Page 36

K

Eshatologija – govor o posljednjim stvarima

ao kršćani, vrlo često susrećemo se s pojmovima kao što su: smrt, vječni život, pakao, čistilište. Svim tim pojmovima bavi se Eshatologija, odnosno, eshatologija obrađuje sve teme u svezi s onim što nas prema kršćanskoj vjeri, očekuje od trenutka smrti pa do slavnoga povratka Isusa Krista, općeg uskrsnuća i suda nad svijetom. Naziv eshatologija potječe iz grčkoga jezika: u jednini eschaton, u množini ta eschata, a kao pridjev eschatos u hrvatskom prijevodu označava ono što se odnosi na vremenski posljednje stvari čovjekove egzistencije ili opće kozmičke stvarnosti i ono što je s tim povezano. Nepobitna je činjenica da su svi ljudi smrtni. Čovjek je dio tijeka u koji ulazi u određenom trenutku objektivnoga vremena i kojega također u određenom trenutku mora napustiti. Zacijelo zvuči pesimistički, iako je posve istinito to što neki filozofi rado ponavljaju, da je trenutak čovjekova začeća ujedno i trenutak početka njegova propadanja - začeće svakoga čovjeka u sebi nosi i klicu njegova osobnoga kraja. Svi mi želimo živjeti, dugo, sretno i bezbrižno. Isto tako želimo izbjeći smrt za svaku cijenu, o tomu svjedoče različiti pokušaju znanosti usmjereni na produženje života i traženje vječne mladosti raznim preparatima. Pojam života ima dubinu značenja, ne samo religioznim osobama. Naravno da nikome nije ugodno govoriti o svršetku. Možda je poteškoća u tome što smo mi trajno na ne-

36

kakvom početku ili još nešto nismo započeli, pa kako ćemo onda čekati taj završetak kad ne znamo da li smo započeli. Toliko je stvari koje bi htjeli napraviti, htjeli bi se popraviti, postati bolji, ali to jednostavno odgađamo. Razumljivo je i nadasve ljudski, patiti zbog gubitka bliske osobe, ali moramo biti svjesni da to nije kraj i trajni oproštaj, nego ćemo ponovno biti s njima u Kraljevstvu Božjem. Kršćanin bi trebao biti svjestan da naš kraj tj. smrt, nije nekakav konačni kraj i nekakav apokaliptični događaj. Naša eshatologija će završiti u proslavi, u Kraljevstvu Božjem. Kraljevstvo Božje prvo se mora roditi i razvijati u ljudskim srcima. Krista treba ukorijeniti u kršćanstvu da bi se mogao razvijati u cijeloj svojoj širini. Isus je pred vratima ljudskih srdaca, ali ta vrata kao da ostaju zatvorena, kao da ne prihvaćamo promjenu. Trajno se odgađa. Netko to odgađa do konca svojega zemaljskog života, a netko čeka da drugi izvedu tu preobrazbu. Kršćanstvo jest transcendentalna vjera, ali kršćanstvo također je i utjelovljena vjera, što znači da ju treba živjeti. Sam kraj života ne bi trebao biti nikakav ‘smak svijeta’, nego rađanje novog čovjeka i svijeta, jer će nam naš Bog, Bog Isusa Krista darovati vječni život.

Srećka Cestarić

Ljudima prijatelj 3 2013  

vjerski časopis leopold bogdan mandić sv. franjo asiški kapucini

Advertisement