4 minute read

Kardinal Antonio Maria Rouco Varela, madridski nadbiskup u miru govori o značenju sv. Maravillas

Dio članka objavljenog u katoličkom tjedniku Glas Koncila br. 8/2022,;

Autor: Darko Grden

Advertisement

Izdavačka kuća Glas Koncila imala je tu sreću i čast da na nedavnom predstavljanju triju knjiga - „Ako mu ti dopustiš… Život svete Maravillas od Isusa, bosonoge karmelićanke”, „Mistični život majke Maravillas od Isusa, bosonoge karmelićanke” i „Mali katekizam prikazanja svete Terezije od Djeteta Isusa poput žrtve paljenice milosrdnoj Božjoj ljubavi” - ugosti kardinala Antonija Mariju Rouca Varelu, madridskoga nadbiskupa u miru.

Maravillas od Isusa

K tomu se boravak kardinala Varele sretno poklopio sa zagrebačkom proslavom svetkovine bl. Alojzija Stepinca. Uza sav zgusnut raspored svojega boravka u Zagrebu, 86-godišnji je kardinal rado dao intervju za katolički tjednik Glas Koncila te je na temelju svojega bogatoga životnoga i pastirskoga iskustva suvereno progovorio o važnim temama u životu Crkve u Španjolskoj, Europi i svijetu.

Započnimo razgovor s neposrednim povodom Vašega posjeta Hrvatskoj, a to je predstavljanje knjiga vezanih uz sv. Maravillas od Isusa. Zašto je ta žena važna?

Sveta Maravillas od Isusa je karmelićanka koja je živjela i djelovala takoreći paralelno s Drugim vatikanskim koncilom, tj. prije Koncila, za vrijeme Koncila te kratko nakon njega. Nakon obnove karmela koju je u 16. stoljeću poduzela sv. Terezija od Isusa (Avilska), sv. Maravillas je osnovala najviše samostana, čak jedanaest. Njezina važnost za karmel, a onda i za čitavu Katoličku Crkvu, jest u tome što je vjerno razumijevala, tumačila i provodila odredbe Koncila. Snažno je pridonijela da se kontemplativni život očuva i razvija u poimanju i svijesti Crkve na Koncilu i nakon njega. Ako se osvrnemo na razdoblje nakon Koncila, njezina je važnost još veća i očitija. To je vrijeme, naime, bilo prožeto valom aktivizma koji je ugrozio plodove Koncila, nadasve njegove pastoralne plodove.

Sv. Maravillas dio je jedne veličanstvene povijesti. Zadivljuje broj i različitost svetaca i svetica koje je Španjolska dala Crkvi…

Jasno, sv. Maravillas od Isusa ne može se razumjeti bez moderne povijesti Crkve u Španjolskoj, koja je katoličku vjeru, ali i katoličku obnovu nakon reformacije, prenijela u čitav novootkriveni svijet te je bitno pridonijela prevladavanju protestantskoga raskola. Sjetimo se samo velikih svetaca kao što su Ignacije Lojolski, Ivan od Križa, Terezija od Isusa (Avilska) i drugi. U tom kontekstu moramo promatrati i život i djelo sv. Maravillas od Isusa.

Sada bi, međutim, netko mogao iznijeti primjedbu da je od 16. stoljeća prošlo pet stotina godina. To je točno, ali je točno i to da u povijesti Španjolske postoji vrlo prepoznatljiva crta vjernosti i svetosti koja nikada nije prekinuta. Ta se tradicija održala i provukla kroz velika događanja 19. i 20. stoljeća. I mi smo imali svoje prosvjetiteljstvo. Imali smo i svoje liberalne revolucije. Morali smo proživjeti i eksperimente marksizma i lenjinizma. A imali smo i silno krvav građanski rat, nakon kojega smo opet morali prolaziti kroz nimalo lake procese. U svemu tome i unatoč tome, naša se katolička tradicija u bitnome održala. A u nekim je razdobljima imala i svoje vrlo žive i misionarskim duhom prožete uzlete.

Kad govorimo sv Maravillas, ne možemo ne spomenuti sv. Tereziju Avilsku…

Sv. Terezija Avilska doista je lik od svjetskoga značenja. Sv. Ivan Pavao II. je 1. studenoga 1982. u Avili rekao da je riječ o ženi koja je vjerojatno najviše ljubila Isusa u čitavoj povijesti Crkve, jasno ako izuzmemo Isusovu Majku, Mariju. Njezin je kasniji utjecaj bio enorman: mnoge ženske družbe nose njezino ime, ne samo u Španjolskoj, nego i u čitavoj Europi i svijetu. A njezini su spisi postali dio svjetske književnosti. Ako o njoj govorimo iz perspektive „apostolskoga zračenja”, teško da postoji žena u povijesti Crkve koja je imala tako velik utjecaj.

U povijesti Španjolske imamo više svetih žena. No kad je riječ o 20. stoljeću, u toj lepezi sv. Maravillas zauzima važno mjesto zbog svoje - kao što je rečeno - povezanosti s Drugim vatikanskim koncilom.

This article is from: