Issuu on Google+

SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

List Učeničkog doma Virovitica školska godina 2008/2009. broj 11

1


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Prošle godine je bilo nešto manje maturanata ne go proteklih desetak godina. I oni su uz prigodni progra m na kojem su bili njihove koleg e, profesori, prijatelji, rodite lji i drugi otisn uli se u novi, nepo znati život. Prikazana su do stignuća te školske godine, ravnatelj Stjep an Brlas je podijeli o prigodne nagrade ne samo maturantima nego i drugima zaslužnima i pr i tome se osvrnuo na rad i uspjehe u toj školskoj go dini.

maturanti 2008/2009.

2

SoN


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Uvodna riječ

Ove godine naše novine su ušle u još jedno svoje desetljeće i ispraćaju još jednu generaciju maturanata i ekipu koja je bar u svojoj prvoj, drugoj i djelomično trećoj godini dala najviše za novine. One polako postaju tradicija u našem malom domu u kojem su dio svoje mladosti odrastali sadašnji maturanti, njihovi stariji braće ili sestre, pa ponekad i roditelji. Tko je bio najaktivniji proteklih godina u novinama možete vidjeti ako pogledate pregled prošlih deset brojeva novina na našoj internetskoj stranici ili u ovom broju. Sestre Martina i Nikolina Milković i Sandra Frljević, Ivana Đurasek, Rada Bjelčević, Helena Marijan i svi drugi, oni su koji će napraviti još bolje novine u idućoj godini. Puno se toga desilo u proteklih desetak godina, pa i ove godine kad smo dobili nove pločice na hodniku i na stepenicama, nove uređaje i opremu u kuhinju, novu praonicu rublja, novi i po mnogo čemu ograničavajući kućni red, više zabave u samom domu, zakonsku zabranu pušenja, nove kompjutore, a napokon je djelomično popravljen naš digitalni fotoaparat, prošle godine naše novine su zainteresirani mogli dobiti na državnoj domijadi iz ruku gđe. Suzane, naši fotografi išli su prvi put u novom tisućljeću na regionalnu domijadu sa svojim fotkama... U svemu je zaslužan i naš ravnatelj Stjepan (iako ga ponekad češće treba podsjećati kad nešto trebamo, jer zbog obaveza zaboravi …). Iako naše novine nisu javno glasilo, pa nemaju svoj novinarski identifikacijski broj, niti formalno „odgovornog urednika“ na čijem se mjestu obično upisuju ravnatelji, smatrali smo da je ravnatelju mjestu u „impresumu“, pa već nekoliko brojeva je i on dio tima koji se

spominje. Puno je pomogao kod odabiranja tiskare i odobravao je skoro sve naše zahtjeve i želje o povećanju broja stranica novina ili stranica u boji, omogućio nam slobodu rada, podržao nas u ideji pokretanja interneta, omogućavao nam nabavku kompjutora ili foto-opreme i radio sve što bi svaki dobar ravnatelj radio osiguravajući rad novinarske grupe. Ne ulizujemo se. Govorimo realno. Ovo ističem posebno zato što naše novine nisu kao ostale školske novine, novine koje se tiskaju za Lidrano. Te novine obuhvaćaju kalendarsku godinu, tiska se u boji nekoliko primjeraka koji se šalju na natjecanje, a ostali primjerci za učenike se tiskaju u crno-bijeloj tehnici ili se uopće ne tiskaju. Naše novine nisu novine za natjecanja, iako vjerujemo da bi zauzele visoko mjesto po kvaliteti radova i izrade. Naše novine su dio nas, uspomena maturantima i svima ostalima na dom i život koji su ovdje proveli tri ili četiri godine. Njih se sjećaju i novi učenici koji su ih kod kuće prelistavali uz svoje starije braće ili sestre. One govore o događajima, razmišljanjima, govore o radnicima u Domu, govore riječju i slikom o svemu što se dešava i proživljava u Domu. Od ove godine uz razgovore s odgajateljima i zaposlenicima uvodimo i stranicu gdje su prikazani zaposlenici u trenutku kada dobivaju priznanja za svoj višegodišnji rad ili za odlazak u mirovinu ili bilo koji novi događaj kao što je odlazak naše kuharice Tatjane na mjesto ekonoma, zapošljavanje novih kuhara, odlazak u mirovinu dvoje, troje radnika i druge aktualnosti. I ove godine novinarska grupa sastojala se od onih koji su dolazili na svaki sastanak i od onih koji su surađivali („ja neću dolaziti, ali

Župan posjetio Učenički dom Virovitičko - podravski župan Tomislav Tolušić u sklopu akcije Županije na podizanju kvalitete obrazovanja u osnovnom i srednjem obrazovanju posjetio je početkom listopada Učenički dom Virovitica. Župan Tolušić obišao je prostore Učeničkog doma u pratnji domaćina ravnatelja Stjepana Brlasa, predsjednice Domskog odbora Suzane Sokele i člana Domskog odbora i sindikalnog povjerenika Staniše Žarkovića, prostore na kojima će se graditi nova školska sportska dvorana osnovne škole Vladimira Nazora, Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju i podzemne garaže za ove objekte. Novi objekti nalaze se neposredno uz Učenički dom, a veći dio svog zemljišta za nove objekte uz suglasnost županije ustupio je Učenički dom . S Učeničkim domom kao ustanovom srednjoškolskog obrazovanja u kojoj sada živi i radi oko sto i deset učenici iz svih dijelova Virovitičko - podravske

nešto ću napisati“). Drugi su više „uređivali“ svoje “facebook” nego novine. Dobro i to je moda, potreba i „samoreklama“. Zidne novine zbog manje tekstova kao i zbog kvara fotoaparata bile su malo siromašnije, a Internet stranice sporije su se mijenjale, jer ovaj vaš voditelj zbog preopterećenosti poslom doslovno nije stigao sve. Grupa se sastojala i od naših računalnih tehničara koji su okupljeni u grupu pomoći starijih mlađima i povremenom održavanju računala (tu je i Matija Šafar koji je šumar, ali interes su mu kompjutori). Ove godine postepeno smo mijenjali generaciju novinara, poučavali nove koji su to htjeli i tražili nove autore za sve, a od iduće godine očekujemo da ponovo sve krene još bolje, s više energije. Vaši Ana Đuzel Anči- urednica Ivana Pavlic - urednica fotografije Kristina Horvat – urednica interneta Vojo Božić –voditelj novinarske grupe Fotke: urednice - Ana Đuzel, Kristina Horvat i Ivana Pavlic. Najaktivnije novinarke - Martina, Sandra i Nikolina

županije, te drugih županija koji pohađaju sve srednje škole u Virovitici, župana Tolušića upoznao je ravnatelj Stjepan Brlas. Domaćini su izrazili zadovoljstvo i zahvalnost gospodinu Tolušiću koji je kao prvi Virovitičko-podravski župan posjetio učenički dom sa namjerom da se upozna s radom i problemima u ovoj ustanovi koja u Virovitici djeluje od početka pedesetih godina prošlog stoljeća, a prema nekim naznakama i ranije U razgovorima je naglašena važna uloga Učeničkog doma za razvoj školstva u gradu i županiji općenito, te istaknuta nužnost izgradnje novog objekta doma, koji se zbog navedenih izgradnji dvorane i škole više ne može širiti ili nadograđivati na postojećem prostoru. Pri tom je zaključeno da se sa gradom pronađe nova lokacija, te da se pokrenu postupci izrade idejnih rješenja i izgradnje prema novim pedagoškim standardima, vjerojatno uz većinu virovitičkih srednjih škola.

3


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Prvi susret

Već nekoliko godina osoblje Učeničkog doma, odgajatelji na čelu s ravnateljem dočekuje nove učenike i njihove roditelje prilikom prvog dolaska u dom. Pri tome se ravnatelj obraća učenicima i roditeljima prigodnim riječima upoznajući učenike i roditelje sa onim što ih očekuje od prvog dana pa nadalje, upoznaje ih s odgajateljima

Učenici u posjet likovnoj koloniji

4

Skupina učenika iz Učeničkog doma Virovitica posjetila je sredinom rujna Likovnu koloniju Udruge Ilirskog zmaja u Jasenašu, naselju nedaleko Virovitice. Cilj ove posjete je da se učenici koji imaju smisla za likovnu umjetnosti upoznaju sa studentima završnih godina Akademije i njihovim radovima.

i odgovara na pitanja roditelja. Neki su već upoznati sa životom u domu kao što je Dominik Jurmanović kojeg je uz oca dopratila starija sestra, studentica četvrte godine biologije i kemije, koja je srednju školu uspješno završila u Virovitici stanujući u Domu, zatim sestre Sanja i Tanja Kranjec, Igor Kotoran, te drugi čije su sestre ili braća, drugi rođaci ili susjedi jednom boravili u našem učeničkom domu. U domu imamo i

U koloniji sudjeluju mladi slikari i kipari, studenti zagrebačke Likovne akademije koji se ove godine okupljaju i rade pod radnom temom „Gdje žive divlje svinje“. Oni žele skrenuti pažnju na velike prednosti koje ima ovo selo sa svojom netaknutom prirodom u odnosu na grad. Sudionici kolonije smješteni su u Mjesnom domu u Jasenašu a spavaju u vrećama za spavanje te tako uživaju u vrijednostima jednostavnog života. Učenike našeg Doma zanimalo je kako radovi nastaju i kako se umjetnici osjećaju u ovoj sredini. Učenike je vodio odgajatelj Staniša Žarković koji je organizirao ovaj posjet likovnoj koloniji.

Naviknuti se na nove ljude, hranu koja nije k a o mamina, novu okolinu, da sobu dijelim sa više ljudi izgledalo mi je prvih dana kao nešto novo, pa prema tome i najteže u dosadašnjem životu. Iako roditelje formalno zamjenjuju odgajatelji, prijatelji, a za poneki savjet ipak na

Foto: Sandra Frljević

sada braće i sestara kao što su Ivona i Matija Šafar, Mario i Ruža Kovčalija, blizanci Tonc koje je teško razlikovati, sestre Sandra i Sanja Magenheim ili drugi učenici koji su bratići i sestrične. Uz pomoć prijatelja i obitelji, i informacija koje su već dobili, starijih učenika ili odgajatelja novi učenici su se vrlo brzo već u prvom tjednu priviknuli na veći dio života u Domu.

Napokon i ja u Domu Došla je još jedna školska godina. Ovaj put malo drugačija. Prvo prvi put krećem u srednju školu, zatim odlazim u novu sredinu. Drugi ljudi, sve nešto novo za mene, osim moje drage sestrice Tine s kojom ću se opet moći sa zadovoljstvom ponovo prepirati. Ovdje u domu puno mi je pomoglo to što osim sestre znam neke učenike, pa mi je lakše pa mi je lakše preživljavati iz dana u dan. Zasad mi je u domu super i nadam se da će tako i ostati. Ekipa je super, a i hrana je ok iako nije kao „mamina kuhinja“, meni je u redu. Srednja škola za mene je novi početak, novo iskustvo,

kraju pitamo roditelje za koje smo do sada bili toliko v e z a n i . Mnogima navikavanje ide dobro dok nekim učenicima fali ona privatnost, tišina, mir vlastitog doma. I meni nedostaje. Nedostaje me i blacky, tj. moj kompjutor na kojem imam hrpu filmova koje još trebam pogledati. Fali mi i starija sestra da se možemo bratski svađati. Po običaju. A ta domska hrana. Svi kažu da je odvratna. Meni

malo dalje od roditelja i starih frendova. Jako mi je bilo teško što sam ostavila svoju obitelj, staro društvo, dečka (ima drugih!) i sredinu u kojoj sam odrasla, ali to mi je samo jedno iskustvo više. Mogu naučiti kako da se snađem sama da mogu dalje u životu živjeti samostalno i donositi svoje odluke, bez miješanja staraca. Ljudi pa ja već imam petnaest godina. Nadam se da će mi ove četiri godine u domu proći super i zabavno jer to želim i mislim da ću uspjeti u tome. I naravno, završiti školu. Nina (Nikolina Milković), 1a, ekonomske

je uglavnom dobra, samo da nema graha, ono nešto crveno, tekuće, mahune,... One dobre stvari kuharice uvijek prave vikendom kad me nema. Promjena škole otežava sve što mi se sada dešava. Programi su odvratno teži, a još uz to ih predaju neki strogi profesori. Najedanput se promijenilo sve. Moram odjedanput više učiti i raditi neke stvari koje nisam do sada radio, na primjer redovno spremanje kreveta ili sobe. No, ipak ovdje sam došao zbog škole, imam stare prijatelje iz bivše škole, upoznao sam nove, polako se privikavam na život u domu. Svaki dan postaje sve ispunjeniji novim događajima bilo u školi ili u domu. Mislav Peić, 1. raz kat.kl. gimnazije


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

a j i c a t p a d A Adaptacija - kako je doživio Mislav

Dobio sam zadatak da vam pobliže objasnim što se dogodilo toga dana u dvorani na radionici o adaptacija. Bilo je svega! Ali prvo vam moram reći da je radionicu organizirala odg. Suzana Sokele, a program su osmislile Sandra Frljević i Martina Milković. Program je počeo tek nakon što su odg. Suzana i odg. Staniša smirili svu tu silnu i bučnu svjetinu. Kada je tišina stupila na snagu započela prezentacija. Sastojala od više zadataka i vježbi za upoznavanje drugih ljudi, ali i bolje upoznavanje sebe samoga. Prvim zadatkom krenula su predstavljanja i upoznavanja, nešto smo saznali o drugim ljudima. Koliko ima imenjaka u domu! Neki su nam rekli kako su dobili svoja imena i ko’ im je dao. Tada smo došli do slasnog dijela, odg. Suzana svima nam je podijelila čokoladice „životinjsko carstvo“, ali nismo samo jeli, dobivenu sličicu u čokoladici morali smo opisati svojem prijatelju, a kasnije su nam rekli da je taj opis sličan nama. Zadnji je zadatak bio najzanimljiviji, slaganjem životinja po redu otkrivali smo što nam je važno u životu. Prezentacijom sam upoznao mnogo zanimljivih osoba, saznao puno novih stvari i što je najvažnije zabavio se! Mislav Peić 1. razred KKG

Adaptacija pogled iskusne, starije učenice

Adaptacija u Ivaninim očima

Još jedna radionica koja je održana početkom školske godine za sve nove i poneke stare učenike u domu. Radionicu su vodili gospođa Suzy i gospodin Stanky, te učenice Sandra (Frljević) i Martina (Milković). Sandra i Martina napravile su prezentaciju na temu adaptacije. Skupilo se tu dosta novih učenika, tj. fazana i nešto starih koji su u domu kuhani i pečeni i koji su se adaptirali na kvadrat. Uglavnom. Za podršku novim kolegama ne smeta njihov dolazak. Takvo je bilo i moje razmišljanje, jer nisam prošlih godina propustila niti jednu adaptaciju. Mislim radionicu. I ovaj put došla sam s veseljem da mogu, po običaju puno pričati o svojim bogatim iskustvima… Na početku radionice svi su bili sretni. Pa vidjeli su čokoladice „Životinjsko carstvo“. Sandra i Martina su počele svoju prezentaciju nakon kraćeg uvoda voditelja-odgajatelja. Sve u svemu Sandra i Matina su napravile odličnu prezentaciju. Ali organizacija baš nije bila dobra. Svi su pričali u glas, nitko nikog nije slušao,…A na kraju kad je nastala blažena tišina odgajatelji nisu dali starijim učenicima da kažu svoja iskustva mlađima. Dio starijih je na pola radionice otišao, jer kakva korist od te radionice kad se novim učenicima nisu mogla reći iskustva. Pa sad kako su novi učenici adaptirani, nemam pojma. Meni se osobno ova radionica nije svidjela. Kakva korist od pričanja povijesti svog imena, a ono što treba ostaje zaboravljeno. Da sam kojim slučajem prva godina pitala bih se što je to adaptacija, jer me radionica nije naučila.

Evo ovako…Govorila bih malo o adaptaciji. Kao i svakog puta okupila nas je naša draga odgajateljica Suzana. Bilo je sve super…Imali smo prezentaciju iz koje smo dobili niz korisnih savjeta, par pravila ponašanja, kućni red…Čak smo dobili i čokoladice. U čokoladicama smo dobili različite životinje. Opisivali smo ih…Nismo znali da smo tim opisima govorili zapravo o sebi. O našim osobinama, našim manama i svemu pozitivnom ili negativnom o nama… Tada su nas gosp. Odgajateljice zamolile da kažemo nešto pozitivno i nešto negativno o domu, o onome što nas smeta. O onome što nas uveseljava i što nas čini sretnima. Raspravljali smo o tom svemu, malo su se neki ljutili i govorili da nismo u pravu…. Ali mi prva godina valjda znamo što nas čini sretnima, tužnima… Mnogi su našli prijatelje ovdje. Pa tako i ja. Meni je ovdje lijepo. Osjećam kao da mi je ovo drugi dom….Iako mi nedostaju moji prijatelji, obitelj, nedostaje mi mnogo toga što me činilo sretnom…. Iako mi je u Domu lijepo i već sam se naviknula ili kako se to kaže - adaptirala ima nekih stvari koje mene i moje cimerice i prijatelje iz prve godine smetaju. Mnogima smeta ulaženje u naše sobe bez kucanja i pitanja, neka ponašanja starijih prema nama novima ovih prvih dana… Nismo navikli i smeta nas buka i glasno slušanje glazbe za vrijeme učenja, preko dana ili spavanja uvečer. Možda ćemo tokom godine kao i svi ostali se naviknuti na novu sredinu i ponašati se kao ostali pa ćemo i mi nekom biti neobični i smetati? Ipak sve u svemu, meni je super u domu.

Ana Đuzel Anči

Ivana ��urasek, 1. K.K. gimnazija

5


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Radionica o spolnosti Pomalo iznenada, nenajavljeno, ali naši novinari su uvijek spremni, održana je radionica o spolnosti na kojoj je kao i svake godine bio kao stručnjak nazočan ginekolog dr. Josip Tonković. Na naše iznenađenje, mislim nas cura, na radionicu su došli i dečki. Jedni što su ih cure „primorale“, a drugi možda i zbog znatiželje. Ali to je dobro da i dečki preuzmu svoj dio odgovornosti. Možda se neki i od njih opredijeli za zanimanje

ginekologa iako su većinom šumari, a šuma je sve manje… Malo se brinem… Ove godine je dr. Tonković malo ispitao naše znanje o našem tijelu i spolnosti, te o poznavanju spolnih bolesti, a to je potaklo i druge da postavljaju pitanja našem gostu. Odgovori su bili glasni, jasni i spretni. Mnogi su saznali po prvi put da uzročnici pojedinih bolesti mogu biti normalni stanovnici našeg tijela (kao uzročnici nekih upala) ili mogu

6

živjeti u njemu da nismo svjesni da smo ga dobili od neke jednom drage osobe koja možda isto nije znala da je prijenosnik. Na početku radionice dobili smo po kocku šećera koja je naravno bila slatka i brzo se otopila i pokazala nam da sve što je lijepo i slatko brzo prolazi. Pa možda i ljubav, zanesenost drugim spolom i tako pokazano da ne trebamo nepromišljeno činiti neke korake u životu. Zbog mogućih spolnih bolesti ili bolesti koje se mogu prenijeti spolnim odnosom putem spolnih organa demonstrirano je stavljanje kondoma na bananu. To obično rade naše medicinarke ili iskusnije djevojke koje imaju duže ljubavne veze. Ova demonstracija na kojoj su se neki smijuljili i šalili potaknula je pitanja. Prošlih godina poneke su cure bile otvorenije i pitale direktno što njih i druge zanima. Obično su to opet bile medicinarke kojima je to i struka, a drugi su svoja pitanja davali pismeno, a naš gost uvijek pažljivo i strpljivo i profesionalno odgovarao. Ovaj put su pitanja postavljana otvoreno i odgovarano je otvoreno. Radionica je trajala oko sat vremena i po mojem mišljenju isplatilo se izdvojiti toliko vremena za korisnu i poučnu radionicu. Život može biti lijep i sladak kao kocka šećera, ali on je i pun rizika. Zato se moramo zaštititi i od bolesti i od neželjene trudnoće i biti odgovorni u našim međuspolnim odnosima. Moramo biti odgovorni. Tekst: Rada Bjelčević, Foto: Sandra Frljević

Ogledalo, ogledalce, reci meni… Ogledalo, ogledalce…puno puta se želim na ogledalu vidjeti savršeno, bez bubuljica, ostataka burne večeri (dugotrajnijeg učenja!), bez onih bora kad se nasmijem. Zašto mi žene moramo biti savršene? (mislim, jesmo u odnosu na dečke, ali….) No, ništa nije nepopravljivo i se može dovesti u red. Zato je u naš mali domček u organizaciji gospođe Snježane došla jedna jako dobra i simpatična, mislim još uvijek gospodična Vesna i pokazala meni i drugim curama kako da se učinimo ljepšima, pa i sretnijima u par koraka. Ženskom dijelu doma ta simpatična „teta“ vižazistica pokazala je kako se čupaju obrve. Nekoliko cura se prijavilo da isprobaju kako je to kad im netko drugi čupa obrve. Rada iz sobe 16. izrazila je želju da bude

model za šminkanje. moja ocjena : wow …predobro. Zatim je Kristina Horvat sređivala nokte… I tako smo dobile puno korisnih savijeta o higijeni kože, posebno pravilnom čišćenju i njezi lica, o upotrebi kozmetike, vlasišta, nokata i kao gratis (dar) dobile smo reklamne probne testere, kremice i mirisne sapune od poznatih kozmetičkih kuća… (dar „Ljekarne Novoselac“). Svi su otišli lijepi i sretni sa radionice koja je cure potaknula da se nastave šminkati, pa su moje cimerice iz sobe 16 nastavile se šminkati, čupkati obrve, mazati se svakojakim kremicama… Bravo cimerice! Učinite da budete ljepše sebi, suprotnom spolu i nama u sobi. tekst i foto: Sandra Frljević


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Radionica: igrom do znanja U našem domu u srijedu 17.9.2008 održala se radionica „Igrom do znanja“ na temu ponašanja za stolom. Bilo nas je tu oko četrdesetak što iz druge godine, što onih starijih. Vodila ju je naša medicinska sestra Snježana koju naravno svi znaju. Pokazala nam je kako držati i upotrebljavati pravilno pribor za jelo i ponašati se za stolom (što je za neke stvarno bilo potrebno), kako servirati stol, te s tim povezane radnje. Gospođa nam je sve precizno pokazala pa

smo ipak nešto novo i naučili. Na radionici je bila i gospođa Ivana sa sinom Gabrijelom kojeg su Sandra i Martina pomno čuvale. Uvijek ima izuzetaka tako i na ovoj radionici pa su pojedinci bili malo živahniji nego što su trebali biti. Sve u svemu na radionici je bilo super i svi smo se zabavljali pa se nadam da će još biti takvih radionica Tekst: Nikolina Milković Foto: Ivana Pavlic

7

Radionicu na temu učenja održao je gospodin Vojo, prvo za djevojke, a zatim za mladiće prve godine. Dobro, u tim grupama nisu bile osobe jednog spola i nisu bili samo učenici prve godine. Bilo je tu zainteresiranih učenika i druge, treće i četvrte godine. Radionica je bila napravljena u obliku prezentacije, ali ne obične već s glazbom koju mi mladi volimo, zatim s animacijom i podlogama u različitim bojama. Sve je to bilo u funkciji učenja kako se uči.Bilo je dosta primjera odgovora iz ankete koja je napravljena pola mjeseca prije ove radionice. Dobro meni je kao i ostalima glazba bila na uživanje …i sa dosta korisnih podataka uz još bolje

Učenje

pjesme.Kad čujem pjesmu sjetim se savjeta za učenje…Bilo je dosta korisnih savjeta i znam tko god se pridržava toga neće mu biti „gusto“ na kraju školske godine…Ja sam bila oduševljena jer je to prva radionica na kojoj sam bila, a da je praćena dobrom glazbom. Ipak što se tiče metoda učenja, ja kao maturantica ostajem pri svojoj , već naviknutoj metodi. Tako mi je najbolje… Do idućeg pisanja budite mi zdravi, dobri, lijepi, pametni naravno učite da prođete godinu bez popravaka i drugih problema ili da ne daj bože padnete godinu. Nije ugodno. Ipak govorim sve iz vlastitog iskustva. Ana Đuzel Anči Foto: Ivana Pavlic


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

8

Y T R A P N E E W O L L E H A V E D N BU

Četvrtak, kod nas se sve u priredbe odvijaju uglavnom četvrtkom, a sada je bio 30. listopad 2008., a u našem domu glavna senzacija dana bio je ‘’Hellowen party’’. Svi su razmišljali u što da se maskiraju i da li da se uopće maskiraju, jedni su rezbarili bundeve, drugi su bili u žiriju, tj. ocjenjivali, a neki su si priuštili to da budu publika koja bodri naše natjecatelje. U pravljenju bundeva najbolje su bile Sandrine cimerice, a usto Martinine susjede, Rada Bjelčević i Ivana Đurasek iz 16-ice koje su se vraški potrudile da njihova bundeva bude najbolja što su to i zaslužile. Drugo mjesto zauzela je bundeva koju je pomno radio naš Mislav Peić iz sobe

5, dok je treće, ali ne i manje vrijedno mjesto i djelo zauzela Marija Zec koja je također uživala u pravljenju svoje bundeve. Neki su si dali malo više truda i mašte i usudili su se da umjesto bundeva pripreme sebe za nadolazeću Noć vještica. Prvo mjesto zauzela je Ivona Jurić kao doktorica s njezinim urnebesno smiješnim skečom pri kojem su joj pripomogli Živko Marković i Goran Štraleger. Drugo mjesto dobili su Kristijan --- (novi pa nismo zapamtile prezime) i Matija Rajninger koji su se maskirali u bandita i kurvu. A treće mjesto zauzele smo nas dvije kao mumije koje su bile omotane u drevne staroegipatske

plahte za mumificiranje (iliti u našem domu skupocjeni i vrlo traženi materijal – WC papir). Sve u svemu poslije priredbe bio je vrlo žuđeni party. Bilo je grickalica, soka, glazbe i plesača koji su vješto pokazali i dokazali svoj umjetnički talent. U 22:00 party je bio zbog kućnog reda završen. Nadamo se da smo vam uspjeli približiti i dočarati atmosferu uoči Noći vještica u našem dragom domu!!! Martina Milković 3.d hot.tur.com. & Sandra Frljević 2.a opće gimnazije P.P. Virovitica


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

a l o k i Sv. N 9

Dragi Sv. Nikola Ja bi da mi doneseš jednu veeeeliku čokoladu, milku ak možeš, znaš… Nemoj mi nosit šibu kad znam da ju nisam zaslužila! Da, i htjela bi upoznati Krampusa. Čula sam da je OK tip. Iiiii…da ne kužim zašt ti ne dođeš više puta godišnje, neg samo jednom? Nisi fer! Nekima se i više puta godišnje jede čokolada! Hoću ti reć samo da sam cijele godine bila jaaaaako dobra….pitaj odgajatelje! To ti je to…I da te upozorim, kad budeš dolazio kod nas u Viroviticu dobro se obuci…neki dan sam vidila pingvina u parku i po tom sam zaključila da je zima…u biti samo mi donesi čokoladu i ja ću bit sretna! Kissy-kissy od Sanje (Magenheim)


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Razgovor s povodom – odgajatelj Željko Srnak

Prosvjeta u krvi Željko Srnak ove godine navršava 40 godina rada u prosvjetnoj struci. Jedan je od najviše cijenjenih odgajatelja u Učeničkom domu, pa je u anketi učenika 2007. godine 52 posto anketiranih izjavilo da je naš gospodin Željko odgajatelj s najvećim autoritetom u domu, odgajateljem kojeg najviše učenici poštuju. To pokazuju i brojna priznanja učenika, navedimo samo simbolične darove maturanata 2005. ili 2006. godine kada je dobio hajdukovu majicu kojoj se jako obradovao. Radovao se on s nama na našim pobjedama na domijadama ili svakodnevnim našim pobjedama u školi ili životu. Bivši učenici ga često pozdravljaju preko interneta ili osobno, a često su se poistovjećivali nazivajući se „željkova grupa“u raznim varijantama. Gospodin Željko je i naš odgajatelj u ove četiri godine i puno smo mu zahvalne na povjerenju koje je imao u nas. Ali dosta naše priče. Evo što smo ga pitale i što nam je odgovorio u ovom razgovoru s povodom.

Željko: Završio sam Pedagošku akademiju za nastavnika tjelesnog odgoja i biologije. SoN: Zašto ste izabrali baš prosvjetu, odnosno rad u školstvu i da li biste opet izabrali ovo zanimanje kada bi mogli birati?

10

SoN: Koje je bilo prvo radno iskustvo prije četrdesetak godina? Željko: Moje prvo radno iskustvo je bilo još dok sam bio apsolvent i radio sam u tadašnjoj osnovnoj školi Ive Lole Ribara. SoN: Koju ste školu, odnosno fakultet završili?

Željko: Prije svega volim raditi s djecom, mladima. A i moji roditelji su bili prosvjetni radnici. Ta tradicija se nastavila, jer mi je supruga također prosvjetna radnica. Prosvjetni radnici su mi sin, snaha i zet, pa se ova tradicija nastavlja. Kada bih ponovo birao izabrao bih isto zanimanje, ali bih ipak ostao raditi u školi jer volim svoju struku (sport i biologija, što je vrlo blisko). SoN: Kada vam je bilo lakše raditi s mladima. Na početku karijere ili sada? Željko: Kad sam bio mlad onda sam još sve otkrivao i upoznavao djecu, bio sam željan novosti i sticao sam iskustva, vremenom ta iskustva i znanja uđu ti pod kožu i radiš dalje i život ide dalje.

SoN: Što vam je najljepše u radu s mladima i da li ste se razočarali u njima? Željko: Volim kad vidim da su djeca sretna i zadovoljna i kad postižu određene rezultate u životu. Sa djecom se nisam nikada razočarao. Zapravo sve je to dio posla i kad poznaješ djecu onda je lijepo kad možeš pomoći onima koji imaju razne poteškoće bilo da je riječ o učenju ili nekim osobnim problemima. Drago mi je da mogu pomoći, a pri tome nemam neke posebne simpatije za nekog učenika i ne odvajam jedne od drugih. Svi ste vi jednaki. Dobro neka su djeca otvorenija, neki su osjetljiviji i drugačije reagiraju kao ti Kristina kad sam ti rekao „dobro“ za prvu jedinicu. Tebi je to bio šok, jer si naviknula na dobro, a život nije samo dobar. A recimo Pavlicka bi drugačije reagirala. Svi ste vi jednaki, a ipak pomalo različiti i svi vi se razvijate i učite životu kao što smo i mi nekada. SoN: Poznato Vam je da Vas često pozdravljaju bivši učenici. Da li Vam je drago? Željko: Posebno mi je drago. To je samo dokaz da sam postizao cilj koji sam si zacrtao, tj. da završe školu, da nastave studij, da se zaposle, stvore

obitelj,... Samo kad se sjetim nekih bivših učenika o čijim sam vam iskustvima i borbi u životu već pričao. (na odgojnoj skupini, op.autora). SoN: Mi smo maturantice i ove godine odlazimo. I Vi planirate u mirovinu. Što dalje? Željko: Teško je, posebno dirljivo kad maturanti odlaze jer smo se svi ipak povezali ove četiri godine. Prisjetim se tih odlazaka u školu ili dolazaka iz nje, svih onih svakodnevnih doživljaja,...A na mirovinu ću se lako naviknuti. Već imam neke planove... Razgovarale: Ivana Pavlic i Kristina Horvat Foto: arhiv novinarske grupe


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Domski djelatnici Od ovog broja odlučili smo malo više pozornosti dati i događajima koje obilježavaju svi zaposleni, a o kojima učenici nisu upoznati. Kako su ovo novine cijelog našeg doma, one su i novine o zaposlenima u domu. Stručna usavršavanja ili seminari su događaji koje bar jednom godišnje moraju proći svi odgajatelji, medicinska sestra i ravnatelj, a što učenici osjete kroz dio rada kroz radionice ili sastanke odgojnih skupina tu su. Takav je na primjer aktiv odgajatelja u Bjelovaru gdje se skupe svi oni koji uglavnom sudjeluju na regionalnoj domijadi - odgajatelji tih domova, pa i neki drugi. Zatim su tu ljetne i zimske škole, ove godine i tečaj za rad na računalima i drugo. (Jadni naši odgajatelji moraju i oni u školu, a neki nisu ni prošli sve ispite, tj. Dobili su jedinice i moraju ponovo…morat ćemo im dati instrukcije). Svake godine između Božića i Nove godine organizira se druženje djelatnika i bivših djelatnika Učeničkog doma

Virovitica gdje se uz slavljeničku zakusku u organizaciji sindikalne podružnice uručuju i obilježavaju pojedini događaji značajni za zaposlene u domu. To vam je ono kad dobivaju nagrade za pet, deset, dvadeset itd. godina rada ili kad se ispraćaju u mirovinu kojoj se ove godine nada i veseli naš dragi odgajatelj Željko Srnak. Evo dobili smo podatke od naše drage Nadie Korotaj, kod koje idemo plaćati račune ili po neki papir kad nam zatreba, a zaposleni po liste od plaća, koja radi puno toga i od ove godine se ponovila s računalom za lakši rad i evidenciju svega. Dakle od nje smo dobili slijedeće podatke od prošle školske do kraja ove kalendarske godine. Kao što smo primijetili u mirovinu nam je otišla naša čistačica Jelka Abalić (14.9.1981. - 1.10.2007. godine), zatim naš ekonom Stjepan Ribić (koji je radio od 1. 3.1966. do 30.12.2007. godine, te kuharica Jerbić Barica koja je radila od 6.2.1978. do 31.12.2008. godine. Na

mjesto čistačice došla je čistačica koja je bila tada na zamjeni naša Blaženka Grizelj, na mjesto ekonoma prelazi kuharica Tatjana Kauf. Na nova mjesta kuhara prvo dolazi Josipa Vida, a zatim i kuhar Miroslav Nater. Jubilarne nagrade u 2007. godini dobili su Snežana Brkić i Josip Hradzira za po 35 godina rada. Jubilarne nagrade u 2008. godini primili su Željko Srnak za 40 godina rada u prosvjeti, Barica Jerbić i Kata Sinjaković za po 30 godina rada,Staniša Žarković za 20 godina rada, te Ivana Štetić za 5 godina rada. Njima su prigodnim riječima čestitali ravnatelj Stjepan Brlas i sindikalni povjerenik Staniša Žarković. Jubilarne nagrade u 2009. godini trebali bi dobiti Nadia Korotaj za 40 godina rada, Ljerka Tesari za 30 godina rada, Vojo Božić za 10 godina rada (samo u Učeničkom domu) i Dražen Jurković za 10 godina ukupnog rada u školstvu (5 godina u Domu). SoN

11


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Razgovor s povodom novi kuhar - Miroslav Nater

Osmjeh je najvažniji

12

U naš dom je nakon premještanja kuhara i odlazaka u mirovinu došao novi kuhar. I to muški. Do sada smo imale samo kuharice. Miroslav Nater završio je osnovnu školu Vladimir Nazor s odličnim uspjehom i poželio završiti kuharstvo. Nakon deset godina rada u struci od čega u raznim lokalima, a zadnjih pet i pol godina u restoranu KTC u Virovitici, nakon što je prije tri godine položio i majstorski ispit i probao i šefovska mjesta, kaže da nije požalio što je izabrao baš ovo, kreativno zanimanje. - Radili ste na mjestima za odrasle i kako to da ste došli u Učenički dom? - Oženio sam se prije više od tri i pol godine i imamo curicu staru oko tri godine. Supruga je odgajateljica, ali u školi predaje glazbeni, a ja sam se zaželio mirnijeg života i da više vremena provedem sa obitelji. U slobodnom ugostiteljstvu

često radite bez odmora i po 36 sati kao što sam i sam radio, nisam imao slobodne vikende, često sam radio noću i slično. Ovdje je plaća manja, ali se zna radno vrijeme. - U domu ste sada oko tri mjeseca (u vrijeme razgovora) i možete li procijeniti koja je razlika raditi za odrasle i za mlade? - Nema velike razlike osim što su mladi ugodniji. U ugostiteljstvu ima i alkohola i često se zbog toga dešavaju konfliktne situacije. - Kako Vam se sviđa u našoj domskoj kuhinji? - Ovdje mi se sviđa što ravnatelj forsira nabavku vrhunskih i svježih namirnica kakve često nemaju ni najbolji restorani u okolici, odnosno Virovitici. S tim namirnicama je zadovoljstvo raditi jela. Pored toga kuhinja i cijeli prostor je

izuzetno čist i uredan. Jedino što je ovdje kuhar anoniman, nije izložen očima javnosti. Ali je ipak ugodno raditi.

dobro da predlažete ravnatelju što želite jesti i neka nabavi namirnice, a mi ćemo sve napraviti.

- Ovdje ste možda anonimni u jednom obliku, ali su djeva u ovih nekoliko mjeseci izuzetno dobro ocjenila vaše kuhanje i odnos prema njima.

- Kakva je kultura ponašanja za stolom?

- To mi zadovoljstvo.

naravno

čini

- Da li su učenici prema Vama bezobrazni? - Nisam imao neugodnih iskustava s učenicima. Ako je netko življi, a netko mirniji to je osobna karakteristika. - Jesu li učenici izbirljivi? - Jesu čak i više nego u restoranu gdje se plaća. Mladi više vole fast food ili brzu hranu. Nama to nije problem napraviti, ali nju ne treba stalno jesti jer nije zdrava. Bilo bi

- Ne bi vjerovali kako se neki odrasli ljudi koji imaju visoko mišljenje o sebi znaju loše ponašati za stolom. Zato vi mladi morate se učiti kulturnom ponašanju jer će vam u budućnosti možda trebati. - Što nam preporučujete? - Preporučujem da pitate što vas zanima, da se ne sukobljavate s kuharicama i drugima. Sa lijepim riječima i osmjehom može se puno postići. Sandra Frljević i Martina Milković

Uspomene….

Izgubljena sjena

U zagrljaju noći

Moj život se svaki da sve više ruši. Svaka najmanja sitnica me guši. Umirem, srce mi vene, A tuga nikako da ode od mene. Ostaju mi samo uspomene Na lijepe dane. A novo jutro i bolji dan nikako da svane… Boli me svaka pomisao na tebe, na nas Ali tko zna, možda se ja baš sutra uhvatim za neku slamku i pronađem spas. Moje oči se sklapaju, uskoro zauvijek odlaze, Jer tu sreću koju traže ovdje ne nalaze…. Ovu pjesmu za jednog prijatelja iz srca pišem, Voljet ću ga sve dok živim, smijem se i dišem!

Osjećam se kao stranac u noći, Kao klošar, lutalica bez obitelji u samoći. Želiš li znati zapravo tko sam ja… Ja sam samo pustinja potpuno prazna i pusta Ja nemam prijatelja, jer ništa dobro i lijepo, Ne znaju izgovoriti moja usta. Moji dani teku kako se sjete Ja nisam čovjek, žena, a ni dijete. Što sam zapravo, ako nisam čovjek, dijete ili žena? Zapravo znam tko sam, jedna izgubljena sjena….

Sinoć sam gledala zvijezde kako sjaje daleko u noći, Blistave su i prekrasne, podsjećaju me na tvoje oči. Kao dva plava bisera, dva ogledala duše… Kad se sretnu s mojima, s nogu me ruše. Onda lagano vjetar počne grane da njiše, Osjećam po hladnoći da nema te više. Ali s vjetrom u misli mi dolaziš, Napuštaš me, bez poljupca odlaziš. Ostaje samo u mraku sjena, Volim te,ali što mi to vrijedi kad od toga ostaje Jedna zaljubljena žena i hladna uspomena!

Ivana Đurasek


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

e j n a tov

Pu

13


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Božićna

14

Spušta se tiha noć mali Isus treba doć’. Svi radosno kitimo bor i slažemo se u mali zbor. Pjesmice njemu pjevamo i radosno ga očekujemo. Približava se ponoć prolazimo polako kroz tu svetu noć. Usput i pahulje padaju ceste i putiće zatrpavaju. Kroz taj bijeli pokrivač odjednom se čuje dječji plač. Rodio se on, mali u toj hladnoj štali. Radosnom viješću stiže anđelčić i zaželi svima sretan Božić.

Ivana Čupar Mrvica


Božić

SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Pokloni mi sebe za Božić Ne želim poklon od Djeda Mraza, Želim nešto bolje, nešto veće. To nije porculanska vaza Koja će u smeće. 15 Pokloni mi sebe za Božić. To će mi biti poklon najveći, Tako ćeš pridonijeti mojoj sreći. Pogledaj me svojim očima, Zagrli me u hladnim noćima. Pokloni mi sebe za Božić. Poljubi me slasno, Čak i poslije ponoći, kasno. Zagrli me svojim rukama čvrsto, Kao nekada kada je to bilo često. Pokloni mi sebe za Božić. Budi moj poklon, Zapakiraj mi sebe, Umjesto mede plišanog. Budi sa mnom do jutra ranog. Pokloni mi sebe za Božić. Dođi navečer kad zaspu svi, Da ostanemo sami ja i ti. Neka se moj poklon oživi, Neka se ne kaje i nikog ne krivi. Pokloni mi sebe za Božić. Helena Marijan, 3. A


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

5

17 22

1

11

1

16 15

7

3

18

19 16 14


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

maturanti 2008/2009. 20

8

23

12 13 10

21

17

4

9

6

2

1. Dejan Barišić 2. Dario Beniš 3. Jelena Bojčić 4. Anita Brandeis 5. Ana Đuzel 6. Slaven Hauskneht 7. Antonia Horvat 8. Kristina Horvat 9. Mateja Horvat 10. Denisa Isić 11. Dario Košorog 12. Dejan Kujavić 13. Ivana Pavlic 14. Monika Radonić 15. Davor Sedlaček 16. Saška Smolić 17. Ana Suzić 18. Ivona Šafar 19. Matija Šafar 20. Ivana Šuber t 21. Helena Švamberger 22. Angela Topalović 23. Dalibor Vondra

šumarski tehničar računalni tehničar (RTS) frizer frizer medicinska sestra hotelijer frizer medicinska sestra komercijalni tehničar šumarski tehničar automehaničar stolar medicinska sestra frizer šumarski tehničar frizer medicinska sestra frizer šumarski tehničar medicinska sestra medicinska sestra ekonomski tehničar šumarski tehničar


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

o v o n i t n e l a V 18

Valentinovo

Za ljubav nikad nije kasno. Nije bilo kasno ni što smo četiri dana kasnije obilježili ovaj za nas mlade, zaljubljene,...naročito što je poslije programa bio party. Iako većina u početku nije željela se „mučiti“ s nekim programom ipak se pokazalo da i ove nove generacije imaju malo mašte i ideja. I povodom tog dana napravili smo manje više uspješnu, malu priredbu za sve zaljubljene i one koji se tako osjećaju. Naše drage voditeljice ovoga su puta bile Ivana Čupar i Rada Bjelčević. Prvo su svoje ljubavne stihove dočarali Helena Švamberger („Ljubav“ koju je čitala Ivana Šubert), zatim Adrijana Palm sa pjesmom „Zaljubljena“ i Ivana Šubert sa pjesmom „Ljubav u stihu“. Bilo je zabavno kada smo u našem novom kvizu otkrivali koliko se poznaju ljubavni parovi. U kvizu su sudjelovali Ružica i Slaven, Marija i Živko, Ivona i Mario, Ivona i Branimir. Na žalost nisu svi parovi željeli sudjelovati u kvizu, a tako sam željela čuti koliko se poznaju. Sada moram to saznati drugim kanalima. Sve je pomno pratio i ocjenjivao domski žiri Ivan Džomba, Ivana Đurasek, Matija Rajninger i Kristina Horvat. Par koji se najbolje poznaje (bar u kvizu) bili su bili su Ivona i Branimir. Iako su se i ostali parovi dobro poznavali, ali ovo dvoje je pobijedilo za dlaku. U međuvremenu dok je žiri zbrajao rezultate sa karaokama nas je zabavio Živko Marković sa pjesmom M. Škore „Kuća na kraju sela“. Bilo je zabavno i zanimljivo. Publika je pripomogla Živku, zapjevala s njim, no nama to nije bilo dovoljno i željeli smo još pa su nas nastavile zabavljati Denisa Isić i Ivona Jurić. Slijedila je ljubavna pošta - cure dečkima, dečki curama, cure curama, dečki dečkima itd. Poslije programa slijedio je party na kojemu smo se zabavili. Glazbu po svačijem ukusu, uglavnom, su puštali Mario Kovčalija i Dario Košorog. Nikolina Milković, 1. a ekonomske škole


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA Po običaju zadnju subotu u travnju održana je domijada Zajednice učeničkih domova sjeverozapadne Hrvatske - Bjelovara, Čakovca, Ivanić Grada, Križevaca, Kutine, Varaždina i Virovitice. Uspjeh ove godine nije brojan po prvim, drugim ili trećim mjestima, ali je jako važno što je naša Ana Suzić sada kao maturantica uspjela zajedno sa Matejom Horvat osvojiti prvo mjesto u stolnom tenisu u svom rodnom gradu. Pobijedile su i šahistice Helena Marijan (najbolja u ženskom šahu pojedinačno) i Marija Zec. One idu na državnu domijadu! Od ostalih mjesta osvojili smo drugo mjesto u nogometu, četvrto u košarci i muškom tenisu i to je sve. U kulturno - umjetničkom programu gdje je objektivnost relativna stvar prošli smo kao sudionici (dizajn 3. mjesto). Sudjelovali smo u dizajnu (frizure), instalaciji, fotografiji, sa vido zapisom, recitacijom i scenskim prikazom. Čakovčani su u ovom dijelu osvojili osam prvih mjesta plus prvo mjesto u košarci. Kutina je osvojila tri mjesta u kulturnom dijelu i drugo mjesto u ženskom tenisu. Ivanić grad je osvojio dva mjesta u kulturi i Bjelovar jedno mjesto u kulturi i u šahu (m). Prva mjesta osvojili su još Križevci u nogometu i Varaždin u stolnom tenisu (m).

34. regionalna

DOMIJADA u Kutini

Ivana Đurasek Čiček ljević, Kristina Foto: Sandra Fr

19


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Ivana Ðurasek

Anđeo slomljenih krila Noćas je na svoj prvi let, otišao anđeo slomljenih krila, Neki kažu kako oponaša let leptira. Mnogi su rekli kako on želi pokazati put prema sreći, Kako se želi uzdići u neke visine, postati od mnogih veći. Vidjela sam njegove oči, skrivao je tugu, Vidjela sam,da želi pobjeći, pronaći zemlju drugu. Anđelu je kapnula suza niz lice, Na nebu je ostavila trag, odlutala poput lutalice. Nestao je s neba u trenu, On je kao i ja, pobjegne kada suze krenu. Teško se nositi s ljubavi, patnjom i boli, Jer teško je željeti neko srce koje drugu voli. Teško je biti nasmijan ako te tuga mori, Suze jednostavno krenu, a u srcu kao da ogromna vatra puna patnje i boli gori, gori.

Bez kamena na srcu Tako teško je izustiti pravu riječ, baš onu koju bih ti sada rekla… Tako teško mi je reći da sam izgubila prijatelja, kojeg sam davno, jednom u prošlosti stekla Tako teško želim da svoje osjećaje na papir pišem… I da već jednom napokon lagano, bez kamena na srcu počnem da dišem…

20Suze izdajice Bili smo danas vani , Pogledi su nam bili strani. Gledala sam u tvoje oči, Plave poput biserne rose, Usred puste tamne noći. Trebala sam ti puno toga reći, Ali, jednostavno nisam mogla suze su mi same stale teći. Drhtala sam, tražila osmjeh na tvom licu, Nisam željela da vidiš tu suzu, suzu izdajicu. Nisam željela da ispadne kako te opet molim, Ali, budalo shvati, ja te bez obzira na nju volim.

Borila sam se sa tugom Te noći borila sam se sa tugom .. Sjedila sam sama uz plamen posljednje svijeće, Samo ona je bila svijetlo noći, a oko nje tužno cvijeće. Svijeća je gorjela usprkos naletima vjetra.. Te noći borila sam se sa tugom... Misli su mi bježale, Samo su njega tražile... A on se neće vratiti, neće doći... Te noći borila sam se sa tugom.... Crnu zemlju su natapale moje suze, Moj život, moju nadu Bog k sebi odvede, uze A ova svijeća posljednja mi osta.... Zato sam sjedila ondje, S mojom tugom sam se borila, A ova svijeća moju tamu je razorila, I zato sam samo sjedila uplakana lica....

Ivana Sandra Rada

Nisam pogreška Često se pitam da li sam ja kriva, Da li sam ja kriva što imaš kameno srce, Kraj tebe se osjećam mrtvo, Sjediš kraj mene kao da me ne vidiš, Kad trebam nešto, ni ne pogledaš me, odlaziš... Svu krivnju uvijek prebacuješ na mene... Još vičeš kad suza mi krene... Tata, voliš li me uopće? Vidim u tvojim očima samo prijezir, hladnoće... trebaš mi iako to neću priznati... ne znaš ništa o meni, ni ne trudiš se saznati.... tata, jesi li me volio ikada? Osjetila tvoju ljubav nisam nikada, Uvijek se pitam kako bi bilo da imam oca koji me voli, želim to osjetiti, a nemam od koga, srce me boli.... Suze mi na oči krenu kad čujem prijateljicu kako priča o svom tati.. Ja nemam što reći. Mogu samo zaplakati... Tata pitam se jel’ ti do mene stalo, Voliš li me bar malo.... Božić je danas došao i na naša vrata, Grliš mamu i brata, Opet nisam ni na Božić osjetila toplinu, Odbijaš me, osjećam gorčinu... Tata, ne želiš mi pomoći na putu teškom, Tata, zašto me smatraš pogreškom? ....

U dubini duše Nešto mi leži na dubini duše moji pusti snovi i skrivene želje poput kule od pijeska se jedna za dugom ruše, sad mi je žao što sam te ikada srela ono što prema tebi osjećam ti reći nisam smjela. Rekao si mi nešto što sam se bojala da tvoj pogled krije. Ovo ću ti priznati – kad sam saznala istinu, svidjelo mi se nije. Suza za suzom i dalje će mi noćima teći ali moje osjećaje ti više nikada neću reći. Bit ćeš za nju još samo jedan u nizu, a ja ću se tješiti s tim da si mi jako blizu. Kad sam ti na kraju rekla: - Izađi van, molim te! Zapravo sam mislila: - Zagrli me, jer volim te!

Ivana

Pitam se Pitam se zašto stalno dolazi u moje sne, Zašto su mu oči tako umorne. Što se to u mom životu zbiva, Zašto on suze od drugih skriva? Gledam ga….svaki njegov nježan pogled i svaka tiha riječ osmjeh na licu mi stvara… Svaka laž u njegovoj poruci me zavara…. Moram od njega odustati, Moram ga zaboraviti… Ali ne mogu ga u jednom danu prestati voljeti…

Super prijateljica Bila mi je jednom super prijateljica, No sudbina nas je rastavila, okrutna varalica. Plakala sam, jer sam je izgubila, Plakala sam, jer sam je voljela.... Bila mi je podrška, bila mi je sve.... Ali ona je otišla iz mog života, Bolje rečeno, napustila me.... A život ide dalje, Pitam se gdje idem, i kuda me šalje.... Zanima me hoću li je ikada više vidjeti, Hoću li naći novog prijatelja kao što mi je bila ona, i da li ću se Njemu kao osoba svidjeti... Često sjedim u sobi, razmišljam o Toj prijateljici, razmišljam o životu. Varalici... Možda nas život odnese na iste strane, Možda ako je opet sretnem, zaliječim ove rane.... Znam da ona ne zna, kako me boli ovo Možda sam sada ljuta i duša mi se para, Ali što sad mogu život me na svakom koraku vara.... Želim je opet vidjeti, zagrliti kao u stara vremena, Ne želim da ona kao i sve drugo postane samo lijepa uspomena... Prijateljice, sjeti se svih onih pustih obećanja, prijateljice, sjeti se naših školskih ludovanja.... oprosti za sve, jako teško mi je sada..... znaš ti mene, tvrdoglava sam, a usto i mlada....


Ti si savršena

U snu

Ti si tako savršena, tajanstvena Imaš dobro srce, jako si iskrena. Kada ugledam tvoje lice kako mi se slatko Smije, pitam se dal’ tvoj pogled išta krije. Ponekad u tvojim očima suza zablista, Ti si tako dobra, tvoja duša je čista Kada tuga moje srce mori, Ti si uvijek uz mene i tvoj glas mi zbori: „budi hrabra, kada padneš, ustani! Kada misliš da ne možeš dalje, ne odustani! Ne dopusti da suza niz lice ti krene, Osvrni se, pogledaj, dođi do mene!“ Ti si tako savršena…savršeno biće Svaka ova riječ tebe, Rado, se tiče… Možda ovo ništa ne znači, ali prijateljicu Poput tebe bilo mi je teško naći…

Prišao mi je netko, dok sam bila u duboku snu, Nisam znala tko, ali je bio uz mene, Srce mi je sve tiše kucalo, gledala sam smrti u oči, tonula prema dnu. Krv mi je sve sporije tekla kroz vene, Od mog života su ostale samo bolne uspomene. Život mi je proletio pred očima, Tada sam se prvi put pitala zašto, zašto sam uzalud plakala noćima? Požalila sam zbog svega što dobro nisam činila, Onda, se pojavio on, moja svjetlost na kraju tunela, njegov glas me zove , zove me da pođem za njim, pruža mi šanse nove. Traži me da idem putem pravim, Da nešto od svog bijednog života napravim. Evo me sada ovdje, tu sam, borim se, trnovitim putem koračam, No ipak se, s još više snage, nade i vjere uz pomoć Boga u život vraćam.

Tjeskoba Pogledi su mi zastajali na oblacima sivim, Nisam znala čemu se divim..... Sjećanja su me vraćala na ljepša vremena, Tamo je bilo divnih uspomena... Satima sam gledala u plavetnilo neba, Nešto me je stezalo oko srca, Nešto što mi jako treba.... Sjećanja su me obuzimala, Satima sam tako sanjarila, Plakala, razmišljala o svemu... Pitajuće nebo, gdje je on kako je njemu.... Ništa se čulo nije, bila je tišina.... Mrzila sam sve oko sebe, jer je u meni vladala tmina Bojim se pomisliti Da ću jednom ostati sama, Da će me jednom pokriti crna zemlja, Sve oko mene da će postati vječna tama....

Toga vrijedan nisi Sjedim u kutu, drhtim i plačem Sama, U sobi sa mnom samo je tama, Sve moje misli su upućene tebi, Ali što mi to vrijedi, bol nanosim samo sebi, Ti negdje maštaš o nečem drugom, U početku te gledah sa srećom, A sad umirem s tugom. Ti meni nanosiš samo boli I moje te ludo srce i dalje voli. Odbijaš me sa srećom i sjajem U očima I dalje te želim , ali zbog tebe Plačem noćima A zašto? Ti toga vrijedan nisi Vidjela sam te jučer s drugom Otišao ti si.

Bože… Bože, često se pitam gdje si kad je teško Gdje si kada suze teku Kada me oči od boli peku Razmišljam o Tebi i tiho Te u sebi molim Molim te Bože pomozi Očajna sam i želim Ti reći da te mnogo volim.

Ljubav kriminalka Moj lijek

ljubav- krenula je od NeDOMA trebajuVIROVITICA ti riječi, SVE Tvoja O NAMA LIST UČENIČKOG glave, Kao prvu žrtvu uzela je moje oči plave. Polako se spušta prema dolje, I kao drugu žrtvu uzela je usne koje se za tebe mole. Spuštajući se niže došla je do grudi, I tamo čula zvukove kako se moje srce budi. Nije se sažalila ni nad njim, Nego je dalje išla i svojim činovima naudila Ljudima svim….

Vrati se

Sada kada sjedim ovako sama, Prisjećam se noći kad nas je obavijala tama. I suze mi na oči krenu, Jer još uvijek mi duša i srce za tobom venu. Srce mi pati, dijeli se na komadiće, A ja te još uvijek molim: “VRATI SE!“

Vrati se

samo me izliječi. Dovoljan je samo jedan pogled tvoj, I shvatit ćeš odmah život moj. Shvatit ćeš da mi život nema sjaja, Bez tebe srce moje došlo do kraja. Došao si u letu, I darovao mi najljepši dar na svijetu. Nisam to tražila od tebe, Ali darovao si mi sebe. Srećom i ljubavlju napunio si srce moje, I sada srce i duša ponosno stoje. Jer moj se život sada blista, a knjiga mog života ponovno lista.

Rada Bjelčević

Svako jutro, kada moju sobu obasja sunce Probudi me, donese mi novi dan... Pomislim na tebe, znam da te više nema Ali tješim se da je to sve samo ružan san... Tražim te, odlazim tamo gdje si nekada bio ti, Srce me boli, ali se i dalje nadam da češ se vratiti.. Tvoj osmjeh da će mi uljepšati nadolazeća jutra, Kada vidim ljude koje volim, sjetim se tebe, Plačem, želim da se vratiš, Sama sebi rekoh možda dođe sutra... Trebam tvoj zagrljaj, tvoje tople riječi, Trebam tvoje zezancije, Ne mogu, prihvatiti da te više nema, Ne mogu i ne želim preko svega prijeći. Osjećam da ću te opet vidjeti, Ponovno te zagrliti, smijati se s tobom, Da ćeš opet na kavu doći, Znam da će ti se svi radovati, I da će sva ova tuga zauvijek proći... Znaš da nam nedostaješ jako, I kad si otišao svi, nema tko nije za tobom plak’o Prebrzo si otišao, ni pozdravio se nisi... Čekala sam te dugo, uz prozor, pitala se di si... Iako sam tada bila vrlo mala, Znala sam što se oko mene događa... Svaka spomen na tebe mi dušu para, U srce me pogađa Onda sam se tješila da si anđeo Da me čuvaš s neba, Sada ne želim anđela, želim da se vratiš Ali kada idem negdje osjećam da si uz mene i da me pratiš... Često plačem, gdje nikoga nema, Samo tada Duša mi se smiri, samo uz pjesme drijema... Trebamo te, vrati se molim te.... Iako znam da nećeš doći želim da znaš „ja...,volim te!“

21 Ivana

Volim te

Rada

Svakom danu sam se radovala kao nikad prije, Nitko me tako zanimao nije. Jer znala sam da ću te ugledati, I s tvojim se tijelom dodirnuti. Ne poznajemo se dugo, ali sve što sam ti željela reći, rekla sam ti, jer znala sam da neću požaliti. To nikome do sada nije uspjelo, Jer ja sam osoba koja se ne otvara lako pred drugima, I ako vjerujem ljudima. Govorila sam ti svoje snove, želje pa i nade, A ti meni s potpunim povjerenjem govorio sve svoje Prošle ljubavi, poraze, ali i velike tajne. U to vrijeme nisam znala da osjećam nešto prema tebi, a sada kada to znam daljina nas dijeli. Malo vremena provela ja sam u društvu Dobrih ljudi kao što si ti, Znam, Da me smatraš samo prijateljem i zato Se bojim da ću te kada ti ovo kažem izgubiti. Nisam ti rekla sve, lažem, najbitniju stvar nisam imala hrabrosti da ti kažem, ali evo sada ću ti priznati, volim te, i s takvim priznanjem srce ću izdati. Ono je htjelo da sve ovo ostane tajna, I da budeš kao mnogi ljubav zaboravna. Mogu ti samo reći da mi je žao što poljubac i zagrljaj Ti nisam dala, Da je sve to zezancija i šala ja sam vjerovala. No, tek sada kad sam te izgubila, Shvatila sam što sam imala. Još uvijek nije prekasno, da ljubav oblikujemo u nešto čudesno.


Helena Marijan

SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Sreća i ljubav su prijelazni oblici energije Voliš li ti koga? Voli li tebe netko? Jesi li sretan/sretna zbog toga? Mogu se kladiti da su svi Marina odgovori potvrdni. Smatram da svaki čovjek bar 1% Helena nekoga ili nešto voli i isto tako da je bar 1% radi nečega sretan. Puno puta sam se zaljubila ili mislila da sam se zaljubila i bilo je svega: ponekad suze, a ponekad Ponosna ljubav osmijeh na licu. To je sasvim normalno i prirodno. Prije nego što sam upoznala sadašnjeg dečka, voljela Voljela sam nekad nekog prije sam samo jednog. U biti, možda je to bila više neka Nekoga tko to zaslužan nije. čudna ljubav iz djetinjstva, ali je se nikako nisam moPatila sam i patila, gla riješiti. Taj me dečko jako povrijedio i patila sam Svaki njegov korak pratila. jako dugo. A sad je sve to daleko iza mene i mislim Kad mi je ranu na srcu otvorio, da sam bila glupa što sam toliko pozornosti obraćala U meni je glas tuge zaorio. na jednog kretena. Sad se ni ne vidimo ni ne čujemo. Puno je vremena trebalo proći Poslije toga je bilo još par ljubavi, čak i tu u domu, ali Da bi on mogao otići. prva je najgora... Bilo je dobro dok je trajalo, ali nije I napokon to se dogodilo. potrajalo. Ili se nisu slagali naši karakteri ili nismo bili Više tuge i suza nije bilo. dovoljno zainteresirani. Sve u svemu, nije išlo. Nijedna No osim što je s njime otišla ljubav ljubav nije savršena. Svatko mora bar jednom patiti, a I prijateljstvo je palo zaborav. netko i više puta, kao što sam ja patila. Sve je to lijepo, Ne vidimo se, ne čujemo se, divno i krasno, a onda odjednom sami problemi i nema Zaboravili smo sve. im kraja. No, preživjela sam ja to sve i dobro da jesam, Drago mi je zbog toga, jer sad napokon imam dečka kojeg volim i ne želim ga Što sam napokon zaboravila tog nekoga. mijenjati, a niti me zanima kakvi su drugi. A našla sam Jedva da mu sada ime pamtim. ga sasvim slučajno. Naša mala domska Mrvica je upetlSasvim sam završila s tim. jala svoje prste i upoznala nas. A upoznali smo se kod Ubrzo nakon njega, bolnice. I tako, dan po dan, družili smo se, upoznavali Bilo je tu svega: i sad napokon nakon, meni, tako puno mjeseci tu smo, Kratkih veza gdje smo. Još uvijek zajedno. Ne vidimo se prečesto, ali I nepoštivanja obaveza. se svaki dan čujemo. Baš sam sretna i vidim da su mi I oklada je pala, najdraže osobe oko mene također sretne zbog mene. Ali sam ju izgubila. Gdje i ne bi bile kad sam im morala kupiti čokolade Jedna dobra duša zbog njega. Ali o tome ne bih sad. Radije ću vam to Koja je tu uvijek da me sluša ispričati osobno ako vas doista zanima. Uglavnom, Pronašla mi je sreću htjela sam reći, da nakon nekog vremena patnje, tuge, Koju sam stavila u zlatnu vreću. nesreće, razočarenja, dođe dan od kojeg počinje prava Da nije bilo Mrvice, sreća. Ne bismo se upoznali kod bolnice. Znate kak’ se kaže? Poslije kiše dolazi sunce. Da... Kod Bolnica je bila naše mjesto, mene je došlo i stalno me grije, osim kad moram učiti, Odlazili smo tamo često. ali pretrpim ja to. Da se vratim ja toj našoj sreći: ne mora Jednom sam čak s geografije zbrisala, sreća biti samo zbog ljubavi, npr. ja sam sretna zbog Ali me nije, na sreću, upisala. mojih cimerica. Angela napokon ima dečka u domu, A jednom sam nosila „baki“ kremu, a imamo i novu, dragu i dobru cimericu Gaby koja je Ali sada se smijem tome svemu. uvijek za akciju. Sretna sam ako razgovaram s osobama Uvijek s kapom na glavi, s kojima se baš i više ne družim, a jako su mi drage. Znala sam da je on pravi. Sretna sam kad radimo neke naše gluparije koje samo Da me bolje vidi, naočale nosi. mi razumijemo. Ma postoji mnogo razloga za sreću, ali Divim se njegovoj tamnoj kosi. ne treba ih tražiti. Oni dođu sami, neočekivano. I tako Oči su mu tako tamne i sitne, je najbolje. U zadnje vrijeme me usrećuju razgovori s Skrećući pogled, postaju dinamitne. bilo kojom meni dragom osobom jer sam shvatila da Voli crvenu boju, mogu pomoći drugima i oraspoložiti ih. Mislim da A zato i kosu moju. su za to dosta zasluže radionice na koje sam išla i na Njegov osmijeh blag koje još uvijek idem, ali isto tako i u domu osobe koje I mene nasmije koliko je drag. su meni puno puta pomogle. Zadovoljna sam sobom Kada smo se upoznali, jer znam da uvijek mogu bolje, ali i gore pa se tješim. Nismo na tome ostali. Drago mi je kad mogu pomoći drugima oko toga, dakle Ja sam se zaljubila da shvate sami sebe i da se prihvate onakvima kakvi U mog novog prijatelja. jesu, a tek onda da prihvate i druge. Lijepo je upoznati Dobro je to što je i on u mene mlade ljude s puno samopouzdanja i lijepog mišljenja Pa moje srce ne vene. o sebi. Tu leži naša sreća. Ako smo sretni i veseli lakše I tako, terapija više nema, ćemo i zavoljeti nekoga, bilo na ovaj ili na onaj način. Ali nam se uvijek neka prilika sprema. Zato mislim da smo mi svi sretni i da volimo. Naravno, Prolazili su dani, prolazile su noći, ne možemo uvijek biti sretni ako ne pokušamo naći Samo sam čekala kad ćemo jedno drugom doći. izvor naše sreće. Kako ćemo voljeti ako se bojimo zaRijetko se viđamo, voljeti da ne postanemo povrijeđeni? Ali se i dalje jedno drugom sviđamo. Eto, to je moje stajalište iz osobnog iskustva Nekako sve uspijevamo, o ljubavi i sreći. Tko zna, možda se promjeni, a možda Previše ne zahtijevamo. i ne. Zasad mi se sviđa takvo mišljenje. A ako vas još Naša veza još uvijek traje, što zanima potražite me u domskim prostorijama jer ne Svoju ljubav mi stalno dalje. znam više što da napišem, osim: „Budi sretan/ sretna Svaku večer za Mrvicu i njega molim zbog sebe te voli sebe pa će onda i ostali bit sretni i I s ponosom kažem: „Ponovo volim!“ zavoljeti te.“ Sreća i ljubav su prijelazni oblici energije. Angela

22

Život s Gaby Jedne lijepe divne večeri se dogodilo čudo. Angele nije bilo u domu. Marina se selila u 20-icu. A mi smo nešto kalkulirale i zamislile život s novom cimericom. Pomislile smo da bi to mogla biti naša draga prijateljica Gaby. Nakon mnogo pregovora, razgovora i dogovora, pala je odluka gospodina Srnaka: Gaby se seli i to u našu sobu. Nismo mogle doći k sebi, a kad sam Angeli poslala sms, nije mi vjerovala. Sve smo stvari prenijele u Gabyinu novu sobu. Cijeli večer je vladala vesela atmosfera. Sljedećeg dana, kad je Angela došla u dom, napokon je vidjela da se ne zezamo i da zbilja imamo novu cimericu. Tada je počeo naš novi život: život s Gaby. Gaby ide u školu popodne, a mi dopodne. Ona ima vremena doručkovati, ali najčešće spava, a i mi imamo, ali smo velike spavalice, pa isto najčešće spavamo. Taman kad nas dvije dođemo iz škole, ona ode u školu. Vidimo se tek navečer, a to vrijeme najčešće provodimo uz knjigu. Malo učimo, malo razgovaramo i zezamo se, ali ipak nešto i naučimo. Često imamo neke svoje „manire“. I baš nam je dobro tako. Sve tri smo sretne i zadovoljne što smo napokon zajedno u sobi, jer smo se uvijek puno družile. Dobro se slažemo, slušamo jedna drugu, sve dijelimo, tješimo jedna drugu... Ma prave prijateljice, k´o da se znamo sto godina! Na kraju mogu samo reći: hvala svima koji su omogućili Gabyn dolazak k nama, a posebno gospodinu Srnaku.

Angela

Gabi

Helena

Luka Helena

Reci mi Reci mi tko si? Da znam koga sanjam. Reci mi odakle si? Da znam kroz koju zemlju putujem. Reci mi kako da te uhvatim? Da te napokon sve to upitam. Reci mi zašto bježiš? Da napokon saznam razlog. Reci mi zašto me se bojiš? Da te riješim tih strahova. Reci mi zašto plačeš kad me vidiš? Da ti obrišem te suze. Reci mi zašto te još uvijek sanjam? A davno si me napustio. Reci mi odgovore i još nešto: Reci mi vidiš li me dobro? To sam ja, tvoja stara prijateljica. Reci mi jesi li dobro? Ako nisi, oprosti, šuti i ne plači, Zatvori oči i pokušaj me se sjetiti. (posvećeno poginulom prijatelju Darku)


Sanjam nas dvoje Hodam stazama sadašnjosti, A osjećam miris prošlosti. Korak po korak, Vidim život nije lak. Sjetim se kako mi je bilo Kad si mi rekao - milo. Sad samo sanjam prošlost I pišem na blogu post. Zamišljam i sanjam nas dvoje, Pitam se zašto se naše usne opet ne spoje. Gledam sve oko sebe A nigdje nema tebe. Dođe mi da zaplačem, A kad te vidim od sreće skačem. Razmišljam o toj divnoj prošlosti Pa skužim da ruže ne mogu stalno cvasti. Tješim se druženjem i izlascima I pokušavam biti dobra sa svima. Sve me podsjeća na nas A u nadi nalazim spas. Miris prošlosti me vraća I pogled tvoj me jača.

Što je to? Ta velika zelena zgrada puno ljudi u njoj boravi sada. Zabavno, smiješno i dosadno je tamo, ali ipak često se na tulumima zabavljamo. I novim se avanturama radujemo. Svake godine dolazi netko novi i tako ta zelena zgrada plovi. Tu se ljubavi rađaju i zaljubljeni i oni drugi ponekad svađaju. Šumari, medicinari, ekonomisti, frizeri, kuhari, računači, hotelijeri,.. svi zajedno vole se zabaviti, a ni ostali nisu po strani u sjenicu zavuku se vani. Sve prepreke u učenju uspješno prolazimo i do našeg cilja dolazimo. Tako iz dana u dan živimo na mjestu tom kojeg zovemo naš mali Učenički dom.

Samo tebe Tebe sam voljela, i zbog tebe nisam spavala. Tebe sam obožavala i samo tebe sanjala. Zbog tebe sam lagala, i iz doma bježala. U parku po zimi sjedila i na hladnoći se smrzavala. U grad s veseljem dolazila i pored drugih dječaka hladno prolazila. Bila sam ti vjerna, s tobom pobjeći spremna. Uvijek sam te branila svojim poljupcima hranila. A sad se kajem,da te zaboravim sve od sebe dajem.

Mala komplicirana stvar SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA Ponekad dosadna, ponekad zanimljiva, ta mala komplicirana stvar za naš život često je ona kriva, ali ipak ima svu životnu čar. Tu čar inače imaju samo oni koji su lijevoj ruci skloni. Od nje će mi mozak eksplodirati, jer nju na žalost uvijek moram znati. Glava me od nje boli svaki dan čak mi poremeti san. Zbog nje često plačem a kad dobijem dva skačem. Ponekad nemam od straha ni zraka, jer ta glupa stvar je matematika.

•Igračke• Tu su…razbacane po polici starog ormara moga djetinjstva…igračke…podsjećaju me na moju prošlost, na moje djetinjstvo na nešto što je nekad bilo lijepo i sretno, bez briga i nasmijano djetinjstvo. kad sam se osjećala napuštenom i stužnom …i samo su me igračke razumjele… sada sam odrasla i više mi ne trebaju igračke… Ali baš danas sam opet svratila pogled na police gdje su ležale igračke moga djetinjstva. One su još uvijek bile tu…nepomično su ležale…odlučila sam ih poslagati…i dok sam ih slagala razmišljala sam o tim igračkama, plišanom medi koji je bio star, plišanom zecu roze boje… znala sam točno koja igračka ima svoju vrijednost i značenje…igračke su me podsjećale na prošlost… I kako leže mirno poslagane i tiho me promatraju i gledaju, imala sam osjećaj da su žive, žive kao prije u mašti moga djetinjstva i da me opet jedino one razumiju…osjećala sam se tako sigurno…i na trenutak sam stala…kako život brzo prođe i kako smo cijelo vrijeme sami na ovom svijetu…? Obuzeo me već otprije poznat osjećaj samoće. I dok sam sjedila na podu sama u samoći, oko mene su bile još poneke neposložene igračke… one na polici su me promatrale, sve oči su bile uprte meni…igračke su me gledale onim tužnim pogledom punim nade, očima u kojima se vidi samoća koju žele napustiti kao i ja. Jer ja sam ih ostavila sad kad sam odrasla. I sada sam shvatila da me ljudi nisu ostavili i da me zbog toga obuzima samoća već da sam ja ostavila ljude, prijatelje, igračke i ostala sama… A igračke su me samo tiho i tužno promatrale…

Ivana Mateja

Valentina

Ivana Čupar Mrvica

Sandra Frljević •Borba• Sjedim sama u mračnoj sobi. Oko mene moj očaj, moj jad, Sama sam ga stvorila, Sam se izšuljao iz moje glave… I gledam sav taj očaj, i gledam Sav neuspjeh do kojeg se Uopće nisam ni trudila doći. Dovukao se kao klošari što Dogmižu poslije bitke na ratnom polju I ismijavaju poražene, preživjele šutaju ovi jadnici, nogama guraju one koje su Mrtvi… Gledam. Sve te prizori oko mene lete. Po glavi mi se motaju. Poludjet ću ako uskoro ne prestane! U tom svom jadu sjedit ću, Još malo, kao malo napušteno štene U crnoj vreći koje će baciti u Hladnu rijeku ljudi hladnog srca… A onda ću ustati na svoje dvije noge I hrabro ću reći DOSTA, ovo više ovako ne može!! Zatim ću malo promisliti o sebi i svom Postajanju i shvatit tada da postojim tu Da sam stvorena da se borim na tom Golom ratnom polju i da pobijedim I ostanem stajati i da me klošari Ne bi udarali nogama dok bih ja Ležala na podu i polako Krvarila… Stvorena sa da se borim sa Svim svojim neprilikama koje Mi donosi život… Ja ne bih bila stvorena da se nisam Sposobna boriti, ne bih imala što Raditi na ovom svijetu. Ne bih se borila. Zato postojim, zato jesam i zato ustajem I govorim dosta toj predaji i uzimam Čvrsto svoj život u svoju šaku Stavljam ga u svoj džep na srcu I hodam kroz svijet, hodam kroz život I borim se i ne posustajem i idem hrabro Naprijed i ne bojim se, jer sam se Sposobna boriti sa svim neprilikama…. Ali kad mi god bude teško, uzet ću ovaj Jadni komad papira, pročitat ću ovu pjesmu Pa sve ispočetka….

23


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

t e r s Su

m o k e j s Osi

Već tradicionalno, a ove godine u Osijeku sastali smo se na sportskom susretu i druženju s učenicima i odgajateljima Učeničkog doma Hrvatski radiša. Okušali smo se u dvobojima u stolnom tenisu (m i ž), košarci (ako je Žiži muško, onda muškoj), u nogometu i to je to. Kako nam je bilo možete djelomično vidjeti na ovim slikama. Ivana Pavlic i Kristina Horvat


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Domski život

25


Adrijana Palm

SVEU O mislima NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA Opet Tišina je. Osjećam tvoj uporan pogled. U mislima me tvoje usne dodiruju. Milijun puta sam rekla nikad više. Ali nešto je jače od mene i u mislima se prepuštam opet tebi. Znam, nije to ono što trebam. Ali zašto je ono što želim? Nije mi svejedno i bez obzira

Opet mi se vratila nada ali i strah. Opet si mi srce ukrao u jednom trenutku. Znam da te nikada neću imati samo za sebe i da ću te morati dijeliti sa njom. Ne mogu se oduprijeti osjećajima zaljubljenosti.

Ivona

Andrea

Adrijana

Zašto je to tako?

te volim, ali…

Zaljubljena

Besmisao Prošlo je mnogo dana i bez tebe sam tako sama. Prošlo je toliko noći, mislila sam da ćeš doći. Ulijevao si mi povjerenje, a nanio samo povrede. Život mi se činio sretnim, a u trenu si ga pretvorio u besmisao.

Kad gledam tvoje oči Mislim da ćeš doći. Pogled ti se samo mota Kao da sam tebi stota. Stalno te gledam, A ne želim ti reći Da će me oči i za Tobom peći. Jer suze kad teku Pomoći mi nema. Ja sam samo zaljubljena.

U tužnoj jesenjoj noći

U tužnoj jesenjoj noći ponoć se sve više približavala. Na tren me obuzimao strah. Svaka minuta bila je tajanstvenija. Jezivija. Znala sam da će se nešto dogoditi. Sat je jednolično otkucavao. Odjednom zapuhao je jak vjetar, kazaljke su se poklopile, moj život je nestao. Zaspala sam. (Opet taj noćni film)

Ivana Ivana

Dio sna

26

Ivana Šubert

Još uvijek želim, sanjam to mjesto I kad sam sama o njemu maštam često. I pitam se što bi bilo s nama Da na grije ljubav, ne prezire tama. I trenu sreće, u tvom zagrljaju Shvatim da san dolazi kraju. Budim se u okrilju hladnih noćnih sjena Više nisi ljubav, tek si hladna stijena. Ljubim i ne znam što više reći Na koji način pružit ruke sreći, Kada je tvoje srce tako htjelo Nije za dvoje i ne bi zavoljelo. Pa ipak se nada još u meni bori, Dok je u tebi kamen u meni vatra gori. Još me neka nit uz tebe veže Iako je krenut’ dalje sve teže i teže. Jer ti si samo dio jednog sna U moru života što vodi do dna. A ja sam sitna duša koja želi Samo minut, samo tren da ljubav podijeli.

Ivana

More ljubavi Opet sve kao prije, opet ispočetka, Pjesma istog stiha, istog retka, I ti me ostavljaš, nije te briga Ostavljaš mi sjene, ljubav ti je igra. Lutka krhka u rukama tvojim Morem tuge opet sama plovim. Zašto tako bacaš me od sebe Noć je hladna, a i srce me zebe. Zašto je ona tako laka Za tebe izbor prije nego svaka, Jer sve bi druge minut dale Te kao i ja tvoje usne bi krale. Zagrli me nježno, šansu mi daj Obriši mi suze, ne, nije kraj. Zaboravi nju, krinku svetice lažnu I opet voli, doživi ljubav snažnu. Opet budi moj, zaboravi tugu Jer kraj mene nećeš tražiti drugu. U plamenu strasti neka srca gore I nek’ se tuga pretvori u ljubavi more

Prijateljici Adrijana

Ljubav u zraku Gradom šume dvije riječi Zagrljeni parovi stoje u sreći. Ljubavi boje, miris sreće u zraku, Medeni poljupci dvoje u mraku… Obilježje je to proljetnog dana Kada su poljupci i zagrljaj i hrana. I buket jedan u ruci cvijeća Što djevojci je tada radost najveća. Ruka u ruci i šapat tih, Sve se to može staviti u stih I opisati ljubav što nam dušu grije Kad netko voli i usamljen nije.

Plavuša Ovo nije pjesma o plavoj curi O nekom Peri, Šimi, ni Juri Ovo je pjesma o jednom kretenu Dečku koji anatomski ne poznaje ženu. Nije tako sladak već tako se ljubi Poput klinca što uz sladoled se gubi. Bila sam mu slatka mala Imenom se njegovim i ja zvala Pravi blizanac, dvolično prase Ženskar bez iskustva prve klase. Plavuša prava dečko je plavi Još veća plavuša on je u glavi. Ma, koga briga ne mora me zvati Znam ja bit toga Mene ne može varati.

Doći će vrijeme kad će sjene šaputati riječi zaboravljene i oni dani kad kasne sate sjećanja lijepe trenutke vrate. Neki će ljudi novih lica kad odem reći izdajica. Ali ni vrijeme niti daljina uništit neće što je istina. Slike će ostati kao pečat na duši jer tu bliskost nitko neće moći da sruši. I kada odem milje ću prijeći no cesta ka tebi vodit će sreći.


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA Nikad u životu

Škola Ne znam kako, ali ja više ne mogu ovako, stalno pišem, brišem, učim, pa zar da se ja tako mučim. Vjerujte, nije meni lako al’ živjeti, nažalost, moram tako. Stalno mi kroz glavu prolaze brojevi i slova, pa bože moj kakva je to škola. Učenici ko učenici – svi smo mi isti, ulazimo, izlazimo iz te naše škole, pa već nas noge bole. Profesori dragi moji, kako ne shvaćate vašu školu učenici ne vole.

Nikad u životu nisam vjerovala u davala, sreću, Nikad u životu nisam se beskrajno Nikad u životu nisam upoznala razočarala, iskrenu osobu, Nikad u životu nisam toliko tužno Nikad u životu nisam kao tada plakala, voljela, Nikad u životu nisam kao tada ponovo Nikad u životu nisam cijelu sebe počela živjeti. nekom

Daniela Ristić

Dečko plave kose Hej, dečko plave kose koji se prišuljaš u snove moje, ljepota tvoja očarala me i stalno mislim kad ću postati tvoja mala. Hej, dečko plave kose još te moji snovi nose. Nemoj otići, ostani još malo i vjeruj nije nam puno vremena ostalo. Još uvijek si samo u mislima mojim ali , dečko moj plavi, vjeruj mi,ja te još uvijek volim.

Bijeg

Plakala bih Plakala bih al’ ne smijem. Nisam se još oporavila, još uvijek stare rane vijem. Hoću se smijati, ne želim tužna biti, ali stalno svoje osjećaje moram od drugih kriti. Što sam ih skrivila? Možda što sam se njihovim glupostima protivila? Obećala sam si da neće biti tako, ali sad po meni može gaziti svatko. Plakala bih, a ne smijem. Vidjet će mi suze i koliko sam biće nejako.

Marta Volf

Nisam slatka Nisam slatka, nisam baš toliko mala. Da li me voliš, kad bih barem znala? Niti me gledaš,prvo, a zatim mi govoriš – mala moja mrvo. Zbunjena sam i ne mogu više tako, to nije baš lako. Umjesto da zaboravim te, ja čekam te.

Savršena Sad znam da postoji savršenstvo, znam zbog tebe. Sada znam da nisam nitko i ništa naspram tebe. Ti si lijepa, ti si pametna i zanimljiva. Sad tek primijetim zašto mene nitko,

ali baš nitko ne ferma… Ali ne mogu te mrziti, nitko te ne može mrziti, jer nisi umišljena, jednostavno si savršena. Zbog tebe su svu drugi u sjeni.

Čini mi se da bježim. Da… Bježim od tebe. Od toga sva se ježim. Bojim se sama sebe. Bježim od obaveza, Bježim od ljubavi I dugih veza. Molim te, daj me izbavi! Izbavi me iz mraka, Iz bjegova. Treba mi tvoja ruka Da me ugrije za vrijeme snjegova.

27

Bježim od hladnoće, Od zime. Trebaju mi tvoje usne kao voće. Treba mi tvoje ime. Bježim od tuge, Od zla i ratova. Bježim od noći duge I tvojih svatova. Bježim od nje, Od tvoje sadašnje. Ona me tjera na bijeg, Iako te volim više od ičeg. Helena Marijan

Tragedija vječne ljubavi

Mislav Peić

…začarala me je. Svojom mudrošću, ljepotom, intelektualnošću, zavela me je svojom gracioznošću i polako me je odvukla u svoj svijet. Kroz brojne noći provedenih zajedno upoznao sam je u potpunosti, njezinu vanjštinu, njeno tijelo me grijalo hladnim noćima. Kroz njezino oko gledao sam je iznutra, njezine osjećaje nikada nisam upoznao jer ih je skrivala od mene, ali liječio sam njene boli, vidao sam njene rane, njenu samoću sam razbijao svojim prisustvom. Bila je tiha, radišna kao pčela, pametna kao sova i dražesna kao anđeo. Bila je moja jedina prijateljica. Brižno sam je čuvao.Od prvoga dana kada sam je vidio, zaljubio sam se, uzeo sam je u naručje i prenio preko praga. Cijeli sam svijet zbog nje zanemario, bila je moja vlastita planeta. Zajedno smo plovili morima, trčali smo livadama dok nas je cvrkut ptica pratio. Penjali smo se po najvišim planinama i ronili smo do najdubljih dubina. Zajedno smo letjeli nebom bili smo nedostižni. Sa zvijezdama smo plesali i na mjesecu smo pjevali. Nikada nije ni spavala uvijek me je gledala svojim plavim okom. Kroz njega sam gledao boje njene duše, toplinu njenog bića. Zajedno smo proveli par godina života, to prekrasno vrijeme ljubavi. Ali sve je propalo jedne olujne noći, kada je glasni grom spržio sklopove Lucy. Mojeg računala.


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Slova slomljene duše

Zadnja rečenica bila je: „Da li možemo biti prijatelji?“ Odgovorih iz neke prisiljene pristojnosti : „Da , naravno!“, a u sebi sam mislila:“Ti nisi normalan?! Kakvi prijatelji?“ i još puno toga. Neke čudne struje harale su mojim tijelom, neke nimalo bitne nepovezane misli su bile tu negdje. Imala sam osjećaj da je sve ovo neka strategija u kojoj sam ja neka vrsta...NPC! Pa nemoš mi to radit! Nismo mi u Azerothu! Ovo nije nikakva dinamična igra u kojoj sam ja tvoj razvijeni lik koji ima neke izmišljene vještine, profesije i još neke meni nebitne elemente. Daj dođi kod nas dolje, u normalan svijet gdje postoji neka određena realnost! U svijet u kojem ono što vidiš možeš i opipati! Ne želiš me povrijediti, ha? E pa mili moj... na to si trebao prije misliti; prije početka ove, za tebe, igre! Ti si pobjednik, neka ti bude! Iako si rekao da ću ti jednom biti zahvalna...e pa da znaš da neću! Govori ti lik iz igre: „ Jednom kada budeš odlučio govoriti istinu, samo istinu i ništa osim istine, tek tada možemo biti prijatelji i ništa više. Tek tada ću ti biti zahvalna! I ono što sam ti jednom prilikom napisala; to je bio negativan rezultat svih onih slova koja nisu imala nikakvo značenje!“ Sve je ovo bilo i više toga nema!

Kika

Kristina Horvat Pomislih da je kraj blizu …dok su ogromna,zastrašujuća Nevidljiva bića ulazila u strašnu kulu, Mojim mislima su plovile Lađe s tonama ideja kako se maknuti,kako pomoći ostalima. Ali…jedna ideja je bila zalutala.. Nije bila moja, no svakako mislim da je ona u tom trenutku bila najbolji izbor!! Eh..i tada je dežurni zazvonio…

28

Helena Švamberger Tebi

Razmišljam o tebi često, pitam se dal’ mi je kraj tebe il’ kraj njega mjesto? Često poželim tebi da se vratim, pa bolje i s tobom nego zbog tebe da patim. Iz dana u dan lažem i sebe i druge, da nisi ti uzrok moje tuge. Lažem da mi ne značiš ništa više i sve što je bilo da isprale su kiše. Uvjeravam sve da mi do tebe nije stalo, a život bih dala da te zagrlim još malo. Da poljubim usne tvoje i ukradem ti sve ono što je nekad bilo moje. I lažem da ne mislim na tebe često, a sjeća me na nas tisuću i jedno mjesto. Pitam se što u tvom srcu se skriva, dal’ neka druga pored tebe moje snove sniva? Govorim da te ne volim, da si mi samo navika, samo stara izblijedjela slika, a zapravo znam duboko u sebi, da sve bih svoje opet dala tebi

Mala dama Da li sam izgubila ljubav ili je izgubila ona mene? Kako može da se preboli, pa se opet krene? Zašto te ne mrzim, nego volim sve više i više? Zašto tvoj glas čujem sve tiše… Samo te želim zaboraviti i ništa drugo! Želim reći – Zdravo srećo, doviđenja tugo! A ti…svaki put me u sebe zaljubiš, malo me voliš, pa me ostaviš. Igraš se s osjećajima mojim, koliko puta više ni ne brojim! I opet si me ljubio, mazio i pazio i idući dan sve si to zgazio. Opet si me ostavio samu, zar ne voliš više svoju malu damu? A voljela sam te…i volim te još , u srcu te nosim ko na kaput proboden broš. Povrijedi me opet, sruši moje sne, navikla sam na to, oprostit ću ti sve. Samo nemoj da gledam tuđe poljupce po tebi, jer to ti nikad oprostila ne bi.

Ivana

Opet onaj osjećaj U vremenskom okviru Veoma dosadnog dana Koji se činio kao vječnost, Dok sam brojala sekunde Potrebne za prelazak iz Jave u san Trebao mi je samo pogled U nešto novo i neobično Da bi me obuzeo opet onaj osjećaj. U vremenskom okviru Pomalo sličnog dana On je opet tu.

Kako…nikako Kako da se oporavim od svega Ovoga… Nikako Kako da nastavim živjeti Nikako Kako da nekoga zavolim Nikako Kako da njega imam Nikako Kako da se oslobodim tog osjećaja Nikako Kako da sama sebe zavolim Nikako Kako da se urazumim Nikako Kako da se uklopim Nikako Kako da postanem bolja osoba Nikako Kako da se nasmiješim Nikako Kako da postanem sretna Nikako Kako da se borim sama sa sobom Nikako Kako da ovo prestanem pisati Nikako Sanja Magenheim


E R T S E S I A BRAĆ

SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Edina i Denisa Isić Marija i Adrijana Palm

blizanci Krešimir i Tomislav Tonc blizanke Sanja i Tanja Kranjec

Vjekoslav i Ivan Puškarić

Dragan i Igor Kotaran

29 Nikolina i Martina Milković

Ivana i Zoran Pavlic

Dunja i Dominik Jurmanović Ruža i Mario Kovčalija

Marta i Valentina Volf

Sandra i Sanja Magenheim

Ivona i Matija Šafar


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

Domoskop Ribe

Ovan

Vaga

Bik

- škola – probajte katkad i ući u školu, a ne zaobilaziti je u širokom luku - zdravlje – sve vam je u životu negativno samo ste HIV pozitivni - ljubav – još uvijek vas privlači isti spol - škola – školska zgrada još uvijek stoji na mjestu. Ako slučajno izbije požar u njoj znat ćemo tko je kriv - zdravlje – trunete iznutra prema van - ljubav – ne možete doći do zraka od drugih koliko ste poželjni

Škorpion

- škola – gradivo se gomila, ali vi uporno bježite. Suočite se sa problemima - zdravlje – opustite se, jer stres čudno djeluje na ljude. Neki su završili u ludnici. - ljubav – nabacite dekolte i bit će rezultata

Strijelac

- škola – pod hitno ispraviti ocjene da ne bi i po ljeti išli u školi - zdravlje – za sad vam sija sunce. Ako padne kiša, pa niste od šećera… - ljubav – vi ste zbilja uspavana ljepotica/ljepotan. Probudite se hitno, zakasnit ćete u školu.

30

Jarac

- škola – trudite se, ali nema rezultata (probudite se!) - zdravlje – sigurno ste jednom u životu čuli za osobnu higijenu. Probajte je jednom primijeniti u vlastitom životu. - ljubav – u sedmom nebu ste. Spustite se padobranom.

Vodenjak

- škola - nemojte toliko učiti. Svejedno prolazite s peticom. - zdravlje – vi ste tipični hipohonder. Posjetite mentalnog doktora. - ljubav – potrudite se, ljubav ne pada s neba.

- škola – nemojte toliko učiti bit će katastrofalnih posljedica. I mozak se može pregrijati - zdravlje – uspravite se, da vas kasnije ne bi boljela leđa - ljubav – doći će jednom i onaj pravi/prava i ako niste slijepi možda to primjetite - škola – nemojte ostati samo na otvaranju knjige. Barem pročitajte naslove - zdravlje – ne morate lakirati nokte na nogama, ali ih možete bar odrezati. I noge oprati. - ljubav – probajte s nekim drugim bikom ili kravom (ovisno o spolu/rodu)

Blizanci

- škola – brljate kao i inače u matematici, ali pokušajte ispraviti latinski i prosjek će biti 5,0 - zdravlje – ne provodite noć uz kompjutor ili mobitel već u svom krevetu spavajući - ljubav – srce vam puca po šavovima, pa nađite kvalitetniju zakrpu

Rak

- škola – nisi ti kriv/a, jer nije svatko za knjigu kažu profesori i zvijezde - zdravlje – često vas boli glava, ali znate onu narodnu „ i zub boli kad je šupalj“ - ljubav – tko nema u glavi, ima na glavi ...plavu kosu

Lav

- škola – bolje ne previše očekivati, jer može se ostvariti, a onda srce pukne od sreće... - zdravlje – možda ste rođeni s tim, a možda je Černobilj. U svakom slučaju niste vi krivi. - ljubav – vašeg dragog/dragu „otela“ je druga osoba, ali ne brinite možda vam tu uskoro vrati. Nije svatko lakouman kao vi.

Djevica

- škola – nemojte da vam se desi da još koji put padnete razred, jer moglo bi prijeći u naviku i dobijete padavicu - zdravlje – srce vam kuca sve brže i brže. Smirite hormone. - ljubav – slomljeno srce se liječi praštanjem. Ako ne pali nađi drugog/drugu.

Žao mi je Sada mi je žao što ti nisam dala da me poljubiš, jer u tom trenu to mi nije imalo smisla. Svaki tvoj dodir izbjegavala sam, jer u mom životu nije bilo puno ljubavi. Svaki tvoj pokušaj da me zagrliš, odbijala sam, jer to u mom životu nije bila česta pojava. Ali usprkos svemu ti nisi odustajao. Došao si do mene i zagrlio me. A ja, u tom trenu, nisam ništa osjećala. Tek sada kad si daleko, postaješ mi srcu blizu. Prisjećam se starih dana i u meni se budi nakupljena energija, žar i strast prema tebi. Toliko bih sada željela da se taj zagrljaj ponovi. Zašto te nisam tada zagrlila? Zašto nisam dopustila da me poljubiš? Zašto sam dozvolila da odeš? Da li sam bila samo neiskusna ili možda premlada, preplašena kao srna? Na žalost, tek sada kad te nema shvaćam što sam propustila. Život ide dalje svojim tokom. Ne mogu vratiti propušteno, već se moram okrenuti budućnosti, nadi i Bogu. Možda, ipak se naši putovi sretnu. Možda, ipak ću dobiti priliku da ti uzvratim ljubav.

Rada Bjelčević

Naši glumci iz domskog filma.


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

31

„Sve o nama“, ove tiskane novine i zidne novine interna su izdanja učenika i odgajatelja Učeničkog doma Virovitica. Uz redovito izlaženje Zidnih novina i Internet stranica www.udv.hr, ovo tiskano izdanje je isječak objavljenih radova koji predstavljaju dio života i rada u Domu. Sva navedena izdanja osmislili su, napisali, fotografirali i uredili članovi novinarske skupine i njihovi gosti: , Ana

Đuzel (urednica tiskanog izdanja), Kristina Horvat (urednica interneta), Helena Švamberger, Ivana Pavlic (urednica fotografije), Sandra Frljević (foto i tekst), Martina i Nikolina Milković, Ivana Šubert, Dario Beniš i Mateja Horvat (foto), Helena Marijan, Ivana Đurasek, Rada Bjelčević, te suradnici navedeni na ovim stranicama. Redaktura, lektura, korektura i voditelj skupine Vojo Božić, dipl. pedagog (novinar).

Lektura rađena prema priručnicima Anić i Silić (Pravopis hrvatskog jezika, Hrvatski enciklopedijski rječnik,…). Ravnatelj učeničkog doma Virovitica - Stjepan Brlas, dipl. socijalni pedagog Priprema oblikovanja za tisak po stranicama - novinarska skupina. Grafičko oblikovanje i digitalni tisak: Grafiti Becker, Virovitica (grafičar: Dario Pintar).


SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

32

Dejan Barišić, Kristina Bašić, Dario Beniš, Hrvoje Bingula, Rada Bjelčević, Jelena Bojčić, Dijana Borovac, Anita Brandeis, Kristina Čiček, Ivana Čupar, Viktor Djekić, Ivan Džomba, Igor Đeri, Matija Đunđek, Ivana Đurasek, Ana Đuzel, Layla Elhoweiris, Sandra Frljević, Marina Galić, Slaven Hauskneht, Sven Hinek, Luka Holubek, Antonia Horvat, Kristina Horvat, Mateja Horvat, Nemanja Irić, Denisa Isić, Edina Isić, Marina Jaković, Sven Jambrošić, Ivona Jurić, Ivan Jurišić, Dominik Jurmanović, Ines Kaiser, Ivan Katić, Tomislav Kirin, Nino Knežević, Jasmin Kokorić, Sanja Kolić, Ivan Kostelac, Dario Košorog, Igor Kotaran, Dalibor Kovač, Mario Kovčalija, Ruža Kovčalija, Josipa Kozić, Sanja Kranjec, Tanja Kranjec, Joakim Kristić, Dejan Kujavić, Đuro Liović, Branko Lovrenović, Mario Lozer, Romano Luščić, Sandra Magenheim, Sanja Magenheim, Antun Majetić, Libor Malina, Marijan Marčinković, Kristijan Marić, Helena Marijan, Branimir Marinković, Živko Marković, Martina Milković, Nikolina Milković, Valentino Moučka, Andrea Nekić, Krešimir Olijan, Danijel Orčik, Adrijana Palm, Marija Palm, Slađana Paripović, Ivana Pavlic, Jozef Pavlović, Ivan Peica, Mislav Peić, Kristina Pinkava, Maja Podravec, Vjekoslav Puškarić, Monika Radonić, Jan Ragač, Matija Rajninger, Nikolina Rejman, Dino Rezler, Daniela Ristić, David Santo, Davor Sedlaček, Alen Smiljčić, Saška Smolić, Ana Suzić, Ivona Šafar, Matija Šafar, Domagoj Šoma, Samir Šopalović, Davor Štampf, Goran Štraleger, Ivana Šubert, Helena Švamberger, Krešimir Tonc, Tomislav Tonc, Angela Topalović, Dario Trupković, Gabrijela Urisk, Katarina Vidaković, Marta Volf, Valentina Volf, Dalibor Vondra, Andrea Vrbat, Marija Zec.


Sve o nama