Page 18

Hrvatska - vjekovni dio zapadnoeuropske civilizacije

H

rvatska povijest i baština jedna je od najstarijih u Europi. Pisani dokumenti potvrđuju da su je već u 7.st. priznavali Bizantsko Carstvo i Katolička Crkva. Imena Hrvati i Hrvatska na današnjem su prostoru tek postupno nadjačala etnički širi pojam Slavena i njihovih prvih teritorijalnih zajednica Sklavinija, Slovinja (Sclaviniae), kao i posebne nazive starijih ilirskih plemena i njihovih teritorija (npr. Dalmate, Liburni), romanskog stanovništva u priobalju (Romani, Latini), te drugih prije pristiglih plemena za seobe naroda (germanski Goti, euroazijski Avari/Obri i dr.). Vjerska podjela zapadnog i istočnog kršćanstva poslije utječe i na nacionalne identifikacije, osobito one povezane uz migracije slaveniziranih Vlaha, a u doba osmanske invazije i uz migracije izbjeglica s »turske« (bosanske) strane; tako se u 19. st., u doba oblikovanja nacija, katolički živalj mahom izjašnjavao kao hrvatski, pravoslavni kao srpski, a muslimanski kao »turski«. Stariji hrvatski pisci svoj jezik, uz hrvatski, ponekad nazivaju i slavenskim, slovinskim, a u jednom razdoblju i ilirskim. Različiti nazivi nisu nužno u suprotnosti, nego proizlaze iz prožimanja višeslojnih povijesnih sastavnica hrvatskog naroda, njegove kulture i države, kojima se u novije doba pridružuju i drugi europski migracijski tokovi – njemački/švapski, talijanski/ furlanski, češki, mađarski, slovački i drugi. U doba stvaranja prvih europskih država na razvalinama Rimskoga Carstva, kao i kod drugih europskih naroda, na Zapadu je ključno priznanje Rima, tj. pape, a na Istoku Carigrada, tj. bizantskog cara. Hrvati su se našli na razmeđu obiju strana. Najopširniji je i najpoznatiji bizantski izvor spis cara Konstantina Porfirogeneta (De administrando Imperio, oko 949–955). Prema njemu Hrvati dolaze iz današnje južne Poljske (Bijela Hrvatska) na poziv cara Heraklija I. (610–641) i nameću svoju vlast Avarima i njihovim dotadašnjim slavenskim saveznicima. Kao prvi diplomatski čin spominje se ugovor između Hrvata i pape Agatona (678–681), prema kojemu već »pokršteni Hrvati« prisežu da nikad neće provaljivati u tuđe zemlje, a papa im obećava pomoć ako neki drugi narod provali u njihovu zemlju; prema tim izvorima Hrvati bi bili prvi od pokrštenih sla18

Ljudima prijatelj 3 2013  

vjerski časopis leopold bogdan mandić sv. franjo asiški kapucini

Advertisement