U hrvatskim pučkim običajima, vinogradari imaju svoje blagdane: 22. siječanj 4. veljače 12. ožujak (naročiti se slavi u požeškom kraju u znak sjećanja na legendarnu bitku protiv Turaka 1688., Sv. Josip 19. ožujak Sv. Juraj 23. travanj Sv. Urban 25. svibanj Sv. Ivan Krstitelj 24. lipanj Sv. Bartol 24. kolovoz, danas se manje slavi Sv. Mihovil 29. rujan Bela nedeja svečanost mladog vina, prve nedjelje u listopadu Sv. Martin 11. studeni Sv. Andrija apostol 30. studeni Sv. Vinko Sv. Andrija Gregurevo
Najbolje je vino piti u društvu, a tu se rađaju prigodne pjesme, napitnice, zdravice, te organiziraju družbe i „pajdašije“. U prastarim legendama ili kršćanskim blagdanima i svecima, pronaći ćemo, u najprikladnijem godišnjem dobu, razlog obilježivanja prirodnog ciklusa trsa i vina. Sve to poprima viši oblik druženja s vinom od običnog pijenja, a nakon brojnih godina nastaju tradicije, kao dio pučke kulture, kojima obiluju svi hrvatski krajevi. Pretpostavlja se da su ti običaji i vjerovanja bili poticaj da se izdrži mukotrpan poljodjelski rad, osobito u vinogradu. Život s vinogradom i vinom odvija se tijekom cijele godine, od zime do kasne jeseni. U vrijeme mirovanja vinograda, podrumar ima pune ruke posla. Vinogradari pohode svoje vinograde još dok su snijegom pokriveni, ubrzo nakon božićnih i novogodišnjih blagdana. Dani postaju duži, sunca je sve više i to je prava prigoda da se ustanovi kako je trsje podnijelo, ponekad, vrlo ljutu zimu.
5