Tek #retnici ljube Rđuje bogato zaludnim dano
i neznalci pale ognje u plastu. Kestene vruće kada vadi drugi grijeh se orado tuđincem zove; oblaci redom u niskama srama sa zemljicom se crnom sada ljube.
Obljubiše nekoji, a ne ljube, što voljom je dobrom i njima dano, svojom potom grade mostove srama; iglama svim domaćuju u plastu. Dok mučnina mjerom korak svoj zove aljkavim hodom prkosaju drugi. No, i iz kaljuže na put će drugi, dok baš svekoga slučaji još ljube. Oglušiti se ne smognu na zove sjajila, bez onoga ispod dano. I zakade. Dim zasluti u plastu; ispod štita goje truležje srama.
104