Page 37

Fra Toma iz Olere

U

Novi blaženik kapucinskog reda

subotu, 21. rujna 2013. održat će se u Bergamu proglašenje blaženim Sluge Božjeg Tome iz Olere, skromnog kapucina koji je živio između 1500 i 1600 godine. Bio je mistična duša, skupljao je kruh za braću i siromahe, prao tanjure, i evangelizirao je plemeniti i siromašan narod, na područjima Italije, Tirola, Austrije i Njemačke. Toma Acerbis De Viani rodio se potkraj 1563. godine u Oleri blizu Bergama u mjestancu doline Seriane, smještenom na visini od 523 metra u dolini, na obronku najvišeg brda koje ondje nazivaju „Canto Alto“. Koncil u Trentu je upravo dovršavao rasprave na dvadeset petoj, posljednjoj sjednici, koja je bila posvećena crkvenoj obnovi. Raspravljalo se o sjedištima biskupija, ustanovi sjemeništa, katekizmu i drugom…Koncil je počeo, 13. prosinca 1545. i završio je sa svojim radom, 6. prosinca 1563. U Europi se tada počela širiti epidemija kuge. Jedna od brojnih koje su stizale u Italiju počevši tamo od 1527. Povjesničari velikih i malih gradova je spominju s jedinstvenom i herojskom nazočnošću kapucina koji su služili narodu uz krevete zaraženih od kuge.

U Veroni, počeci

Do sedamnaeste godine dijelio je muku i rad s roditeljima. Bio je pastir ovaca. Ne polazi školu, jer je brdsko mjestance nije uopće niti imalo. Umjesto knjiga koje su ljudi napisali, ipak često čita knjigu prirode. Kada je pokucao na vrata venetske kapucinske Provincije i kada je bio primljen u samostan u Veroni, bio je već odrastao mladić. Za vrijeme novicijata tj. godine kušnje, (1580 – 1581) odjednom se primijetilo da je već učitelj i ogledalo, uzor, redovničke savršenosti, što će reći:brdo svih vrsta „kreposti“. Kroz tri godine boravio je stalno u Veroni i pohađao pouku u čitanju i pisanju. Za jednog brata, koji nije imao nakanu postati svećenikom, u počecima kapucinske reforme, Toma je svakako više nego izuzetan i jedinstven, rijedak slučaj. Dali su poglavari naslućivali, da bi on mogao imati posve osobit život? Možda da, i u tome se nisu prevarili. Na kraju strogog odgoja povjerili su mu osjetljivu i tešku službu sakupljanja milodara. Išao je svakog dana od vrata do vrata proseći kruh za braću i za siromahe. U zamjenu za primljeno dijelio je ljudima u obilju utjehu za dušu i tijelo.

„Apostol bez štole“

Ostao je u Veroni sve do 1605.; u Vičenci do 1612. i u Roveretu do 1617. Potom, 1618. dolazi u Padovu za vratara. Nadvojvoda Leopold V je zamolio kapucine 1619. da ga pošalju u Tirol. Od tada pa sve do svoje smrti nalazi se u samostanu u Innsbrucku (Austriji) kao brat sakupljač milostinje. Poslušnost i poniznost očituju ga kao brata koji ima srce za druge, ljubav i spremnost služenja dušama kao Božji apostol. Prolazi cestama mletačke Republike, prolazi uzduž i poprijeko prostranstvima habsburške zemlje kao svjedok Evanđelja na čist i besprijekoran način. Svima pristupa i svima govori o Bogu. Velikanima svijeta koji ostaju zadivljeni zbog tolike ljudske i kršćanske milosti, i društveno malenima, koji ga prihvaćaju u svoje kuće kao izaslanika Gospodinova. Poučava u vjeri i svakoga obvezuje na ljubav. U dolini i po brdu uz velike i skromne uvijek je pravi „apostol bez štole“ i ide od duše do duše na jednaki način kao što je hodao od kuće do kuće. Čini se nevjerojatnim, da jednostavni brat govori tako uzvišeno o Bogu. Istovremeno je čovjek milosrđa i simbol njegovih brojnih djela. Zauzima se i pomiruje duhove, posjećuje i ohrabruje bolesne, saslušava i bodri siromašne, preispituje savjesti i otkriva zlo, govori i pospješuje obraćenja. Da bi zadobio što se od njega tražilo, provodi noći u molitvi, bičuje do krvi svoje tijelo, nameće sebi postove i pokore. Dopušta da na njega padnu kazne koje drugi zaslužuju i kroz njegovu veliku dušu prolaze milosti koje Bog njima daje. Poziva na poseban način djevice da se predaju u služenju Gospodinu, i ondje gdje nalazi odabrane duše, zauzeto širi „svetost prikladnu za žene“ U Vičenci podupire izgradnju samostana za Kapucinke (1612-13) i u Roveretu jedan samostan za Klarise (1642). 37

Ljudima prijatelj 3 2013  
Ljudima prijatelj 3 2013  

vjerski časopis leopold bogdan mandić sv. franjo asiški kapucini

Advertisement