgu. Tamo sam čak imala i glumu. Dakle, baletni plesač mora imati široku naobrazbu da bi se mogao baviti tim poslom. Naravno, uz to sam išla u školu. PUTOKAZI: Koji Vam je najdraži, a koji najljepši balet u kojem ste plesali? ALMIRA OSMANOVIĆ: Najdraži i najljepši su mi povezani. To me vrlo često pitaju novinari, iako je vrlo teško odgovoriti zato što u svakoj predstavu koju radiš i plešeš, daješ maksimum. Znači, daješ maksimalno energije, sto posto sebe, kako bismo rekli. I na neki se način onda spojiš s ulogom i svaka ti uloga bude najdraža. Iako moram priznati da sam ja vrlo temperamentna osoba i uvijek dajem apsolutno sve od sebe. PUTOKAZI: Što Vam je najbolje, a što najgore što Vam se dogodilo na nastupu? ALMIRA OSMANOVIĆ: Najbolji su, naravno, pljesak i kontakt s publikom. Oduvijek sam voljela trenutak kad se zastor digne i kad pogledam publiku. To mi je uvijek inspiracija da dam sve od sebe. Što je najgore? Najgore je kad se popikneš na sceni pa padneš, što se meni nikad nije desilo, ali mojim kolegama jest. Jednom sam vidjela balerinu kako se “popiknula” i pala na nos te je završila u bolnici. To mi je bilo strašno pa sam molila Boga da se

to ne dogodi i meni. Nespretnosti su dio našeg posla i života, uostalom čovjek se “popikne” i na ulici. Srećom, ni to nikad nisam doživjela. PUTOKAZI: Kada se pleše balet, na što se najviše treba paziti? ALMIRA OSMANOVIĆ: Balet je širok pojam. Imamo klasičan balet i moderan balet. Ja sam plesala i klasični i moderni. Po meni, klasičan balet je puno zahtjevniji jer on ima svoje zadatosti. Moderan balet se može improvizirati, a u klasičnom se baletu točno mora znati koje su pozicije, gdje stoje ruke i noge. Na to pitanje je teško odgovoriti jer balerina prvo mora svladati tehniku, mora znati držati tijelo, ruke, noge. Mora znati skokove i piruete i kad to savlada, naravno mora biti muzikalna, mora plesati uz glazbu, biti kreativna, imati dušu. Dakle, kad se pleše balet, treba paziti na sve. PUTOKAZI: Volite li više plesati sami ili s partnerom? ALMIRA OSMANOVIĆ: To ovisi o koreografiji. Ako je ljubavni duet, onda ću radije izabrati partnera, a ako je solo točka, onda sam solo varijacija. Voljela sam i jedno i drugo. Možda mi je ipak bilo draže s partnerom jer je lakše. PUTOKAZI: Kako se osjeća balerina kad joj cijela dvorana oduševljeno plješće?


POZNATI U NAŠEM SUSJEDSTVU

ALMIRA OSMANOVIĆ: Prekrasno, to je najljepši osjećaj, najljepši dar za svu muku i trud koje jedna balerina uloži u svoj posao. Naš se posao sastoji od svakodnevnih mukotrpnih vježbanja, od puno žuljeva, puno krvavih papučica i puno problema s nogama i bolovima. No, kad se digne zastor i ugledaš oduševljenu publiku, vidiš da se tvoj rad isplatio i da nije bio uzaludan. PUTOKAZI: Da bi netko uspio doći do svog cilja, mora se odricati, stalno učiti, naporno raditi... Koliko ste se Vi žrtvovali zbog baleta? Jesu li “stradali” Vaša obitelj, prijatelji? ALMIRA OSMANOVIĆ: Svi su “stradali” zbog baleta uključujući i moju djecu. Ja sam morala vježbati više nego druge balerine u ansamblu jer sam bila primabalerina i nacionalna prvakinja. Vježbala sam i subotom, i nedjeljom, i ujutro, i popodne, i navečer… Bila sam umorna jer sam plesala jako teške uloge i stalno radila. No, roditelji su mi puno pomogli. Moji bližnji me nisu imali onoliko koliko su htjeli, najviše moja djeca, Tin koji sad ima 29 godina i Sara koja ima 21 godinu. Vodila sam ih na svoja putovanja prije njihovog polaska u školu jer su bili željni majčine blizine. Koliko god sam mogla, davala sam im svoju ljubav. Ali u svakom slučaju balet mi je bio na prvom mjestu! Da redoslijed nije bio takav, mislim da ne bih mogla ostvariti svoj cilj. Naprosto se moraš odricati da bi se došlo do cilja. Kad sam bila vaših godina, umjesto da se vani igram

na ulici ili u parkovima, ja sam vježbala balet i plesala predstave u malom kazalištu Trešnjevka. Kad sam bila starija, nisam išla u diskače, nego sam opet vježbala i odmarala se za predstave. PUTOKAZI: Bili ste primabalerina u HNK u Zagrebu. Što to znači? Kako se postaje primabalerinom? ALMIRA OSMANOVIĆ: Primabalerina prvo mora imati izvrsnu plesnu tehniku, veliku osobnost, dakle individualnost. Kada balerina izađe na pozornicu, mora na neki način dirnuti publiku. Publika odmah vidi balerinu koja je drugačija, koja se ističe, koja ima snažnu individualnost i muzikalnost. Takva će balerina svima biti uzor poput nekog izvrsnog radnika, poput rudara. Naš je posao jako sličan rudarskome. Kada radiš kao rudar, dobivaš sve više i više. Nakon određenog broja otplesanih uloga dobiješ status primabalerine. Nakon 20 godina plesanja u HNK-u, 1991. godine dobila sam status nacionalne prvakinje. Moja kolegica Irena Pasarić i ja jedine smo nacionalne prvakinje u cijeloj Hrvatskoj. Putovala sam i izvan Hrvatske. Imala sam i međunarodnih nagrada, bila odlična i u klasičnom baletu i u modernom baletu. PUTOKAZI: Vi ste kao primabalerina dobili dvoje djece. Kako ste stigli i plesati, i vježbati, i odgajati djecu? ALMIRA OSMANOVIĆ: Zahvaljujući mami i tati koji su se jako žrtvovali. Da nije bilo njih, bilo bi mi jako

teško uskladiti sve obveze. Balerinama je veliki problem imati djecu i uglavnom su rijetke balerine koje ih imaju, pogotovo dvoje. Uspjela sam sve spojiti upravo zato što sam imala divne roditelje koji su nažalost sad već pokojni. No, bili su doista divni i uvijek su bili tu kad mi je bilo najpotrebnije. PUTOKAZI: Vaša djeca, međutim, nisu pokazala sklonost prema baletu? Je li Vam žao zbog toga? Čime se oni bave? ALMIRA OSMANOVIĆ: Hvala dragome Bogu da nisu pokazala zato što je to jedan veoma zahtjevan posao. On je lijep, ali i strašan i grozan i zahtijeva puno odricanja. Da bi uopće došao do popularnosti, treba vremena, truda, volje... To je dugotrajan proces. Trebala sam puno godina plesati. Nisam mogla preko noći postati zvijezdom. Danas u Big Brotheru vidimo da netko napravi neku glupost i postane zvijezda. Zato mi je drago što se moja djeca nisu počela baviti mojim poslom. Ima puno roditelja koji forsiraju svoju djecu da postanu profesionalci u baletu. Meni se to ne sviđa. Moja Sara živi ovdje u vašem susjedstvu u Hrebincu. Ima školu za pse i pansion za pse i mačke, šiša pse i uređuje ih. A trenutno je zaposlena u Dubravi u jednom salonu za šišanje pasa. Uz to vodi i svoj privatni posao koji je započela nedavno, a ja joj u tome pomažem. PUTOKAZI: Sviđa li Vam se ovdje u Hrebincu?

Prvakinja baleta s Ritmičkom grupom i novinarima Putokaza

31 15


POZNATI U NAŠEM SUSJEDSTVU

ALMIRA OSMANOVIĆ: Moj otac i majka su imali ovdje vinograd tako da ja poznam Hrebinec već od davno. Kad su oni umrli, onda sam prodala taj vinograd. Poslije sam kupila kuću za Saru jer mi se svidjela priroda. Sad doista uživamo u njoj i prekrasno nam je. Ne samo da mi se sviđa nego sam se zaljubila u ovaj kraj. PUTOKAZI: Danas živite na relaciji Zagreb - Split i ravnateljica ste Baleta u splitskom HNK gdje ubirete sve pohvale. Kakvo je danas stanje u baletu? ALMIRA OSMANOVIĆ: E, to je dobro pitanje. Ali sada ću vam reći novost. Od 1.prosinca 2012. ja više neću biti ravnateljica u Baletu u splitskom HNK-u zato što se promijenio intendant, šef, i on je izabrao svoju ekipu. I navodno cijeli Split plače za mnom - od mog ansambla kojeg sam gotovo 18 godina vodila do publike koja je redovito dolazila na moje predstave. Bez lažne skromnosti, mene svi u Splitu obožavaju. Evo, ja sam njima tamo legenda. Tako me zovu. Bilo je velikih prepirka oko toga što novi intendant ne uzima mene, ali on ima svoje pravo izabrati svoju ekipu. Nisam žalosna, ja sam, dapače, vrlo sretna jer sam u Splitu napravila jako, jako puno. I ostat ću sigurno zabilježena

u povijesti kao netko tko je od Splita napravio brend, što nije uobičajeno u tim krajevima. S baletom nemaju baš puno veze. Tako da svi pričaju o baletu i svi su zaista sretni da postoji takav kvalitetan balet. Na neki način odlazim na lovorikama. Situacija je postala jako teška, pogotovo financijska, tako da bi meni bilo sve teže raditi. No moji su plesači zaista nesretni i plaču za mnom. Ali ja ostajem u Splitu raditi kao izvanredni profesor na Akademiji dramske umjetnosti, gdje već godinama predajem scenski pokret, ali za to se manje zna zato što mi je uloga ravnateljice Baleta bila na prvom mjestu. I dalje ću ostati vezana uz Split. PUTOKAZI: Ima li nadarenih mladih koji vole plesati? ALMIRA OSMANOVIĆ: Ima nadarenih mladih koji vole plesati, ali bi oni plesali, a ne bi nitko vježbao. A ne može se plesati bez vježbanja. Ako se nadarenost poklopi i s velikim htijenjem da se uspije, znači s trudom i radom, onda se uspije napraviti nešto. A ako samo vole plesati, a ne vole se truditi i znojiti, onda ostanu samo mladi i nadareni i ništa više. PUTOKAZI: Plešete li i danas? Radite li na nekom projektu?

ALMIRA OSMANOVIĆ: Upravo ovih dana idem u Split i tamo ću otplesati svoju zadnju ulogu, i to ulogu zločeste vještice Carabosse u baletu Trnoružica. Tog dana, 24. studenog 2012., oprostit ću se s publikom i baletnim ansamblom. Tom prigodom ću proslaviti svoju 35. godišnjicu profesionalnog bavljenja baletom i 10. godišnjicu ravnanja Baletom. PUTOKAZI: Biste li nama mladima preporučili da se bavimo baletom, odnosno plesom općenitom? ALMIRA OSMANOVIĆ: Apsolutno! Što se tiče profesionalnog posla to je već kao što sam rekla, ako čovjek osjeti ljubav i povezanost s profesionalnim baletom, neka se bavi. Ali kao hobi - apsolutno mislim da je to za svakoga dobro, pa čak i za muškarce. Mislim da je to vrlo dobro zato što se kroz koreografiju razvije jedan pokret i to je vrlo dobra vježba za glavu. Iz glave treba ući u tijelo i kad se ponavljaju pokreti, to se treba zapamtiti, kao kad napamet učiš pjesmicu. I to sve oslobađa od stresa, a svi smo danas pod velikim stresom. Svima bih od srca preporučila balet. Mihaela Balog Matak, 7. b, Katarina Toljan, 5. a

PLES KOJI PRIČA PRIČE

Primabalerina pokazuje učenicima kakav baletan mora biti

16 32

Ples je slijed ritmičkih pokreta tijela s umjetničkim obilježjima, redovito popraćen glazbom. Ples može biti spontan, izraz trenutnog raspoloženja, ili pravilima strogo određena forma. Plesu može biti sadržaj samo pokret, lišen svih pretenzija da bude simbol, izraz ili slika bilo čega. Međutim ples može poprimiti i određeno značenje, plesom se katkad želi nešto priopćiti, objaviti ili prikazati. Svoj najviši umjetnički domet plesovi su doživjeli u scenskom obliku kao balet ili slobodan (moderan) ples. BALET je scensko plesno djelo koje se redovito javlja uz glazbu. U ranom 16. stoljeću u Italiji se prvi put spominje naziv balletti, koji je označavao figuralni ples, no balet se u klasičnom smislu pojavio u Francuskoj. Krajem 19. i u 20. st. struktura tijela postaje savršeno precizna i ističe se ljepota linije i njegove figure. Pretežni broj baleta dramski prikazuje ili priča neki sadržaj. Mnogi se baleti, međutim, odvijaju bez scenske radnje, a cilj im je da stvore neku atmosferu, priopće neko psihičko stanje, ili da budu čisti, apstraktni plesni pokreti, obično kao pratnja glazbi. Balet je jedna od najstarijih plesnih tehnika koja je temelj svim ostalim plesnim stilovima. Karakteriziraju ga stroge forme tijela i otvoreni položaj stopala, što znači da je cijela noga zarotirana iz kuka prema van za 90 stupnjeva. Svi pokreti moraju biti kontrolirani i ne smiju se izvoditi sa zgrčenim mišićima, već istegnutim.


Elementi koji se uvježbavaju su veliki i mali čučnjevi (plié i grand plié), istezanje i dizanje nogu, rad stopala, različiti nagibi i rotacije tijela, različite vrste okreta (pirouette) i skokova koji se mogu izvoditi iz velikoga ili maloga čučnja, s obje ili jednom noge i sl. Postoji pet otvorenih pozicija i na njima počiva klasični balet. Pod pojmom “pozicija” podrazumijeva se način na koji se drže noge. 1. pozicija - Noge su priljubljene jedna uz drugu - peta uz petu, a prsti gledaju prema van. Cijela unutarnja strana noge bi trebala prianjati uz unutrašnju stranu druge noge, no svi smo različito građeni tako da određeni broj ljudi ne može priljubiti noge (zbog, na primjer, jačih listova). No, to vas ne treba uznemiriti, jer mnogo jako dobrih plesača fizički ne može stisnuti noge, ali ih to ne čini lošim plesačima. Dakle, pete mogu biti malo odmaknute, a važno je da su koljena stisnuta jedno uz drugo. 2. pozicija - Dobije se tako da se iz prve pozicije jedno stopalo odmakne od drugog za dužinu stopala. U drugoj poziciji treba paziti da se stopala, sad kad više nisu jedno uz drugo, ne počnu zatvarati. Noge u svim otvorenim pozicijama rotiramo iz kuka, držeći ih unutar-njim mišićima (čak i ako ste otvoreni, koristite ove mišiće, da vam se ne bi dogodilo da nakon nekoliko godina rada ustanovite da vam je prirodna otvorenost zapravo donijela više štete nego koristi, jer su vam unutarnji mišići noge mlohavi i ne možete otvoriti nogu kad je jednom dignete od poda).

URADI SAM

ČOKOLADNI UŽITAK Čokolada je poslastica koja se dobiva miješanjem kakaove mase s većom ili manjom količinom šećera. Najčešće na tržište dolazi u obliku pločica, a mi smo je oblikovali kao jestivu posudu. Takvim poklonom, jednostavnim i slatkim, uvijek možemo razveseliti one koje volimo.

1. Rastopimo čokoladu, napušemo balon i stavimo u malu posudu.

1.

2. 3. Kada se dobro ohladi, nožem odvojimo vrhove čokolade od balona.

3. pozicija - Najprije postavite stražnje stopalo, maksimalno otvoreno. Onda drugo stavite ispred njega i to tako da vam je peta prednjeg ispred košćice (one prije palca). Time će vam prsti i peta te noge biti u ravnini s košćicom stražnjeg stopala. Pazite da su vam kukovi ravni. 4. pozicija - Dobije se tako da se iz treće pozicije prednje stopalo povuče naprijed za otprilike dužinu jednog stopala (isto onoliko koliko ste stopalo udaljili u 2. poziciji). Tu je balans na objema nogama, i nemojte ni slučajno svu težinu rasporediti na stražnju nogu. Vaša težina nalazi se na sredini. 5. pozicija - Iz 4. pozicije noge jednostavno otvoreno priljubimo jednu uz drugu, i to tako da su vam prsti jednog stopala priljubljeni uz petu drugog i obratno. Kao i u svim pozicijama, morate paziti da ne padate na unutarnji dio stopala, nego da stojite na vanjskom (to ćete najlakše postići ako u postavljanju stopala položite i mali prst na pod). Ako ne možete zauzeti neku od pozicija, ne morate se zbog toga uzrujavati jer plesati može svatko. Ples može na čovjeka utjecati vrlo pozitivno. Dok plešemo, osjećamo se slobodni, puni energije i samopouzdanja. Josipa Bendra, Helena Habunek, Mia Križman, 8. e

4.

5. Izvadimo balon iz oblika kojeg smo dobili.

2. Prelijemo balon čokoladom, stavimo u hladnjak i tako više puta raznim vrstama čokolade. 3.

4. Na balonu napravimo rupicu škaricama, ispušemo ga i pažljivo odvajamo od stvrdnute čokolade. 5.

6.

6. Za veći užitak u dobivenu posudu možemo staviti npr. jagode, maline, žele bombone… Veronika Vurbić, 7. b, Milena Jaković, 7. e, Leonarda Škaro, 7. e

33 17


OD

18

DO SRCA

Putokazi 8  

Školeske novine 2012/2013

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you