Page 27

V

Uz obljetnicu Milanskog edikta Konstantinov znak

ojskovođa Konstantin uvježbanim je pokretima iskusna ratnika oblačio bojnu opremu istim redom kao što je to učinio prvoga jutra kad ga je otac, još kao trinaestogodišnjeg dječaka, doveo na bojište na granici Germanije. Izvana, iz središnjeg vojnog tabora , dopirao je žamor legija iz okolnih utvrda. Kad je izašao na trijem, mnoštvo vojnika utihnu promatrajući snažnu priliku vojskovođe kojega zbog pobjeda u bitkama već prije tridesete godine prozvaše Konstantinom Velikim.On ih pozdravi daleko ispružene desnice i reče im: - Vi, čuvari zapadnih granica Rima! Vi koji ste za Carstvo spremni život svoj položiti, zdravo! Preuzvišeni car Valerijan Konstancije odlučio je povući se s prijestolja. Njegovu uzvišenu i mudru volju prenosim kad vam kažem: »Vodim vas u Rim! Jeste li spremni na bitke koje nam predstoje?« Tabor pun vojske zažagori, a potom se prolomi klicanje: »Konstantina za cara! U Rim! U Rim!«

Te iste večeri vrtio se Konstantin na svojoj postelji usred bojnog šatora pred glavnim gradom Carstva. - Do sad sam pobjeđivao, ali sad idem na Maksencija, a taj je spreman na sve… Hoće prijestolje… Jači je, ima utvrde, uvježbanu vojsku i opremu cijelog Rima… A moji vojnici već su iscrpljeni putovanjem… Uh… - Ali nema mi uzmaka! Sutra je odlučna bitka… moram se odmoriti…- stiskao je Konstantin oči pokušavajući zaspati, a onda, teško dišući, utone u nemiran san. Dok mu se tijelo nemirno trzalo u postelji, dušom se nađe opet pod krovom skromne kućice u Daciji. Sjeo je na postelji i vidio majku Jelenu kako se vrzma po sobi. Mama? – obrati joj se. Ona se okrenu i Konstantnin tek sad spazi da je odjevena u zlatne haljine. Bujna kosa bijaše joj prepletena biserjem, a čelo joj je ovjenčala blještava carska kruna. Tražila je nešto među zavežljajima priređenim kao za dalek put. Putuješ nekamo? – pitao ju je, zbunjen kao dječačić. 27

Ljudima prijatelj 3 2013  
Ljudima prijatelj 3 2013  

vjerski časopis leopold bogdan mandić sv. franjo asiški kapucini

Advertisement