PISMO MAJCI IZ HRASNICE Jednostavno obučena, sa jamenijom na glavi, bluzom dugih rukava i dimijama, kao hiljade drugih, gordo i ponosito, stajala si pred našim Predsjednikom... Majko iz Hrasnice! Tvoj sjetni govor zaglušio je buku agresorskih granata, a tvoje tople riječi nadoknadile su moj dom i svih onih koji ga izgubiše. Govorila si jasno i glasno i bila si komandant i Majka svim borcima širom ove naše razrušene i napaćene zemlje. Pustio je suzu i naš Predsjednik; ta suza je hladna i teška, jer je pustio čovjek koji nosi u svom srcu i Goražde i Maglaj, Bihać i Gradačac, čitavu Bosnu. Ti, majko iz Hrasnice, što dade sina za ovu zemlju bila si i ostat ćeš heroj kao i svi heroji što padoše na braniku domovine. Nisi plakala dok si govorila kao majka poginulog sina, ali smo mi borci plakali od dragosti što imamo takvu majku koja je rodila i odgojila borca-heroja. Samo oni koji nemaju pameti mogu pomisliti da ti je svejedno što si izgubila svoga evlada. Davno sam izgubio majku, ali kada sam Te vidio i čuo - shvatio sam da imam još jednu majku. Doći ću Ti da te zagrlim i poljubim, iako nikada nisam bio u tvojoj blizini. Tvoje crne oči, čiste kao kristal, govorile su jasno i glasno da nikada nećemo biti porobljeni. Gledajući tebe, majko iz Hrasnice, vidio sam i tvoj topli dom, čist i uredan kao tvoja duša.
(Adviji Merdžanić, majci šehida) Okrugla gvozdena halka na vratima govori da nepozvan ne ulaziš, a kad dobiješ dozvolu u hodniku ćeš vidjeti prostrtu ponjavu, tkanu u šaru. U sobi fijaker-šporet i stari bosanski ćilim, otkan od vune sa Bjelašnice, šiljte za musafire pored prozora, kalufni jastuci iz Teslića, poredani okolo, a u ćošku izrezbarena sahara sa ruhom od Tvoje udaje. Odmah pored vrata betonska banjica i ibrik iz Stambola. Koliko je samo puta Tvoj sin tu abdestio, kako bi čist stao pred Allaha. Vidio sam i bešiku, ručno napravljenu, kupljenu u Travniku, što ti je prodao neki trgovac iz Kijeva. Mnoge noći si probdila, majko, ljuljajući sina u bešici. Koliko si mu samo ilahija proučila kako bi mu san bio lakši. U ćošku, na dolafu, vidio sam Kur’an, u peškir zamotan. Tada sam shvatio da je Tvoja kuća Bosna i zašto nisi plakala što ti je sin pao za Bosnu i slobodu. Plakali smo mi, majko iz Hrasnice, što imamo takvu majku, čija prsa odgojiše heroja. Ako padnem za Bosnu, neću Ti doći, dobit ćeš onda ovo pismo. I nemoj plakati dok ga budeš čitala, bit će mi lakše u njedrima Bosne, majko iz Hrasnice Enes Koluh
403