Page 50

P

Cjelovit intervju pape Franje za La Civiltà Cattolica - 1. dio

onedjeljak, 19. kolovoza. Papa Franjo mi je zakazao termin u 10 sati u Domu svete Marte. Ali ja sam od svog oca naslijedio potrebu uvijek doći ranije. Osobe koje su me dočekale, smjestile su me u jednu malenu prostoriju. Čekanje je trajalo kratko i nakon nekoliko minuta otpratili su me do dizala. Imao sam dvije minute vremena prisjetiti se kad se u Lisabonu, na sastanku urednika nekoliko časopisa Družbe Isusove, pojavio prijedlog da svi zajedno objavimo intervju s Papom. Razgovarao sam s drugim urednicima, pripremajući nekoliko pitanja koja bi predstavljala zajednički interes. Izlazim iz dizala i vidim da me Papa već čeka na vratima. Zapravo, imao sam ugodan dojam da nisam ni prošao kroz vrata. Ulazim u njegovu sobu i Papa me smješta u naslonjač. On je sjeo na viši i tvrđi stolac zbog problema s kralježnicom. Prostorija je jednostavna, skromna. Radni prostor na pisaćem stolu je malen. Dirnut sam jednostavnošću ne samo namještaja, nego i stvari. Malo knjiga, malo papira, malo predmeta. Među njima slika sv. Franje, kip Naše Gospe od Lujána, zaštitnice Argentine, raspelo i kip usnulog sv. Josipa, vrlo sličan onom kakvog sam vidio u njegovoj sobi kao rektora i provincijala u Colegio Máximo di San Miguel. Bergogliova duhovnost nije sastavljena od »usklađenih energija«, kako bi ih on nazvao, nego od ljudskih lica: Krist, sv. Franjo, sv. Josip, Marija. Papa me dočekao s osmijehom koji je već više puta obišao svijet i koji otvara srca. Počeli smo razgovarati o mnogim stvarima, ali prije svega o njegovom putu u Brazil. Papa ga smatra istinskom milošću. Pitam ga je li se odmorio. Kaže mi da jest, da je dobro, ali posebno da je Svjetski dan mladih za njega bilo jedno »otajstvo«. Kaže mi da nikad nije bio naviknut govoriti tolikim ljudima: »Mogu gledati pojedine osobe, jednu po jednu, na osoban način ući u kontakt s onim koga imam pred sobom. Nisam naviknut na mase«. Kažem mu da je istina i da se vidi i da to pogađa sve. Vidi se da, kad je među ljudima, njegove oči se u stvarnosti zaustavljaju na pojedincima. Potom televizijske kamere prikazuju slike i svi ih mogu vidjeti, ali tako se on može osjećati slobodnim ostati u izravnom kontaktu, barem očima, s onim tko se nalazi pred njim. Čini mi se zadovoljan zbog toga, tj. da može biti ono što jest, da ne mora mijenjati svoj redovni način komuniciranja 50

s drugima, kao i onda kad pred sobom ima milijun osoba, kao što se dogodilo na plaži na Copacabani. Prije nego sam uključio diktafon, razgovarali smo i o drugim stvarima. Komentirajući jedan moj tekst, otkriva da su mu dva francuska suvremena mislioca koje preferira - Henri de Lubac i Michel de Certeau. Pričam mu i neke osobnije stvari. I on mi govori o sebi, a posebno o svom izboru za Papu. Kaže mi da kad je postao svjestan opasnosti da će biti izabran, u srijedu 13. ožujka, za ručkom osjetio je da se na njega spustio dubok i neobjašnjiv mir te nutarnja utjeha zajedno s potpunim mrakom, dubokom tamom nad svim ostalim. I ti su ga osjećaji pratili sve do izbora. Zapravo bih nastavio tako prisno razgovarati još dugo, ali uzimam papire s nekoliko pitanja koja sam pribilježio i uključujem diktafon. Prije svega mu zahvaljujem u ime svih urednika isusovačkih časopisa koji će objaviti ovaj intervju. Neposredno prije audijencije koju je podijelio isusovcima iz „Civiltà Cattolica” 14. lipnja, Papa mi je govorio o svojoj velikoj teškoći prilikom davanja intervjua. Rekao mi je da više voli razmišljati nego davati odgovore „iz rukava“. Osjeća da mu pravi odgovori dolaze nakon što je dao prvi odgovor: »Nisam prepoznavao samog sebe kad sam na letu iz Rio de Janeira odgovarao novinarima koji su mi postavljali pitanja«, kaže mi. Ali istina je: u ovom intervjuu više puta Papa se osjećao slobodnim prekinuti ono što je govorio odgovarajući na jedno pitanje, da bi dodao nešto na prethodno. Razgovarati s papom Franjom zapravo je neka vrsta vulkanskog protoka ideja koje su međusobno povezane. Čak uzeti bilješke stvara mi neugodan osjećaj prekinuti živahan dijalog. Jasno je da je papa Franjo više naviknut na razgovor nego li na predavanje.

Tko je Jorge Mario Bergoglio?

Imam spremno pitanje, ali odlučujem ne slijediti shemu koju sam si zadao, te ga pitam pomalo iznenada: »Tko je Jorge Mario Bergoglio?«. Papa me promatra u tišini. Pitam ga je li to pitanje koje mu je dopušteno postaviti… Daje znak glavom da prihvaća pitanje te mi kaže: »Ne znam koja bi mogla biti najispravnija definicija… Ja sam grješnik. To je najispravnija definicija. I nije to način izražavanja, književni žanr. Ja sam grješnik«. Papa nastavlja promišljati,

Ljudima prijatelj 3 2013  

vjerski časopis leopold bogdan mandić sv. franjo asiški kapucini

Advertisement