Nogometno čudo iz Osijeka (ŽNK Osijek, 1990. - 2020.)

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA (ŽNK OSIJEK, 1990. – 2020.)

Nakladnik: Ženski nogometni klub Osijek Za nakladnika: Bojan Bodražić Naslov izdanja: Nogometno čudo iz Osijeka (ŽNK Osijek, 1990. - 2020.)

Recenzenti: Blaženka Logarušić, Violeta Baban i Bojan Bodražić Urednici: Dragutin Kerže i Dario Topić Autor teksta: Dragutin Kerže Fotografije: Arhiva kluba, privatne fotografije nogometašica i produkcija za potrebe izdanja (Nakladnik se zahvaljuje redakciji Glasa Slavonije na dijelu fotografija koje su korištene u dnevnim novinama i ustupljene za potrebe ovog izdanja) Izvršna produkcija: Kulen vizija media intelligence Tisak: Grafika Osijek Prosinac 2020., Osijek, Hrvatska Copyright © Ženski nogometni klub Osijek, 2020. Sva prava pridržana.

ISBN 978-953-49320-0-1 CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 150229047.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I 2

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA (ŽNK OSIJEK, 1990. – 2020.)

Ženski nogometni klub Osijek Osijek, 2020.

3 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK

PREDGOVOR

NAŠA JE KLUPSKA RIZNICA PREPUNA ZNAČAJNIH SPORTSKIH TROFEJA. A OZBILJAN PRVI TIM I VELIKA POTPORA MLAĐIH NARAŠTAJA IGRAČICA JAMČE DA BI TA RIZNICA USKORO MOGLA BITI PREMALA.

30 GODINA ŽENSKOG NOGOMETNOG FENOMENA S MAČKAMAME Današnji ženski nogomet ima veliku vidljivost i značajnu publiku u svakom kutku Europe i svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, i naravno u Osijeku. A biti dijelom, rekao bih, zlatne tridesetogodišnje povijesti našeg kluba čast je i ponos svakog sportskog djelatnika, volontera i navijača. Igračice kluba, naravno, u tome imaju poseban, kultni status s obzirom na brojne uspjehe i osvojene trofeje. Čak 22 titule prvaka Hrvatske i 19 pokala pobjednika kupa Hrvatske u prvih 30 godina postojanja kluba govore u prilog toj neospornoj činjenici! ŽNK Osijek dao je nemjerljiv doprinos i ženskoj nogometnoj reprezentaciji Hrvatske jer je zaista veliki broj igračica kroz godine s ponosom nosilo reprezentativne dresove.

Entuzijasti koji su 22. studenoga 1990. odlučili osnovati ženski nogometni klub u Osijeku zasigurno nisu mogli ni sanjati što će uslijediti. Gledajući s odmakom, svi im trebamo čestitati na odlučnosti i odricanjima kojima su udarili temelje danas najuspješnijem klubu u Osijeku, kada je riječ o ekipnom sportu.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I 4

Svim sportskim djelatnicima itekako je poznato koliki su napori potrebni da bi se uopće stekli uvjeti za funkcioniranje nogometnog kluba. A kako je tek bilo u samim počecima…

Vjerujem da će čitatelji kroz rukopis Drage Keržea dobiti izvrstan uvid u uvjete u kojima je klub nastajao te o njegovom razvoju i uspjesima. Riječ je o novinaru koji je od samih početaka redovito pratio sva zbivanja koja su utjecala na oblikovanje ženskog nogometnog fenomena u Osijeku, pa su njegove bilješke iznimno relevantne kad se prisjećamo i dokumentiramo trideset godina rada.

Nažalost, ostat će zabilježeno i da je klub u jednom razdoblju došao praktički na rub ponora. Bilo je to vrijeme kad je priču o nogometnoj igri na Mačkamami u potpunosti zasjenila rasprava o opstanku kluba. Međutim, iz današnje perspektive može se reći kako su kroz sličnu katarzu prolazili mnogi drugi klubovi, bez obzira o kojemu sportu je riječ.

Danas ŽNK Osijek ima poseban status u gradu Osijeku. I to nije slučajno. Ključnu ulogu u spašavanju kluba i razvoju uvjeta za ozbiljan budući rad odigrao je Gordan Matković kad je 2005. došao na mjesto predsjednika. Upravo njemu i osobno mogu zahvaliti što sam sad već 15 godina dio ovog sjajnog kolektiva. Matković je svojednobno oko sebe okupio skupinu ljudi koja je promijenila okolnosti, osigurala stabilnost i utvrdila precizne odgovornosti svih uključenih u osječki projekt ženskog klupskog nogometa (prije svih, među njima su Stipe Kordić i moj otac, Miroslav Bodražić).

5 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK

Danas s ponosom mogu reći da smo izrasli u ozbiljan, organiziran i stabilan klub čija je riznica prepuna ozbiljnih sportskih trofeja. U gradu bilježimo povećan interes za ženskim nogometom, imamo ozbiljan prvi tim i veliku potporu mlađih naraštaja igračica, pa smo u svakom trenutku spremni u klupsku riznicu pridodavati nove trofeje. Naravno, pravednom borbom na terenu.

Brojne međunarodne utakmice u najelitnijem europskom natjecanju, Ligi prvakinja, pozicionirale su klub i na europskoj nogometnoj mapi. Za sada, najveći nam je uspjeh u dva navrata 1/16 finala Lige prvakinja.

Zalog za optimizam i buduće sportske uspjehe, kako na nacionalnoj tako i na europskoj sceni, naša je škola nogometa. Na to sam ponajviše ponosan jer je okosnica naše seniorske ekipe upravo proizašla iz škole nogometa ŽNK Osijek! To znači da ženski nogomet u Osijeku danas ima iznimno duboki korijen.

Mislim da nam je to najljepša čestitka za 30. rođendan.

Bojan Bodražić Predsjednik ŽNK Osijek

UVOD

NAJBOLJI ŽENSKI NOGOMET U DRŽAVI

22 naslova državnih prvakinja

19 pokala Kupa Hrvatske

UTEMELJITELJI KLUBA OSNOVANOG POTKRAJ STUDENOGA 1990., KAD JE ŽENSKI NOGOMET BIO NA MARGINI, SIGURNO NISU MOGLI NI NASLUĆIVATI SUPERIORNOST OSJEČANKI NA DRŽAVNOJ RAZINI U OVA TRI DESETLJEĆA.

U nadahnutom predgovoru, za brošuru tiskanu u povodu pete obljetnice postojanja Ženskog nogometnog kluba Osijek, ondašnji predsjednik Zvonko Erak, zahvalivši svima koji su pridonosili rađanju i radu u to vrijeme poraća najmlađe sportske udruge u gradu na Dravi, posebice je istaknuo: - Ponosim se što sam na čelu ovog kluba i nadam se, da ćemo dugo trajati, na ponos Grada, Županije i slobodne Hrvatske...

Erakova nadanja, u međuvremenu, sasvim su se ispunila. Vjerojatno i nadmašila očekivanja najdugovječnijeg čelnika tada posve mlade udruge. Jer, sumnjam da je i on, svjedočeći već u tim godinama, zajedno s kompletnom sportskom javnošću, začetku impresivnih uspjeha osječkih nogometašica, mogao predvidjeti sve ono što je ŽNK Osijek ostvario u prva tri desetljeća svog postojanja! Štoviše, takvu superiornost Osječanki na državnoj razini, sasvim sigurno, nisu mogli naslućivati ni utemeljitelji koji su potkraj studenoga 1990. godine osnovali klub u vremenu, kad se ženski nogomet nalazio sasvim na marginama svekolikog sportskog ozračja u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u slavonsko-baranjskom podneblju.

Dogodilo se, međutim, to da je igralište „Mačkamama“, smješteno u Industrijskoj četvrti na južnom dijelu grada, postalo objektom koji se na hrvatskim prostorima najčešće spominjao (sve donedavno) kao sinonim obitavanja neporecivo najboljeg ženskog nogometa u državi!

Nogometašice Osijeka, naime, najprije su u prvih 15 godina postojanja osvojile 10 naslova prvaka Hrvatske i 8 pokala pobjednika Kupa Hrvatske. Tomu

je, posve druga generacija igračica, trenera i sportskih djelatnika okupljenih na „Mačkamami“, pridodala nove podvige (12 naslova prvakinja Hrvatske zaredom i 11 pokala Kupa Hrvatske) pa je, u trenutku pisanja ove monografije, ŽNK Osijek imao, sveukupno, čak - 22 naslova prvakinja i tek tri pokala Kupa Hrvatske manje! Nije, dakako, potrebno posebice isticati da su baš osječke nogometašice, najčešće predstavljale i okosnicu reprezentacije Hrvatske (napose kad su izborničko-trenersku dužnost obnašali njihovi treneri Branko Sabljak, Kazimir Husić i Zvonimir Kolak, ali – ne i zbog toga!) i da su, u službenim klupskim europskim natjecanjima, pod okriljem UEFA-e, upečatljivo utisnule ime Osijeka na nogometnoj mapi Starog kontinenta. S tim što, treba naglasiti baš na ovome mjestu, da je dominantnost Osječanki u hrvatskim razmjerima, u nacionalnim medijima, najčešće, bez razloga minorizirana…

Zbog svega toga, prvih 30 godina djelovanja ŽNK Osijek zaslužuje trajnu uspomenu u ukoričenom tekstu, koji upravo držite u rukama. Ujedno, to je i svojevrsna zahvalnica svim igračicama, trenerima i sportskim djelatnicima, koji su, svatko na svoj način, s manje ili više uspjeha, od davne ‘90 do danas, pridonosili stvaranju i (o)čuvanju tradicije kakvih je malo u našem sportu. Ne samo osječkom, već i kompletnom hrvatskom. Zanimljivo je, pritom, istaknuti da je, kao i tercet spomenutih trenera (iako ih je bilo još, ali s neusporedivo kraćim i manje uspješnim učinkom, kao što su u početnom razdoblju bili Kuzman Kovačević, Spasoje Jančić i Ljudevit Ištoka), i u predsjedničkoj fotelji također nenadmašna bila trajno NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I 6

zapamćena trojka, svatko u svom razdoblju, Zvonko Erak, Gordan Matković i aktualni Bojan Bodražić.

Nostalgičari će im, dakako, pridodati onog prvog čelnika Marijana Kuduza…

Svega ne bi bilo ni bez sustavne pomoći gradskih i županijskih subjekata, kao i brojnih sponzora, koji su svesrdno pomagali nesmetanom djelovanju kluba.

Na kraju, što nikako ne znači da su (naj)manje zaslužni u trenutcima proslave ovog jubileja, ne treba zaboraviti one najvjernije navijače, koji su se godinama okupljali u gledalištu „Mačkamame“ i u danima veselja, ali i u, neusporedivo rjeđim, razdobljima kad nije sve išlo kako su to oni željeli. Autor teksta, međutim, 7 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK

s punim pravom ističe i pokretače cijele priče Marijana Kuduza, Vinka Vranješa i Tomislava Mažara, dugogodišnjeg tajnika Andriju Logarušića i „Katicu za sve“ (tajnik, pomoćni trener, sve što je godinama trebalo!) , neumornog Branka Perkovića koji, kao i Logarušić, nažalost više nije s nama…

Svi, ama baš svi oni koji su nastavili njihov primjer, imaju se pravo, ove slavljeničke godine, nadati da će se bogata tradicija opisana u ovoj knjizi ostvari(va)ti i u nastupajućim razdobljima. I tako ispis(iv)ati neke nove lijepe stranice povijesti osječkog nogometa.

Osijek, srpanj 2020., Dragutin Kerže

OSJEČKE NOGOMETAŠICE NAJČEŠĆE SU PREDSTAVLJALE I OKOSNICU ŽENSKE NOGOMETNE REPREZENTACIJE HRVATSKE.

Pred brojnim gledateljima na „Mačkamami“ ‘93. suparničkim vratima prijete Nada Bešker i Marina Koljenik

I. DIO

ZLATNA POVIJEST NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 8

9 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

22. STUDENOGA 1990.

Među prvim članovima novog kluba bio je i poznati nogometni sudac Hrvoje Kurtović

Tog dana, u prostorijama Robne kuće IPK Osijek, na Sjenjaku, održana je osnivačka sjednica Skupštine upravo stvorenog Ženskog nogometnog kluba Osijek. Nakon „rođendana“, veoma brzo, već 3. prosinca taj novi član osječke sportske obitelji upisan je u Registar društvenih organizacija sad već bivšeg Sekretarijata za opće upravne poslove Općine Osijek, pod brojem 2158-04-01/2-90-3... Tim suhoparnim podacima, koji su odavno našli trajno mjesto u sveukupnoj povijesti osječkog nogometa, prethodilo je nekoliko zanimljivih, u prvo vrijeme samo neformalnih događaja. U bivšoj Jugoslaviji, naime, ženski nogomet najzastupljeniji bio je na njenim istočnim prostorima, dok je na tlu danas samostalne i neovisne Hrvatske egzistirao zahvaljujući poglavito neumornom zanesenjaku Vjekoslavu Markotiću. Utemeljitelju zagrebačkog Merkura 1970., prvog ženskog nogometnog kluba u Hrvatskoj, a potom čelnika Lota, Zagreba i Maksimira. Osječka priča, pak, imala je i svoju uvertiru…

Vodeći se novinskim tekstom, koji je najavljivao da će, prijateljski ogled ŽAK-a i niškog Mašinca, rujna ‘90 u Somboru, voditi tada mladi i perspektivni osječki sudac Antun Burilo, prema tom vojvođanskom gradu uputili su se Osječani Marijan Kuduz i Vinko Vranješ. Željeli su procijeniti kvalitetu ženskog nogometa tog doba i usporediti ga s ekipom osječkih djevojaka, koje su, također, na poticaj tandema Kuduz-Vranješ (tada predsjednika i tajnika nogometaša Murse, smještenih na igralištu „Mačkamama“) kao neslužbeni sastav već odigra(va)le i prve prijateljske utakmice. Po povratku, zajedno s Tomislavom Mažarom i Jankom Radakovićem, „somborska izvidnica“,

naime, okupila se uz fiš u baranjskoj „Citadeli“, gdje je donesena za to doba neobična ideja o utemeljenju ženskog nogometnog kluba u gradu na Dravi. Animirani su neki njihovi istomišljenici, prijatelji i poznanici, pa je, 25. listopada ‘90, sačinjen pokretački (inicijativni) odbor u kojem su, uz Kuduza, Vranješa, Mažara i Radakovića, bili Andrija Logarušić, Kuzman Kovačević, Josip Toša, Josip Pešerović, Zlatko Kovačević, Zlatko Bebek, Andrija Šebešćen, Zvonko Andrić, Vinko Koić, te igračice Ljilja Rudinski i Blaženka Logarušić. S nekim manjim promjenama, 4. prosinca u Radnoj organizaciji IMK Slavonija (Vinkovačka 68, dakako u Industrijskoj četvrti) postalo je to i klupsko Predsjedništvo, prvo operativno čelništvo ŽNK Osijek. Za predsjednika je izabran Marijan Kuduz, za dopredsjednika Andrija Logarušić, a prvi klupski tajnik bio je Vinko Vranješ. Osim njih, Klub su u početnom razdoblju usmjeravali i Blaženka Logarušić, Ljilja Rudinski, Kaja Bimbi, Josip Pešerović, Zlatko Bebek, Ignac Štorc, Kuzman Kovačević, Andrija Šebešćen, Milorad Poznić, Zlatko Kovačević, Franjo Viola, Tomislav Mažar i Vinko Koić.

Sve ostalo – već je povijest...

- Nije bilo lako u početku, kad smo staklar Mažar i ja, kao privatnici, doslovce financirali rad novog kluba, prisjeća se danas prvi predsjednik Marijan Kuduz.

– Ne može se zaboraviti kako su djevojke dolazile u moj kafić „Magis“ donoseći tramvajske karte, koje su koristile za dolazak i odlazak na treninge, što sam im nadoknađivao novcem. Ili, pak, kako smo još ‘90. debitirali na nekom neslužbenom (malo)nogometnom turniru u Vladislavcima, gdje su nastupile i Zagrepčanke (Loto i Maksimir), te pod vodstvom aktivnog

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 10

Prva kolor fotografija nogometašica Osijeka, neposredno nakon osnutka kluba

nogometaša Dragana Verića osvojili prvo mjesto za što su nas domaćini nagradili pečenim prasetom!?

Tko zna, da djevojke već tada nisu pokazale neslućenu darovitost, možda pravog kluba ne bi ni bilo…

Inače, nakon što, nekoliko godina kasnije, više nisam bio u upravi, s oduševljenjem sam pratio svaki uspjeh, tu seriju šampionskih titula što, priznajem, nisam predvidio pri osnivanju. To vam je, znate, kao kad gledate kako se lijepo razvija i napreduje - vaše dijete! Živim ponosan što smo baš Vinko i ja potaknuli osnivanje danas najjače ženske nogometne udruge u Hrvatskoj.

PROCJENA KVALITETE NA UTAKMICI U SOMBORU Marijan Kuduz i Vinko Vranješ su prije odluke o osnivanju kluba otišli u Sombor pogledati utakmicu ženskog nogometa na kojoj je sudio osječki sudac Antun Burilo, kako bi procijenili kvalitetu tadašnjih igračica.

11 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

Andrija Logarušić, Marijan Kuduz i Vinko Vranješ (zdesna), utemeljitelji ŽNK Osijek

DEBI U KUPU JUGOSLAVIJE VODSTVU NOVOG KLUBA U POMOĆ SU PRISKOČILI IZ ELEKTRE (TEREN IGRALIŠTA „KRAJ DRAVE“), IZ AK SLAVONIJA (PROSTORIJE KLUBA NA STADIONU), ALI I ČELNICI NK MURSA I MZ INDUSTRIJSKA ČETVRT.

DOMAĆI TERENI IZVAN OSIJEKA Zbog stalnih uzbuna u Osijeku nije bilo moguće odigravati redovite utakmice, pa su Osječanke svaki puta na “domaćem terenu” zapravo igrale u Našicama, Đakovu, pa i u Zagrebu.

Kao prvi nastup osječkih nogometašica, međutim, zapisan je rujan 1990., kad su, iako kao još neformalna ekipa, gostovale u Subotici i izgubile od Spartaka s čak 6:0. Boje Osijeka zastupale su tada Ilinka Leko, Dalida Pešerović, Ana Majić, Jadranka Janjić, Blagojka Leko, Dubravka Dorić, Ljilja Rudinski, Vesna Mikula, Danijela Palinkaš, Đurđica Pavlović i Slađana Matanović. Uzvrat je odigran 6. listopada na blatnjavom terenu speedway igrališta stadiona Gradski vrt, završen neriješeno 2:2, a pogotke za domaće postigla je kasnije standardna prvotimka, kapetanica ekipe Neveka Vujasin. U kroničarskim zapisima ostao je ovaj sastav: Palinkaš, Dragojević, Vujasin, Majić, Pavlović, Kelebuda, Rudinski, Pešerović, Logarušić, Matanović, Janjić, te Leko, Simić, Poznić, Mišetić i Skorup.

Ipak, „ono pravo“, prva službena utakmica ekipe tek osnovanog ŽNK Osijek priređena je 31. ožujka 1991., na istom terenu Gradskog vrta, kad su Osječanke uključene u natjecanje Kupa Jugoslavije. U sljedeće kolo plasirao se ŽAK (somborski, dakako) zbog boljeg izvođenja jedanaesteraca (6:4), budući da je utakmica završena neriješeno 2:2 (2:2). Strijelci za Osijek bile su Vujasin u 22. i Logarušić u 37. minuti, pa su to nogometašice koje su, i službeno, prve tresle suparničku mrežu za osječki klub. Nažalost, iz jedanaesteraca precizne su bile samo Logarušić i Marija Milas. Evo i tog, povijesnog sastava ŽNK Osijek: Ljilja Rudinski, Dalida Pešerović, Mirjana Janjić, Sandra Vranješ, Blaženka Logarušić, Reza Lukačević, Marija Milas, Nevenka Vujasin, Dubravka Dragojević, Eva Živić i Radmila Kelebuda. Status pričuva imale su Renata Kovačević, Ilka Leko i Tatjana Poznić, uz koje su uz uzdužnu crtu terena, kao logistička potpora, bili predsjednik Kuduz, trener K. Kovače-

vić, tajnik Vranješ i, kao službeni klupski predstavnik, dopredsjednik Logarušić. Sudio je, inače, Miroslav Vidak, a pomagali su mu, također osječki arbitri, Blagoja Ostojić i Ivan Hršak.

Bilo je to, inače, razdoblje kad su do izražaja itekako dolazile sve poteškoće, koje veoma često vezujemo uz nicanje svake nove sportske udruge. Bez stalnih izvora financiranja, ali i uvjeta za kontinuiran rad, klupsko čelništvo snalazilo se na sve načine, pa je sreća što su Kuduz, Logarušić, Vranješ... naišli na razumijevanje i pomoć nogometnih djelatnika u Elektri (teren igrališta „Kraj Drave“) i atletskih zanesenjaka AK Slavonija (prostorije tog kluba na stadionu), ali i čelnika Nogometnog kluba Mursa i MZ Industrijska četvrt (Vinko Koić).

- Povezali su nas slični, čak istovjetni pogledi na sport u cjelini, prisjeća se prvi tajnik Vranješ. - Osnutak novog kluba zahtijevao je i ekipiranje uprave, isto tako i ekipe, pa smo se svi angažirali na tim zadacima u čemu smo, pridržavajući se pravih amaterskih principa, dograđivali ŽNK koji je, pokazalo se kasnije, sasvim uspio. Na naše neopisivo zadovoljstvo!

Uspjelo se, na taj način, u tim predratnim mjesecima, sačuvati kontinuitet djelovanja i postojanja nove udruge. Štoviše, entuzijazam djevojaka i svih ostalih klupskih članova poticali su i ishodi priređenih prijateljskih utakmica, među kojima je zapamćen i nastup na proljetnom međunarodnom turniru u Subotici.

Svladavši domaći Spartak s 3:1, osječke nogometašice stekle su pravo nastupa u finalu, gdje su izgubile od budimpeštanskog Ferencvarosa (2:1) i zauzele drugo mjesto. Tom prigodom nastupile su: Rudinski, Živić, Lukačević, Kelebuda, Logarušić, Dragojević, Pešerović, Vujasin, Milas, Dubravka Lišnić, pa Darija i Renata Stegić, Anica Ganz, Vesna Mikola, Danijela

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 12

Lujić, te Đurđa Pavlović.

- Kako se stvarala naša država, utemeljena je i Prva hrvatska liga, u koju smo se i mi uključili, prisjeća se Blaženka Logarušić. - Nažalost, kako je u našem Osijeku stalno bila uzbuna i nije bilo moguće odigravanje utakmica, bile smo domaćini svaki put u drugom gradu (Našice, Đakovo) ali smo znale biti domaćin i u Zagrebu.

No, bez obzira na ratno stanje, održavale smo treninge kako god smo znale. Obvezno je, poslije treninga, okupljanje i druženje, najčešće u kafiću predsjednika Kuduza. U igračkom smislu, lako se prepoznavalo da imamo talentirane igračice, da smo dobra klapa, što je i dokazano kad je za trenera postavljen „Štigljo“ (Sabljak) jer je podignuo rad na profesionalnu razinu iako smo imale status klasičnih amatera.

13 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

Anica Ganz, Nevenka Vujasin, Blaženka Logarušić i Marica Jakobović (slijeva) iz početnog razdoblja postojanja kluba

I NA CRTI BOJIŠNICE

KAPETANICA KLUBA, NEVENKA VUJASIN (UDANO GAVRAN) MEĐU PRVIMA JE LOPTU ZAMIJENILA „KALAŠNJIKOVOM“, A NOGOMETNI DRES ODOROM ZBORA NARODNE GARDE.

Ratne strahote, izazvane agresijom na samostalnost Hrvatske, od kraja lipnja ‘91 posta(ja)le su svakodnevicom stanovnika najistočnijeg dijela Hrvatske, pa tako i Osijeka. Umjesto realizacije ambicioznih sportskih planova, okrutna je stvarnost postala postupno osipanje igračkog kadra, jer je veoma brzo postalo jasno da će ih zamijeniti sudbonosni, neusporedivo značajniji zadaci u nametnutom Domovinskom ratu.

Nekolicina je nogometašica potražila sigurnost iseljenjem u Sloveniju, pa i Njemačku, najviše ih se, s brojnim sugrađanima, sklanjalo u podrume i skloništa, jer su na Osijek svakodnevno padale na stotine, kasnije i na tisuće zlokobnih granata uništavajući brojne građevine i odnoseći pritom ljudske živote. U braniteljske postrojbe, iz redova osječkih nogometašica, na prvoj crti bojišnice, u obrani grada, među prvim dragovoljcima našla se i Nevenka Vujasin (udano Gavran), kapetanica Osječanki koja je loptu zamijenila „kalašnjikovom“, a nogometni dres odorom Zbora narodne garde, prvih branitelja napadnutog Osijeka. Njen je primjer slijedila i Dalida Pešerović (udano Galović), koja je u postrojbama hrvatskih branitelja provela vrijeme od siječnja, pa do 12. studenoga iste, 1992. godine. Kasnije je mobilizirana još i ‘95...

Ipak, poslije tromjesečnog razdoblja potpunog nogometnog zatišja, prkoseći na svoj način agresoru, u studenome su se, pod nadzorom prof. Ljudevita Ištoke, igračice okupile i otputovale u Zagreb, gdje im je utočište (smještene su u hotel „Panorama“) pružio Maksimir UNIMAG jer je te jeseni, u međuvremenu osamostaljeni HNS, turnirskim sustavom organizirao prvo turnir nogometašica „Slobodna Hrvatska“ (prednjačili su zagrebački Maksimir, Loto i Sused-

Nevenka Vujasin u Domovinskom ratu branila je Osijek i hrvatsku i s oružjem u rukama

grad, dok je Osijek ostao bez boda), a potom i Kup Hrvatske u kojem je Loto dvaput svladao Osječanke s po 4:0, s tim što je, u finalu, izgubio od Maksimira.

Osječku ekipu tvorile su: Rudinski, D. Stegić, Jakobović, Ganz, Logarušić, Lukačević, Milas, Skorup (R. Stegić), Vujasin, Leko i Živić.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 14

IGRAČICA DALIDA PEŠEROVIĆ (UDANO GALOVIĆ) JE U POSTROJBAMA HRVATSKIH BRANITELJA PROVELA VRIJEME OD SIJEČNJA, PA DO 12. STUDENOGA ISTE, 1992. GODINE. 15 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

PAMTE SE LADIMIREVCI

POVIJESNA, PRVA PRVENSTVENA POBJEDA OSTVARENA JE U LADIMIREVCIMA. POGOTKOM VRATARKE ANICE GANZ IZ JEDANAESTERCA, POBIJEĐEN JE SUSEDGRAD S 1:0.

Isto kao i nogometaši Osijeka (bili su trećeplasirani u proljetnom, ratnom prvenstvu Hrvatske 1992.), i osječke nogometašice nastupale su u prvom državnom natjecanju, iako suparnice nisu mogle ugošćavati u svom gradu. Podmukli topnički napadi prisilili su ih, da budu domaćini u obližnjim, sigurnijim mjestima Osječko-baranjske županije. Nikad u ŽNK Osijek neće moći zaboraviti gostoprimstvo, u tim povijesnim, nadasve teškim danima, koje su im pružili sportski djelatnici u Našicama, Jelisavcu, Markovcu Našičkom, Ladimirevcima, Đakovu i Valpovu. Na terenima u tim slavonskim mjestima, naime, gostovali su Maksimir, Loto i Susedgrad, budući da se igralo dvokružno, po četverostrukom bod sustavu.

Osječka ekipa, okupljana tijekom Domovinskog rata samo na utakmicama, postigla je dvije pobjede i jednom remizirala, uz doživljenih devet poraza, s tim što je povijesna, prva prvenstvena pobjeda ostvarena u Ladimirevcima. Pogotkom vratarke Anice Ganz iz jedanaesterca, pobijeđen je Susedgrad s 1:0.

Osječanke su, inače, svladale i susedgradski sastav za konačno treće mjesto (pet bodova, gol-razlika 6:41).

U konačnom poretku, Maksimir je postao prvak s 22 boda (od 24 moguća) i gol-razlikom 48:5, ispred gradskog rivala Lota s 18 bodova(44:8), a Susedgrada je bio posljednji, s tri boda (2:46). Boje Osijeka branile su: Ganz, Pešerović, Stuburić, Bedeković, Logarušić, Lišnić, Živić, Lukačević, Vujasin, Kovačević, Bilić, Dujmović, Darija i Renata Stegić, Leko, Dorić, Jakobović, Milas, Skorup, Vranješ i Rudinski.

Na europsku scenu, iste godine, izišla je i reprezentacija Hrvatske, te sredinom kolovoza 1992. nastupila na međunarodnom turniru, a dres s najdražim grbom ponijele su i Blaženka Logarušić i Anica Ganz.

Izbornik je bio čuveni hrvatski stručnjak Domagoj Kapetanović (direktor u muškom NK Osijek, kad je, 1977., poslije 21 godine čekanja, vratio gradu na Dravi prvoligaški status!) sa suradnicima Brankom Sabljakom i Petrom Ignjatićem.

Pokazat će se kasnije, da je upravo angažiranje Sabljaka za prvog trenera okrenulo sve u ŽNK Osijek, u pozitivnom smjeru dakako, za 180 stupnjeva!

Nekad istaknuti igrač osječkog Metalca, pa uspješni trener nogometaša osječkog LIO-a i Metalca, kratko i Dalja, uz maksimalnu suradnju dotadašnjeg trenera Kazimira Husića, zahtijevao je od novih učenica (na treninzima i utakmicama) sve ono što mu je donosilo uspjehe i među nogometašima, što je munjevito lansiralo klub s „Mačkamame“ u sam vrh hrvatskog ženskog nogometa. Dakako, na bitan pomak u kvaliteti ekipe, uz primjerno zalaganje svake pojedinke u ispunjenju postavljenih zadataka, utjecalo je i kompletiranje igračkog kadra. Uz Ganz, Logarušić, Jakobović, Pešerović, Simić, Stuburić, Majetić, Dariju i Renatu Stegić, Matošević, Milas, Lukačević, Živić, Bedeković i Lišnić, u redovan proces treninga uključena je 17-godišnja Ivana Iljić iz Podravskih Podgajaca, godinu još mlađa Nada Bešker iz Buka kod Pleternice (koja se tijekom karijere prometnula u jednu od najpoznatijih kreatorica igre ekipe), kao i sasvim mlada i perspektivna Marina Koljenik. Zbog ozljede, pak, nogomet je napustila Kaja Bilić.

- Naša ekipa, iz prvog naraštaja ŽNK Osijek, bila je velika obitelj, društvo kakvo se može poželjeti.

Igrali smo iz ljubavi, bez ikakve naknade, voljele smo nogomet i okupljale se i izvan terena i igrališta. A trener Sabljak ?! Bio je i ostao nenadmašan, stručnjak i prijatelj, kakav se, usudim se reći, više neće roditi!,

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 16

riječi su Eve Živić, koja je nastupala sa Osječankama još u vremenu kad teren igrališta „Mačkamama“ nije bio travnat, pogodan za igru kao danas.

Osječani Evu već godinama, a da to mnogi i ne znaju, mogu vidjeti kao vozačicu tramvaja u GPP-u koja se još uvijek, kružeći Osijekom, prisjeća lijepih dana provedenih na Mačkamami.

17 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

S BRANKOM SABLJAKOM U VRH HRVATSKOG NOGOMETA Angažiranje Branka Sabljaka za prvog trenera okrenulo je sve u ŽNK Osijek za 180 stupnjeva. Bivši igrač Metalca, zatim trener Metalca, LIO-a i Dalja zahtjevao je na treninzima od igračica sve ono što mu je donosilo uspjehe s nogometašima. I uspio.

Sponzor je 1993. postao Bigeste Trade

PRVE IGRAČICE U HRVATSKOJ REPREZENTACIJI Hrvatska ženska nogometna reprezentacija je na turniru u Slovačkoj (kolovoz 1993.) zauzela drugo mjesto, a među reprezentativkama su već bile Logarušić, Bešker i Milas iz osječkog kluba.

POREDAK PRVENSTVA HRVATSKE 1993.

1. Zagreb 14 bodova (31:5) 2. Osijek Bigeste Trade 14 ( 17:9) 3. Loto (Zagreb) 8 (15:15) 4. Maksimir (Zagreb) 4 (13:15) 5. Susedgrad 0 (7:39)

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 18

SVE ZNAČAJNIJA ULOGA Stručno osmišljen, sustavno i strpljivo sprovođen u djelo, Sabljakov stručni plan, u čijoj realizaciji je kao dugogodišnja „desna ruka“ sudjelovao Husić, u početnim godinama najvećim dijelom posvećen odabiru i usavršavanju mladeži (a značajnu potporu već tada svima je na klupi za pričuve redovno davao nezaboravni šarmer dr. Simo Obrenović, posljednji izdanak dinastije Obrenovića, kako je sam za sebe govorio taj priznati osječki liječnik), iznjedrio je zamjetan plod već u prvenstvu Hrvatske odigranom u proljeće 1993.

Od nogometašica, kojima su zagrebačke suparnice dotad posprdno dobacivale kako su „još mlade puce, pa buju već nekaj naučile“, postupno su stasa(va)le u ekipu dostojnu respekta na državnoj razini.

Istina, neposredno nakon Skupštine, 25. ožujka ‘93, opet u Robnoj kući IPK na Sjenjaku, kad je osječkom klubu pridodano u imenu i Bigeste Trade, naziv prvog sponzora u dotad kratkoj povijesti, u Sveticama je ekipa Zagreba na startu nove sezone deklasirala Osječanke čak sa 7:0. No, pokazalo se ubrzo, da je to bilo i posljednje drastično rezultatsko poniranje djevojaka iz grada na Dravi. Ostao je to, naime, sveukupno jedini i posljednji poraz od svih osam nastupa Sabljakovih igračica koje su nanizale sedam pobjeda

zaredom i domogle se naziva viceprvakinja Hrvatske!

Konačan poredak prvenstva Hrvatske 1993. u kojem je pet sastava odigralo po osam međusobnih utakmica: 1. Zagreb 14 bodova (31:5), 2. Osijek Bigeste Trade 14 ( 17:9), 3. Loto (Zagreb) 8 (15:15), 4.

Maksimir (Zagreb) 4 (13:15) i 5. Susedgrad 0 (7:39).

U Kupu Hrvatske, međutim, Osijek BT odigrao je tog proljeća samo jednu utakmicu, i to na igralištu u Donjem gradu, 2. svibnja, gdje je Maksimir, pogocima Katice Rumbočić, slavio s 2:0. Zapisano je, da su osječki dres nosile Ganz, Simić, D. Stegić (Pešerović, Bedeković), Lukačević, Logarušić, K. Stuburić, Živić, Iljić, Vujasin, Bešker i Milas. Inače, i u Kupu iste godine, najbolji je bio Zagreb, pa su Branka Drljača i suigračice osvojile dvostruku krunu najboljih u Hrvatskoj.

Dakako, ni reprezentacija Hrvatske više nije mogla bez osječkih nogometašica. Tako su, primjerice, od 27. do 29. kolovoza 1993., na turniru u Slovačkoj gdje je naš nacionalni sastav zauzeo drugo mjesto (ispred Litve i Slovenije, a iza domaćina), reprezentativke bile i Logarušić, Bešker i Milas.

Nedugo zatim, kad je počelo prvenstvo Prve hrvatske lige 1993./1994., počela je „berba“ čija dimenzija će nadmašiti nadanja i najvećih optimista...

19 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

U KONAČNOM PORETKU PRVENSTVA HRVATSKE 1993.

OSJEČANKE SU ZAUZELE DRUGO MJESTO, ODMAH IZA ZAGREBA, ALI S ISTIM BROJEM BODOVA.

POČETAK BOGATE „BERBE“

ISTUKLE SUCA KARATAŠA U finalu Kupa Hrvatske, u Lučkom 1994., naše su igračice pretjerano prosvjedovale zbog loše odluke suca i utakmica je prekinuta. Kasnije se još dugo pričala anegdota da su “osječke nogometašice istukle suca koji je vlasnik majstorskog karate pojasa”.

HRVATSKA ŽENSKA NOGOMETNA REPREZENTACIJA JE U KVALIFIKACIJSKOJ SKUPINI ZA EUROPSKO PRVENSTVO ZAUZELA DRUGO MJESTO, IZA NJEMAČKE. OSJEČANKE SU BILE GOTOVO CIJELA REPREZENTACIJA.

Sastav s „Mačkamame“ dodatno je kompletiran, sve više su se darovitošću nametale Branka Kozić i Tanja Kovač, između dvije polusezone, u zimi ‘94, redove osječkog kluba pojačala je i reprezentativka Snježana Fočić, pristigla iz Zagreba, što je, uz fanatičan rad igračica i stručnog stožera na treninzima, a uz pojačan rad logistike izvan terena, oplođeno s toliko priželjkivanim podvigom.

Naime, Osječanke su sljedećega proljeća, 19. lipnja 1994. i službeno osvojile naslov državnih prvakinja, što je bila dotad prva seniorska šampionska titula jednog slavonsko-baranjskog nogometnog kluba uopće! Štoviše, tron su i kasnije dosezale samo - Osječanke. Veselju nije bilo kraja, bez obzira što je na promociji ekipa Zagreba remizirala na „Mačkamami“ (1:1, strijelac Milas) i tako zakinula novog prvaka da ne ostvari – stopostotni učinak! No, nakon posljednjeg sučeva zvižduka, nogometašice su podijelile svoje bezgranično veselje s navijačima, što se, uz zvuke tamburice i tombolu, pretvorilo u dotad nezabilježenu pučku veselicu. Za trajnu uspomenu, nešto kasnije, proslava je nastavljena u prostorijama Opeke, na drugom kraju grada.

Konačan poredak u prvenstvu Hrvatske, u sezoni 1993./1994.: 1. Osijek 39 bodova, s 19 pobjeda i jednim remijem u 20 nastupa (sa 132 postignuta i 16 primljenih pogodaka), 2. Zagreb 26 (89:30), 3. Maksimir 26 (63:40), 4. Loto 16 (32:43), 5. Susedgrad 11 (30:69) i 6. Vinkovci 2 (7:155). Klub je počeo sezonu kao Osijek Bigeste Trade, a završio s izvornim imenom ŽNK Osijek. Odluku o vraćanju na početno ime usvojili su skupštinari potkraj 1993. u Klubu „Magis“ na Europskoj aveniji, kad je Izvršni odbor upotpunjen novim članovima (Ivan Ščurla, Zdenko Šimunović, Stjepan Lončar, Branko Černoga, Ne-

diljko Skender, Ivan Vrbanić, Zdenko Andrić, Ivica Modrić, Mladen Šarić, Trpimir Novaković, Miljenko Tomić i Ivan Cvitković), a desetorici dotadašnjih članova, zbog neaktivnosti, zahvaljeno je na daljnjoj suradnji! Šampionski tron dosegnule su ove Sabljakove učenice: Ganz, Kovač, Simić, Lukačević, Logarušić, Stuburić, Kozić, Fočić, Koljenik, Bešker, Milas, Stegić, Iljić, Bedeković, Živić, Galović (dj. Pešerović) i Pardon.

Nažalost, samo tjedan kasnije (26. lipnja 1994.) u finalu Kupa Hrvatske, u Lučkom, osječka ekipa nije se domogla i dvostruke krune. Pri vodstvu viceprvaka Zagreba (1:0), u 89. minuti, Varaždinac Ivan Črepinko prestrogo je dosudio kazneni udarac za „zagrebašice“, što je izazvalo pretjerane prosvjede naših djevojaka, označen je prekid, a kasnije je pokal HNS-a pripao Zagrebu nakon službenog rezultata 3:0 za klub iz metropole. Dugo, dugo se, nakon tog nemilog incidenta, u hrvatskim sportskim krugovima prepričavala anegdota kako su „osječke nogometašice istukle suca, koji je vlasnik karate majstorskog pojasa...“ (Is)te sezone, u kvalifikacijskoj skupini EP, hrvatska izabrana vrsta zauzela je drugo mjesto, iza suverene Njemačke. Odabranice Zvonimira Vukovića i našeg Branka Sabljaka zabilježile su tri pobjede i remi, pa su iza Hrvatske ostale Švicarska i Wales. Hrvatski dres odijevale su Osječanke Ganz, Kovač, Logarušić, Fočić, Bešker, Kozić i Koljenik. Dakle, skoro - kompletna reprezentacija¨!

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 20

Blaženka Logarušić Ćiro u društvu pok. Vlatka Markovića, bivšeg predsjednika HNS-a

POREDAK PRVENSTVA HRVATSKE 1993./1994.

1. Osijek 39 (132: 16) 2. Zagreb 26 (89:30) 3. Maksimir 26 (63:40) 4. Loto 16 (32:43) 5. Susedgrad 11 (30:69) 6. Vinkovci 2 (7:155)

21 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

Naslov prvakinja Hrvatske 1995. za ŽNK Osvojile su Gajčević, Stuburić, Kozić, pomoćni trener Husić, Kovač, Ganz(stoje, u gornjem redu slijeva), klupski liječnik dr. Obrenović, Galović, koljenik, Fočić, Logarušić, Živić, Bešker (srednji red, slijeva), Lišnić, Milas, Lukačević, trener Sabljak, Kuprešak, Pardon i Bedeković (donji red, slijeva)

POREDAK DRŽAVNOG PRVENSTVA 1994./1995.

1. Osijek 34 (68:7) 2. Loto 25 (43:20) 3. Maksimir 25 (38:18) 4. Zagreb 19 (34:20) 5. Cestorad, Vinkovci 9 (13:28) 6. Susedgrad 9 (18:45) 7. Viktorija, Slavonski Brod 3 (6:82)

Dr Zlatko Kramarić, gradonačelnik Osijeka ugostio je 1995. izaslanstvo prvakinja Hrvatske predvođeno klupskim predsjednikom Zvonkom Erakom i tajnikom Andrijom Logarušićem

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 22

PRVI PUT „DUPLO“!

Kad je euforija splasnula, a emocije ustuknule pred obvezom trezvenog promišljanja o nužnom podizanju razine svih struktura u radu kluba na višu razinu, kako to i dolikuje prvaku Hrvatske, ljetni predah iskorišten je za svrsishodnu sjednicu Skupštine.

Skup je zakazan za 5. rujna 1994. u restoranu IMK Slavonije, gdje je izabran i novi Izvršni odbor. Predsjednik je tom prilikom postao Zvonko Erak, dopredsjednici Mirjana Glavaš, Slavko Šulovnjak i Ivan Vuletić, a tajnik Andrija Logarušić. Članstva u operativnom klupskom tijelu prihvatili su se i Vilim Herman, Miroslav Kos, Stjepan Lončar, Viktor Lukačić, Zlatko Lukačević, Ana Medvidović, Josip Pešerović, Tihomir Salajić, dr. Tibor Santo, Stjepan Stjepanek, Ivan Vrbanić, Vinko Vranješ, Ivan Vrkić i Reza Lukačević, kapetanica ekipe. Za počasnog predsjednika ŽNK Osijek imenovan je general-pukovnik Đuro Dečak, tada zapovjednik Zapovjedništva Zbornog područja Osijek čijom je blagonaklonošću nekoliko godina osigura(va)no nesmetano djelovanje igračica, poglavito u smislu osiguranja prijevoza i odlaska na pripreme. A kao kruna društvenih priznanja te kalendarske godine, stigla je na tradicionalnoj svečanosti „Sportaš ‘94“, kad je Savez športova Osijeka za najboljeg sportskog trenera proglasio – Branka Sabljaka-„Štiglju“...

Znajući da je pred njima godina, u kojoj će Klub obilježiti prvi jubilej, svoju petu obljetnicu, Sabljakove učenice pobrinule su se za još zapaženije rezultatsko ostvarenje i, prvi put, dosegnule dvostruku krunu. Postale su, drugi put zaredom, prvakinje države, čemu su, međutim, u sezoni 1994./1995. pridodale i Kup Hrvatske. U prvenstvu su, opet bez poraza, samo jednom remizirale, skupile 34 boda (čak devet više od viceprvaka Lota) sa 68 postignutih i sedam primljenih pogodaka. A zadatak nije bio baš jednostavan. Dapače!

HNS je, zbog famoznog prekida u Lučkom, drastično kaznio Anicu Ganz, Biljanu Simić, Branku Kozić i Mariju Milas, kao i trenere Sabljaka i Husića, dok je također standardna prvotimka Ivana Iljić podvrgnuta operaciji koljena, pa su Ljubica Gajčević, Snježana Pardon, Darija Stegić, Reza Lukačević, Blaženka Logarušić, Klara Stuburić, Zdenka Kuprešak, Eva Živić, Tanja Kovač, Marina Koljenik, Nada Bešker i Snježana Fočić morale znatno oslabljene odigrati cijelu jesen. Pokazalo se, međutim, da je prvak, i u takvoj situaciji, bez dostojnog suparnika nanizavši (svih) šest pobjeda u prvenstvu i tomu dodao eliminaciju Maksimira u četvrtfinalu Kupa Hrvatske (4:0 i 5:3). Kad su Osječanke, u proljetnoj polusezoni, opet istrčavale u najboljoj postavi, doslovce su žarile i palile skoro u svim nastupima, potvrđujući stečeni ugled najbolje ženske nogometne udruge u Hrvatskoj prigrlivši, u jubilarnoj godini, prvu dvostruku krunu. Osim spomenutih djevojaka, te sezone igrale su i Dubravka Lišnić, Mirjana Glavaš i oporavljena Iljić. Naravno, čestitke su tih dana s razlogom primali treneri Sabljak i Husić, klupski liječnik dr. Obrenović, predsjednik Erak, dopredsjednici Glavaš i Vuletić, tajnik Logarušić i ostali...

Prvo je (21. svibnja, na „Mačkamami“) udaren pečat novom naslovu prvaka pobjedom protiv debitantica iz Slavonskog Broda (Viktorija, 9:0), a onda, u finalima Kupa, pobijeđen je Susedgrad, 7:0 na gostovanju i – 10:0 na tada već kultnom domaćem sastajalištu nogometašica i njihovih navijača.

Poredak državnog prvenstva 1994./1995.: 1. Osijek 34 boda (68:7), 2. Loto 25 (43:20), 3. Maksimir 25 (38:18), 4. Zagreb 19 (34:20), 5. Cestorad, Vinkovci 9 (13:28), 6. Susedgrad 9 (18:45) i 7. Viktorija, Slavonski Brod 3 (6:82).

23 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

U TRADICIONALNOM IZBORU „SPORTAŠ ‘94“ SAVEZ ŠPORTOVA OSIJEKA JE ZA NAJBOLJEG SPORTSKOG TRENERA PROGLASIO BRANKA SABLJAKA - ŠTIGLJU, TRENERA OSJEČKIH NOGOMETAŠICA.

OSVOJILE PRVENSTVO BEZ PORAZA Prvenstvo Hrvatske 1994/95 osvojile su bez ijednog poraza, tek s jednim remijem. Imale su čak 9 bodova više od viceprvaka, te nevjerojatnu gol-razliku: 68 postignutih i samo sedam primljenih pogodaka.

S NOVIM SPONZOROM I IMENOM

U PRVENSTVO SE UKLJUČILO SAMO PET KLUBOVA, PA SE U SPORTSKIM KULOARIMA ZNALO ČUTI KAKO SU „SUPERIORNE OSJEČANKE UGUŠILE SVAKI ENTUZIJAZAM SUPARNICA“.

Nakon što se život u Republici Hrvatskoj, tog kolovoza, poslije vojno-redarstvene akcije „Oluja“, postupno normalizirao, opet su, uz ostalo, oživjele i brojne sportske aktivnosti. Hrvatske nogometne prvakinje, pak, tih su dana dobile novog sponzora i djelomice, opet, nadopunjen Izvršni odbor. Čelnik tvrtke „Elektro-Osijek“, Tihomir Pandžić izabran za direktora kluba koji je promijenio ime u istoimeni naziv glavnog sponzora. U osvježenoj logistici (Karavidović, Lovrinčević, Škare i Filaković) predsjednik Erak i tajnik Logarušić polagali su velike nade u daljnji napredak kluba s „Mačkamame“. Novost je stigla i u ekipi budući da je, 18. lipnja, nakon uzvratne finalne utakmice Kupa Hrvatske, iskusna Reza Lukačević odlučila „objesiti kopačke o klin“, a njena je nasljednica postala Blaženka Logarušić-Ćiro, također jedna od igračica koje su u klubu bile od njegova utemeljenja.

Ujesen je peti rođendan obilježen skromno, odigravanjem dviju prigodnih malonogometnih utakmica, u Građevinskoj školi sa selekcijom osječkih novinara, a u Zrinjevcu protiv momčadi Zapovjedništva SP Osijek, predvođene general-pukovnikom Đurom Dečakom, osvjedočenim prijateljem i počasnim predsjednikom najboljeg ženskog nogometnog kluba u Hrvatskoj. Promovirana je i brošura s podacima o utemeljenju i prvim godinama djelovanja.

Na prvenstvenim utakmicama, dakako, ništa se bitnije nije promijenilo, pa je novoimenovani „Elektro-Osijek“ i dalje bio nenadmašan u Hrvatskoj. No, kako se u prvenstvo uključilo samo pet klubova, u sportskim se kuloarima, ponegdje i zlobno, znalo čuti kako su „superiorne Osječanke ugušile svaki entuzijazam suparnica“. A kakav je bio odnos snaga u to doba,

najbolje će pokazati 9:1 pobjeda nad Maksimir-Trgometalom, kasnijih 9:0 s Viktorijom hotel Blaža (Slavonski Brod), pa nad Lotom 7:0,... da bi na kraju prvenstva, 20. svibnja 1996. ekipa „Elektro-Osijeka“ treći put zaredom postala državni prvak s 24 boda (65:5), dok su zagrebački sastavi Maksimir (35:22) i Loto (20:17) skupili po 14. Brođanke (6) i Susedgrad (0) u tom društvu bili su samo „epizodisti“. Zbog iznimne učinkovitosti osječkih nogometašica, u gledalištu „Mačkamame“ našlo se tih nedjelja i po tisuću gledatelja!

Opet je i Kup Hrvatske stigao na pravu adresu. U Zagrebu su osječke nogometašice pobijedile Maksimir Trgometal s 2:1, a na uzvratu, 23. lipnja kod kuće, i s 3:1. Na „Mačkamami“ je sudio Miroslav Vitković iz Vinkovaca, a domaće su nastupile u sastavu: Ganz, Kuprešak, Pardon, Iljić, Logarušić, Stuburić, Kozić, Kovač, Fočić, Bešker i Milas (Koljenik, Jakšić i Stegić). Zanimljivo je, da je zagrebačka ekipa povela, na uzvratu, već u 1. minuti (Rogar), da bi, kasnije, svaku sumnju u ishod svojim pogotcima otklonile Milas, Logarušić i Kozić. Osim nabrojanih igračica, tijekom sezone boje ŽNK Osijek branile su i Stegić, Horvat i Lišnić.

U dresu reprezentacije, predvođene tada Marijanom Gvozdenom i Brankom Sabljakom, nastupale su, u kvalifikacijama za EP, i Ganz, Kovač, Milas, Logarušić, Fočić, Koljenik, Bešker, Iljić i Kozić! No, suparnice su, u tri jesenska ogleda, bile prejake, pa su naše djevojke morale priznati nadmoć odgovarajućim nacionalnim vrstama Engleske, Italije i Portugala.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 24

Izaslanstvo ŽNK Osijek, osvajača dvostruke krune u nacionalnim natjecanjima, ugostio je na Pantovčaku i Stipe Mesić, tada predsjednik Republike Hrvatske

ZBOG IZNIMNE UČINKOVITOSTI OSJEČKIH NOGOMETAŠICA, U GLEDALIŠTU „MAČKAMAME“ TIH SE NEDJELJA ZNALO POJAVITI I PO TISUĆU GLEDATELJA!

25 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

Marina Koljenik i Snježana Fočić, devedesetih godina na „Mačkamami“ pred suparničkom golom

Uoči prijateljske utakmice s beogradskom Crvenom zvezdom, zdesna su Zlosa, Cepernić, Nevrkla, Culek i Maltašić, u pozadini Pastar

ISTI KLUB U JEDNOJ SEZONI S DVA IMENA U sezonu 1996./1997. osječke su nogometašice startale s jednim, a završile prvenstvo s drugim imenom. Nakon „Elektro-Osijeka“, nakon potpisivanja ugovora s novim sponzorom, klub je ponio novo ime - „Osijek-Lijanovići.“

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 26

STIGLI LIJANOVIĆI I KALAPOŠ Niz zanimljivosti obilježilo je sljedeću natjecateljsku sezonu. Ono najbitnije dogodilo se još uoči novog prvenstva, kad je „Elektro-Osijek“ odlučio prekinuti jednogodišnji ugovor o sponzorstvu, što je, automatski, značilo i da se Tihomir Pandžić povukao s mjesta klupskog direktora. Tog ljeta prozivku je obavio pomoćni trener Husić, jer je Sabljak najavio možebitnu ostavku. No, nakon razgovora s predsjednikom Erakom, popularni „Štigljo“, stručni autor koncepta tada daleko najbolje ženske nogometne udruge u Hrvata, nastavio je s radom. Na žalost, poslije serije ozljeda, koje su joj u velikoj mjeri ometale karijeru, nogomet je prestala igrati sjajna Ivana Iljić.

O stopostotnom bodovnom učinku, uz još jednu dvostruku krunu, više se nisu ni trebali pisati hvalospjevi, jer je osječki klub apsolutno dominirao hrvatskom scenom. Stasita Anica Ganz, primjerice, ujesen ‘96, jednostavno je – zaključala vrata! Naime, u prvoj polusezoni novog prvenstva, Esekerke nisu primile nijedan pogodak! Zanimljivo je i to, da je reprezentacija Hrvatske, ustvari, bila tek upotpunjena ekipa Osijeka, čak i s devet igračica s Drave! Zlatne medalje, pak, za novu, četvrtu titulu prvakinja zaredom, osim spomenutih nogometašica, trenera Sabljaka i Husića, primili su svibnja ‘97 i tajnik Logarušić, liječnik dr. Obrenović, te članovi logistike Šimunović i Šulovnjak.

Ta sezona, inače, izdvaja se i po tomu, što su osječke nogometašice startale s jednim, a završile prvenstvo s drugim imenom. Nakon potpisivanja ugovora s novim sponzorom, 4. travnja 1997., klub je ponio novo ime – „Osijek-Lijanovići“. Sponzoriranja se prihvatila tvrtka „Lijanovići d.d.“ iz Širokog Brijega posredstvom Vlatka Kalapoša, direktora poduzeća

„Kora“ iz Osijeka, hercegovačke tvrtke za Slavoniju i Baranju. Ostalo je zapisano, da je, pod novim imenom, osječki sastav debitirao 27. travnja u Podvinju, gdje je porazio brodsku Viktoriju s 11:0. Posebno raspoložene bile su Koljenik (4) i Bešker (4), a mrežu su još pogađale Kozić, Fočić i Bajraktarević.

U taj koloplet zanimljivih događanja, tijekom samo jedne natjecateljske godine, sjajno se uklapa nastup Osječanki, sredinom svibnja u Zagrebu, na prigodnom međunarodnom turniru „Croatia Supercup 1997.“ u organizaciji HNS-a u povodu obilježavanja 60. obljetnice odigravanja prve ženske nogometne utakmice u Zagrebu i Hrvatskoj. Sudjelovalo je 12 ekipa iz Bugarske, Engleske, Mađarske, Njemačke, Poljske, Rumunjske, Slovenije i, dakako, Hrvatske.

Prvak je bio poljski Czarni, ispred njemačkog Bulacha i rumunjske Corune. Ekipa „Osijeka-Lijanovići“ plasirala se na peto mjesto, a igrale su: Ganz, Pardon, Milas, Kozić, Logarušić, Lišnić, Jakšić, Kovač, Koljenik, Bešker, Fočić, Gajčević, Bajraktarević, Isić, Franjić i Stažić. Bio je to, ustvari, kompletan igrački kadar iz još jedne uspješne sezone.

27 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

U JESEN 1996., U PRVOJ POLUSEZONI NOVOG PRVENSTVA ESEKERKE NISU PRIMILE NIJEDAN POGODAK!

HUSIĆ PREUZEO KORMILO

U ŠESTU TITULU DRŽAVNIH PRVAKINJA ZAREDOM OSJEČKE NOGOMETAŠICE UGRADILE SU I IMPRESIVNU GOLRAZLIKU OD 73:7!

Hrvatski ženski nogomet postupno je upadao u duboku krizu. Prepoznavao se umor sportskih djelatnika, u prikupljanju nužnih sredstava čak i samo za redovite treninge i utakmice, što je dovelo do gašenja pojedinih klubova nastalih u međuvremenu na hrvatskom tlu. Na sceni su, tako, u prvenstvu 1997./1998., ostale samo tri ekipe: Osijek-Lijanovići, Maksimir Trgometal i Susedgrad! Takav je bio i konačni poredak natjecanja, u kojem je svaka ekipa imala po osam utakmica, a osječke nogometašice osvojile su 20 bodova, a Maksimirke 11.

Dogodilo se, prvi put (a ponavljalo, kasnije, u više navrata na „Mačkamami“) da je prvenstvena prvoligaška utakmica prekinuta zbog premalo igračica suparničke ekipe na terenu. Susedgrad je, 17. svibnja 1998., stigao u Osijek s devet nogometašica, a kad je rezultat, u 46. minuti, već bio 14:0 – nakon ozljeda gošće su ostale bez minimalnih sedam djevojaka sposobnih za igru i sudac Ivo Martinović (Gornja Vrba) prekinuo je susret sukladno odredbama PNI. Mrežu su tresle Kozić i Jakšić u po četiri navrata, a po dvaput strijelci su bili Koljenik, Bešker i Milas. U toj „značajnoj“ utakmici, jednoj od onih koje su pridonijele petoj uzastopnoj tituli prvakinja (i četvrti zaredom Kup) igrale su i Ganz, Gajčević, Pardon, Stažić, Logarušić, Fočić, Kovač i Isić.

A tijekom ljetnog predaha, između dvije sezone, dogodilo se ono što je, dvije godine ranije, trener Sabljak najavio. Tumačeći to zasićenošću, izazvanom, možda, i sve manjim zanimanjem za ukupni hrvatski ženski nogomet, popularni „Štigljo“ povukao se s kormila, koje je spremno preuzeo njegov dotadašnji pomoćnik Husić. Njegova odanost klubu s „Mačkamame“ ogleda se i u činjenici, da je trenersku dužnost obnašao sve do ljeta, u kojem je ŽNK Osijek obilježio 20. obljetnicu.

Prvenstvo Hrvatske okupilo je, te sezone (1998./1999.), pet klubova (Osijek-Lijanovići, Croatia, vinkovački Cestorad, virovitička Danica i Susedgrad) , koji su, s doigravanjem, imali po 11 nastupa. „Osijek-Lijanovići“ nije znao za „kiks“, a u šestoj tituli prvakinja zaredom ugrađena je i impresivna gol-razlika od 73:7! Nadmoć svjedoče rezultati finala doigravanja, pobjede nad Croatijom, 7:0 usred Zagreba i 4:1 u Osijeku. U golgeterskom smislu, te sezone, imponirala je učinkovitost Marine Koljenik, s 21 pogotkom.

Mreže su (za)tresle i Nada Bešker 16 puta, Snježana Fočić 13, Branka Kozić 11, Marija Milas 5, Tihana Nemet 2, Dijana Isić 2, te Blaženka Logarušić, Josipa Stažić i Nevenka Vujasin po 1. U službene „protokole“ upisivane su i Anica Ganz, Snježana Pardon, Violeta Baban, Marina Gerenčir i Marijana Marović.

U finalu Kupa 1998. ( odigranom u ožujku 1999. godine), pak, na „Mačkamami“ je protiv Maksimira, bilo 6:0 (Kozić 3, Bešker 2, Logarušić 1), a u uzvratu osječki sastav pobijedio je u hrvatskoj metropoli s 4:1 (Kozić 3, Fočić 1). I uz te dvije utakmice vezan je kuriozitet da su Zagrepčanke u Osijeku igrale pod „starim“ imenom (Maksimir), a u uzvratu s novim – Croatia Maksimir. Tog proljeća, na sjednici Skupštine, predsjednicom „Osijek-Lijanovića“ postala je prvi put jedna žena, Marija Medić (u književnosti poznatija kao Kruna Medić-First), dopredsjednikom je bio Zvonko Erak, direktor je i dalje ostao Vlatko Kalapoš, a tajnik neuništivi Andrija Logarušić. Svakako je zanimljivo, da je, istodobno, predsjednicom ŽNK Croatia Maksimir iz Zagreba proljeća 1999. izabrana kasnije hrvatska premijerka – Jadranka Kosor!

Na kraju te sezone, inače, u sagledavanju svih šest godina dominacije u CRO nogometu, na površinu su isplivala imena onih, koji su pridonosili baš svim uspjesima u tom razdoblju: igračice Ganz, Milas, Kozić, B. Logarušić, Kovač, Koljenik i Fočić; kao i tajnik i utemeljitelj A. Logarušić, te trener Husić.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 28

Legendarni osječki golman Pavo Majer (desno), u društvu Branka Perkovića, kraće je vrijeme bio i trener nogometašica Osijeka

NADMOĆ I VELIKI REZULTATI „Osijek-Lijanovići“ nije znao za „kiks“. Nadmoći svjedoče rezultati finala doigravanja, pobjede nad Croatijom, 7:0 usred Zagreba i 4:1 u Osijeku.

29 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

LOKOT NA VRATIMA MAKSIMIRSKOG IGRALIŠTA

U najranijem uzrastu djevojčice svladavaju nogometnu abecedu u ŽNK Osijek igrajući i protiv vršnjaka, dječaka

Nikad nije ustanovljeno zašto se čelništvo maksimirskog kluba odlučilo staviti lokot na ulazna vrata igrališta kako ne bi mogle ući osječke igračice. A onda se njihova ekipa tri dana kasnije uopće nije pojavila u Osijeku. Obje su utakmice službeno registrirane s po 3:0 za ŽNK Osijek.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 30

OPET SAMO OSIJEK Uvod u nastupajuću, bile su, potkraj rujna i početkom listopada, završne utakmice Kupa za prethodnu sezonu, suparnik je, opet, bio jedini dostojan suparnik Croatia Maksimir, a osječke nogometašice priskrbile su si i tom prigodom trofej, te zaključile i kalendarsku 1999. godinu s dvostrukom krunom u svojoj klupskoj riznici.

Uslijedio je povratak izvornom imenu ŽNK Osijek, točnije prestanak suradnje s dotadašnjim sponzorom. Nastojanja HNS-a, da ženska nogometna obitelj postane brojnija, urodila je tog ljeta plodom, iako ne u potpunosti. Ipak, početak novog prvenstva mnogo je obećavao, jer su se na popisu klubova, čije bi se ekipe trebale upustiti u borbu za bodove, uz „starosjedioce“, našli i Trnava (Goričan), Polet Baranja (Karanac), Dinamo (Tomašanci), Pregrada Kunateks, Mladost (Repušnica) i Phoenix (Zagreb).

Liga je podijeljena u dvije skupine, a nakon nadmetanja u osnovnom dijelu, opet, uslijedilo je doigravanje.

Pokazat će se kasnije, da je stvaranje nekih od novih klubova ostalo samo na pokušaju, a kao kuriozitet ostaje činjenica da je Maksimir u završnici doigravanja izbjegao oglede s Osječankama. Nikad nije ustanovljeno zašto se čelništvo maksimirskog kluba tada odlučilo na taj nepopularan potez. Tek, poslije sjajnih partija Osječanki u polufinalu protiv Trnave (5:1 i 13:1), povjerenstvo za natjecanje HNS-a odredilo je termine finalnih ogleda doigravanja: 22. lipnja u Zagrebu i tri dana kasnije u Osijeku. No, u igralište popularno nazvano „zvjerinjak“ nisu mogli ući ni delegirani suci Novak (iz Varaždina), ni delegat (Kukić iz Siska), jer je na vratima igrališta bio – zaključani lokot! Uzvrat je bio tek formalnost, kad je sudac Antun Burilo iz Osijeka ispratio osječku ekipu na teren „Mačkamame“ i označio kraj prije kraja. Dakako, utakmice su registrirane s po 3:0 za ŽNK Osijek koji je tako bez završnog

nadigravanja došao do sedmog naslova prvaka.

Tih dana iz Maksimira su se oglasili samo kad su tražili da se te utakmice odigraju najesen… Izabranice Kazimira Husića, inače, već u osnovnom dijelu (48 bodova, sa 16 pobjeda) ispoljile su još naglašeniju nadmoć u hrvatskom nogometu, pa nešto kasnije ni u finalu Kupa, protiv Radnika 1999., nisu imale teškoća za „zgrabiti“ nova dva trofeja i u proljeće 2000. godine. Ujedno, Kovač, Kozić, Fočić, Koljenik, Bešker i Milas branile su boje Hrvatske (trener Husić, uz Josu Matijevića) u proljetnim kvalifikacijama za EP. Među djevojkama koje su, u to vrijeme, već završile igračku karijeru, bila je i Blaženka Logarušić, koja je po Miroslavu Blaževiću dobila i nadimak „Ćiro“. Kao kontrolor(ka) na europskim stadionima, rado se sjeća prijeđena puta u dresu ŽNK Osijek uspoređujući ga s današnjicom: - Kad smo mi, devedesetih godina igrale, još nije bilo mobitela, društvenih mreža i kompjutora, pa nam je najvrijednije što smo imale bilo druženje poslije svakog treninga ili utakmice. Kao prave prijateljice, evo, i danas smo, nakon dvadesetak godina, u čestim kontaktima kad se prisjećamo brojnih lijepih trenutaka od kojih su neki nepojmljivi za sadašnji naraštaj. Putovali smo u Mađarsku, Rumunjsku, Bosnu i Hercegovinu (kod naših „Lijanovića“), ali mi je nejupečatljiviji ostao nastup, travnja ‘96., na čuvenom revijalnom turniru u francuskom Mentonu, okupljalištu ponajboljih europskih sastava, gdje smo već kao debitantice dogurale do finala koje su na žalost izgubile nakon produžetaka. Igrale smo po dvije utakmice dnevno, po kiši i nevremenu, na blatnjavoj podlozi, pa smo opremu nakon prijepodnevna nastupa sušili u autobusu za popodnevni nastup! Danas je tako nešto nepojmljivo, zar ne?! U svakom slučaju, bila mi je čast biti višegodišnjom kapetanicom ekipe koja je stvarno disala kao jedno i nikad nam ništa nije bilo teško.

31 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

OSJEČKE NOGOMETAŠICE ZAKLJUČILE SU I KALENDARSKU 1999. GODINU S DVOSTRUKOM KRUNOM U SVOJOJ KLUPSKOJ RIZNICI.

RAZIGRANE JAGODA I MARINA

MARIJA DAMJANOVIĆ SE NAKON IGRAČKE KARIJERE POSVETILA SUĐENJU, ALI JE U NOGOMETU BILA I USPJEŠNI TRENER, PA I IZBORNICA DRŽAVNE REPREZENTACIJE!

Klub s „Mačkamame“ crpio je, od svog osnutka, igrački kadar iz vlastitog podmlatka, ili prepoznavanjem i aktiviranjem darovitih djevojaka iz Osječko-baranjske županije. Iznimka je, tijekom devedestih godina, bila tek reprezentativka Snježana Fočić, koja je odabrala grad na Dravi i kao trajno mjesto za ostvarenje svih životnih planova. No, u ljeto 2000. veliko pojačanje stiglo je iz zagrebačkog Maksimira, jer se reprezentativka Marija Margareta Damjanović, tada 29-godišnjakinja rodom iz Đakova, priključila osječkim nogometašicama budući da su na „Mačkamami“ rođene i – europske ambicije. Bilo je to vrijeme kad se sastav ŽNK Osijek počeo bitno mijenjati, pa su, primjerice, svoj novi put izabrale i Blaženka Logarušić - Ćiro i Snježana Fočić - Foka koje su igračku karijeru zamijenile – sudačkom. Koristeći, dakako, igračko iskustvo, položivši ispit za suca još 1997., obje su munjevito napredovale, Fočić je stekla znak FIFA-e 2002., Logarušić godinu kasnije, što im je donijelo punu afirmaciju i na europskim terenima. Povijesna je ostala 2002. i debitantski nastup hrvatskih sutkinja u susjednoj Mađarskoj. Sudila je Fočić, a „mahale“ su Logarušić i Lidija Kraljić iz Čakovca. Foka se postupno uvrstila u tzv. Premier klasu (među 20 sutkinja Europe u tom razdoblju), dok se Ćiro istaknula kao precizna i cijenjena pomoćna sutkinja. Štoviše, nakon uspješne sudačke karijere, kad su „bacile zviždaljku u trnje“, ostale su uvažavane u UEFA-i sve do danas kao vrsne kontrolorke suđenja na brojnim velikim međunarodnim utakmicama i natjecanjima. Sličnu sudbinu prošla je i spomenuta Marija Damjanović, koja se nakon igračke karijere također posvetila suđenju, postavši također međunarodna sutkinja, ali je u nogometu bila i uspješni trener, pa i – izbornica državne reprezentacije!

U državnom prvenstvu, podijeljenom u dvije skupine, uključeno je ukupno 12 ekipa, s tim što se, za Kup Hrvatske, prijavila, prvi put, i Ombla iz Dubrovnika. Osječanke su već na startu pokazale da se, u natjecateljskom smislu, neće ništa bitnijega promijeniti u odnosu na prethodne godine. Naime, u prvom kolu deklasirale su nedostojnog suparnika Danicu iz Virovitice s 15:0! Marović, Nemet, Stažić, Domanovac, Njegač, Isić, Panak, Kovač, Koljenik, Koprivčić, Damjanović, Milas, Cepernić, Leskovac i Baban uspješno su (is)krčile put do još jednog uspjeha. No, u finalu doigravanja su, nakon dužeg vremena, naišle na poteškoće. Olimpijino igralište u Donjem gradu bilo je 10. lipnja 2000. godine mjesto na kojem je Maksimir (na krilima razigrane Jagode Franjić i njena četiri pogotka!) uspio pobijediti osječkog domaćina sa 6:5.

Ipak, Osječanke su, tjedan kasnije u uzvratu, pokazale da su, i dalje, najbolje u državi. Koljenik (1) i potom Bešker (2) donijele su Osijeku pobjedu s 3:1 i – osmi put zaredom osvojile naslov prvakinja.

I u finalu Kupa, što je postao „hrvatski El Clasico“, nogometašicama Osijeka nastojao se suprostaviti ugledni sastav iz zagrebačkog Maksimira. U Gradskom vrtu, štoviše, osnažene Nizozemkom Nethanje De Waard i Amerikankom Nancy Caterin Mikacenic, Zagrepčanke su povele u 6. minuti upravo preko „američke Hrvatice“, imale su i 1:2 (Šolaja u 25.) ali je prvak stekao za uzvrat solidnu prednost od 4:2, a sva četiri pogotka postigla je – Marina Koljenik! Uzvrat u Sveticama samo je potvrdio, da Osijek, ipak, još s punim pravom drži nacionalni primat – bilo je 3:2 (Koljenik, Kozić, Kovač). Nakon tog uzvrata, šampionski pokal i medalje preda(va)li su Zorislav Srebrić, glavni tajnik HNS-a i Zvonko Erak, u funkciji predsjednika Komisije za ženski nogomet HNS-a.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 32

Marija Margareta Damjanovic tijekom igračke karijere branila je i boje ŽNK Osijek, potom postala međunarodna sutkinja, stekla zvanje trenera i obnašala dužnost izbornika reprezentacije Hrvatske

Dragica Cepernić stigla je 2001. s Brača i – do kraja karijere ostala u gradu na Dravi

NAKON IGRAČKE, SUDAČKA KARIJERA Igračice Blaženka Logarušić - Ćiro i Snježana Fočić - Foka su igračku karijeru zamijenile – sudačkom. Obje su položile sudačke ispite i munjevito napredovale, u potpunosti afirmirane i na europskim terenima.

33 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

Prvotimke i reprezentativke Blaženka Logarušić i Snježana Fočić, nakon odrađene uspješne karijere međunarodnih sutkinja, ostale su na europskoj sceni u ulozi kontrolora suđenja

BEZ IZGUBLJENOG BODA

OSIM NADMOĆNOSTI U PRVENSTVU, OSJEČANKE SU SE ISKAZALE I U KUPU HRVATSKE, PA SU OPET I POKAL HNS-A SMJESTILE U SVOJU RIZNICU. POBIJEDILE SU PODRAVKE S UKUPNO 26:0 U DVA OGLEDA.

Početkom pretposljednjeg mjeseca prvog stoljeća u novom mileniju, studenoga 2001., hrvatske prvakinje debitirale su i službeno na europskoj pozornici.

UEFA Women’s Cup bio je golem izazov, pa je, te jeseni, u ŽNK Osijek baš sve bilo podređeno dalekom putovanju u Škotsku. Uspomene sa Somerseta i Dam stadiona upečatljivo su urezane u sjećanje svih igračica koje su provele tih pet dana na Otoku. Epizoda s kupanjem „doktora Sajmona“ (dr. Obrenovića), u hladnim valovima Atlantika, primjerice, odavno je dio legende iz prvih 15 godina djelovanja ŽNK Osijek. Naravno, domaće obveze i dalje su shvaćane veoma ozbiljno, pogotovo jer su Osječanke već tada priželjkivale - neko novo putovanje. Što se i obistinilo već narednog ljeta...

Inače, škotskom „izletu“ prethodila je odluka iskusnih reprezentativki Blaženke Logarušić i Snježane Fočić da se posvete sudačkom pozivu (u istom su desetljeću stekle i FIFA znak, prometnuvši se među najzapaženije hrvatske sutkinje uopće), što je, na neki način, bio i početak prve smjene generacija u igračkom kadru ŽNK Osijek. Kao predvodnica „novog vala“, pak, u sastavu je sve češće bila tada 15-godišnja Iva Kušar, pristigla s livada iz Zdenaca nedaleko Orahovice, otkud je stigla nakon što ju je otkrio, i doslovce doveo u Osijek, tajnik Andrija Logarušić.

Za „portirsko“ mjesto prvi put je tog ljeta kandidirala i visoka Antonija Hodak...

Na „krilima“ tog škotskog zanosa, osječke nogometašice suvereno su došle i do devete uzastopne krune u sezoni 2001./2002. osvojivši naslov sa stopostotnim učinkom! Osijek je osvojio 42 boda, bez izgubljenog boda, postigao pritom 94, a primio (na 14 utakmica) tek pet pogodaka! S obzirom da je 2002. godine u grad na Dravi, za trenera nogometaša

iz Gradskog vrta, stigao proslavljeni Miroslav Blažević, da je u Zrinjevcu, u svibnju, održano Svjetsko kuglačko prvenstvo (SPUK), a svjetska javnost u lipnju je pozornost usmjerila prema Japanu i Koreji, gdje je održano Svjetsko nogometno prvenstvo, novi pothvati prošli su nekako nezapaženo. Iako su zaslužili nisku komplimenata. Osim nadmoćnosti u prvenstvu, naime, Osječanke su se iskazale i u Kupu Hrvatske, pa su opet i pokal HNS-a smjestile u svoju riznicu, pošto su pobijedile Podravke s ukupno 26:0 u dva ogleda (!), na gostovanju u Koprivnici postigavši sedam, a na retfalačkom igralištu Grafičar Vodovoda preostalih 19. Pokal je kapetanici Mariji Milas uručila Senka Ljepotić, utemeljiteljica ženske ekipe Dinama iz Tomašanaca, u svojstvu predsjednice Udruženja klubova Prve i Druge hrvatske ženske lige. Tu sezonu trijumfalno su odigrale Marović, Hodak, Nemet, Stažić, Cepernić, Kozić, Milas, Kovač, Koljenik, Bešker, Baban, Kušar, Simona Domanovac, Silvija Koprivčić, Vanja Tovarović i Andrijana Njegač, trener Husić dobio je pomoćnika u radišnom Branku Perkoviću zaduženom od tada i za rad s mladeži, predsjedničku dužnost i dalje je obnašao Alen Prnjat, dopredsjednik je bio Mato Vidović.

Kroničari su, u sportsku povijest Osijeka, zapisali i da je 30. rujna 2001. na stadionu Gradski vrt odigrana kvalifikacijska utakmica Hrvatska – Rumunjska (2:2) za nastup na SP, kad su u „kockastom“, uz ostale, bile i Bešker (jedan pogodak), Nemet, Kovač, Kozić, Milas i Koljenik.

No, vrijeme čini svoje, pa je, tako,„zbogom“ nogometu na završetku prvenstva ‘01/’02 rekla i Nada Bešker. Jedna od ponajboljih hrvatskih nogometašica, zacrtala si je u životu druge, svakako važnije prioritete od nogometa, udala se (Deže) i zasnovala

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 34

U zaštitni znak kluba prometnula se dugogodišnja kapetanica Violeta Baban – Barbika (u plavom dresu)

vlastitu obitelj, zaposlila i – postala supruga i brižna majka dvije kćeri i sina. Nadino je ime zlatnim slovima upisano u povijest osječkog nogometa, pri čemu je ostavila i neizbrisiv trag u prvim nastupima u reprezentaciji Hrvatske. Štoviše, kraće je vrijeme posljednjih godina bila i članica stručnog stožera ŽNK Osijek, a danas obnaša dužnost trenerice tek osnovanog ŽNK Višnjevac.

DEVETA UZASTOPNA KRUNA Osječke nogometašice suvereno su došle i do devete uzastopne krune u sezoni 2001./2002. osvojivši naslov sa stopostotnim učinkom! Osvojile su 42 boda, bez izgubljenog boda, postigavši pritom 94, a primivši (na 14 utakmica) tek pet pogodaka!

35 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

ODE KUP U MAKSIMIR

KONAČNO NADMAŠENE, IAKO S MINIMALNOM RAZLIKOM Odlučujuće utakmice u Kupu održane su 8. i 15. lipnja 2003. Zagrepčanke su na svom travnjaku konačno nadmašile velikog suparnika s 3:0, a tjedan dana kasnije Osječanke to nisu uspjele nadoknaditi pobjedom s 3:1 u Gradskom vrtu.

Da se europski nastupi, uz već opisano osipanje prvog šampionskog sastava s „Mačkamame“, itekako znaju odraziti na domaće obveze, pokazalo je razdoblje nakon što su se Osječanke vratile s izlučnog turnira UEFA Women’s cupa u Nišu, potkraj rujna 2002. Naime, nova sezona nije na „Mačkamamu“ donijela željena nova dva pokala, pa je izostalo tada već „uobičajeno“ veselje. Ushit zbog jubilarne, desete titule prvakinja pomućen je pošto je Husićevim djevojkama iskliznuo iz ruku pokal pobjednica Kupa Hrvatske nakon što su ga osvajale osam puta zaredom.

Uspješnu karijeru okončala je i Nada Bešker (1977.), dotad glavna organizatorica osječke ekipe i reprezentacije Hrvatske (23), koja je krenula prirodnim životnim putem svake djevojke. Udala se 2003., promijenila prezime (Deže), zaposlila se u knjigovodstvenom servisu i sljedećih godina rodila troje djece, da bi se tek petnaestak godina kasnije vratila nogometu kao trenerica. Kraće vrijeme u matičnom klubu, a u vrijeme pisanja ove knjige na čelu struke u novoosnovanom ŽNK Višnjevac.

- Igrala sam ja i kao djevojčica u rodnom Buku, u požeškom kraju, zajedno s nešto starijim dječacima, a dolaskom u Osijek, zaigravši na „Mačkamami“, nisam ni slutila da će to biti klub s najvećim nacionalnim dosegom. U mojoj generacije, dakle tijekom devedestih godina prošlog stoljeća, imali smo iznimno dobru „klapu“, Ivana (Iljić, za koju je šteta što nikad nije dokazala raskoš svog savršenog nogometnog talenta jer ju je u tomu spriječila teška ozljeda koljena, operacija…), Marija (Milas), Blaženka (Logarušić), Marina (Koljenik), Tanja Kovač i ostale imale smo i sreću što nas je trenirao neponovljivi gospodin

Sabljak, čiji se profesionalni rad prema kompletnoj ekipi, reflektirao kao temelj pravog šampionskog sastava. Štoviše, kad smo prvi put postale prvakinje Hrvatske nismo bile ni svjesne da smo začele tradiciju na koju su već desetljećima ponosni svi naši sugrađani.

Naravno da sam ponosna što sam i ja dala tomu svoj značajan doprinos, a nadam se da bi moja 14-godišnja kći Ivana, koja trenira u ŽNK Osijek gdje su sada neusporedivo bolji uvjeti nego devedesetih, mogla krenuti mojim stopama.

U novom prvenstvu je, nenadano, Osijek dobio suparnika u sastavu iz – Velike Gorice. Sve do posljednjeg kola, naime, tada osnaženi Radnik ‘99 vodio je mrtvu utrku s favoritkinjama, da bi, ipak, prvak postala udruga iz grada na Dravi. Na kraju je klupski direktor Zvonko Erak, ipak, ponosno vodio sjednice Komisije za ženski nogomet HNS-a, kojoj je izabran za predsjednika. Konačan poredak Prve hrvatske lige 2002./2003.: 1. Osijek 36 bodova (razlika pogodaka 74:12), 2. Radnik ‘99 (Velika Gorica) 36 (60:15), 3. Maksimir (Zagreb) 29 (31:16), 4. Dinamo (Tomašanci) 23 (29:23), 5. Polet Baranja (Karanac) 15 (18:48), 6. Viktorija (Slavonski Brod) 9 (19:39), 7.

Ombla (Dubrovnik) 8 (15:40) i 8. Pregrada Kunateks (Pregrada) 6 (14:60).

Odlučujuće utakmice u Kupu, 8. i 15. lipnja 2003., donijele su mnogo uzbuđenja i – pothvat Zagrepčanki. Marija Matuzić & comp. na svom su travnjaku konačno nadmašile velikog suparnika s 3:0, što Osječanke nisu uspjele nadoknaditi, tjedan kasnije u Gradskom vrtu. Za utjehu im je ostala Pirova pobjeda s 3:1. Dres osječkog prvoligaša odijevale su Marović, Hodak, Stažić, Cepernić, Leskovac, Njegač, Baban, Kušar, Kovač, Kozić, Koljenik, Milas Koprivčić,

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 36

Ubojita Katarina Kolar postiže pogodak protiv brodske Viktorije

Gerenčir, Dukarić, Isić, Omerović i Šimić.

Povijest će, nešto kasnije, pokazati da je, ustvari, prekinuta desetogodišnja era dominacije ŽNK Osijek u Hrvatskoj, tijekom koje je na „Mačkamamu“ pohranjeno deset uzastopnih naslova prvakinja i osam pokala pobjednica državnog Kupa.

PONOVO PRVAKINJE, ALI KUP IM JE ISKLIZNUO

POREDAK PRVE HRVATSKE LIGE 2002./2003.

1. Osijek 36 (74:12) 2. Radnik ‘99 (Velika Gorica) 36 (60:15) 3. Maksimir (Zagreb) 29 (31:16) 4. Dinamo (Tomašanci) 23 (29:23) 5. Polet Baranja (Karanac) 15 (18:48) 6. Viktorija (Slavonski Brod) 9 (19:39) 7. Ombla (Dubrovnik) 8 (15:40) 8. Pregrada Kunateks (Pregrada) 6 (14:60)

Ushit zbog jubilarne, desete titule prvakinja pomućen je pošto je Husićevim djevojkama iskliznuo iz ruku pokal pobjednica Kupa Hrvatske nakon što su ga osvajale osam puta zaredom.

37 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

RAZDOBLJE PONIRANJA IGRAČICE I TRENERI PREPUŠTENI SU SEBI SAMIMA, POSTUPNO SU NESTA(JA)LI I OSNOVNI UVJETI ZA NORMALAN RAD, A TIME I ŠAMPIONSKO OZRAČJE.

SPALI NA SAMO 11 IGRAČICA, I POBIJEDILI U pretposljednjem kolu sezone 2004/2005., početkom lipnja, dogodilo se ono što se sve do tih dana nije moglo ni zamisliti: trener Husić imao je, u Vranjicu na utakmici s Dalmacijom na raspolaganju samo 11 igračica, koje su, ipak, pobijedile s 5:0.

Uslijedile su tri sezone koje su, neprijeporno, bile najlošije u prvim desetljećima djelovanja najboljeg ženskog nogometnog kluba u samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Igračice i treneri, uz tek nekolicinu pojedinaca koji su bili „iznimke što potvrđuju pravilo“, prepušteni su sebi samima, postupno su nesta(ja) li i osnovni uvjeti za normalan rad, a time i šampionsko ozračje i dičnost Esekerki zbog dotad doista uspješnog pronošenja imena svoga grada diljem Hrvatske. Dakako, to se, prije svega, prepoznavalo u – slabim rezultatima na terenu.

Kroničarskom oku, pritom, nije mogao promaknuti neumitni proces sustavnog osipanja one Sabljakove ekipe, koja je cijelo desetljeće „žarila i palila“ hrvatskim ženskim nogometom. Poslije Nade Bešker, a neposredno nakon nastupa Osječanki na europskom mini-turniru u Nišu (2003.), igračku karijeru okončala je i Tanja Kovač (potkraj 2002. proglašena najboljom nogometašicom Hrvatske), potom će golgeterica Marina Koljenik u predahu između dvije polusezone (2003/2004.) napustiti klub u kojem se afirmirala (i prijeći u redove zagrebačkog Maksimira), a pola godine kasnije „Mačkamami“ je, zakratko, „doviđenja“ rekla i Branka Kozić. Tako se, i definitivno, raspala često spominjana okosnica ekipe (čiji je dio bila i najdugotrajnija, kapetanica Marija Milas) stvarana još u devedesetima: Ganz, Logarušić, Bešker, Milas, Fočić, Koljenik i Kozić... Ostale su samo lijepe, nezaboravne uspomene, na vrijeme kad su te djevojke privlačile u gledalište „Mačkamame“ i više od tisuću znatiželjnika.

Kako u sportu, pa tako i nogometu, nema uspjeha bez sustavnog i stručnog rada, posebice ne u kratkom vremenskom razdoblju, stručnjacima je postalo ja-

sno da je naišlo razdoblje koje će kibici (naviknuti na podvige) teško prihvatiti. A - morali su! Maksimir je preuzeo primat i držao ga bez prekida tri godine. Od 2004. do 2007., kad je s razlogom na svoje djevojke bio ponosan klupski predsjednik Vjekoslav Markotić, inače porijeklom Borovčanin.

Potkraj proljeća 2004., o konačnom izgledu vrha tablice odlučivao je (i) derbi u posljednjem kolu, kad se već znalo tko je novi prvak. Usprkos velikoj želji da nanesu gošćama poraz, Esekerke su se morale zadovoljiti remijem (2:2), pa je poredak Prve hrvatske lige imao ovaj izgled: 1. Maksimir 38 bodova (64:9), 2.

Osijek 32 (60:15), 3. Dalmacija (Kaštela) 17 (25:41), 4. Viktorija 16 (27:27), 5. Ombla 16 (28:30), 6. Dinamo 15 (14:39), 7. Polet Baranja 15 (20:46) i 8.

Pregrada Kunateks 9 (14:45). I natjecanje Kupa Hrvatske završeno je lipnja 2004. podvigom Maksimira, čijim je nogometašicama, nakon uzvratne finalne utakmice u Višnjevcu (u prvoj, zagrebačkoj, Osječanke su poražene s 5:0) i pobjede od 7:4, pokal HNS-a uručio Zvonko Erak, predsjednik Komisije za ženski nogomet HNS-a. Dres Osijeka nosile su Marović, Hodak, Milas, Stažić, Tot, Cepernić, Leskovac, Baban, Kušar, Kozić, Omerović, Isić, Gerenčir, Dukarić, Zdravčević, Njegač i Barukčić, te ujesen 2003.

Koljenik.

Ipak, i proljeće 2004. pamtit će se po simboličnom, ali itekako dragocjenom priznanju ŽNK Osijek za deset naslova prvakinja i osam pokala Kupa Hrvatske u desetogodišnjem ciklusu. Na Pantovčaku je izaslanstvo Osječanki primio predsjednik Stjepan Mesić kad su, osim 13 igračica, golem ponos osjetili tada predsjednik Goran Đuroković, dopredsjednik Luka Stanić, dugogodišnji predsjednik i direktor

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 38

POREDAK PRVE HRVATSKE LIGE 2004./2005.

1. Maksimir 52 (111:7) 2. Viktorija 47 (87:30) 3. Osijek 37 (62:27) 4. Pregrada 29 (48:33) 5. Ombla 27 (30:32) 6. Dinamo 23 (44:55) 7. Marjan (Split) 21 (47:45) 8. Polet Baranja 15 (21:69) 9. Dalmacija 9 (12:109) 10. Agram (Zagreb) 1 (11:84)

Najteži prvenstveni poraz u tridesetogodišnjoj povijesti kluba

Zvonko Erak, blagajnik Ivica Orešković i doživotni počasni predsjednik Andrija Logarušić.

Ubrzo su se svi, međutim, morali vratiti u sumornu svakodnevicu. „Upotpunjenu“ odlaskom Marije Milas, Ive Kušar i Amile Omerović. Kulminacija poniranja ne tako davno superiornog prvaka stigla je, zbog svega, na kraju sljedećega prvenstva države, u kojem je Maksimir potvrdio apsolutnu nadmoć, a Osječanke morale priznati da su uspješnije od njih i igračice iz Slavonskog Broda. Poredak 2004./2005.: 1. Maksimir 52 (111:7), 2. Viktorija 47 (87:30), 3.

Osijek 37 (62:27), 4. Pregrada 29 (48:33), 5. Ombla 27 (30:32), 6. Dinamo 23 (44:55), 7. Marjan (Split) 21 (47:45), 8. Polet Baranja 15 (21:69), 9. Dalmacija 9 (12:109) i 10. Agram (Zagreb) 1 bod (11:84).

U pretposljednjem kolu, početkom lipnja, dogodilo se ono, što se sve do tih dana nije moglo ni zamisliti: trener Husić imao je, u Vranjicu na utakmici s Dalmacijom na raspolaganju samo 11 igračica, koje

su, ipak, pobijedile s 5:0. Osječanke se, tog katastrofičnog lipnja, nisu plasirale ni u finale Kupa, jer ih je eliminirao Maksimir (2:0).

Kao tračak nade, u procesu renesanse i pokušaja stvaranje nove šampionske ekipe, na startu te sezone, na „Mačkamamu“ je stigla, iz Bosne i Hercegovine, darovita Katarina Kolar. U potrazi za nogometnom promocijom, posredstvom Marije Margarete Damjanović (podsjećamo, Slavonke koja je početkom novog milenija također uspješno nastupala za osječku ekipu), darovita golgeterica našla se u gradu na Dravi.

Ubrzo je „Keti“ postala jedna od najboljih igračica i reprezentativka, da bi potom (potkraj 2009.) nastavila karijeru u Austriji.

Za Osijek su 2004/2005. igrale: Marović, Tot, Gerenčir, Dukarić, Leskovac, Kopić, Barukčić, Stažić, Cepernić, Baban, Zdravčević, Roguljić, Vuksanić, Ostrošić, Vrtarić, Lazić i Kolar.

39 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

RASPALA SE ČESTO SPOMINJANA OKOSNICA EKIPE STVARANA JOŠ U DEVEDESETIMA: GANZ, LOGARUŠIĆ, BEŠKER, MILAS, FOČIĆ, KOLJENIK I KOZIĆ...

DOLAZAK GORDANA MATKOVIĆA

PREUZIMAJUĆI ULOGU KLUPSKOG PREDSJEDNIKA MATKOVIĆ JE HRABRO NAJAVIO VRAĆANJE KLUBA NA PUTEVE SLAVE.

Osim klupskih utemeljitelja, najdugotrajnijeg klupskog čelnika, predsjednika i direktora Zvonka Eraka i doživotnog počasnog predsjednika Andrije Logarušića, trenera Branka Sabljaka i Kazimira Husića, mjesto u virtualnoj „klupskoj kući slavnih ŽNK Osijek“ već sad je zaslužio i čovjek koji je došao 25. kolovoza 2005. godine. Jer, Gordan Matković, tada osječki dogradonačelnik (ranije, s kraćim stažem, uspješni nogometni sudac), nedugo nakon što je obnašao i dužnost direktora NK Osijek (muškog kluba), odlučio je zaustaviti dramatično poniranje kluba iz Industrijske četvrti, južnog dijela grada u kojem je odrastao i stekao zavidan društveno-politički ugled.

Na sjednici Skupštine u Hotelu „Termia“ u Bizovačkim toplicama, naime, preuzeo je ulogu klupskog predsjednika hrabro najavljujući vraćanje kluba na puteve slave. Dopredsjednici su tom prigodom postali Miroslav Doležal i Zvonko Šmit, tajnik Mladen Šarić, a za članove izvršnog odbora još su imenovani Zvonko Erak, Stipe Kordić, Vlado Sviličić, Miroslav Bodražić, te kapetanica seniorske ekipe, u to vrijeme Josipa Stažić.

Jedan od ključnih poteza, na putu ostvarenja ambicioznih planova, Matković je povukao početkom listopada, kad je, poslije 0:3 poraza od Maksimirki u 2. kolu nove sezone, vratio iskusnog Branka Sabljaka na čelo stručnog stožera, u kojem je ostao Husić, a njegov pomoćnik Perković.

No, rezultatski pothvati nisu mogli doći „preko noći“. U konkurenciji devet ekipa, pošto je tomašanački Dinamo napustio Ligu, najbolji je, i treći put zaredom, bio Dinamo Maksimir, dok su Osječanke,

tog proljeća, podijelile drugo mjesto, prema broju bodova, s Omblom. Štoviše, Osječankama (u međuvremenu kompletiranima povratkom Milas, Kušar i Omerović) izmakao je i drugi pokal, onaj namijenjen pobjednicama Kupa Hrvatske. Istina, vidljive pomake, u kvaliteti igara osječkih nogometašica, moglo se prepoznati 4. lipnja 2006., kad je u prvoj finalnoj utakmici Kupa, domaća pobjeda pripala Sabljakovim učenicama (3:1), ali je, tjedan kasnije u uzvratu, zagrebački sastav sve nadoknadio (4:0) i prigrlio još jednu nacionalnu dvostruku krunu. Na kraju prvenstva 2005./2006. poredak u prvenstvu bio je: 1. Dinamo Maksimir 46 bodova (138:4), 2.

Osijek 35 (77:12), 3. Ombla 35 (57:19), 4. Viktorija 30 (54:35), 5. Pregrada 13 (22:67), 6. Beketinci 13 (22:67), 7. Dalmacija 12 (22:70), 8. Marjan 10 (15:87) i 9. Polet Baranja 9 (17:87).

Nastupale su tijekom natjecateljske godine Marović, Tot, Stažić, Milas, Pemper, Baban, Cepernić, Vuksanić, Leskovac, Kušar, Kolar, Petrović, Dukarić, Barukčić, Zdravčević, Omerović, Vrtarić, Lazić i Ostrošić.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 40

Godinama Osječanke imaju golemu potporu često brojnih navijača na svojoj „Mačkamami“

POREDAK PRVE HRVATSKE LIGE 2005./2006.

1. Dinamo Maksimir 46 (138:4) 2. Osijek 35 (77:12) 3. Ombla 35 (57:19) 4. Viktorija 30 (54:35) 5. Pregrada 13 (22:67) 6. Beketinci 13 (22:67) 7. Dalmacija 12 (22:70) 8. Marjan 10 (15:87) 9. Polet Baranja 9 (17:87)

POVRATAK BRANKA SABLJAKA Jedan od poteza na putu ostvarenja ambicioznih planova, Matković je povukao početkom listopada, kad je, poslije 0:3 poraza od Maksimirki u 2. kolu nove sezone, vratio iskusnog Branka Sabljaka na čelo stručnog stožera.

41 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

„MAČKAMAMA“ OPET SLAVI

POSLIJE TROGODIŠNJE STANKE, NA KRAJU S 58 BODOVA, ČAK DEVET VIŠE OD DOJUČERAŠNJEG PRVAKA, TITULU SU OSJEČANKE VRATILE KUĆI

Sabljaka sa suradnicima dodatno je motiviralo osiguranje optimalnih uvjeta za rad, jer se predsjednik Matković nije odricao promptnog ostvarenja planova zacrtanih prilikom preuzimanja čelničke funkcije na „Mačkamami“, središnjem sportskom objektu u tom dijelu Osijeka. I igrački je kadar ekipiran , i osnažen, uoči prvenstva Hrvatske 2006./2007., jer se u matično jato vratila Kozić, svoje mjesto u sastavu pronašla su neka nova imena (Vanesa Zlosa, Ana Petrović, Katarina Domjanović i Anamarija Kalamiza), što je „stari lisac“ Sabljak itekako znao ukomponirati u cjelinu dostojnu – vraćanja hrvatskog primata na „Mačkamamu“.

Nakon osnovnog dijela po dvostrukom bod sustavu, te sezone uvedeno je i doigravanje u „Ligi za prvaka“ i „Ligi za ostanak“, a sve je opet proteklo, kao nekad, u znaku zajedničkog, pobjedničkog slavlja igračica, njihovih trenera, radišne i uspješne klupske logistike, kao i nekolicine sportskih djelatnika koji su svakodnevno radom dokazivali svoju odanost i pripadnost klubu, ali i brojnih vjernih kibica. Poslije trogodišnje stanke, na kraju s 58 bodova, čak devet više od dojučerašnjeg prvaka, titulu su Osječanke vratile kući. Takav rasplet mogao se naslućivati mnogo ranije, još 8. listopada 2006., na igralištu „Kraj Drave“, gdje je aktualni prvak Dinamo Maksimir poražen s 2:1, a točka na „i“ stavljena je u završnici doigravanja sljedećega proljeća, kad je Osijek porazio „ljute“ suparnice usred metropole s 2:0.

Tjedan kasnije, naime, kao uvod u klasičnu pučku veselicu priređenu za sve na igralištu, uz iće, piće i zvuke slavonske tamburice, Zorislav Srebrić, glavni tajnik HNS-a predao je, poslije tri godine čekanja, šampionski pokal kapetanici Mariji Milas. Ista duž-

nost pripala je nedugo nakon toga, prvih nedjelja lipnja, i Anti Vučemiloviću-Šimunoviću, članu IO HNS-a, inače predsjedniku Županijskog nogometnog saveza osječko-baranjskog. Jer, brodska Viktorija nije se mogla oduprijeti, u finalu Kupa, neprijeporno boljima – 4:1 u Slavonskom Brodu, pa onda čak 12:1 na „Mačkamami“.

Za rezultatski početak renesanse, nedvojbeno, velike zasluge pripadaju Branku Sabljaku. Tvorac šampionske ekipe iz devedesetih, u povratničkom djelovanju na „Mačkamami“, proveo je nepune dvije godine i onda zauvijek napustio trenersku dužnost u klubu u čiju je povijest utkao svoje zvjezdane trenerske dane. Obznanio je to još dok je trajalo slavlje zbog trijumfa u Kupu, obrazlažući rastanak sporazumnim prekidom. Iako, čini se, baš i nije bilo tako. Dugo se prepričavalo, da su suze u „Štigljinim“ očima, izazvale igračice koje više nisu mogle prihvatiti da je jedan od preduvjeta uspjeha – disciplinirano izvršavanje svih postavljenih zadataka. Od čega Sabljak nikad nije želio odustati.

Poredak u prvenstvu – „Liga za prvaka“: 1. Osijek 58 (110:13), 2. Dinamo Maksimir 49 (131:19), 3.

Viktorija 31 (60:65), 4. Pregrada 24 (51:55); „Liga za ostanak“: 1. (sveukupno 5.) Libertas (Dubrovnik) 31 (73:64), 2. (6.) Dalmacija 21 (22:60), 3. (7.) Polet Baranja 19 (32:100) i 4. (8.) Beketinci 1 (16:118). S razlogom su tih dana ponosno šetale gradom Marović, Milas, Cepernić, Tot, Zlosa, Petrović, Domjanović, Leskovac, Baban, Vrtarić, Kušar, Kolar , Kozić, Omerović i Kalamiza. Tijekom prvenstva, svih 20 utakmica odigrale su Marijana Marović i Vanesa Zlosa, a najbolji strijelac, s 23 pogotka, bila je Iva Kušar.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 42

Naslov državnih prvakinja 2007. vratio je na „Mačkamami“ ovaj sastav

SABLJAK JE OSTAO JOŠ NEPUNE DVIJE GODINE

Ponosne hrvatske prvakinje u sezoni 2006./2007. s trenerima i klupskim čelništvom, te Antom Vučemilovićem-Šimunovićem i Željkom Belom, koji su šampionkama predali zlatne medalje HNS-a

43 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

Tvorac šampionske ekipe iz devedesetih, trener Branko Sabljak, u povratničkom je djelovanju na „Mačkamami“ proveo je nepune dvije godine i onda zauvijek napustio trenersku dužnost u klubu.

POREDAK „LIGA ZA PRVAKA“ 2006./2007.

1. Osijek 58 (110:13) 2. Dinamo Maksimir 49 (131:19) 3. Viktorija 31 (60:65) 4. Pregrada 24 (51:55)

POREDAK „LIGA ZA OSTANAK“ 2006./2007.

1. (5.) Libertas (Dubrovnik) 31 (73:64) 2. (6.) Dalmacija 21 (22:60) 3. (7.) Polet Baranja 19 (32:100) 4. (8.) Beketinci 1 (16:118)

I DESETA „DUPLA KRUNA“

U OSIJEK JE IZ DINAMA MAKSIMIR STIGLA MAJA JOŠČAK I TO JE ZNATNO POJAČALO IGRAČKI POTENCIJAL.

Husić i Perković hrabro su preuzeli sve trenerske obveze, potonji poglavito u odabiru i usavršavanju posve mladih igračica, svjesni da logistika, predvođena predsjednikom Matkovićem, od njih očekuje nove pothvate. Za kreiranje jednog novog sastava jednostavno se moralo naći i vremena i volje, jer se već na kvalifikacijskom europskom turniru, igranom u Osijeku, lako moglo prepoznati da je dolazak Maje Joščak, dotad članice Dinama Maksimir, znatno pojačao igrački potencijal. Točnije, ta izvrsna tehničarka, brzo se prometnula u novu „dirigenticu“ sastava, sa zavidnom tehnikom, sportski drskim proigravanjima i najčešće veoma točnim udarcima na suparnička vrata. Ana Petrović nastavila je školovanje u Splitu, što je Husića prisililo (i) na traženje novih rješenja u igri obrambene linije. Poslije prve polusezone, ispisnicu je zatražila, i dobila, Kušar, te postala članicom Dinama Maksimir...

Bilo kako bilo, usprkos svim kadrovskim novostima, kibici na „Mačkamami“ i dalje su uživali u pobjedama svojih ljubimica. I drugi put zaredom (sveukupno 12. put!) državni prvak postao je Osijek, kojem je, kao dokaz apsolutne nadmoći, pripao i pokal Kupa Hrvatske (po deseti put).

No, Zagrepčanke su bile itekako neugodne suparnice, jesen 2007. završena je „mrtvom utrkom“, s po 33 boda, na kontu izrazito najboljih hrvatskih sastava. I kad se činilo, da će zimski odlazak Ive Kušar u Maksimir, početkom 2008., prevagnuti u, korist kluba koji je grozničavo nastojao vratiti primat u metropolu, osječke nogometašice, po tko zna koji put, uvjerile su kompletnu hrvatsku javnost da su u zabludi bili svi koji su ikada posumnjali u neprijepornu moć kluba s „Mačkamame“. Bez obzira što je, opet, došlo

do promjena u igračkom kadru, uspjele su u doigravanju nadmašiti „maksimirke“ za jedan bod i – prve presjeći ciljnu vrpcu. Konačan poredak u “Ligi za prvaka“ u sezoni 2007./2008. bio je: 1. Osijek 47 bodova (63:14), 2. Dinamo Maksimir 46 (93:12), 3. Viktorija 22 (35:50), 4. Pregrada 18 (42:42). Na početku priprema, Kazimir Husić i Branko Perković imali su na raspolaganju ovaj igrački kadar: Marijana Marović, Ana Martinčević, Dragica Cepernić, Vanesa Zlosa, Ivana Leskovac, Katarina Kolar, Marija Milas, Ana Petrović, Violeta Baban, Katarina Domjanović, Maja Joščak, Josipa Stažić, Marija Kasapović, Amila Omerović, Josipa Horvat, Anamarija Kalamiza, Ines Vrtarić, Ružica Lazić, Ana Kovačević i Iva Culek. Do kraja, dakako, došlo je opet do kadrovskih novosti, pa su u službene zapisnike u prvenstvu i Kupu još upisivane Katarina Klasić, Mateja Andrlić i Leonarda Balog.

Za još jedno potpuno slavlje, tzv. „duplu krunu“ (desetu u klupskoj povijesti), osječke nogometašice pobrinule su se trijumfom u Kupu. Prvo su, 28. svibnja 2008., pogotkom Maje Joščak, pobijedile jedinog dostojnog suparnika usred Zagreba (1:0), a 1. lipnja, u uzvratu na „Mačkamami“, dale su si i oduška kad im je postalo jasno da su, uz mnogo psihofizičkog napora tijekom natjecateljske godine, dokazale svoju premoć. Dinamo Maksimir tog je poslijepodneva poražen sa 6:1, a zanimljivo je, da su, po dvaput, strijelci bili Kalamiza, Joščak i Kolar.

Naravno tada već uobičajeno slavlje, s klupskom logistikom i vjernim navijačima, bilo je pripremljeno i – otpočelo je nakon uručivanja odgovarajućih nagrada. Prije susreta, naime, Željko Bel, tajnik ŽNS osječko-baranjskog predao je pokal prvaka države, a nakon posljednjeg sučeva zvižduka Osječankama su uručeni pokal i zlatne medalje.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 44

NEPRIJEPORNA MOĆ KLUBA S „MAČKAMAME“ U ovoj sezoni osječke nogometašice, po tko zna koji put, uvjerile su kompletnu hrvatsku javnost da su u zabludi bili svi koji su ikada posumnjali u neprijepornu moć kluba s „Mačkamame“.

POREDAK “LIGA ZA PRVAKA“ 2007./2008.

1. Osijek 47 bodova (63:14) 2. Dinamo Maksimir 46 (93:12) 3. Viktorija 22 (35:50) 4. Pregrada 18 (42:42)

45 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

U ljeto 2008. prvi trener postao je Kazimir Husić i, uz pomoć Branka Perkovića, nastavio uspješan niz

Izabela Lojna (17, u srazu s Njemicama) izrasla je u standardnu reprezentativku

POREDAK “LIGA ZA PRVAKA“ 2008./2009.

1. Osijek 54 (100:10) 2. Viktorija 41 (47:29) 3. Dinamo Maksimir 38 (58:43) 4. Rijeka Jack pot 20 (37:54)

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 46

IMPRESIVNA GOLRAZLIKA 110:10 Uslijedila je, potom, sezona na koju su, Gordan Matković s vjernim suradnicima, trener Kazimir Husić s pomoćnikom Brankom Perkovićem, napose nogometašice Osijeka bili itekako ponosni. Na kraju, 10. svibnja 2009. na „Mačkamami“ je opet priređena pučka veselica kojoj je svjedočio i vitalni Ante Pavlović, dugogodišnji savjetnik u HNS-u podijelivši prethodno pokal i zlatne medalje Osječankama. Svoju dominaciju u CRO nogometu, osječke su nogometašice tog poslijepodneva dokazale pobjedivši, u tom trenutku već sigurnog viceprvaka brodsku Viktoriju čak sa 6:1. Imponirala je, prigodom spuštanja zavjese na prvenstvenu sezonu 2008./2009., naročito gol-razlika. Osječke nogometašice postigle su 110, a primile tek deset pogodaka Do trinaeste titule ukupno, a treće zaredom u novom šampionskom ciklusu, Osječanke su došle s točno 13 bodova više od drugoplasiranih Brođanki: 1. Osijek 54 (100:10), 2. Viktorija 41 (47:29), 3.

Dinamo Maksimir 38 (58:43), 4. Rijeka Jack pot 20 (37:54), što su bile ekipe u doigravanju „Lige za prvaka“. U „Ligi za ostanak“ konačan poredak bio je: 1. (ukupno 5.) Ombla 28 (24:28), 2. (6.) Polet Baranja 20 (31:47), 3. (7.) Agram 18 (24:50) i 4. (8.) Pregrada 11 bodova (23:70).

Tijekom prvenstva dres prvaka države odijevale su: Marović, Martinčević, Kolarić, Pavlek, Zlosa, Milas, Cepernić, Domjanović, Horvat, Joščak, Baban, Kalamiza, Kolar, Balog, Stažić, Vrtarić, Culek,

Kovačević, Lukić, Andrlić i Klasić. Ništa se bitnijega, štoviše, nije promijenilo ni u Kupu Hrvatske, pa se i taj pokal (za treću dvostruku krunu zaredom) opet našao u vitrinama na „Mačkamami“. Rijeka Jack pot u prvom susretu poražena je sa 6:2, a u uzvratu, na Kvarneru – bilo je 5:2 za bolju osječku ekipu.

Skupština ŽNK Osijek, dakako, zadovoljna renesansom sveukupnog djelovanja opet najbolje udruge ženskog nogometa u državi, 22. studenoga 2009. potvrdila je drugi mandat rukovodećem aparatu na čelu s predsjednikom Matkovićem, što se pokazalo opravdanim i u nadolazećem razdoblju. Jer, Osječanke su i narednih sezona čvrsto držale sveukupni nacionalni primat.

SKUPŠTINA PONOVO POTVRDILA PREDSJEDNIKA MATKOVIĆA Skupština ŽNK Osijek, zadovoljna renesansom sveukupnog djelovanja opet najbolje udruge ženskog nogometa u državi, 22. studenoga 2009. potvrdila je drugi mandat rukovodećem aparatu na čelu s predsjednikom Matkovićem.

47 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

DO TRINAESTE TITULE UKUPNO OSJEČANKE SU DOŠLE S TOČNO 13 BODOVA VIŠE OD DRUGOPLASIRANIH BROĐANKI.

BEZ KOLAR I MILAS

SMJENA GENERACIJA BILA JE VEĆ ODAVNO OBAVLJENA, ALI REZULTATI SU IPAK OSTALI NA ISTOJ, VISOKOJ RAZINI.

A nije sve, u to vrijeme, bilo idilično na „Mačkamami“. Zbog teške ozljede, na proljetnoj utakmici s Dinamom Maksimir u Zagrebu, jedna od najboljih golgeterica hrvatskog prvenstva Katarina Kolar dugo je izbivala s terena. Štoviše, nakon rehabilitacije, u zimskom predahu između dvije polusezone 2009./2010., odlučila se za odlazak u inozemstvo, pa je postala članicom austrijskog Kelag Kaerntena iz Klagenfurta. Osim nje, u dresu Osijeka više nije bilo ni dotadašnje kapetanice, iskusne Marije Milas, jer je odlučila završiti nogometnu karijeru odmah na startu nove sezone. Teret odgovornosti na svojim su leđima morale ponijeti posve nove, mlade snage, ponikle najvećim dijelom u vlastitom podmlatku.

Predvodila ih je tada već glavna vedeta Maja Joščak, sve više podsjećajući pritom svojim igrama na neponovljivu Nadu Bešker, iz razdoblja tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. U iskusniji dio ekipe ubrajane su još i Dragica Cepernić, Vanesa Zlosa, Mihaela Pavlek i najdugovječnija Violeta Baban - Barbika, pa su, iz utakmice u utakmicu, sve značajniji doprinos uspjesima ŽNK Osijek, posebice u jubilarnoj godini, morale da(va)ti Anamarija Kalamiza, Leonarda Balog i Ines Vrtarić, te sasvim mlade Mateja Andrlić, Iva Culek, Ana Kovačević i Martina Šalek. Potonja je, čak, proljeća 2010. dobila poziv u „A“ reprezentaciju Hrvatske, iako tada još nije proslavila ni 16. rođendan. Smjena generacija, odavno, bila je već obavljena, ali rezultati su ipak ostali na istoj, visokoj razini.

Osijek je naslov prvaka Hrvatske stekao s osam bodova više od Brođanki, što je, odmah zatim, upotpunjeno i slavljem u Kupu za „duplu krunu“. Treba zapisati: ŽNK Osijek, uz 14 naslova prvaka, osvojio je po 12. put i Kup, sa sveukupno 12 dvostrukih nacionalnih slavlja – četvrti put zaredom. I sve to kao dar

svom klubu koji je, u studenome 2010., proslavio 20. rođendan! Time je ŽNK postao sinonim sportskih uspjeha što u vremenu ekspanzije ženskog nogometa u svijetu, ali i sve rjeđih nacionalnih uspjeha osječkog sporta, lokalne sportske institucije nisu mogle zanemariti. Na izmaku 2010. po prvi put ovjenčan je nagradama za najuspješniji sportski kolektiv grada i županije. Osim toga, još 23. svibnja službena promocija, s dodjelom pokala i zlatnih medalja HNS-a prvakinjama države, obavljena je u Gradskom vrtu uoči međudržavnog susreta Hrvatska – Wales.

Poredak u prvenstvu Prve hrvatske lige 2009./2010. bio je: 1. Osijek 52 boda (92:15), 2.

Viktorija 44 (57:20), 3. Ombla 36 (34:22), 4. Dinamo Maksimir 20 (32:46), 5. (pobjednik „Lige za „ostanak“) Rijeka Jack pot 33 (39:19), 6. Agram 20 (13:59), 7. Polet Baranja 15 (18:47) i 8. Čađavica 11 (8:65).

U Kupu Hrvatske, reprizirano je proljeće 2009. s tim što su, ovaj put, Riječanke pružile jak otpor. U Osijeku su gošće izgubile samo s 1:0 (Joščak), ali je na Kantridi, tjedan kasnije u uzvratu, bilo 6:0. Pogotke su postigle Joščak 3, Kalamiza 2 i Vrtarić 1. Za Osijek su te sezone igrale Sipos, Kolarić, Cepernić, Zlosa, Culek, Vrtarić, Šalek, Kovačević, Balog, Pavlek, Baban, Joščak, Kalamiza, Andrlić, Horvat, Laslavić i Turkalj. Što se, pak, tiče sporedne uloge hrvatskog ženskog nogometa u odnosu na Europu, odgovor treba potražiti u brojčanoj usporedbi sa svjetskim nogometnim velesilama. Naime, u Francuskoj postoji toliko klubova, koliko je u Hrvatskoj – igračica! U tom kontekstu razgovaralo se i na sjednici klupskog čelništva neposredno nakon rezultatski neuspješnog kvalifikacijskog turnira Lige prvakinja, od 5. do 10. kolovoza u Gradskom vrtu. Nakon rezultatskog neuspjeha

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 48

PREMINUO LOGARUŠIĆ Samo nekoliko dana nakon obilježavanja 20. klupske obljetnice, 5. prosinca 2010. preminuo je Andrija Logarušić (74), jedan od utemeljitelja i dugogodišnji tajnik bez čijeg se zalaganja ŽNK ne bi vinuo na vrh CRO nogometa. A možda ga ne bi ni bilo!

20 GODINA KLUBA U studenome 2010., klub je proslavio 20. rođendan i time postao sinonim sportskih uspjeha. Na izmaku 2010. po prvi put ovjenčan je nagradama za najuspješniji sportski kolektiv grada i županije.

Glavna kreatorica ekipe Maja Joščak, u akciji 2010. u Gradskom vrtu

49 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

POREDAK PRVE HRVATSKE LIGE 2009./2010.

1. Osijek 52 boda (92:15) 2. Viktorija 44 (57:20) 3. Ombla 36 (34:22) 4. Dinamo Maksimir 20 (32:46) 5. Rijeka Jack pot 33 (39:19) 6. Agram 20 (13:59) 7. Polet Baranja 15 (18:47) 8. Čađavica 11 (8:65)

Vanesa Zlosa (lijevo) bila je jedna od najstandardnijih obrambenih igračica tijekom desetogodišnje karijere. Na slici (iza) Katarina Domjanović

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 50

trener Husić morao je ustupiti svoje mjesto legendarnom osječkom golmanu Pavi Majeru. Pod njegovim vodstvom, dakako uz doprinos neumornog pomoćnika Perkovića, u jesenskom dijelu prvenstva ŽNK Osijek nanizao je sve same pobjede iskoračivši prema jubilarnom, petnaestom naslovu državnog prvaka, ali je Majer, zbog bolesti, morao odstupiti uoči proljetnog nastavka prvenstva, početkom 2011. Klupsko je čelništvo tada povuklo potez, koji se pokazao najboljim mogućim u tom trenutku. Za trenera seniorki angažiran je Zvonimir Kolak o čijem će radu, stručnosti i zauzimanju najbolje svjedočiti rezultati već u istoj a posebice u nadolazećim sezonama.

Bilo je to, inače, razdoblje u kojem je predsjednik Matković imao za najbliže suradnike sportskog direktora Bojana Bodražića i tajnika Stjepana Culeka, s kojima su u IO bili Miroslav Bodražić, Zoran Prodanović, Markus Romić, Marijo Vukić, Vinko Ljubičić i Jean-Pierre Maričić. Štoviše, Bojan Bodražić sve više je stjecao ugled sportskog djelatnika, kojem će kasnije biti povjerena i sadašnja uloga predsjednika kluba.

Nažalost, samo nekoliko dana nakon obilježavanja 20. klupske obljetnice, 5. prosinca 2010. preminuo je Andrija Logarušić (74), jedan od utemeljitelja i dugogodišnji tajnik bez čijeg se zalaganja ŽNK ne bi vinuo na vrh CRO nogometa. A možda ga ne bi ni bilo! Logarušić je, inače, bio strastveni kolekcionar sportskih zastavica i suvenira, čuven i kao dugogodišnji, nenadmašeni zastupnik zagrebačkog Dinama za Slavoniju i Baranju. I baš zato, kao Osječanin koji je zastupao interese „modrih iz Maksimira“ na ovom području, u jednom od novinskih tekstova proglašen je kao „čovjek kojeg su mimoilazile nagrade“.

Budući da su UEFA-i stizali samo komplimenti službenih osoba, za besprijekornu organizaciju kvalifikacijskih turnira ponajboljih klupskih sastava Starog kontinenta, upravo je ŽNK Osijek imao priliku biti i domaćin jedne od kvalifikacijskih skupina

za Europsko prvenstvo darovitih, djevojaka uzrasta do 19 godina. Od 11. do 16. rujna 2010., naime, u Gradskom vrtu, ali i na terenima u Kneževim Vinogradima i Vinkovcima, po jednostrukom bod sustavu natjecale su se izabrane vrste Rusije, Hrvatske, Republike Irske i Cipra. Na kraju je turnir iznjedrio i upravo takav poredak, pa su se mlade Hrvatice, zajedno s vršnjakinjama iz Rusije, plasirale među 24 najbolje mlade ekipe Starog kontinenta. Pritom su, nakon očekivanog poraza od favoriziranih Ruskinja (0:1), istim rezultatom porazile Irkinje, a nedorasli Cipar čak s 8:0. Od Osječanki, među golgeterice upisale su se Martina Šalek (2) i Iva Culek (1).

DOMAĆINSTVO KVALIFIKACIJA ZA EUROPSKO PRVENSTVO Od 11. do 16. rujna 2010. ŽNK Osijek imao je priliku biti i domaćin jedne od kvalifikacijskih skupina za Europsko prvenstvo darovitih, djevojaka uzrasta do 19 godina. U Gradskom vrtu, ali i na terenima u Kneževim Vinogradima i Vinkovcima, natjecale su se izabrane vrste Rusije, Hrvatske, Republike Irske i Cipra.

51 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

2011. - ZABILE 102 I PRIMILE TEK 12 GOLOVA

BRZONOGA ANAMARIJA KALAMIZA ZAPISANA JE KAO IGRAČICA ZASLUŽNA ZA JUBILARNI, STOTI POGODAK ŽNK OSIJEK TE SEZONE.

„Igračice s Mačkamame“, na ponos predsjednika Matkovića, njegove desne ruke Bojana Bodražića, novog trenera Zvonimira Kolaka - Džonike, nisu imale milosti prema suparnicama u državnom prvenstvu 2010./2011. U 20 nastupa ostvarile su isto toliko pobjeda, zabile 102 i primile tek 12 pogodaka!

Drugoplasirana Rijeka Jack pot zaostale je nevjerojatnih 27 bodova, dok su Dinamo Maksimir (Zagreb) i Plamen (Križevci) skupili po 28. Nije bilo bitnijih promjena ni u Kupu, jer je pokal HNS-a, opet, smješten u skromne vitrine u zgradi igrališta u Industrijskoj četvrti. U finalu: domaća pobjeda nad Riječankama (4:0) i potvrda nadmoći na Kvarneru – 1:0.

Naslućivalo se već tada, na utakmicama na „Mačkamami“ kao i na gostovanjima, da je osječka ekipa pod Kolakovim vodstvom (koji je preuzeo kormilo uoči proljeća 2011.) dostigla vrhunac i da nema dostojnog suparnika u nacionalnim okvirima. Jer, stigla su dosadna prvenstva, u kojima suparnice nisu uspjele uzeti ni „mrvicu“ osječkim djevojkama…

Pokal i medalje HNS-a, prigodom promocije u (još jedan!) naslov državnog prvaka 29. svibnja 2011. na „Mačkamami“, uručivali su gradonačelnik Krešimir Bubalo i Ante Vučemilović-Šimunović, tada izvršni direktor za lokalni ustroj, a danas dopredsjednik HNS-a i dugogodišnji čelnik Županijskog nogometnog saveza osječko-baranjskog. Pljesak brojnih gledatelja zaslužile su Kolarić, Martinčević, Kojić, Bojčić, Zlosa, Cepernić, Culek, Balog, Bulut, Šalek, Kovačević, Joščak, Baban, Kalamiza, Lojna i Vrtarić. Veselica je priređena poslije 8:1 pobjede nad djevojkama iz Dinama Maksimir, u kojoj je brzonoga

Anamarija Kalamiza zapisana kao igračica zaslužna za jubilarni, stoti pogodak ŽNK Osijek te sezone!

Nastavljeno je i uspješno sustavno selektiranje i školovanje darovitih djevojčica, ne samo iz Osijeka već i cijele Osječko-baranjske županije (i šire), što je dokazano u državnom prvenstvu kadetkinja. Na završnom turniru u Tuheljskim Toplicama (3. i 4. lipnja), pod vodstvom neumornog Branka Perkovića, poražene su mlade Splićanke s 5:0 i u finalu zagrebački Agram s 4:3.

NEMA DOSTOJNOG SUPARNIKA Osječka ekipa pod Kolakovim vodstvom (koji je preuzeo kormilo uoči proljeća 2011.) dostigla je vrhunac i nema dostojnog suparnika u nacionalnim okvirima.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 52

Osječke nogometašice osvajale su prva mjesta i na malonogometnim turnirima

53 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

Kristina Nevrkla u redove Osječanki došla je iz zagrebačkog Dinama Maksimir

Nekadašnji nogometaš Zvonimir Kolak jedan je od trojice najuspješnijih trenera (uz Branka Sabljaka i Kazimira Husića) koji su vodili klub

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 54

2012. - JOŠ JEDNOM SA SVIH 20 POBJEDA I sljedeće sezone Osječanke su dominirale kao nijedan drugi hrvatski klub, bez obzira o kojem je sportu i natjecanju riječ! Naslov državnih prvakinja dosegnule su, uz objektivan i neizbježan „naklon“ svih suparnica, još jednom sa svih 20 pobjeda i – još uvjerljivijom gol-razlikom (126:7)! Razlika je u tomu, što je viceprvak postao zagrebački Dinamo Maksimir s 38 bodova, a u „Ligi za prvaka“ iza njih ostali su Agram s 28 i Rijeka Jack pot s 27 bodova.

Maksimirke su i u Kupu bile najžešći suparnik neprikosnovenim Osječankama jer je 3. lipnja pobjeda pripala gošćama s 4:3 (pogotke su postigle Kalamiza 2 i Zlosa 1 za Osijek, a Valušek 2, Perić i Žigić za Dinamo Maksimir), ali je sve „sjelo na svoje mjesto“ kad je sedam dana kasnije, u uzvratu na Maksimiru, Osijek slavio s 4:0, a strijelci su bili Šalek 2, Bulut i Andrlić.

U Kolakovim su zapisnicima ostala prezimena djevojaka koje su dosegnule još jednu dvostruku krunu: Kolarić, Kojić, Laslavić, Joščak, Nevrkla, Turkalj, Bojčić, Culek, Bulut, Kovačević, Baban, Bukač, Cepernić, Šalek, Tunić, Zlosa, Kalamiza, Lojna i Andrlić. Dakako, od njih 19, iskusnije su igračice, kao i pridošla Kristina Nevrkla, ponijele najveći teret dobivajući i najveću minutažu. Ipak, iako neusporedivo manje, i djevojke ponikle u vlastitoj školi znale su opravdati povremeno trenerovo povjerenje.

A kad se smirilo veselje zbog novog podviga, kad su igračice otišle na kraći odmor (jer su ih čekale kvalifikacije u Ligi europskih prvakinja), na srpanjskoj Skupštini predsjedničku je dužnost predsjednik Matković prepustio Stipi Kordiću.

- Iznimno sam zadovoljan što smo postigli proteklih godina, kazao je Matković. – Ostvareni su zaista

vrhunski rezultati a organizacija djelovanja našeg kluba prepoznata je i u europskim razmjerima.

Novi se predsjednik u mladosti bavio košarkom, a čelno mjesto u ŽNK preuzeo je kao vlasnik tvrtke Inspekt-ing. Istodobno, dopredsjednicima su izabrani Miroslav Bodražić i Dario Skender. Ostali članovi Izvršnog odbora: Maričić, Vukić, Jerković, Prokopec, Čuturdić i Kišmartin.

55 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

NOVI PREDSJEDNIK STIPE KORDIĆ Novi se predsjednik, Stipe Kordić, u mladosti bavio košarkom, a čelno mjesto u ŽNK preuzeo je kao vlasnik tvrtke Inspekt-ing.

OVE SEZONE OSJEČANKE SU POSTIGLE JOŠ UVJERLJIVIJU GOLRAZLIKU - 126:7.

2013. NEVJEROJATNA GOL RAZLIKA (173:5)

ZANIMLJIVO JE DA SU OSJEČANKE PRVI POGODAK TE SEZONE PRIMILE TEK U 5. KOLU, NA GOSTOVANJU NA NOVOM RIJEČKOM SRC-U BELVEDERE.

Još jednom, i u državnom prvenstvu u sezoni 2012./2013., kad je Prva hrvatska liga imala sedam sudionika (Osijek, Rijeka Jack pot, Agram, Pregrada, Dinamo Maksimir, Marjan iz Splita i Viktorija iz Slavonskog Broda), nogometašice Osijeka prve su presjekle ciljnu vrpcu neokrznute! U 18 nastupa postigle su isto toliko pobjeda, te sedamnaestu titulu dosegnule s nevjerojatnom gol-razlikom 173:5, s maksimalna 54 boda, odnosno čak 14 više od riječkog viceprvaka. Nadmoć je prepoznatljiva i u odnosu na broj postignutih i primljenih pogodaka drugoplasirane ekipe – 45:32. Zanimljivo je, da su Osječanke prvi pogodak te sezone primile u 5. kolu, na gostovanju na novom riječkom SRC-u Belvedere gdje je Dušanka Juko bila strijelac počasnog pogotka za domaće (1:3). O snazi, kompaktnosti i uigranosti tog naraštaja ŽNK Osijek, pak, svjedoči i već „uobičajen“ trijumf u Kupu, gdje je, nakon zagrebačkih 3:2 u prvoj utakmici finala, uzvrat protekao u „igri mačke i miša“ – 14:0 protiv Dinama Maksimir!

Na vratima je u jesenskoj sezoni bila sadašnja reprezentativna „portirka“ Doris Bačić, dok je Tena Pastar imala status pričuve, a u proljeće postala „broj 1“.

Zasluge za šampionski tron 2012./2013. osim spomenutih imale su i Cepernić, Nevrkla, Zlosa, Bulut, Baban, Šalek, Joščak, Lojna, Kojić, Bojčić, Turkalj, Kalamiza, Laslavić i Kovačević.

Poredak u državnom prvenstvu 2012./2013.: 1.

Osijek 54 (173:5), 2. Rijeka Jack pot 40 (45:32), 3.

Agram 29 (58:55), 4. Pregrada 22 (35:65), 5. Dinamo Maksimir 21 (33:45), 6. Marjan 12(24:89) i 7.

Viktorija 6 (18:95).

Posljednju sezonu za klub u kojem se igrački afirmirala, odigrala je već spomenuta Kalamiza i potražila sreću u Splitu, gdje je nastavila karijeru u tamošnjim klubovima Marjan i Split. No, kolovoza 2017. stigla je vijest da je ta djevojka iz Beljevine, nedaleko dalmatinske metropole, kao stručna prvostupnica kineziologije, osnovala Ženski nogometni klub Dugopolje 714!

Ohrabrenje glede perspektive ŽNK Osijek, pak, pridodale su Perkovićeve kadetkinje, koje su u svom uzrastu vratile naslov prvakinja na „Mačkamamu“.

Bila je to i godina u kojoj su Osječanke, po tko zna koji put, branile boje naše reprezentacije u službenim međudržavnim utakmicama.

POREDAK DRŽAVNOG PRVENSTVA 2012./2013.

1. Osijek 54 (173:5) 2. Rijeka Jack pot 40 (45:32) 3. Agram 29 (58:55) 4. Pregrada 22 (35:65) 5. Dinamo Maksimir 21 (33:45) 6. Marjan 12 (24:89) 7. Viktorija 6 (18:95)

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 56

Početak priprema u ljeto ‘13. s igračicama su popratili trener Zvonimir Kolak, njegov pomoćnik Branko Perković, tajnik Stjepan Culek i radišni suradnici Josip Čizmadija i Zoran Ljulj

U 18 NASTUPA NAŠE SU IGRAČICE POSTIGLE ISTO TOLIKO POBJEDA I ZA KLUB OSIGURALE MAKSIMALNA 54 BODA.

57 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

2014. POBJEDNIČKA IDILA NA “MAČKAMAMI”

PREDVOĐENE RAZIGRANOM ANDRLIĆ, I NJENIH ŠEST EGZEKUCIJA(!), KOLAKOVE ŠTIĆENICE PORAZILE SU ZAGREBAČKI AGRAM S 20:0.

Idilično raspoloženje na „Mačkamami“ postalo je u tom vremenu nešto sasvim prirodno; nitko nije ni pomišljao da bi se moglo dogoditi da još jedna dvostruka kruna dodatno ne obogati klupsku riznicu u Gackoj 1c. No, budući da se u Ligi natjecalo osam sastava, Kolakove su učenice osvojile samo 42 boda, postigle 125, a primile samo tri pogotka. Ostale ekipe plasirane su ovim redoslijedom: 2. Split 29 bodova, 3. Rijeka 26, 4. Dinamo 21, 5. Trnava 14, 6. Agram 11, 7. Marjan 8 i 8. Pregrada 8. Još jednom je riječki Belvedere upisan (i) u klupsku povijest ŽNK Osijek.

Jer, 11. svibnja na umjetnoj travi tog objekta Osječanke su i teoretski osigurale naslov prvakinja Hrvatske porazivši Rijeku čak s 12:1. Posebice je raspoložena tada bila reprezentativka Izabela Lojna. No, još 20. listopada 2013. na „Mačkamami“ su Osječanke pod-

sjetile na često spominjani rezultat iz sredine devedesetih i onih 30:0 u Vinkovcima, kad je Hina objavila minornih 3:0 ne vjerujući u podatak o deset puta više postignutih pogodaka! Bilo kako bilo, predvođene razigranom Andrlić, i njenih šest egzekucija(!), Kolakove štićenice porazile su zagrebački Agram s 20:0.

Kao i tijekom cijeloga prvenstva, opet, najveći teret na svojim plećima iznijele su Baban, Joščak, Šalek, Cepernić, Lojna, Andrlić i Nevrkla, redom sve seniorske reprezentativke Hrvatske, zatim Zlosa i Culek, ali je trener Kolak sve češće spominjao i potencijal Antonije Kojić, Ivane Maltašić, Ivane Bojčić i Ree Tunić, ukazujući im sve zapaženiju priliku za dokazivanje. S punim pravom jer su sve one izborile i stabilan seniorski status, nastupivši i u reprezentaciji Hrvatske.

Za Osječanke je gostovanje u Zuerichu 2014. značilo oproštaj od Europe NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 58

Pomlađeni sastav nije ispuštao državni primat ni u sezoni ‘14/’15

59 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

OPET ORGANIZATORI EUROPSKIH KVALIFIKACIJA

Kadetski sastav iz 2015. s trenerima Brankom Perkovićem (desno) i Dejanom Bergerom

Osokoljeni uvrštenjem među 32 najbolje europske ekipe, čelnici kluba odlučili su se, opet prihvatiti organizacije kvalifikacijskog turnira uoči novog državnog prvenstva.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 60

2015. - I DALJE BEZ IZGUBLJENE UTAKMICE Na popisu trenera Kolaka i njegovog pomoćnika Perkovića, našle su se tijekom nove sezone i neke nove, mlade igračice. Ponikle, dakako, u vlastitoj školi koja je, opet, iznjedrila razvidno darovite nogometašice. Prvoligaški „kostur“, međutim, i dalje su sastavljale Cepernić, Nevrkla, Markuš (dj. Zlosa), Baban, Joščak, Andrlić, Šalek, Culek, Lojna, Bulut, Laslavić, Maltašić, pristiglo pojačanje Antonela Radeljić, ali i posve mlade djevojke Tena Pastar i Mia Pirić (na vratima), Maria Kunštek, Lorena Balić, Rea Tunić i Ana Kovačević.

Sve su one, s manjim ili većim učinkom, pridonijele novom slavlju: svih 17 utakmica riješeno je s pobjedničkim epilogom (51 bod), ovaj put postignuta su 143 pogotka, a primljeno je tek četiri. Poredak ostalih: 2. Split 40, 3. Dinamo 34, 4. Trnava 30, 5.

Agram 26, 6. Ombla (Dubrovnik) 18, 7. Viktorija 12, 8. Pregrada 11, 9. Katarina Zrinski (Čakovec, domaćin na igralištu Novo Selo Rok) 10 i 10. Rijeka 1 bod.

Početkom kalendarske 2015., točnije 9. veljače na sjednici Skupštine za predsjednika je izabran dugogodišnji glavni klupski operativac Bojan Bodražić, a dopredsjednici su postali Šimo Orešković i Darijo Dumančić. U Izvršni odbor još su izabrani Stipo Kordić, Miroslav Bodražić, Marijo Vukić, Josip Novak, Mario Prokopec i Tihomir Balaž. Godinu prije toga novi tajnik, naslijedivši Stjepana Culeka, postao je Jean-Pierre Maričić. Željko Zrno izabran je za predsjednika Nadzornog odbora, u kojem su i dugovječni klupski entuzijast Josip Čizmadija i Vedran Grubišić.

Svi oni bili su ohrabreni i 19. titulom prvakinja i još

jednim osvajanjem Kupa (17.), još više osokoljeni prošloljetnim uvrštenjem među 32 najbolje europske ekipe, odlučili su se, uoči starta novog nacionalnog prvenstva, opet prihvatiti organizaciju kvalifikacijskog turnira uoči novog državnog prvenstva.

U proljeće 2015., pak, na treninzima NK Osijek, u obližnjem Gradskom vrtu, pojavio se urugvajski internacionalac Federico Platera, što za naš ženski nogomet ne bi bilo uopće zanimljivo da s njim u grad na Dravi nije stigla i stalna životna suputnica Mercedes Fonseca. Ljepuškasta Urugvajka, međutim, nije uvjerila Kolaka i suradnike da je nogometašica dostojna dresa s „Mačkamame“. Budući da se isto dogodilo i s Platerom – njihova su imena u bilježnicama kroničara ostala sasvim beznačajna.

61 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

NOVI PREDSJEDNIK BOJAN BODRAŽIĆ Na sjednici Skupštine kluba, 9. veljače 2015., za predsjednika je izabran dugogodišnji glavni klupski operativac Bojan Bodražić, a dopredsjednici su postali Šimo Orešković i Darijo Dumančić.

IMAMO NOVU GOLGETERICU! LORENA BALIĆ - BORBENA, BRZA, NEUSTRAŠIVA I SPRETNA PRED SUPARNIČKIM VRATIMA.

2016. - PRVI I JEDINI REMI U OSAM SEZONA Zanimljivo je da tek u sezoni 2015./2016. Osječanke nisu bile do kraja maksimalne: u 18 utakmica postigle su 17 pobjeda, a susret sa Splitom u Parku mladeži, na pomoćnom terenu s umjetnom travom završen je neriješeno (3:3). U razdoblju od 2011., pokazat će se kasnije i sve do 2019. godine, ŽNK Osijek nanizao je čak osam naslova prvakinja Hrvatske s tim jednim jedinim neriješenim ishodom, dok su sve ostale utakmice pobjeđivale. U čak 142 ogleda! Tako je u proljeće 2016. šampionsko slavlje na „Mačkamami“, dočekano sa nepotpuna 52 boda (147:3), dok su ostale ekipe plasirane ovim redoslijedom: 2. Split 38 bodova, 3. Trnava 35, 4. Agram 31, 5. Marjan 23, 6.

Pregrada 19, 7. Ombla 18, 8. Katarina Zrinski 16, 9.

Viktorija 16 i 10. Dinamo Maksimir 7 bodova. Statističarima će, svakako, biti zanimljiv podatak da je taj naraštaj kluba iz Industrijske četvrti 2016. obilježio deseti naslova prvakinja uzastopce… Za to su bile za-

služne Pirić, Cepernić, Laslavić, Nevrkla, Baban, Joščak, Andrlić, Radeljić, Žigić, Kunštek, Šalek, Lojna, Maltašić, Culek i Milinković, ali i novo golgetersko ime Lorena Balić. Igrom je i u debiju borbena, brza i neustrašiva, spretna pred suparničkim vratima, pa se s pravom očekivalo da se uvrsti među najbolje strijelce hrvatskog ženskog nogometa.

I uz tu natjecateljsku sezonu vezan je jedan pravi kuriozitet. Naime, jedna od najboljih „veznjakinja“ u povijesti ne samo osječkog kluba, Iva Kušar zaigrala je za matični klub iz kojeg je, ostavivši značajan trag, otišla početkom 2008. Nova sredina bio joj je Dinamo Maksimir… U međuvremenu, Iva je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i zaposlila se u rodnoj Orahovici, gdje je zaposlena kao asistent u prodaji PP Orahovica. Međutim, nakon što je ta plavokosa nogometašica dala svoj velik obol uspjesima u 2016./2017., shvativši da više ne može usklađivati sportske i ostale životne obveze, završila je svoju karijeru na „Mačkamami“.

Mateja Bulut (s loptom) i Lorena Balić na susretu s islandskim prvakinjama NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 62

NARAŠTAJ IGRAČICA IZ 2016.

OBILJEŽIO JE DESETI NASLOV PRVAKINJA UZASTOPCE. Prvakinje Hrvatske za 2016. s klupskom logistikom, gradonačelnikom Ivanom Vrkićem i Antom Vučemilovićem Šimunovićem, dopredsjednikom HNS-a

Baranjka Branka Juhas (posve desno) i reprezentativka Izabela Lojna s polaznicima Škole ženskog nogometa kluba 63 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

2017. - USPJESI KOJIMA SE DIVE SVI LJUBITELJI SPORTA

UZ PRVENSTVO, OSJEČANKE SU OPET OSVOJILE I KUP HRVATSKE.

I do još jedne „duple krune“, u sezoni 2016./2017. nogometašice Osijeka došle su vrlo uvjerljivo. Najslikovitije se tu tvrdnju može potkrijepiti konačnim poretkom natjecanja deset ekipa iz cijele Hrvatske: 1. Osijek 54 boda (157:2), 2. Agram 48, 3. Split 42, 4. Trnava 22, 5. Neretva (Metković) 20, 6. Viktorija 16, 7. Pregrada 14, 8. Katarina Zrinski 14, 9. Marjan (Split) 12 i 10. Lepoglava 11 bodova. Po 21. put je titula prvakinja zasjala na „Mačkamami“, gdje je i danas i devetnaesti pokal pobjednica Kupa Hrvatske! U posljednjem kolu tog prvenstva, 2. lipnja 2017., deklasirane su nedorasle čakovečke nogometašice (14:0) kad su strijelci bili Andrlić 5, Joščak 4, Lojna 2, Laslavić, Pirić, Bojčić, Maltašić i autopogodak Mikolaj.

Zlatne medalje je, na travnjaku „Mačkamame“ nakon posljednjeg sučeva zvižduka, igračicama i klupskim zaslužnicima, podijelio osječki gradonačelnik Ivan Vrkić, a pokal HNS-a uručio je Ante Vučemilović-Šimunović, dopredsjednik krovne hrvatske nogometne organizacije, u društvu Damira Stipkovića, povjerenika za natjecanje Prve hrvatske lige nogometašica.

Stručni stožer s pravom se ponosio na uspjehe kojima su se divili svi objektivni ljubitelji sporta u Lijepoj našoj. Za što su, te sezone, bile zaslužne (osim spomenutih) i Suzana Žigante (krajem ožujka 2017. pristigla vratarka iz SAD-a), Nevrkla, Cepernić, Radeljić, Culek, Baban, te mlade Kovač, Jakovac i Čavić. Jer, uz prvenstvo, Osječanke su opet osvojile i Kup Hrvatske (po 19. put) s tim što su u finalu, odigranom u Daruvaru, porazile Trnavu s 8:0. Pogotke su postigle Andrlić 3, Lojna 2, Kunštek, Baban i, zanimljivo, iz kaznenog udarca vratarka Mia Pirić.

Uoči proljetnog dijela prvenstva (2017.) došlo je do smjene na čelu stručnog stožera ŽNK Osijek, pa je Kolakov jesenski posao do pronalaska novog rješenja nastavio voditi njegov dotadašnji pomoćnik Branko Perković. Pod Kolakovim vodstvom, inače, u prvoj polusezoni, ujesen 2016. Osječanke su postigle svih devet pobjeda uz gol-razliku 67:2. Iza iskusnog stratega, igrački dokazivanog u NK Osijek i Metalcu, a kao trenera u nekoliko klubova (da bi karijeru okončao u Metalcu), pak, u razdoblju od 2011. do 2017. ostale su zaista impozantne brojke: vodio je ekipu ŽNK Osijek do naslova državnih prvakinja i osvajačica Kupa Hrvatske sedam puta uzastopno (2011., 2012., 2013., 2014., 2015., 2016. i prvu polusezonu 2017.), s njima na čelu osječki sastav šest puta nastupio je na izlučnim turnirima UEFA Women’s Cupa s tim što je dvaput izboreno mjesto među 32 najbolja ženska kluba Starog kontinenta (2011. i 2014.), a stručnost mu je potvrđivana i u HNS-u, jer je imenovan izbornikom U-19 reprezentacije (2012.), trener „A“ reprezentacije bio je 2014. i 2015., a kao izbornik izabrane vrste naše države Kolak je ostavio svoj trag 2015. i 2016. godine. Kao istinski zaljubljenik u nogomet, Džonika je ostao u klubu gdje je trener kadetkinja. Već tog proljeća, naime, i taj uzrast ŽNK Osijek postao je hrvatski prvak.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 64

Sastav kadetkinja koji je, s trenerom Kolakom, osvojio 2017. naslov prvakinja Hrvatske u svom uzrastu

Samo je prvak s Islanda, ljeta 2017. u Gradskom vrtu, bio uspješniji od ovog sastava Osječanki na eliminacijskom turniru Lige europskih prvakinja 65 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

TROFEJ BRANKO PERKOVIĆ Predsjednik Bojan Bodražić donio je odluku o utemeljenju nove godišnje nagrade za najbolju igračicu pod nazivom “Trofej Branko Perković”, prema čovjeku koji je revno ispunjavao sve preuzete zadatke kako bi pridonio uspjesima kluba.

Jedan od najodanijih sportskih djelatnika u ŽNK Osijek godinama je bio pomoćni trener seniorki i učitelj kadetkinja Branko Perković (i reprezentativac Hrvatske u sjedećoj odbojci), čija naprasna smrt je 2018. rastužila sve ljubitelje nogometa u gradu na Dravi NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 66

2018. - OSTVARENO JE ONO ŠTO JE IZGLEDALO NEMOGUĆE Istina, već sljedeće sezone Osječanke su ostvarile i ono, što je mnogima izgledalo nemoguće. U prvenstvu su postigle rekordnih 209 pogodaka, dok se osječka mreža, u 18 nastupa, zatresla samo dvaput.

No, indikativno je moglo već tada biti da su viceprvakinje, nogometašice Splita zaostale samo šest bodova, izgubljenih u međusobnim ogledima. Iz današnje perspektive lako je zaključiti da se u Dioklecijanovom gradu ozbiljno pripremalo – detroniziranje dotad nedodirljivih djevojaka iz grada na Dravi. Poredak: 1. Osijek 54, 2. Split 48, 3. Agram 37, 4. Rijeka 29, 5. Neretva 27, 6. Katarina Zrinski 18, 7. Pregrada 16, 8. Viktorija 15, 9. Marjan 11 i 10. Trnava 4 boda.

Zasad posljednju dominantnu godinu za osječki klub odigralo je, dakako s različitom minutažom i učinkom, ovih 24 igračica: Nensi Adamović, Mia Pirić, Mateja Bulut, Kristina Nevrkla, Violeta Baban, Mateja Andrlić, Monika Čavić, Martina Šalek, Ivana Maltašić, Antonela Radeljić, Izabela Lojna, Ena Pernar, Ivana Bojčić, Maja Joščak, Tamara Laslavić, Iva Culek, Maria Kunštek, Katarina Pranješ, Mateja Findrik, Lea Zdunić, Iva Jakovac, Ana Kovač, Tea Tolić, te Lorena Balić. Potonja je suvereno opravdala predmnijevanje da će se prometnuti u golgetericu ekipe, jer je 61 put zatresla mreže suparnica.

Ta kalendarska godina, nažalost, ostaje u sjećanju i po nenadanoj smrti Branka Perkovića, čije je ime trajno upisano u klupsku povijest. U vječna prostranstva otišao je 28. rujna 2018. ostavivši iza sebe trag sjajne osobe, čovjeka kojem nikad nije bilo teško

obaviti sve zadatke koje bi preuzeo s uvjerenjem da će pridonijeti radu i uspjesima ŽNK Osijek. Po vjernosti, trajanju i učinku popularni Perkan pronašao je svoje mjesto uz još dvojicu pokojnih entuzijasta, čiji su likovi odavno postali sinonimi kluba s „Mačkamame“, Andrije Logarušića i Branka Sabljaka. A koliko je Perković bio voljen u svom klubu pokazuje nova godišnja nagrada po njegovom imenu. Zanimljiv je i podatak, da je Perković, kao standardni član momčadi Kluba sjedeće odbojke ŠIOK HVIDR-a nastupao i za reprezentaciju Hrvatske!

Slavlje na „Mačkamami“ u ljeto 2018.

67 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

OSJEČANKE SU U PRVENSTVU POSTIGLE REKORDNIH 209 POGODAKA, DOK SE OSJEČKA MREŽA U 18 NASTUPA ZATRESLA SAMO DVAPUT.

2019. - NOVI ODNOS SNAGA U ŽENSKOM NOGOMETU

Lorena Balić proslavlja postignuti pogodak u utakmici europske Lige prvakinja

OSJEČANKE SU I POJEDINAČNO IZRAZITO NAJUBOJITIJI SASTAV U HRVATSKOM ŽENSKOM NOGOMETU.

Klub je uoči sezone napustila Antonela Radeljić, ali je istovremeno stigla hrvatska reprezentativka Leonarda Balog te su Osječanke u novu sezonu, osim s novim trenerom, ušle i s iznimno jakim sastavom.

U jesenskom dijelu prvenstva Osječanke su, unatoč znatno većoj individualnoj kvaliteti, poražene u Parku mladeži u Splitu 2:0.

Zanimljivo je da se Rudež na početku te utakmice odlučio na klupi ostaviti najbolju golgetericu prethodne sezone Lorenu Balić.

Tijekom zimske stanke klub je napustila Maja Joščak, zbog zaposlenja u Hrvatskoj vojsci.

U zadnjoj utkmici sezone, na prepunoj Mačkamami (1.500 gledatelja), unatoč vodstvu 3:1 Osječanke su u konačnici remizirale rezultatom 3:3 i pehar državnih prvakinja je, nakon 12 uspješnih sezona, završio u Splitu.

Konačan poredak Prve hrvatske lige 2018./2019.: 1. Split, 2. Osijek, 3. Dinamo, 4. Neretva, 5. Agram, 6. Viktorija, 7. Katarina Zrinski, 8. Lepoglava.

U novu sezonu Osječanke su ušle pojačane dolaskom reprezentativke Monike Conjar iz Splita.

Odnos snaga dvaju neprijeporno najjačih hrvatskih sastava, nije se promijenio ni za milimetar, pa su Osijek i Split bili izrazito dominantni u odnosu na sve ostale suparnice. Pobjeđivale su Osječanke i Splićanke odreda u svim nastupima, pa su posljednji, međusobni sraz dočekali s dotad maksimalnim učinkom.

Taj dugo očekivani derbi odigran je po maglovitom i hladnom vremenu na „Mačkamami“, 8. prosinca 2019., a Osijek je pobijedio s 1:0 i postao jesenski prvak s izgledima da, vrlo brzo, vrati šampionski naslov u svoj grad. Zanimljivo je, da je, u 73. minuti tog

derbija polusezone, jedini pogodak postigla Conjar, koja je sve do prošlog ljeta davala ton igri splitskog sastava. Osijek je igrao u sastavu: Slanovic, Bulut, Culek, Nevrkla, Baban, Conjar, Kunštek, Maltašić, Šalek, Lojna i Balić. Tijekom igre predstavile su se i posve mlade Lucić, Pernar i Pranješ, dok su tijekom jesenske polusezone priliku za nastup dobivale i Matijević, Laslavić, i Ahmeti.

U nastavak sezone klub je ušao nakon duže stanke uzrokovane pandemijom korona virusa. Nakon odigrana preostala četiri kola osnovnog dijela prvenstva, Osječanke su u Ligu za prvaka (play-off ) krenule s prve pozicije. Liga za prvaka donijela je jedan od najtežih poraza u povijesti kluba (ŽNK Split - ŽNK Osijek 7:1) te je logična posljedica bila promjena na čelu stručnog stožera - Tihomira Rudeža do kraja sezone zamijenili su Tomislav Priegl i Marijan Vuka.

Već dva tjedna poslije, Osječanke su pokazale snagu i dominaciju, i u derbiju prvenstva svladale Splićanke s visokih 4:1.

Poredak: - Liga za prvaka (play-off ): 1. Split (54), 2. Osijek (54), 3. Dinamo (33), 4. Agram (21) - Liga za ostanak (play-out): 1. Neretva (23), 2. Katarina Zrinski (23), 3. Viktorija (22), 4. Lepoglava (7).

Osječka golgeterica Lorena Balić treću je sezonu uzastopce završila kao najbolji strijelac prve HNLŽ s postignutih 42 pogotka.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 68

POREDAK PRVE HRVATSKE LIGE 2018./2019.

1. Split 2. Osijek 3. Dinamo 4. Neretva 5. Agram 6. Viktorija 7. Katarina Zrinski 8. Lepoglava Hrvatske jesenske prvakinje u sezoni 2019./2020.

Neopisivo veselje pošto je jesenski primat’19. vraćen u Osijek

NOVI TRENER TIHOMIR RUDEŽ U novu sezonu Osječanke su krenule na čelu s novim trenerom, jer je u suradnji s NK Osijek angažiran Tihomir Rudež, nekad igrač NK Osijek, Borova, Iskre, Cibalije i portugalskih prvoligaša Chavesa i Pacos Ferreire, zaposlen u Školi nogometa u Gradskom vrtu.

69 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

II. DIO

EUROPSKI ISKORACI NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST I 70

Marko Lukunić/PIXSELL

71 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I ZLATNA POVIJEST

2001. - AYR, ŠKOTSKA Kad je UEFA , 2001. godine, prvi put organizirala natjecanje prvakinja europskih zemalja, među 33 prijavljene ekipe našao se i ŽNK Osijek. Moldavski i slovenski prvak odigrali su izlučni susret, pa su na sceni ostala 32 šampionska sastava Starog kontinenta. Ždrijeb u Nyonu svrstao je Osječanke u skupinu s Toulouseom (Francuska), Ayr Unitedom (Škotska) i Legend-Cheksealom (Ukrajina). Zbog straha od terorističkih akcija (zbog tragičnog 11. rujna u New Yorku), francuski prvak otkazao je domaćinstvo, pa se od 2. do 6. studenoga 2001. turnir odigrao u dalekoj Škotskoj. U gradiću Ayru, središtu jugozapadne škotske pokrajine Ayrshire na obali Atlantika, s pedesetak tisuća stanovnika. Pod vodstvom predsjednika Alena Prnjata (u logistici su bili i treneri Kazimir Husić i Branko Perković, neuništivi liječnik dr.

Simo Obrenović, a o nastupima je osječku javnost izvještavao autor ovog teksta) čelična ptica „British Airwaysa“ na Otok je ponijela ove djevojke: Marijanu Marović, Tihanu Nemet, Josipu Stažić, Violetu Baban, Andrijanu Njegač, Mariju Damjanović, Tanju Kovač, Nadu Bešker, Marinu Koljenik, Dragicu Cepernić, Ivanu Leskovac, Simonu Domanovac, Ivu Kušar, Branku Kozić, Silviju Koprivčić, Marinu Gerenčir, Antoniju Hodak, ali i Mariju Milas za koju se znalo da neće moći nastupiti. Naime, ona je krenula na dalek put s gipsom na nozi, zbog teže ozljede koljena zadobivene potkraj listopada u dresu državne reprezentaciji na gostovanju u Poljskoj (Leczna, 0:2).

Naša ekipa odlično je debitirala, protiv škotskih prvakinja povela s 3:0 zahvaljujući hat-tricku nezaustavljive Branke Kozić, ali je susret završen, ipak, bez pobjednica. Potom je slijedio sraz s Toulouseom, francuskim sastavom krcatim nogometnim profesio-

nalkama, koji je uništio sve potajne nade Husićevih djevojaka, ali je, treći susret (protiv Ukrajinki), odigran po klasičnoj otočkoj oluji i jakoj kiši u Dam Parku (neusporedivo većem stadionu od simpatičnog, tipično otočkog Somerset Parka, gdje su Osječanke igrale prve dvije utakmice), ipak, još davao izglede za konačno drugo mjesto na turniru. Naše motivirane i poletne nogometašice, pogotcima Koljenik (1:0) i Bešker (2:1), vodile su sve do potkraj utakmice. Tada im je ponestalo snage, što su očito tjelesno pripremljenije Ukrajinke iskoristile, pobijedile, te u konačnom poretku odgurnule osječku ekipu na samo dno tablice. Prema prikazanom, međutim, što su priznali i domaćini turnira komplimentirajući nam na prelijepoj završnoj večeri svih sudionica, Osijek je trebao biti bolje plasiran. Okosnicu ekipe, s po sva tri nastupa u Škotskoj, sačinjavale su Koljenik, Kušar, Damjanović, Bešker, Kozić, Kovač, Stažić, Baban i Nemet, a po dva nastupa u Ayru ostvarile su Marović, Cepernić, Njegač i Leskovac.

Francuskinje su, dakako, bile najzadovoljnije.

Ne samo zbog rezultata, već i nagrade UEFA-e od 40.000 švicarskih franaka, koliko je bilo namijenjeno prvaku skupine. A u neslužbenim razgovorima u stankama između utakmica u Ayru, moglo se prepoznati zbog čega je Toulouse djelovao prema osječkim nogometašicama kao „ekipa s druge galaksije“. U to vrijeme, naime, u Francuskoj je bilo oko 1.500 klubova s čak 40.000 registriranih igračica! Dakako, u takvom odnosu snaga, Osječanke nisu bile blizu osvajanju prvog mjesta u skupini.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 72

REZULTATI TURNIRA U AYRU Ayr United – Osijek 3:3 Toulouse – Legend-Chekseal 1:0 Legend-Chesil – Ayr United 1:1 Osijek – Toulouse 0:6 Osijek – Legend-Chekseal 2:3 Ayr United – Toulouse 2:2

KONAČNI POREDAK 1. Toulouse (Francuska) 7 bodova (9:2) 2. Legend-Chekseal (Ukrajina) 4 (4:4) 3. Ayr United (Škotska) 3 (6:6) 4. Osijek 1 bod (5:12).

Na stupcima Glasa Slavonije, u studenome 2001., tiskana su opširna izvješća Dragutina Keržea, s turnira Kupa europskih prvakinja u Škotskoj

73 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

2002. - NIŠ, SR JUGOSLAVIJA Nešto izmijenjen, točnije oslabljen sastav osječkih nogometašica, u kojem više nije bilo dotadašnje „prve violine“ Nade Bešker, poslije osvajanja devetog (uzastopnog) naslova prvakinja samostalne i neovisne Hrvatske, u svom drugom nastupu u Europi (u 2.

UEFA Women’s Cupu) putovao je u Niš (tada još SR Jugoslavija) na turnir treće skupine kvalifikacija tog natjecanja koji je odigran od 25. do 29. rujna 2002. godine.

Osim domaćeg Mašinca Classic, još su sudjelovale prvakinje Njemačke (Frankfurt) i Republike Irske (Shamrock Rovers), a našim nogometašicama, sada bez ijednog boda, opet je pripalo posljednje mjesto.

Na takav rasplet umnogome je utjecala je i nesreća iskusne i uvijek požrtvovne Marije Milas, koja je, u prvom nastupu s Irkinjama, doživjela potres mozga, pa protiv Frankfurta i Mašinca Classic nije mogla pomoći suigračicama.

U odnosu na prethodni, škotski nastup, trener Husić i pomoćnik Perković (vođa puta u Niš bio je također predsjednik Prnjat, u ekspediciji bio je i član uprave Pero Šušak, a uz dr. Obrenovića o zdravstvenom biltenu skrbio je fizioterapeut Davor Ribičić) više nisu mogli računati na Bešker i Tihanu Nemet.

Kad je iz kadra otpala i Milas, rezultatske katastrofe teško se i moglo izbjeći.

U Niš su putovale: Marijana Marović, Antonija Hodak, Branka Kozić, Tanja Kovač, Marija Milas, Josipa Stažić, Violeta Baban, Iva Kušar, Ivana Leskovac, Marina Koljenik, Andrijana Njegač, Marija Damjanović, Dragica Cepernić, Marina Gerenčir, Silvija Koprivčić, Danijela Dukarić i Nikolina Notersberg.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 74

REZULTATI TURNIRA U NIŠU Osijek – Shamrock Rovers 1:3 (strijelac Marina Koljenik) Mašinac Classic – Frankfurt 0:2 Mašinac Classic – Shamrock Rovers 4:1 Frankfurt – Osijek 8:0 Shamrock Rovers – Frankfurt 1:7 Mašinac Classic – Osijek 6:0

KONAČAN POREDAK 1. Frankfurt 9 bodova (17:1) 2. Mašinac Classic 6 (10:3) 3. Shamrock Rovers 3 (5:12) 4. Osijek 0 (1:17)

75 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

2003. - VORONEZH, RUSIJA Zanimanje za natjecanje najboljih klupskih ekipa Starog kontinenta raslo je iz godine u godinu, pa se za 3. UEFA Women’s Cup prijavilo njih 40, što je, kao i 2002., donijelo i obvezu izlučnih ogleda. Na tri mini turnira s po četiri sastava, naime, prvaci su stjecali pravo igranja među 32 najbolja u Europi. Ženski nogometni klub Osijek, čija je uprava predvođena Zvonkom Erakom bila osokoljena jubilarnim, desetim naslovom prvaka Hrvatske, preuzeo je organizaciju treće izlučne skupine, pa su se, za plasman u šesnaestinu finala tog kupa, u gradu na Dravi ljubiteljima nogometa predstavile i prvakinje Bosne i Hercegovine, Kazahstana i Walesa. Bila je to, dakako, prilika da Husićeve nogometašice ostvare i prve službene međunarodne pobjede što im je, konačno, i – pošlo za rukom.

Utakmice su se odvijale na igralištima Olimpije u Donjem gradu i Metalca na Bikari, te na stadionu Gradski vrt, u vremenu od 15. do 20. srpnja 2003.

Već na startu, protiv Sarajki, suparničku mrežu izrešetale su Branka Kozić, Marija Milas i Marina Koljenik (za prvo eruropsko slavlje, bio je 15. srpnja), a kad su dva dana kasnije Osječanke porazile i Kazahstan Temir Zholy (Amila Omerović i Branka Kozić), već je bilo jasno da će ŽNK Osijek nastupiti u šesanaestini finala Kupa. Čini se, da je to previše opustilo osječke nogometašice, koje su, na kraju, u Gradskom vrtu poklekle od Velšanki, gdje je strijelac bila, dvaput, tek Marina Koljenik.

U konačnici, Osječanke su osvojile prvo mjesto.

Taj uspjeh ostvarile su: Marijana Marović, Marija Milas, Ljilja Tot, Dragica Cepernić, Andrijana Njegač, Josipa Stažić, Violeta Baban, Ivana Leskovac, Iva Kušar, Branka Kozić, Marina Koljenik (standardna postava), te Danijela Dukarić, Amila Omerović, Marina Gerenčir i Antonija Hodak.

U Nyonu, sjedištu UEFA-e, potom je obavljen ždrijeb za šesnaestinu finala, koje je igrano turnirski, na osam odredišta s po četiri ekipe, te opet po bod sustavu. Osječanke su morale na daleko putovanje, čak u Rusiju! U gradu Voronezhu petstotinjak kilometara južno od Moskve, od 21. do 25. kolovoza 2003., igrale su i prvakinje Rusije (Energy Voronezh ), Italije (Foroni Verona) i Mađarske (Femina Budapest), a sveukupne pobjednice postale su Ruskinje. Njihovu promocijsku utakmicu, baš protiv osječke ekipe, na Centralnom stadionu pratilo je oko 4.000 gledatelja.

Osječanke se nisu mogle pohvaliti naklonošću Fortune, jer su do Voronezha, na putu s oko 2.500 kilometara od Osijeka, promijenile tri autobusa i dva zrakoplova! Budući da na dolasku, pošto su iz Budimpešte poletjele s danom zakašnjenja (poteškoće s vizom), te dugo u noć nisu imale (o)siguran ruski smještaj, Osječanke su već u prvom nastupu shvatile s kakvim će suparnicama „imati posla“. Talijanke, predvođene sjajnom Chiarom Gazzoli (šest pogodaka!) nisu imale milosti prema svim slabostima i poteškoćama hrvatskog prvaka, a isto se ponovilo i na kraju turnira, kad su ruske nogometašice priuštile svojim navijačima istinsko slavlje. Domaćoj ekipi

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 76

gol-razlika je bila potrebna za prvo mjesto, a „ceh“ su platile Osječanke. No, u međuvremenu, ogled s mađarskim prvakom, pokazao je u milijunskom ruskom gradu da Osijek, ipak, nije zalutao u to natjecanje. Koljenik (2) i Kozić (1) donijele su našoj ekipi vodstvo od 3:1, no sportska nesreća je, po tko zna koji put, okrenula djevojkama s „Mačkamame“ leđa. Ozlijedila se kapetanica Milas, bez koje obrana više nije bila kompaktna, pa je budimpeštanska ekipa do kraja uspjela izjednačiti. Kako je Cepernić, zbog kartona, treći nastup, kao i Milas, morala pratiti s golemih tribina središnjeg voronješkog stadiona, trener Husić muku je mučio kako, uopće, „zakrpati“ već itekako torpediran sastav. U polju je zaigrala i golmanica Marović...

Vođa puta u Voronezh bio je Luka Stanić, kroničar osječkih sportskih događanja još jednom je pratio Osječanke, a zbog izostanka oboljelog dr. Sime Obrenovića kao fizioterapuet u Rusiju je putovao Ivica Orešković. Trener Kazimir Husić i pomoćnik Branko Perković, osim igračica koje su nastupile na osječkom, srpanjskom turniru, u Rusiji je mogao računati i na Marinu Nemet, povratnicu iz Polet Baranje (Karanac). Po tri nastupa u Voronezhu imale su Marijana Marović, Josipa Stažić, Violeta Baban, Marina Gerenčir, Iva Kušar, Branka Kozić, Marina Koljenik, Amila Omerović i Danijela Dukarić, a po dva Antonija Hodak, Marija Milas, Ljilja Tot, Dragica Cepernić i Ivana Leskovac, s tim što je putovala i posve mlada Đurđica Lendić.

REZULTATI IZLUČNOG TURNIRA U OSIJEKU Osijek – 2000 Sarajevo 3:0 Cardiff City – Kazahstan Temir Zholy 0:1 Osijek – Kazahstan Temir Zholy 2:1 Cardiff City – 2000 Sarajevo 1:2 Osijek – Cardiff City 2:4 Kazahstan Temir Zholy – 2000 Sarajevo 3:2

KONAČAN POREDAK IZLUČNOG TURNIRA U OSIJEKU 1. Osijek 6 bodova (7:5) 2. Kazahstan Temir Zholy 6 (6:5) 3. Cardiff 3 (5:5) 4. 2000 Sarajevo 3 (4:7)

REZULTATI TURNIRA U VORONEZHU Foroni – Osijek 10:0 Femina – Energy 0:11 Osijek – Femina 3:3 (Kozić, Koljenik 2) Energy – Foroni 0:0 Foroni – Femina 4:0 Energy – Osijek 13:0

KONAČAN POREDAK TURNIRA U VORONEZHU 1. Energy 7 bodova (24:0) 2. Foroni 7 (14:0) 3. Femina 1 (3:18) 4. Osijek 1 (3:26)

77 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

2007. - OSIJEK (GRADSKI VRT I DONJI GRAD) Kako je Gordan Matković i obećao prigodom preuzimanja dužnosti predsjednika ŽNK Osijek, naslov prvakinja Hrvatske, poslije tri „sušne“ godine, 2007. vraćen je na „Mačkamamu“. Štoviše, osim što su postale državne prvakinje, učenice Kazimira Husića i njegova pomoćnika Branka Perkovića osvojile su i Kup Hrvatske i zaokružile sezonu 2006./2007. prigrlivši dvostruku krunu. Ambiciozno klupsko čelništvo iskoristilo je taj pothvat i za podnošenje ponude UEFA-i za domaćinstvo jednom od izlučnih mini turnira u natjecanju europskih klupskih prvakinja.

Pokazalo se, nažalost, da djevojke na travnjaku, u europskom društvu (od 9. do 14. kolovoza 2007.) , iako kao domaćin nisu spremne pratiti ambicije svog čelništva. Već u prvom nastupu, na stadionu Gradski vrt, porazio ih je portugalski prvak iz Sintre, samo dva dana kasnije (11. kolovoza 2007.) Osječanke su zaigrale neusporedivo bolje, ali ne dovoljno za izbjegavanje poraza i od objektivno boljeg sastava iz Belgije, da bi, ipak, u trećem nastupu na istom travnjaku, djelomice popravile sveukupni dojam ostvarivši pobjedu nad velškim prvakinjama iz Cardiffa. Iva Kušar (38’) i Katarina Kolar (66’) tresle su suparničku mrežu što je bilo dovoljno da se „fenjer“ na mini-tablici prepusti baš nogometašicama s Otoka. Odluka o pobjednicama, pak, pala je na Olimpijinom igralištu u Donjem gradu, gdje su Belgijke, zahvaljujući samo jednom pogotku Inge Heiremans u 82. minuti osvojile prvo mjesto i plasirale se među 32 najbolja sastava 7. Women’s Cupa 2007/2008.

Za Osijek su na turniru nastupile: Marijana Marović, Josipa Horvat, Anamarija Kalamiza, Vanesa

Zlosa, Marija Milas, Ana Petrović, Katarina Domjanović, Ivana Leskovac, Josipa Stažić, Violeta Baban, Iva Kušar, Katarina Kolar, Maja Joščak, Amila Omerović i Ines Vrtarić. U sva tri susreta, u početnom sastavu, nastupile su Marović, Milas, Zlosa, Petrović, Domjanović, Baban, Leskovac, Kalamiza i Kušar. U službenim zapisnicima, inače, zapisane su i Jelena Zečević, Marija Kasapović i Ružica Lazić.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 78

KONAČAN POREDAK PRVE KVALIFIKACIJSKE RUNDE - SKUPINE A4 1. Rapide Wezemaal (Belgija) 9 bodova (5:0) 2. SU 1 Dezembro (Portugal) 6 (9:1) 3. Osijek (Hrvatska) 3 (2:10) 4. Cardiff City (Wales) 0 (1:6)

Martina Šalek u jednoj od mnogobrojnih utakmica europske Lige prvakinja u Gradskom vrtu

REZULTATI PRVE KVALIFIKACIJSKE RUNDE - SKUPINE A4 Osijek – SU 1 Dezembro 0:7 Rapide Wezemaal – Cardiff City 2:0 Rapide Wezemaal – Osijek 2:0 SU 1 Dezembro – Cardiff City 2:0 SU 1 Dezembro – Rapide Wezemaal 0:1 Osijek – Cardiff City 2:1 (Kušar i Kolar) 79 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

2008. - OSIJEK (GRADSKI VRT I KRAJ DRAVE) Skupini A6 kvalifikacija 8. UEFA Women’s Cupa 2008./2009., od 4. do 9. rujna 2008. godine, na stadionu u Gradskom vrtu i na igralištu Elektre („Kraj Drave“), domaćin je opet bio hrvatski prvak. Opet su pljuštali komplimenti za uspješnu organizaciju, ali se na terenu, kad su Osječanke u pitanju, ništa bitnije nije promijenilo. Ustvari, rezultati su postali obeshrabrujući, jer je Husićeva ekipa osvojila samo bod, bez toliko priželjkivanog osjećaja slasti međunarodne pobjede. No, osječke nogometašice ni u jednom se od tri nastupa nisu osramotile, niti su dopustile bilo kakvo poniženje, slično prošloljetnom od Portugalki. Štoviše, na premijeri, protiv kasnijih pobjednica turnira, prvakinja Kazahstana, u završnici prvog dijela Katarina Kolar svojim je pogotkom poravnala rezultat i borbene Osječanke u nastavku su sve do 73. minute prijetile velikim iznenađenjem. Ipak, do izražaja je došla tjelesna nadmoć Kazahstanki, Ivanova i M. Jalova matirale su Marijanu Marović i uknjižile početne, itekako poticajne bodove.

Ohrabrene tom solidnom partijom, naše nogometašice zaigrale su bez respekta i protiv jakih Rumunjki koje su prethodno „utrpale“ pola tuceta u mrežu Irkinja. Plod takva pristupa utakmici bio je vodeći pogodak brzonoge Anamarije Kalamiza. Ipak, iznenađenje je izostalo jer je Clujana preokrenula rezultat u svoju korist. U posljednjem, pak, kolu, protiv djevojaka s Otoka, hrvatske prvakinje nadigrale su svog suparnika, koji se „provukao“ zahvaljujući samo sjajnim obranama svoje golmanice. Jer, nakon simetričnih 1:1 u prvom (Joščak), u drugom poluvremenu Osijek je bio nadomak zasluženoj pobjedi.

No, na vratima Glentorana bila je iznimno raspoložena Emma Higgins i zaustavljala udarce Horvat, Kolar ..., kad su gledatelji već „vidjeli loptu u mreži“.

Za Osijek su igrale: Marijana Marović, Mihaela Pavlek, Vanesa Zlosa, Marija Milas, Dragica Cepernić, Ana Petrović, Josipa Horvat, Katarina Domjanović, Violeta Baban, Maja Joščak, Anamarija Kalamiza i Katarina Kolar. Nastupile su još, s manjom minutažom, Ana Kovačević, Ines Vrtarić i Ana Martinčević.

KONAČAN POREDAK SKUPINE A6 KVALIFIKACIJE 1. Alma KTZH (Kazahstan) 9 bodova (14:2) 2. Clujana (Rumunjska) 6 (10:4) 3. Osijek (Hrvatska) 1 (3:7) 4. Glentoran Belfast United (Sjeverna Irska) 1 (1:15)

REZULTATI SKUPINE A6 KVALIFIKACIJA Osijek – Alma KTZH 1:3 (Kolar) Clujana – Glentoran Belfast united 6:0 Glentoran Belfast United – Alma KTZH 0:8 Clujana – Osijek 3:1 (Kalamiza) Osijek – Glentoran Belfast United 1:1 (Joščak) Clujana – Alma KTZH 1:3

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 80

Lorena Balić istaknuta golgeterica ŽNK Osijek

81 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 82

2009. - OSIJEK (GRADSKI VRT I CIBALIA) Po treći put zaredom, s reputacijom kluba kojem u ženskom nogometu samostalne i neovisne Hrvatske nema premca, ŽNK Osijek na čelu s predsjednikom Matkovićem odlučio se za organizaciju mini-turnira kvalifikacijske runde natjecanja koje je, baš te godine, dobilo i odgovarajući naziv – UEFA Women’s Champions League 2009./2010. Od 30. srpnja do 4. kolovoza 2009., naime, u Gradskom vrtu (pet utakmica) i stadionu Cibalije u Vinkovcima, u 6. skupini su se po jednostrukom bodovnom sustavu, za mjesto među 32 najbolje europske družine (od 43), s Osječankama natjecale nogometašice iz Engleske, Norveške i Estonije.

Rezultatski epilog, za hrvatske prvakinje, bio je dotad najslabiji otkako nastupa u europskom okružju – tri nastupa, isto toliko poraza s čak 16 primljenih i dva postignuta pogotka. Nije pomoglo ni to, što se na vratima pojavila iskusna mađarska internacionalka Hajnalka Sipos, a u napadu kao pojačanje (kao nadomjestak za teško ozlijeđenu Katarinu Kolar, kojoj je još u proljeće, na Maksimiru, slomljena noga u polufinalu kupa protiv Dinama Maksimir) zaigrala naša reprezentativka Dušanka Juko, članica Rijeke Jack pot. Potonja je, u prvom susretu, „zabila“ čuvenom Evertonu već u 6. minuti, no do kraja su suparnice usmjerile tijek na „svoj mlin“ i načinile prvi korak prema konačnom uspjehu na slavonskim travnjacima. Samo dva dana kasnije dogodilo se ono, što nisu predmnijevali ni najokorjeliji pesimisti. Ostat će, doista, zauvijek nejasno zašto su Osječanke protiv razigranih Norvežanki djelovale kao početnice i dopustile, istina boljim suparnicama, da im napune

mrežu kao rijetko tko, bilo kada?! Posljedice te havarije bile su razvidne i u završnom nastupu hrvatskih prvakinja, koje su kapitulirale i protiv Estonki, iako su, objektivno, prema kvaliteti bile, bar, ravnopravne sastavu iz Tallinna. Zanimljivo je, da se, o naslovu sveukupnih pobjednica turnira, odlučivalo na vinkovačkom stadionu, gdje su Engleskinje pobijedile norveškog suparnika najminimalnijim rezultatom i to – pogotkom koji je Michele Hinnigan postigla u posljednjim sekundama!

Za Osijek su igrale: Hajnalka Sipos, Mihaela Pavlek, Marija Milas, Vanesa Zlosa, Dragica Cepernić, Iva Culek, Leonarda Balog, Ana Kovačević, Katarina Domjanović, Violeta Baban, Dušanka Juko, Maja Joščak, Anamarija Kalamiza i Ines Vrtarić.

KONAČAN POREDAK TURNIRA 6. SKUPINE 1. Everton (Engleska) 9 bodova (11:1) 2. Strommen (Norveška) 6 (14:1) 3. Levadia Tallinn (Estonija) 3 (4:13) 4. Osijek (Hrvatska) 0 (1: 16)

REZULTATI TURNIRA 6. SKUPINE Osijek – Everton 1:3 (Juko) Levadia Tallinn – Strommen 0:5 Everton – Levadia Tallinn 7:0 Strommen – Osijek 9:0 Levadia Tallinn – Osijek 4:1 (Pavlek) Everton – Strommen 1:0

83 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

2010. - OSIJEK (GRADSKI VRT I CIBALIA) Ni u jubilarnoj godini osječke nogometašice nisu uspjele ostvariti izraženiji europski iskorak. Klupska se logistika još jednom, od 5. do 10. kolovoza 2010. pobrinula za četvrtu uzastopnu organizaciju mini turnira kvalifikacija za Ligu europskih prvakinja, za što je opet pobrala pregršt komplimenata svih odgovarajućih službi UEFA-e, nazočnih u Gradskom vrtu.

Sutkinje iz Armenije, Bugarske i s Cipra, kao i delegatsko-kontrolorski tandem iz Albanije i Norveške, odreda su hvalili i gostoljubivost i uspješno odrađene organizacijske zadatke, a grad na Dravi ostat će im u trajnom pamćenju svakako i po prelijepom jednodnevnom izletu u obližnju Baranju.

Tijekom tri odigrane utakmice, nažalost, ekipa Kazimira Husića doživjela je – isto toliko poraza.

Protiv (pre)jakih Ruskinja, objektivno, ništa se drugo nije ni moglo očekivati, ali su u nadmetanjima s prvakinjama Portugala i Republike Irske, uz bolju tjelesnu pripremljenost i više taktičke mudrosti, Osječanke mogle osvojiti poneki bod.

Igrajući bez najiskusnijih Violete Baban i Dragice Cepernić, kažnjenih s po dvije utakmice zabrane nastupanja zbog isključenja na premijernoj utakmici

s Rossiyankom, Osječanke su povele protiv 1. Dezembra pogotkom Leonarde Balog, a onda primile četiri pogotka, da bi, posljednjeg dana turnira, s irskim „zeleno-bijelima“, prokockale golemo vodstvo (3:0, Balog, Joščak, Šalek) stečeno već poslije prvih 17 minuta! Budući da su, djelomice i silom prilika, na travnjak Gradskog vrta istrčavale i sasvim mlade, očito perspektivne nogometašice, dojam je da će, budu li znale iskoristiti stečeno međunarodno iskustvo, Osječanke ubuduće (za)igrati značajniju ulogu i na europskoj sceni.

U službeni zapisnik tijekom turnira upisivane su ove osječke nogometašice: Hajnalka Sipos, Violeta Baban, Dragica Cepernić, Mateja Bulut, Izabela Lojna, Vanesa Zlosa, Mihaela Pavlek, Maja Joščak, Anamarija Kalamiza, Martina Šalek, Leonarda Balog, Iva Culek, Natalija Kolarić, Mateja Andrlić, Ines Vrtarić, Ana Kovačević, Marija Turkalj i Tamara Laslavić.

Kao gošća, i ovom prilikom, dres Osijeka uspješno je nosila reprezentativka Dušanka Juko, članica prvoligaša Rijeke Jack pot iz Rijeke, na vratima je bila mađarska internacionalka Sipos, ali ona nije bitnije pripomogla rezultatima Osječanki na tom turniru.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 84

Ivana Maltašić kao i brojne suigračice u seniorsku ekipu došla je iz škole nogometa ŽNK Osijek

POREDAK

REZULTATI TURNIRA

1. Rossiyanka (Rusija) 9 bodova (14:1) 2. St Francis (R. Irska) 6 (9:13) 3. 1. Dezembro (Portugal) 3 (6:9) 4. Osijek 0 (4:14)

Rossiyanka - Osijek 5:0 St Francis - 1.Dezembro 4:1 Osijek - 1.Dezembro 1:4 (Balog) St Francis - Rossiyanka 0:9 St Francis - Osijek 5:3 (Balog, Joščak, Šalek) Rossiyanka - 1. Dezembro (na stadionu Cibalije, 10. kolovoza u Vinkovcima) 4:1.

85 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

Standardna prvotimka Mateja Bulut NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 86

2011. - IZLUČNI TURNIR ZA U ŠESNAESTINU FINALA UEFA WOMEN’S LEAGUE Ostala je 2011. godina zapamćena u povijesti sveukupnog osječkog sporta po prvom uvrštenju nogometašica iz grada na Dravi u šesnaestinu finala UEFA Women’s Champions League, otkako se natjecanje svih najboljih klubova Starog kontinenta odvija pod tim imenom. Opet je izlučni turnir, s četiri ekipe po dvostrukom bod sustavu, odigran pod patronatom ŽNK Osijek.

U Gradski vrt su stigle nogometašice prvaka Bugarske, Sjeverne Irske i Bjelorusije, koje su morale priznati primat Kolakovom sastavu. Naime, Joščak, Lojna, Bulut, Nevrkla, Šalek, Culek…(Antonija Kojić, Tamara Laslavić, Mateja Andrlić, Ivana Bojčić, Rea Tunić…) svladale su bjeloruske (1:0 ) i irske prvakinje (5:1), da bi im za sveukupni trijumf bio dostatan i remi s Bugarkama(1:1).

Nakon nešto više od mjesec dana, 28. rujna, Osječanke su ugostile, u prvoj eliminacijskoj utakmici za plasman u osminu finala Lige europskih prvakinja, sastav Goeteborga, koji je pobijedio s 4:0, dok je u uzvratu u Švedskoj bio još uvjerljiviji – 7:0. Upravo su te dvije utakmice pokazale koliko naš ženski nogomet zaostaje za Europom, s tim što je bitno istaknuti da Švedska, u toj konkurenciji, odavno pripada svjetskoj eliti.

Zbog toga ni izabrane hrvatske vrste nisu imale zapaženije dosege u europskim natjecanjima, bez obzira što su „kockasti“ dres odijevale i ponajbolje

osječke nogometašice. Joščak, Lojna, Nevrkla i Bulut igrale su za seniorsku reprezentaciju u kvalifikacijama za EP, gubile su od Nizozemske i Srbije, a remizirale s sa Slovenkama, a sličnu sudbinu doživljavale su i juniorke i kadetkinje. U utakmicama s vršnjakinjama iz Norveške, Engleske i Portugala U-19 reprezentativke su bile poražene, dok su 22. rujna 2011., u bugarskom Tetevenu, pobijedile s 1:0. Od perspektivnih Osječanki nastupile su Šalek, Culek,,Lojna, Andrlić, Bojčić, Kojić i Laslavić, s tim što se ubojita ljevakinja Šalek dvaput upisivala među strijelce. U-17 reprezentacija, s Tunić i Bojčić u ekipi, u listopadu je gubila od Švedske (0:6) i Mađarske (0:4), dok je s kadetkinjama Bugarske remizirala (2:2).

KONAČAN POREDAK TURNIRA 1. Osijek (Hrvatska) 7 bodova (7:2) 2. Bobruichanka (Bjelorusija) 6 3. NSA Sofia (Bugarska) 4 4. Crusaders (Sjeverna Irska) 0 (1:13)

87 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

2012. - ISKUSTVA IZ FINSKE Od 11. do 16. kolovoza u dalekoj Finskoj (Vantaa) odigran je kvalifikacijski krug Lige europskih prvakinja, koji je, osim domaćeg PK-35 Vantaa, okupio i ženske prvake Škotske (Glasgow City), Moldavije (Noroc Nimoreni) i, dakako, hrvatski Osijek. Osječanke su pokazale da baš nisu za podcjenjivanje, Kolakove su učenice pokazale kad su poražene od Glasgow Cityja minimalno (3:2, pogotke su postigle Lojna i Kalamiza), dok su Finkinje slavile s 3:1 (Andrlić). Štoviše, Moldavke se nisu mogle oduprijeti raspoloženim Hrvaticama, koje su postigle najveću pobjedu u službenim europskim izazovima - 11:1 protiv sastava Noroc Nimoreni. Pogodaka se itekako rado sjećaju Joščak (3), Kalamiza (3), Nevrkla (2), Lojna, Culek i Šalek po 1. U sljedeći krug kvalifikacija plasirali su se Glasgow City (15:3) i PK-35 Vantaa (10:2), Osijek se morao zadovoljiti trećim mjestom, s tri boda (14:7), dok su moldavske prvakinje bile posljednje, s gol-razlikom 1:28. U Finskoj su nastupile Bačić, Cepernić, Bojčić, Nevrkla, Zlosa, Culek, Baban, Joščak, Šalek, Kalamiza, Lojna, Andrlić, Bulut i Turkalj.

Ni te godine hrvatske izabrane vrste nisu se mogle zamisliti bez osječkih nogometašica. Za seniorsku reprezentaciju igrale su Bačić, Cepernić, Nevrkla, Joščak, Lojna, Bulut i Šalek, u susretima 3. kvalifikacijske skupine za EP, protiv Engleske, Srbije i Slovenije, ali bez rezultatskog uspjeha.

Izbornik U-19 bio je Zvonimir Kolak, čije su izabranice, također u kvalifikacijama za EP, gubile od Engleske (0:1) i Ukrajine (1:2), te svladale Farske Otoke (4:1). Najzastupljenije u „kockastom dresu“ bile su osječke djevojke Bačić, Laslavić, Turkalj, Šalek,

Bojčić i Kojić. Reprezentativke U-17, nažalost, nisu bile dorasle suparnice svojim suparnicama, potkraj listopada i početkom studenoga 2012. na turniru u Austriji (Lindabrunn i Purbach am See) poražene su od Švedske i Austrije, te Azerbajdžana, ne postigavši u tri nastupa ni pogodak. Od posve mladih Osječanki, iz jednog novog naraštaja, nastupile su Rea Tunić i Iva Maganić.

TIM KOJI JE IGRAO U FINSKOJ U Finskoj su nastupile Bačić, Cepernić, Bojčić, Nevrkla, Zlosa, Culek, Baban, Joščak, Šalek, Kalamiza, Lojna, Andrlić, Bulut i Turkalj.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 88

Kristina Nevrkla i Izabela Lojna u reprezentativnom nastupu protiv Njemačke u Gradskom vrtu

89 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

2013. - ISKUSTVA IZ NIZOZEMSKE Osvojivši nov naslov državnih prvakinja (17), osječke su nogometašice opet stekle pravo predstavljanja CRO nogometa u kvalifikacijama UEFA Women’s Champions League. Ovaj put u Nizozemskoj (Enschede, Hengelo), po uobičajenom sustavu natjecanja, suparnice u skupini bili su Glasgow City (drugi put zaredom!), domaći Twente i Birkirkara s Malte. Dominirao je škotski prvak s tri uvjerljive pobjede (ukupno 18:0), s kojim se u daljnja natjecanja, u šesnaestinu finala, plasirao domaći sastav s dvije pobjede i jednim porazom (10:2), dok su se Osječanke opet morale zadovoljiti utješnim, trećim mjestom sa sedam postignutih i 12 primljenih pogodaka.

Kolakove izabranice izgubile su od Glasgow Cityja (7:0) i Twentea (4:0), da bi se „iskalio“ na Maltežankama – 7:1. Pogotke su postigle Lojna 3, Baban 2 i Joščak 2.

Bila je to godina u kojoj je seniorska reprezentacija Hrvatske odigrala četiri susreta u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Pod hrvatskom zastavom ovaj put su igrale Bačić, Nevrkla, Zlosa, Joščak, Baban, Lojna i Šalek, s tim što je dužnost pomoćnog trenera obnašao Zvonimir Kolak. Pamti se remi (1:1) s Irskom, 26. rujna u Sinju, Slovačka je 26. listopada u Sesvetama pobijedila s 1:0, dok Njemice nisu imale obzira prema svim slabostima Hrvatica: u Frankfurtu na Majni bilo je 4:0 (30. listopada), a u osječkom Gradskom vrtu, 27. studenoga, Hrvatice su poražene s 8:0!

Mladež su očekivale kvalifikacijske utakmice za Europsko prvenstvo 2014. Reprezentativke U-19 su nastupile na turniru u austrijskom Lindabrunnu od 21. do 26. rujna i s dvije pobjede i jednim porazom zauzele drugo mjesto, iza domaćeg sastava. Naime,

Austrija je svladala naše djevojke s 5:0, dok je Hrvatska nadmašila Azerbajdžan s 3:1 i Izrael s 5:0. Dres hrvatske izabrane vrste nosile su i Kojić, Bojčić i Tunić, darovite članice ŽNK Osijek. Nešto ranije, od 29. srpnja do 3. kolovoza, reprezentativke U-17 su se predstavile u Estoniji (Talinn), također na turniru četiri sastava. Mlade Hrvatice zauzele su treće mjesto nakon pobjede nad estonskim vršnjakinjama (2:1), dok su izgubile od Norveške s 5:1 i Rumunjske s 2:1.

Iz osječkog kluba igrale su Lorena Balić, Ivana Maltašić i Marija Kunštek.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 90

Uspomena trenera Kolaka i pomoćnika Perkovića s kompletnom ekipom na gostovanje 2013. u Nizozemskoj

TIM KOJI JE IGRAO U NIZOZEMSKOJ U Nizozemskoj su igrale: Vrdoljak, Cepernić, Nevrkla, Zlosa, Bulut, Culek, Gaiser, Baban, Joščak, Šalek, Lojna, Andrlić i Jelenčić.

91 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

2014. - MEĐU 32 NAJBOLJA KLUPSKA SASTAVA EUROPE Prvi put otkako je Stipo Kordić imenovan klupskim predsjednikom, dakako uz neprekinutu pomoć i prepoznatljiv učinak Bojana Bodražića i tajnika Stjepana Culeka, svakodnevno je bivala sve izraženija želja da baš hrvatski prvak opet bude domaćin izlučnog turnira Lige europskih prvakinja. UEFA je bila blagonaklona, pa se od 9. do 14. kolovoza 2014. na stadionima Gradski vrt u Osijeku i Cibalije u Vinkovcima odigrao turnir pete skupine na kojem je, na ponos svih Osječana, osim organizacijskog ostvaren i natjecateljski uspjeh.

Naime, u konkurenciji prvakinja Srbije (Spartak, Subotica), Moldavije (Goliador-Real, Chisinau) i Grčke (Amazones Drama, Drama), Osječanke su zabilježile tri pobjede i s maksimalnim učinkom izborile mjesto među 32 najbolja klupska sastava Europe! Moldavke su pritom deklasirane s 12:0 (Lojna, Andrlić i Šalek po 3, Balić 2, Culek 1), Grkinje s 3:1 (Baban, Šalek, Joščak), da bi, sraz s dugogodišnjim rivalkama i sportskim prijatelji(ca)ma iz Subotice pobjedonosni pogodak „zabila“ iskusna Dragica Cepernić, djevojka s Brača koja je za svoj životni, nogometni i egzistencijalni put odabrala Osijek. U konačnom poretku Osijek je imao 9 bodova i gol-razliku 16:1, Spartak 6 (22:1), Amazones-Dramas 3 (12:6), a Goliador-Real 0(0:42).

- Ta pobjeda nad Subotičankama bila mi je, i ostala, najdraža u cijeloj karijeri - reći će mnogo kasnije, pri zalasku karijere, dugotrajna kapetanica Violeta Baban, poznatija po nadimku Barbika, koji joj je nadjenuo trener Husić.

No, pokušaj plasmana u osminu finala elitnog europskog natjecanja ostao je samo želja. Švicarski Zurich u Gradskom vrtu je pobijedio s 5:2 (Joščak, Andrlić), pa je i uzvrat bio za domaće formalnost (2:0).

Osim strijelaca, nastupile su i Pastar, Zlosa, Laslavić, Tunić, Nevrkla, Baban, Bulut i Maltašić.

U Gradskom vrtu, 8. listopada 2014., Joščak je dovela Osijek u vodstvo od 1:0, potom i Andrlić od 2:1, ali su Švicarke slavile s ukupnih 5:2.

Najbolje osječke nogometašice, dakako, opet su bile aktivne i u dresu reprezentacije. Seniorke su igrale u prvoj kvalifikacijskoj skupini za Svjetsko prvenstvo 2015., U-19 u elitnom kolu (drugi krug) i prvi krug kvalifikacija EP 2014./2015., a U-17 u prvom kvalifikacijskom krugu kvalifikacija za EP 2014./2015.

Seniorke su nastupale šest puta, Himki, Ptuj, Dublin, Senec i dvaput Zagreb, gdje su gubile od Rusije (0:1 i 1:3) i Irske (0:1), remizirale su sa Slovačkom 19. lipnja u Senecu (1:1), a pobjeđivale su najbolje nogometašice Slovenije, s 3:0 (u Ptuju, 8. svibnja) i Zagrebu 1:0 (13. rujna), s tim što je tri pogotka u najdražem dresu postigla Lojna, dok je Kolak bio pomoćni trener izabrane vrste.

U-19 reprezentativke su, od 5. do 10. travnja u Zagrebu, zauzele drugo mjesto s dva remija (Rusija 0:0 i Island 1:1), te poraz od Škotske (0:2), da bi, nakon toga, od 13. do 19. rujna u Litvi (Marijampole/ Kaunas) bile trećeplasirane u prvom kvalifikacijskom krugu – Španjolska 0:7, Island 0:1 i Litva 3:2. Od darovitih osječkih nogometašica nastupale su Kojić, Bojčić, Maltašić (1 pogodak) i Tunić. U-17 repre-

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 92

Slavlje nakon povijesnog uspjeha

zentativke su bile domaćin u našoj Istri, u Poreču i Novigradu, od 9. do 14. listopada, kad su gubile od vršnjakinja Švedske (1:5) i Škotske (0:3), da bi utjehu pronašle u pobjedi nad Crnom Gorom (2:0). U nogometnoj povijesti zapisano je da su, iz ŽNK Osijek, tada igrale i Maria Kunštek, Sara Pepić i Ana Kovač, dok je Marina Peša bila pričuva.

93 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

MAKSIMALNI UČINAK U konkurenciji prvakinja Srbije (Spartak, Subotica), Moldavije (Goliador-Real, Chisinau) i Grčke (Amazones Drama, Drama), Osječanke su zabilježile tri pobjede i s maksimalnim učinkom izborile mjesto među 32 najbolja klupska sastava Europe!

2015. - NIJE REPRIZIRANO PROŠLO LJETO

START JE BIO USPJEŠAN, JER JE NADIGRAN MOLDAVSKI SASTAV NOROC NIMORENI S 4:0 (STRIJELCI LOJNA 2, ŠALEK 1, ANDRLIĆ 1), ALI SU POTOM KOLAKOVE UČENICE DVAPUT POGNUTIH GLAVA NAPUŠTALE TRAVNJAK GRADSKOG VRTA.

Gošće Osijeka, a posljednjeg dana turnira kvalifikacijskog kruga UEFA Women’s Champions League i Vinkovaca, bile su najbolje ekipe Srbije, Grčke i Moldavije, ali Osječanke nisu reprizirale lanjsko ljeto.

Start je, istina, bio uspješan, jer je nadigran moldavski sastav Noroc Nimoreni s 4:0 (strijelci Lojna 2, Šalek 1, Andrlić 1), ali su potom Kolakove učenice dvaput pognutih glava napuštale travnjak Gradskog vrta. Benfica iz Lisabona, isto kao i subotički Spartak bili su bolji s istovjetnim rezultatom za „bijelo-plave“(0:3). Subotičanke su se, s tri pobjede, devet bodova i gol-razlikom 9:2, plasirale u šesnaestinu finala, ispred Benfice s 6 (7:2), Osijeka s 3 (4:6) i Noroc Nimorenija bez bodova (1:11).

U seniorsku reprezentaciju, na poziv izbornika Kolaka, uvrštavane su tijekom godine Nevrkla, Joščak, Baban, Maltašić, Lojna, Šalek i Andrlić, praktično osječki je klub bio okosnica izabrane vrste Hrvatske. U kvalifikacijama za EP 2017. igrale su u Turskoj (Erzurum), 17. rujna, dok su pet dana kasnije Zagreb i osječki Gradski vrt bili mjesta ugošćavanja Njemačke, odnosno Mađarske. Gostovanje u Turskoj završeno je pobjedom Hrvatica s 4:1, kad su strijelci bile i Joščak i Šalek, europska velesila Njemačka slavila je u hrvatskoj metropoli s 1:0, da bi susret s Mađaricama u Osijeku bio završen 1:1, kad je Maja Joščak zatresla mrežu suparnica. Hrvatska izabrana vrsta odigrala je prijateljske utakmice: 1:1 s Bosnom i Hercegovinom u Orašju, 2. lipnja (igrale su Joščak, koja je bila i strijelac, Maltašić, Lojna, Šalek, Andrlić i Culek), dva

dana potom u Županji s istim suparnicama ostvaren je i isti rezultat (strijelac Šalek), a selekciju Albanije naše su reprezentativke pobjeđivale dvaput uzastopce – u Belišću, 31. kolovoza 7:1 gdje su nastupile i Nevrkla, Joščak, Maltašić, Maria Kunštek, Lojna, Šalek i Andrlić (Joščak 2, Šalek 1, Andrlić 1), a u Osijeku, 2. rujna s 3:1 (Pirić, Nevrkla, Joščak, Baban, Maltašić, Lojna, Šalek i Andrlić, kao pričuva) kad su pogotke postigle i Baban i Andrlić.

Za U-19 je te godine predviđen nastup na kvalifikacijskom, prvom krugu za EP u Walesu. Uz nastup Osječanke Marie Kunštek, mlade su Hrvatice izgubile od vršnjakinja iz Belgije (0:4), Walesa (2:3) i Azerbajdžana (1:2). Sličan, turoban bio je i nastup U-17 na turniru istoga ranga u Estoniji, kamo su putovale i Melisa Babić i Tea Tolić. Jer, Engleskinje su nanijele hrvatskim djevojkama poraz od 13:0, Poljakinje su bile bolje s 3:0, dok je sraz Estonija – Hrvatska okončan bez pogodaka. Treba pridodati, za povjesničare, da su U-17 reprezentativke Hrvatske bile solidne, od 24. do 28. kolovoza, na UEFA razvojnom turniru u Sarajevu (Bosna i Hercegovina). Pobjeđivale su Makedoniju s 2:1, Crnu Goru s 1:0, a od Bosne i Hercegovine su izgubile s 5:2. Iz ŽNK Osijek, za tu akciju, bile su pozvane Pernar, Babić i Tolić.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 94

Početnice ŽNK Osijek sa trenericom Tamarom Laslavić

95 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

Kadetska ekipa ŽNK Osijek i trener Zvonimir Kolak

Pionirke ŽNK Osijek i trener Vanja Kovač slave pobjedu u svlačionici NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 96

2016. - UTJEHA NA TREĆEM MJESTU S kvalifikacijskog turnira Lige europskih prvakinja, odigranog od 23. do 28. kolovoza 2016., u Gradskom vrtu i jedan susret na stadionu Cibalije u Vinkovcima, plasman u šesnaestinu finala izborio je bjeloruski Minsk, koji je bio nadmoćan u odnosu na sva tri suparnika. „Stradao“ je i domaćin Osijek, koji je poražen čak s 5:0, a kako su Kolakove učenice remizirale sa Standardom de Liege iz Belgije (1:1), strijelac Joščak, rekordnih 14:1 protiv makedonskog prvaka Dragona 2014 od čak 14:1 (!) bilo je samo utjeha u konačnom plasmanu na treće mjesto. U toj utakmici Šalek je postigla 5, Maja Joščak 4, Mateja Andrlić 2, a Iva Culek i Ivana Bojčić po 1 pogodak.

Zvonimir Kolak, kao izbornik seniorske reprezentacije Hrvatske, pozivao je „pod stijeg“ i osječke nogometašice Žigić, Nevrklu, Joščak, Baban, Maltašić, Lojnu, Šalek i Andrlić kao pričuvu za prve tri utakmice (s Mađarskom 0:2, Njemačkom 0:2 i Rusijom 0:3), dok su u ruski Himki, 20. rujna 2016. putovale Bojčić, Maltašić, Šalek, Žigić i Kunštek (0:5). Bile su to odreda kvalifikacijske utakmice za EP 2017., dok su na Istria Women’s Cupu 2016. od 2. do 7. ožujka nastupile Joščak, Žigić, Nevrkla, Maltašić, Lojna, Šalek, Baban i Andrlić. Hrvatice su na tom turniru izgubile od Sjeverne Irske (0:1) i Slovačke (0:2), dok susvladale Mađarsku B s 1:0 kad je strijelac bila Joščak iz kaznenog udarca. Na kraju godine, potkraj studenoga, u Zagrebu je bolja od Hrvatske bila izabrana vrsta Slovačke (3:5 i 0:2), a iz ŽNK Osijek igrale su Kunštek, Maltašić i Žigić.

Maria Kunštek je tijekom 2016. nastupala dvaput za reprezentaciju U-19, u kvalifikacijama za EP 2017., pobijedivši Estoniju s 2:1 i izgubivši od Češke (0:7), u estonskom Tallinu, dok su na U-17 turniru istoga značaja (treće mjesto), od Osječanki, u škotskom Edinbourghu (10. – 15. listopada 2016.) igrale Nensi Adamović, Ena Pernar, Monika Čavić, Iva Jakovac i Tea Tolić.

Igrački kadar, stručni stožer i klupsko čelništvo predvođeno predsjednikom Bojanom Bodražićem, 2016. na „Mačkamami“

KVALIFIKACIJE ZA LIGU EUROPSKIH PRVAKINJA 1. Minsk (Bjelorusija) 9 bodova (17:1) 2. Standard de Liege (Belgija) 4 (13:4) 3. Osijek 4 (15:7) 4. Dragon (Makedonija) 0 (1:34)

97 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

2017. - DRUGO MJESTO NA IZLUČNOM TURNIRU UEFA WOMEN’S LEAGUE

OSJEČANKE SU IMALE ZA ČIM ŽALITI, JER IH JE ISLANDSKI SASTAV U ODLUČUJUĆOJ UTAKMICI PORAZIO SA SAMO 1:0 (POGOTKOM POSTIGNUTIM U 69. MINUTI) PA SU OSJEČANKE ZAUZELE UTJEŠNO DRUGO MJESTO.

Islandski Stjarnan (Garoabaer) izborio je mjesto među 32 najbolja klupska sastava Europe, pošto je, na izlučnom turniru sedme skupine UEFA Women’s Champions League u Gradskom vrtu i na stadionu Cibalije, odigranom od 22. do 28. kolovoza 2017. nanizao sve tri pobjede. Osječanke su imale za čim žaliti, jer ih je islandski sastav u odlučujućoj utakmici porazio samo s 1:0 (pogotkom postignutim u 69. minuti) pa su Osječanke zauzele utješno drugo mjesto.

Prethodno su i Islanđanke, kao i uspješni domaćin turnira, pobijedile nedorasle suparnice.

Hrvatski prvak pobijedio je ekipu Istatova iz Makedonije sa 7:0 (Balić 3, Nevrkla, Andrlić, Jakovac i Lojna), kao i Klaksvir Itrottarfelag iz Farskih Otoka s 4:0 (Andrlić, Bojčić, Nevrkla, Jakovac). U konačnom poretku Islanđanke su imale (svih) 9 bodova (21:0), Hrvatice 6 (11:1), ekipa s Farskih Otoka 3 (6:14), a Makedonke su upisale tri poraza s gol-razlikom 1:24!

Stručni stožer na turniru se odlučio za ove igračice: Pirić, Bojčić, Nevrkla, Radeljić, Culek, Bulut, Baban, Andrlić, Kunštek, Lojna, Balić, Maltašić, Jakovac i Čavić. Lako je prepoznati, da je domaćin turnira morao nastupiti znatno oslabljen, jer su prisilno izostale standardne „dirigentica“ Joščak, vratarka Žigante i brzonoga ljevakinja Šalek.

Početkom travnja 2017., u nastupima za državnu reprezentaciju u dvjema prijateljskim utakmicama u Kini, s mlađom selekcijom te mnogoljudne države u dalekoj Aziji, iz osječkog kluba na put su krenule i Joščak, Nevrkla, Maltašić (koje su i igrale), kao pričuva je participirala Bojčić, dok su Žigante i Kunštek pratile utakmice s klupe. Hrvatsku je Kina pobijedila u Kunshanu s 2:0, a onda i u Jiaxingu s 2:1 kad je počasni strijelac za naše djevojke bila Nevrkla.

Kvalifikacijske utakmice za nastup na Svjetskom prvenstvu 2019. reprezentacija Hrvatske počela je u Lvivu (Ukrajina) remiziravši s izabranim domaćim sastavom (1:1). Od Osječanki nastupile su Nevrkla, Maltašić i Andrlić, dok je pričuva bila Adamović, koje su, zajedno s Lojnom i pričuvom Kunštek sudjelovale i u preostale tri akcije „kockastih“ iste godine.

Kvalifikacijski ogled sa Švedskom, u Varaždinu (19. rujna) naše su nogometašice izgubile s 2:0, potom su remizirale 2:2 u Mađarskoj (Gyor), dok je Danska bila uvjerljiva 24. listopada u Zaprešiću, pobijedivši s 4:0. Prethodno, u dvjema pijateljskim međudržavnim ogledima za Hrvatsku su nastupile Joščak, Nevrkla, Bojčić, Kunštek i Maltašić, a Radeljić za Bosnu i Hercegovinu.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 98

Maria Kunštek u utakmici protiv islandskog Stjarnana

99 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

Hrvatske prvakinje 2018. s predsjednikom Bojanom Bodražićem, stručnim stožerom i klupskim liječnikom dr. Rudikom Gmajnićem

POBJEDA, PORAZ I REMI Makedonski prvak Dragon 2014 (Skopje) poražen je u Gradskom vrtu čak s 14:0, poslije čega je Sporting iskoristio sve slabosti „bijelo-plavih“ pobijedivši ih s 3:0. U oproštajnom nastupu Osječanke su odigrale za 2:2 s Norvežankama.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 100

2018. - JOŠ JEDNO DOMAĆINSTVO KVALIFIKACIJAMA ZA LIGU EUROPSKIH PRVAKINJA I u kolovozu 2018. domaćin turnira kvalifikacijskog kruga natjecanja u Ligi europskih prvakinja bio je ŽNK Osijek. Po već dokazanom receptu, položen je još jedan organizacijski ispit, ali se ekipa Osječanki nije plasirala u šesnaestinu finala. Skupo je plaćen slab dan u igri s portugalskim prvakom Sportingom iz Lisabona, pa je završni remi s Norvežankama ostao samo kao uspomena na najveće natjecanje prvakinja zemalja Starog kontinenta. Jer, dogodilo se ubrzo ono, što je malo tko očekivao: prekinut je rekordno dug šampionski niz ŽNK Osijek na nacionalnoj razini. U novu sezonu, inače, Osječanke su krenule na čelu s novim trenerom, jer je umjesto vrlo uspješnog Kolaka, čijih je sedam sezona obilježeno nizom uspjeha, u suradnji s NK Osijek (onim muškim), angažiran Tihomir Rudež, nekad igrač Iskre (Bugojno, danas Tomislavgrad), Cibalije (tada još Dinamo, Vinkovci) i portugalske Pacos Ferreire, zaposlen u Školi nogometa u Gradskom vrtu.

Bilo kako bilo, makedonski prvak Dragon 2014 (Skopje) poražen je u Gradskom vrtu čak s 14:0 (Andrlić 3, Balić 3, Joščak 2, Balog 2, Bulut 2 i Maltašić 1) poslije čega je Sporting iskoristio sve slabosti „bijelo-plavih“ pobijedivši ih s 3:0. U oproštajnom nastupu, za 2:2 s Norvežankama, koje su napustile Osijek osvojivši vizu za šesnaestinu finala Lige europskih prvakinja, strijelci za hrvatskog prvaka bile su Joščak i Šalek.

Nastavak kvalifikacija seniorki za SP 2019. donio je Hrvaticama nova tri poraza i jedan remi. Ukrajina je u Zadru, 5. travnja pobijedila s 3:0, a četiri dana kasnije, na istome mjestu, slavila je i Mađarska s 3:1.

U Goeteborgu, 7. lipnja Šveđanke su slavile protiv naših igračica s 4:0, dok je u danskom Viborgu protiv favoriziranog domaćina bilo 1:1. Strijelac za Hrvatsku bila je Lojna, a osim nje iz osječkog kluba nastupile su Balog, Nevrkla, Joščak i Andrlić, a Kunštek je bila pričuva. U prve tri spomenute utakmice igrale su Lojna, Andrlić i Joščak, dok je mlada Kunštek također bila pričuva.

Izabrana U-19 vrsta, pak, odigrala je tri kvalifikacijske utakmice za Europsko prvenstvo (U-19) na turniru priređenom u Nedelišću i Ludbregu, Slovačka je bila bolja sa 6:0, a Engleska čak s 8:0, dok je utakmica s juniorkama Sjeverne Makedonije završena bez pogodaka. Iz ŽNK Osijek nastupale su Nensi Adamović, Iva Jakovac, Monika Čavić, a pričuva je bila Tea Tolić. U-17 reprezentativke su, također tijekom listopada, sudjelovale na kvalifikacijskom turniru za EP (U-17), odigranom u Istri, gdje su domaćini bili Rovinj i Poreč. Ni sasvim mlade Hrvatice nisu izborile nastavak natjecanja pošto su zauzele treće mjesto u konkurenciji četiri sastava njihovih vršnjakinja.

Pobijedile su ih darovite Ruskinje s 1:0 i Norvežanke s 4:0, dok su naše U-17 reprezentativke bile bolje od Izraela (1:0). Osječki klub, za hrvatsku reprezentaciju u tom uzrastu, predstavljale su Karla Slanovic, Katarina Pranješ, Dora Adamović, Elena Šipoš, Lara Lucić, Gabrijela Martinović i Leona Ahmeti.

101 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

OSJEČKI DOPRINOSI REPREZENTACIJI Budući da su oduvijek u ŽNK Osijek, kao i svi ljubitelji nogometa u gradu na Dravi, bili ponosni na činjenicu da su od osamostaljenja Hrvatske, praktično u svim nastupima izabrane državne vrste participirale i djevojke iz svih generacija Esekerki, prigodno je značajan podatak iz pismohrana HNS-a. Naime, reprezentacija Hrvatske, od prvog nastupa, 28. listopada 1993. u Ižakovcima (Slovenija – Hrvatska 3:2), pa do dosad posljednjeg (8. studenoga 2019. u Zaprešiću: Hrvatska – Belgija 1:4) odigrala je sveukupno 149 utakmica. Osim prijateljskih nastupa, Hrvatice su se natjecale i u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo i Svjetsko prvenstvo, zabilježivši pritom 48 pobjeda, uz točno 30 remija i 71 poraz. Pritom su postigle 214, a primile 289 pogodaka. U službenim zapisnicima s tih utakmica, u pravilu, spominju se i igračice ŽNK Osijek…

Dres s najdražim grbom, s dužim ili kraćim stažom, odijevale su Ganz, Logarušić, Bešker, Milas, Fočić, Kovač, Iljić, Kozić, Koljenik (iz prve generacije Esekerki tijekom devedesetih), pa Nemet, Kušar, Kolar, Baban, Joščak, Balog, Nevrkla, Cepernić, Bulut, Kalamiza, Andrlić, Lojna, Zlosa, Culek, Bojčić, Maltašić, Andrlić, Šalek, Kunštek…, te reprezentativke koje su stizale na „Mačkamamu“ nakon što su nogometnu abecedu već svlad(av)ale u drugim sredinama: Damjanović, Bačić, N. Adamović, Žigante, Žigić, te od ljeta 2019. Conjar. Dakako, neizbježno je istaknuti da su, u stručnom stožeru reprezentacije Hrvatske, bilo kao izbornici i(li) treneri, svoje mjesto u pojedinim vremenskim periodima imali Sabljak, Husić, Kolak i Rudež.

Zanimljiv je i podatak, da je ženska nogometna reprezentacija Hrvatske imala, što prijateljske, što službene kvalifikacijske utakmice, s Engleskom, Njemačkom, Švedskom, Francuskom, Belgijom, Švicarskom, Walesom, Italijom, Nizozemskom, Portugalom, Slovačkom, Rumunjskom, Irskom, Rusijom, Islandom, Danskom, Maltom, Izraelom, Mađarskom, Češkom, Bugarskom, Poljskom, Turskom, Armenijom, Estonijom, Latvijom, Litvom, pa s Jordanom i Kamerunom, ali i Slovenijom, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Sjevernom Makedonijom.

Sveukupno, suparnice su stizale iz 34 države!

Ono što je Osijeku, samim tim i „Mačkamami“, odavno priskrbilo epitet najsnažnijeg središta hrvatskog ženskog nogometajest činjenica da su SVE šampionske ekipe sastavljane poglavito od vlastita igračkog kadra, selektiranog, školovanog i odgajanog u vlastitom „gnijezdu“. Uostalom, to dokazuju i imena djevojaka koje su, osim u najboljoj izabranoj vrsti Hrvatske, onoj seniorskoj, nastupale za U-19 i(li) U-17 reprezentaciju Lijepe naše.

Toliki broj reprezentativki hrvatskog ženskog nogometa – ima samo ŽNK Osijek!

Seniorske prvotimke. Dakako, na ponos svih koji rade u klubu na „Mačkamami“!

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 102

Kompletna državna reprezentacija Hrvatske u zimi 2014., s izbornicom Marijom Margaretom Damjanović, nekadašnjom prvotimkom ŽNK Osijek, inače nekadašnjom međunarodnom nogometnom sutkinjom i njenim suradnikom Zvonimirom Kolakom, prepuna osječkih nogometašica

VLASTITI IGRAČKI KADAR Ono što je Osijeku, samim tim i „Mačkamami“, odavno priskrbilo epitet najsnažnijeg središta hrvatskog ženskog nogometa jest činjenica da su SVE šampionske ekipe sastavljane poglavito od vlastita igračkog kadra, selektiranog, školovanog i odgajanog u vlastitom „gnijezdu“.

103 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI I 104

III. DIO

KLUB SU LJUDI

105 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I EUROPSKI ISKORACI

PREDSJEDNICI

UTEMELJITELJI Andrija Logarušić, Tomislav Mažar, Marijan Kuduz, Vinko Vranješ i Janko Radaković

Marijan Kuduz, Zvonko Erak, Nediljko Skender, Kruna Medić-First, Vlatko Kalapoš, Alen Prnjat, Gordan Matković, Stipe Kordić i Bojan Bodražić

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I KLUB SU LJUDI I 106

STRUČNI STOŽERI TAJNICI Vinko Vranješ, Andrija Logarušić, Stjepan Culek, Jean-Pierre Maričić

Kuzman Kovačević, Spasoje Jančić, Ljudevit Ištoka, Ivan Gerber, Andrija Šebešćen (svi u početnom razdoblju), te Branko Sabljak, Kazimir Husić, Slavko Špehar, Pavo Majer, Zvonimir Kolak, Dejan Berger, Branko Perković, Tihomir Rudež, Tomislav Priegl, Vlado Bilić, Vjeran Dokonal i Marijan Vuka

107 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I KLUB SU LJUDI

NAJDUGOVJEČNIJE IGRAČICE Marija Milas (od osnutka do 2009., s prekidom, jedno vrijeme igrala u Viktoriji iz Slavonskog Broda) i Violeta Baban (od 1998. – 2020.)

Violeta Baban (1984.), u hrvatskom ženskom nogometu poznata kao Barbika, rodom iz obližnjih Novaka Bizovačkih, dolazila je na prve treninge još kao 13,5-godišnjakinja. Na „Mačkamamu“ ju je dovozio otac, znajući da će Violeta postati „prava“ nogometašica.

- Debitirala sam tek kad sam stekla pravo nastupa

među seniorkama, ostala sam dva duga desetljeća na što sam ponosna, kao i u mom selu kad god se spomene otkuda sam. Najdraža su mi dva razdoblja, ono početno kad sam bila klinka a igrale su Nada, Ćiro, Marija…, s tim što sam se najčešće družila s Milas, Kovač i Koljenik, pa sve do ovog najnovijeg u kojem sam najstarija, kapetanica. Najteže mi je bilo baš ove godine, kad nam je Split „oteo“ naslov prvakinja. A htjela sam završiti karijeru još jednim, prošloljetnim nastupom u Ligi prvakinja. Voljela bih da mi se ta želja uskoro ispuni…

Marija Milas jedna je od onih Osječanki, uz čije se ime vezuju i prve utakmice kluba: - Pamtim nekoliko najdražih trenutaka moje dugogodišnje karijere, kao što je prvo osvajanje naslova prvakinja Hrvatske (1994.) te one nezaboravne utakmice s Maksimirom (doigravanje državnog prvenstva 2000.) kad smo na igralištu Olimpije u Donjem gradu izgubile sa 6:5, a u Zagrebu došle do slavlja s 3:1, kao i kad smo, kao prvi hrvatski klub (2001.) , nastupile u elitnom natjecanju Starog kontinenta. U vrijeme dok sam igrala u Osijeku, inače, u onoj prvoj generacije ŽNK-a, bile smo kao jedna velika obitelj, družila sam se sa svima, bile su to Blaža, Reza,Foka, Darija, Kozić, Iljić, Bešker…, ali moram izdvojiti „cimerice“ Tanju (Kovač) i Marinu (Koljenik), s kojima sam provodila najviše vremena. Što se trenera tiče, svaki je imao nešto dobroga u sebi, ali posebno bih izdvojila Kazu Husića i Branka Sabljaka, koji nam je bio prvo kao otac, prijatelj pa trener. S njim sam dosta toga naučila i dobila niz pravih savjeta, bio je poseban čovjek koji je ostavio dubok trag u mom srcu, kao i svim mojim suigračicama..

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I KLUB SU LJUDI I 108

109 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I KLUB SU LJUDI

NAJEFIKASNIJI PREDSJEDNICI ZVONKO ERAK (1994. – 2004. s prekidima)

GORDAN MATKOVIĆ (2005. – 2012.)

DANAS SE OSJEĆAM POČAŠĆENO I SUPER PONOSNO

PAMTIM POČETKE, KAD SU DJEVOJKE RADILE PROFESIONALNO IAKO IM JE STATUS, U TIM KRIZNIM GODINAMA, BIO AMATERSKI.

POČEO SAM KAO NAVIJAČ S ČLANSKOM ISKAZNICOM U DŽEPU

Nisam odolio upornim nagovaranjima neponovljivog sportskog entuzijasta Andrije Logarušića, koji me, uvažavajući sve moje prethodne rezultate u gospodarstvu, uvjeravao da baš ja trebam preuzeti dužnosti predsjednika tada posve mladog kluba, suočenog s posljedicama ratnih razaranja našega grada.

Budući da sam Andriju poznavao kao besprijekornog čovjeka i entuzijasta, s kojim sam od prvog do posljednjeg dana u ŽNK Osijek izgradio obostrano povjerenje, danas se osjećam počašćenim i super ponosnim što sam dugo bio na čelu naših Esekerki.

Jer, posebice kad govorim o onom prvom, po meni najboljem naraštaju, djevojke su radile profesionalno iako im je status, u tim kriznim godinama, bio amaterski. Poštivale su i mene i sve one koji su pridonosili stabilizaciji kluba, što je donijelo i rezultatske uspjehe koji su, eto, postali dio bogate klupske povijesti. Danas se posebnim zadovoljstvom ističem da je moj rad prepoznao i HNS, koji mi je dodijelio ulogu predsjednika svoje Komisije za ženski nogomet, a često ponosno promatram jednu od zlatnih medalja koju su igračice zaslužile nižući šampionske naslove, niz klupskih nagrada, kao i diplomu kojom su FIFA i MOO (2001.) odali priznanje najistaknutijim nogometnim djelatnicima Lijepe naše.

Kao dječak, svakog sam dana prolazio pored igrališta „Mačkamama“, još kao učenik šestog razreda osnovne škole pristupio sam nekadašnjem Željezničaru (koji je tada dijelio nogometni teren s Mursom), gdje su već igrali moji prijatelji i susjedi Marijan Garac, braća Marko i Branko Kuna, braća Vinko, Branko i Nedjeljko Ljubas, braća Matija i Božo Vidaković, Stevo Anetić kao i ostale legende naše Industrijske četvrti… No, rano sam napustio klub jer sam odmah poslije srednje škole otišao na odsluženje vojnog roka, a potom u Zagreb na Agronomski fakultet. Nakon Domovinskog rata, još sam se JOŠ KAO KLINAC kratko uključio i u Mursu, POZORNO SAM a potom sam postao nogo- PRATIO SVE ŠTO metni sudac (1992./93.), SE DOGAĐALO gdje sam aktivnu karijeru NA IGRALIŠTU okončao 2005. kad sam MAČKAMAMA, već postao i član Gradske uprave, gdje sam ostao do A KAO okončanja mandata Pred- GRADONAČELNIK sjednika Gradskog vijeća SAM BIO VJERNI 2013. I kao gradonačelnik NAVIJAČ ŽENSKOG Osijeka sve vrijeme sam NOGOMETNOG pozorno pratio naš prvi KLUBA.

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I KLUB SU LJUDI I 110

U POČETKU NIJE BILO LAKO, KRENULI SMO GOTOVO ISPOČETKA I KONAČNO VRATILI KLUB NA MJESTO KOJE MU ODUVIJEK PRIPADA - APSOLUTNI DRŽAVNI PRVAK I OSVAJAČ KUPA HRVATSKE. gradski ženski nogometni pogon, kao vjerni navijač s članskom iskaznicom. Budući da se, nakon godina suverenog vladanja Hrvatskom, u tom klubu počela osjećati potpuna kriza (igračka, rezultatska, financijska i logistička), stigao mi je poziv da se uključim u rad ŽNK Osijek gdje sam postao predsjednik. Jer, motiva nije nedostajalo: „moja Mačkamama“ i moj kvart, moj klub kao istinski brend moga grada i entuzijasti kojih je uvijek bilo u i oko kluba, naravno i nepresušni sportski hrvatski talent u djevojkama koje su malo tražile a puno davale… S trenerom Kazom, pomoćnikom Perkanom, sveprisutnim Mađarom (Čizmadija), uz ex-predsjednika Eraka, oca i sina Miroslava i Bojana Bodražića, predsjednika Nadzornog odbora Dragutina Keržea…, krenuli smo gotovo ispočetka… U početku nije bilo lako ni glatko, ali smo napredovali iz dana, u dan, osvježili i pomladili igrački kadar, popravili infrastrukturu – u prvom redu travnjak podigli na prvoligašku razinu (svakodnevna briga Zorana Ljulja) i vratili klub na mjesto koje mu oduvijek pripada – apsolutni državni prvak i osvajač Kupa Hrvatske. Dakako, nije za zanemariti ni nastupe na međunarodnoj sceni gdje smo nekoliko godina bili zapaženi domaćini poznatim europskim klubovima te tako i naš klub pozicionirali na nogometnoj karti Europe.

Nadam se da sam opravdao svoj mandat predsjednika ŽNK i svojim nasljednicima ostavio perspektivan sportski kolektiv, opet najbolji u ženskom nogometu Lijepe naše.

111 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I KLUB SU LJUDI

BOJAN BODRAŽIĆ (od 2015.)

MI SMO DANAS VELIKA I ZDRAVA SPORTSKA OBITELJ SJEĆAM SE KAKO SMO DOVODILI IGRAČICE NA ŠKOLOVANJE U OSIJEK KAKO BI OVDJE IGRALE NOGOMET. A STARIJIMA SMO POKUŠAVALI RJEŠAVATI I ZAPOSLENJA KAKO BI, UZ NOGOMET, OVDJE OSTAJALE ŽIVJETI I RADITI.

U rad ženskog nogometnog kluba uključio sam se na poziv tadašnjeg predsjednika Gordana Matkovića. Nekad sam i ja trenirao nogomet, i veliki mali.

U Elektri sam dogurao do kapetana juniorske ekipe, igrajući ujedno i za seniore, dok sam pripreme prolazio s dečkima u NK Osijek, a onda sam godinama igrao i mali nogomet u više klubova Županijske malonogometne lige. Oduvijek volim nogomet i bilo mi je prirodno angažirati se u ženskom nogometnom klubu. Kao sportski direktor preuzeo sam na sebe brigu o igračkom kadru. Kako je klub stasao i rastao isključivo na vlastitoj školi nogometa, moj je posao bio prepoznavati talente i potencijale nogometašica.

Dovodili smo igračice, u dogovoru s njihovim obiteljima, na školovanje u Osijek kako bi ovdje igrale nogomet. Starijima smo pokušavali rješavati i zaposlenja kako bi, uz nogomet, ovdje ostajale živjeti i raditi. I često puta bismo u tome uspijevali, i što je još važnije često puta bi se baš radilo o talentiranim i na terenu kasnije vrlo učinkovitim igračicama. U početku smo imali samo seniorke, a do danas smo se razvili u ozbiljan klub koji ima ekipe kadetkinja, pionirki i početnica. U dogovoru s čelnicima kluba, paralelno s funkcijom sportskog direktora uključio sam se i u organizaciju domaćinstava međunarodnih europskih kvalifikacija za Ligu prvaka. Kad god smo u Osijeku bili domaćini bio sam imenovan direktorom kvalifikacijskog UEFA turnira. Bile su to godine kad je fascinirala i sama činjenica da se elitni klubovi europskog ženskog nogometa uopće mogu pojaviti u Osijeku, a mi smo u organizacijskom smislu redovito

briljirali i primali najsrdačnije i najiskrenije čestitke iz Unije europskih nogometnih asocijacija (UEFA).

Pa su se, između ostaloga, i upravo zbog tako dokazane organizacijske preciznosti i predanosti čelnici europskog nogometnog udruženja odlučivali iznova i iznova baš nama u Osijeku povjeravati organizaciju novih kvalifikacijskih turnira. Sve je to utjecalo da se ŽNK Osijek do danas razvije u veliku i zdravu sport-

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I KLUB SU LJUDI I 112

sku obitelj. I motiviralo me da razmišljam dugoročno, s ciljem mogućeg ujedinjenja ženskog i muškog nogometnog prvoligaša u Osijeku. U konačnici, naši sportski rezultati, omasovljenje ženskog nogometa i iskustva u organizaciji uspješnih međunarodnih turnira argumentacija su mi za upornost kod ostvarivanja takvog cilja.

KAD SMO POČELI S DOMAĆINSTVIMA KVALIFIKACIJA ZA LIGU PRVAKA, U OSIJEKU JE BILA FASCINANTNA I SAMA ČINJENICA DA NAM STIŽE ELITA EUROPSKOG ŽENSKOG NOGOMETA, A JOŠ SMO PRIMALI I ISKRENE ČESTITKE ZA ORGANIZACIJU.

113 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I KLUB SU LJUDI

NAJUČINKOVITIJI TRENERI Pok. Branko Sabljak, stručni utemeljitelj dvaju šampionskih sastava svoj trenerski opus usko je vezao uz uspjehe kluba. Tijekom igračke karijere, ponikavši u nekadašnjem „plavom timu“ tada drugoligaša Slavonije u Gradskom vrtu, svijetle je trenutke doživio u crno-bijelom dresu generacije Metalca koja je 1969. kroz kvalifikacije (s Borcem iz Bosanskog Šamca) stekla status drugoligaša. Sabljak je, u dramatičnom raspletu uzvratnog izlučnog ogleda, realizirao posljednji, presudni dodatni jedanaesterac. Osječki „metalci“ jedini su klub, koji je tada tri sezone, igrao za bodove u istom stupnju natjecanja, s momčadi

NK Osijek. Prije dolaska na „Mačkamamu“, Sabljak je najveći uspjeh ostvario trenirajući LIO, s kojim je 1975. stekao status regionalnog ligaša.

- Užitak je bio raditi s tako tako talentiranim i upornim djevojkama - često je pričao popularni Štigljo evocirajući uspomene na godine provedene na „Mačkamami“. - Naravno i da sam ponosan na postignute rezultate jer je Osijek odavno postao sinonim kvalitete hrvatskog ženskog nogometa čemu sam, držim, dao svoj značajan doprinos.

Sabljak nas je zauvijek napustio 13. svibnja 2019.

Kazimir Husić godinama je bio pomoćni Sabljakov trener, a kad je samostalno preuzeo vođenje seniorske ekipe – nastavio je s nizanjem zapaženih uspjeha.

Nakon 22 godine provedene na terenu, karijeru je završila dugogodišnja kapetanica Violeta Baban

Zvonimir Kolak imenovan je trenerom ŽNK Osijek nakon što se Pavo Majer, zbog bolesti u proljeće 2011., zahvalio na daljnjem obnašanju te dužnosti.

- Kad mi je ponuđeno vođenje ekipe, nisam bio ni svjestan da će to biti najljepša moguća kruna moje trenerske karijere. Nanizali smo sjajne uspjehe, kako u domovini tako i u europskim razmjerima, jer su djevojke u dva navrata izborile i mjesto u šesnaestini finala elitnog klupskog natjecanja nogometašica Starog kontinenta, obnašao sam i dužnost izbornika reprezentacije Hrvatske, pa sam, ukratko, ponosan na sve što sam postigao kao trener ŽNK Osijek. S istim zanosom, sve dok budem mogao, vodit ću naše mlađe uzraste, poglavito kadetkinje, s uvjerenjem da će neke od njih sigurno postati i seniorske prvotimke. Dakako, na moj i ponos svih koji rade u klubu na „Mačkamami“!

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I KLUB SU LJUDI I 114

115 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I KLUB SU LJUDI

Jelena Matanić na treningu NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I KLUB SU LJUDI I 116

Marijan Vuka, trener

Ivana Svalina, dopredsjednica

Rudika Gmajnić, liječnik

Zvonimir Kolak, trener

Bojan Bodražić, predsjednik

Violeta Baban, administrativni tajnik

Josip Čizmadija-Madžar, najodaniji klupski volonter

Vanja Kovač, trener 117 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I KLUB SU LJUDI

Maja Belaj

Karla Slanovic

Kristina Nevrkla

Katarina Pranješ

Marta Mikinac

Iva Culek

Tamara Laslavić

Monika Čavić

Maria Kunštek

Mateja Bulut

Dora Adamović

NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I KLUB SU LJUDI I 118

Lara Lucić

Ena Pernar

Antonela Blažević

Martina Šalek

Jelena Matanić

Izabela Lojna

119 I NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I KLUB SU LJUDI

Nela Andrić

Lorena Balić

SADRŽAJ PREDGOVOR 30 godina ženskog nogometnog fenomena s Mačkamame.......................................................... 4 UVOD Najbolji ženski nogomet u državi....................................... 6 I. DIO - ZLATNA POVIJEST........................................................ 8 22. studenoga 1990..................................................................... 10 Debi u Kupu Jugoslavije.............................................................. 12 I na crti bojišnice......................................................................... 14 Pamte se Ladimirevci.................................................................. 16 Sve značajnija uloga................................................................... 19 Početak bogate “berbe”............................................................. 20 Prvi put “duplo”!......................................................................... 23 S novim sponzorom i imenom.................................................... 24 Stigli Lijanovići i Kalapoš............................................................ 27 Husić preuzeo kormilo................................................................ 28 Opet samo Osijek....................................................................... 31 Razigrane Jagoda i Marina......................................................... 32 Bez izgubljenog boda................................................................. 34 Ode kup u Maksimir................................................................... 36 Razdoblje poniranja.................................................................... 38 Dolazak Gordana Matkovića...................................................... 40 “Mačkamama” opet slavi............................................................ 42 I deseta “dupla kruna”................................................................ 44 Impresivna gol-razlika 110:10..................................................... 47 Bez Kolar i Milas......................................................................... 48

II. DIO - EUROPSKI ISKORACI................................................ 70 2001. - Ayr, Škotska................................................................... 72 2002. - Niš, SR Jugoslavija........................................................ 74 2003. - Voronezh, Rusija............................................................ 76 2007. - Osijek (Gradski vrt i Donji Grad)..................................... 78 2008. - Osijek (Gradski vrt i Kraj Drave)..................................... 80 2009. - Osijek (Gradski vrt i Cibalia)........................................... 83 2010. - Osijek (Gradski vrt i Cibalia)........................................... 84 2011. - Izlučni turnir za u šesnaestinu finala UEFA Women’s League............................................................................ 87 2012. - Iskustva iz Finske........................................................... 88 2013. - Iskustva iz Nizozemske.................................................. 90 2014. - Među 32 najbolja klupska sastava Europe.................... 92 2015. - Nije reprizirano prošlo ljeto............................................ 94 2016. - Utjeha na trećem mjestu................................................ 97 2017. - Drugo mjesto na izlučnom turniru UEFA Women’s League............................................................................ 98

2011. - Zabile 102 i primile tek 12 golova................................... 52

2018. - Još jedno domaćinstvo kvalifikacijama za Ligu europskih prvakinja....................................................... 101

2012. - Još jednom sa svih 20 pobjeda....................................... 55

Osječki doprinosi reprezentaciji................................................ 102

2013. - Nevjerojatna gol-razlika (173:5)....................................... 56 2014. - Pobjednička idila na “Mačkamami”................................ 58

III. DIO - KLUB SU LJUDI........................................................ 104

2015. - I dalje bez izgubljene utakmice....................................... 61

Najdugovječnije igračice............................................................ 108

2016. - Prvi i jedini remi u osam sezona...................................... 62

Najefikasniji predsjednici........................................................... 110

2017. - Uspjesi kojima se dive svi ljubiteli sporta........................ 64

Najučinkovitiji treneri................................................................. 114

2018. - Ostvareno je ono što je izgledalo nemoguće.................. 67

Aktualni tim................................................................................ 118

2019. - Novi odnos snaga u ženskom nogometu........................ 68

Sadržaj....................................................................................... 120 NOGOMETNO ČUDO IZ OSIJEKA I ŽNK OSIJEK I SADRŽAJ I 120

ŽNK OSIJEK OSNOVAN JE 22. STUDENOGA 1990. ŽENSKI NOGOMET TADA JE BIO NA MARGINAMA I UTEMELJITELJI NISU MOGLI NI SANJATI KAKVU ĆE SUPERIORNOST OSJEČKE NOGOMETAŠICE U NAREDNIM GODINAMA POKAZIVATI NA DRŽAVNOJ RAZINI. I DA ĆE IME IGRALIŠTA „MAČKAMAMA“ GODINAMA U MEDIJSKOM PROSTORU ODZVANJATI KAO SINONIM ZA NAJBOLJI ŽENSKI NOGOMET U DRŽAVI! ISBN 978-953-49320-0-1