Listine i dokumenti »trevizanskog kodeksa«, »liber albusa« i »codice diplomatico istriano« koji osvetljavaju odnose između istarskih gradova i Mletaćke republike od IX. do XII. stoljeća

LISTINE I DOKUMENTI »TREVIZANSKOG KODEKSA«, »LIBER ALBUSA« I »CODICE DIPLOMATICO ISTRIANO« KOJI OSVETLJAVAJU ODNOSE IZMEĐU ISTARSKIH GRADOVA I MLETAĆKE REPUBLIKE OD IX. DO XII. STOLJEĆA4

Za istraživanje istarske srednjevjekovne povijesti zapravo užega koparskog područja, što je predmetom ove rasprave, imamo pri ruci mnogo pisanih izvora ali su oni raspršeni po raznim arhivima s jedne i druge strane državne granice. Dokumentarna građa naših arhiva (u najvećoj mjeri piranskoga) obuhvaća ponajprije razdoblje XIII. i XIV. stoljeća i, dakako, nekoliko novijih razdoblja; no, za iztraživanje starijih razdoblja moramo se u većoj mjeri koristiti objavljenim izvorima odnosno zbirkama dokumenata koji su obuhvaćeni u znamenitim kodeksima Državnoga arhiva u Mlecima, navlastito Trevizanskom kodeksu i u zbirkama Liber albus, Liber blancus odnosno Libri pactorum. Dokumente i listine spomenutih kodeksa prepisivali su i tumačili mnogi povjesničari, među njima G. R. Carli, P. Kandler, C. de Franceschi, L. Morteani, B. Benussi, R. Udina, E. Mayer, R. Cessi, ali i pojedini hrvatski i slovenski povjesničari, među potonjima navlastito F. Kos u Gradivu za zgodovino Slovencev v srednjem veku (Kos, 1902–1928). Za istraživanje istarsko-mletačkih odnosa od IX. do XIV. stoljeća nezaobilazan je i Kandlerov Codice Diplomatico Istriano koji donosi gotovo sve notarske listine i ugovore od kasne antike do konca srednjeg vijeka. U svojem prilogu ostat ću samo na najvažnijim i najznačajnijim listinama što ih u sklopu istarsko-mletačkih odnosa podastire Kandlerov diplomatički kodeks. Ponešto izvan toga sklopa jedino je notarski zapis Rižanskog placita iz 804. godine. Poznato je da izvornu listinu Rižanske skupštine nema pohranjenu ni jedna arhivska ustanova, već je dostupno samo nekoliko kasnijih prijepisa koji pak nemaju više izvorne oznake odnosno signature i nadnevke. Kopija izvornika je navodno sačuvana jedino u Trevizanskom kodeksu koji je nekoć pripadao dragocjenoj zbirci mletačkog plemića Bernarda Trevisana. Kodeks koji je danas pohranjen u Državnom arhivu u Mlecima sadrži 459 numeriranih listina, od kojih je 280 diplomatičko-političko-upravnih, a razvrstane su kronologijski od 630. do 1395. godine (Luciani, 1876, 1857). Od kopije izvornika načinjeno je više prijepisa: jedan je od njih, kako navodi P. Kandler, pohranjen v Državnom arhivu u Beču, a drugi u biblioteci Marciana u Mlecima. Jedan je prijepis čuvao i povijesničar Verci koji je napisao povijest Trevizanske marke (Kandler, 1876b, 86).

Codice Diplomatico Istriano donosi prijepis iz mletačke Marciane i kodeksa Državnog arhiva iz Beča; Kandler ga je naslovio »Placito sulle querimonie dell′Istria tenuto dai Messi di Carlomagno« i dodao mu iscrpan komentar naslovljen »Placito tenuto in Istria nell′anno 804 dai Messi di Carlo Magno Imperatore«. Stariji prijepis listine koji je čuvao Verci, Kandler je objavio i komentirao već 1845. godine u Osservatore Triestino (br. 75/76), a kasniji prijepis Trevisani-Marciana u radu Notizie storiche di Pola (Kandler, 1876b), Kandler je dakle, jedan od rijetkih, ako ne i jedini povjesničar, koji je objavio oba prijepisa iz Trevizanskog kodeksa, koji se na pojedinim

4 Dometi 1-2, Rijeka, 1993, str. 53–55; prevod: Ljubomir Stefanov.

mjestima podosta razlikuju. Prvi je prijepis, naime, trideset godina stariji od drugoga, koji je ponešto dopunjen i redigiran te se stoga podosta razlikuje od izvorne listine (Kirac, 1946, 47). Nećemo se baviti pojedinostima, ali nam valja naglasiti da je noviji prijepis u mnogih slovenskih povjesničara, a navlastito hrvatskih, izazvao polemike o pojedinim Kandlerovim stajalištima i tezama. No, općenito možemo reći da se radi o jednome od rijetkih srednjovjekovnih dokumenata koji je izazvao iznimnu pozornost i zanimanje, osobito pravnih povjesničara. Među dokumentima koji osvetljuju mletačko-istarske odnose, odnosno političke, gospodarske, društvene i upravne prilike u Kopru u prvoj polovini X. stoljeća, jamačno je najznačajniji trgovinski ugovor između Kopra i Mletaka iz 932. godine. Dokument su osim Kandlera prepisali i interpretirali i mnogi drugi povjesničari, među njima B. Benussi, G. de Vergottini, R. Cessi, W. Lenel, H. Kretschmayr, S. Romanin, itd. Državi arhiv u Mlecima čuva prijepise u dvije različite verzije i fondovima: u Trevizanskom kodeksu (c. 65) i Liber albusu (c. 260/261). U zbirkama izvora i povijesnoj literaturi obično se pojavljuje prijepis iz Liber albusa koje je upotrebljavao i P. Kandler. Objavio ga je pod naslovom Il Comune di Capodistria promette al Doge Pietro Candiano l′annua onoranza di cento anfore di buon vino (Kandler, 1986, 155). Tu listinu nije posebno komentirao. Valja usputno spomenuti da je Liber albus jedan od najbogatijih arhivskih fondova Mletačkog arhiva, budući da sadrži čak 128 dokumenata, a zajedno s Liber blancus sačinjava Libri pactorum ili Patti, osobito značajnu zbirku registara koji obuhvaćaju transkripcije najstarijih i najznačajnijih ugovora Mletačke republike u srednjem vijeku. One, naime, zahvaćaju razdoblje od IX. Do XV. stoljeća. Uz tih devet registara, sastavljenih od vrlo lijepih pergamentnih listina, jest i kazalo što ga je 1538. godine brižljivo sastavio tajnik Petrus Brixianus pod nadzorom velikog kancelara Andrea Franceschia. Zbirku je tih devet registara zasnovao slavni dužd Andrea Dandolo (1342–1354) (Baschet, 1870, 236–240). Za razliku od ugovora iz godine 932. Kandler je ugovor Actum Rivoalto iz 933. objavio u oba prijepisa, i to prijepis iz Trevizanskog kodeksa pod naslovom Wintero Marchese d′Istria fa pace con Candiano II Doge di Venezia a drugoga iz Liber albusa pod naslovom Marchese Wintero d′Istria coi vescovi e col popolo d′Istria fa pace con Doge Candiano di Venezia e promette sicurezza ai Veneziani, in terra come in mare (Kandler, 1986, 157), uz kraći komentar. Kandler nije zanemario ni drugi značajni dokument iz godine 976, i to privilegij patrijarhu Vitaleu Candianu iz Gradeža (Privilegium Octanis secundi), koji je uključen u Trevizanski kodeks i u fondove Državnog arhiva u Beču. Kandler je upotrijebio tu verziju i listinu objavio pod naslovom Imperator Ottone conferma l′acquisto fatto da Rodaldo Patriarca d′Aquileia del luogo d′Isola, gia dal padre suo Ottone I donato a Vitale Candiano, veneto, a vi aggiunge donazione di censo (Kandler, 1986, 176). U svojemu je komentaru upozorio da je uvodni dio listine bio toliko oštećen da ga se nije moglorestaurirati (Semi, 1975, 145). Iz zbirke Liber albus Kandler je prepisao i ugovor između Kopra i Mletaka iz godine 977. i naslovio ga Rinnovazione di patti fra Pietro Orseolo Doge dei Veneziani ed il Comune di Capodistria, per la esenzione da dazi, par l′annua regalia di cento anfore di vino, e pace (Kandler, 1986, 177; Hortis, 1905, 106).

Slika 50: Pogodba med Koprom in Benetkami iz leta 932 (Državni arhiv Benetke, prepis iz Liber albus, 262r–263v).

Isti su ugovor prepisali i komentirali brojni drugi povjesničari. Već je T. Diplovatazio (1468-1546) prepisao sve dokumente iz kodeksa Liber Egnatii koji su se odnosili na Istru. Kodeks je nazvan po humanistu Egnaziu odnosno Giambattisti Cipelliu. Neko je vrijeme bio Liber Egnatii čak jednim od sastavnih dijelova Trevizanskog kodeksa, iz kojega je Diplovatazio prepisao i ugovor iz 977. godine. Među najrazličitijim dokumentima koje je Kandler uvrstio u svoj Codice Diplomatico Istriano a odnose se na razdoblje od 977 do 1186. godine, kad se oblikovala samostalna koparska komuna, nedostaje nam samo ugovor o soli iz 1182. godine. Čuva je Državni arhiv u Mlecima u zbirci Ducali e Atti diplomatici (b. 6b 4(B)). U ovome kratkom pregledu valja upozoriti i na ugovor iz 1145. godine između Kopra i Mletačke republike, koji je Kandler uz kratki komentar objavio u svojem Codice Diplomatico Istriano pod naslovom Patti fra Veneziani e Giustinopolitani per le cose di mare (Kandler, 1986, 270). Neobično je pritom da se Kandler zadovoljio prijepisom S. Romanina u radu Storia documentata di Venezia (Romanin, 1853–1861) i nije koristio prijepis iz zbirke Pacta (t. II, c. 152), odnosno prijepis iz Liber albusa (f. 230). Dokument su objavili i G. L. Fr. Tafel i G. M. Thomas u djelu Urkunden zur alterer Handels und Staatsgeschichte der republik Venedig u Fontes Rerum Austriacarum (Diplomatica, XIII) (Tafel & Thomas, 1856, 36).