Njegoševom djelu rezultirao je monodramom „Potonja ura Njegoševa“ koja se igra već 20 godina i koja je doživjela preko 1200 izvođenja na scenama širom svijeta (Moskva, Pariz, London, Rim, Zürik; Beč, New York, Los Angeles, Detroit, Chicago…). Ukratko Vaš odnos prema mladim glumcima. Već sam trideset godina glumac CNP, i pozorište je moja sudbina. Pomenuo bih afinitet prema pozorišnoj režiji. Do sada sam režirao preko dvadeset predstava u studentskim, omladinskim i alternativnim teatrima. Tu sam susretao mlade glumce i mogu reći da je to izvanredno iskustvo, razmjena energije, obostrano korisna kako za njih, mlade, tako i za mene. Učili smo jedni od drugih. Postoji li nešto što Vas privlači, čime ste zaokupljeni izvan teatra i glume? Planinarenje je moja nova strast, koja mi je i dobrodošla u ovim godinama kada se sažimaju iskustva, a i sam život, kriteriji postaju stroži, a selekcija druženja ojača. Zadnje četiri godine sa svojim prijateljima peo sam se na najveće vrhove Evrope: Olimp(Grčka), Rila (Bugarska), Felberg (Njemačka), Mt. Blanc (3820 m), a u pripremi je ekspedicija na Kilimandžaro (Tanzanija).
Za kraj, nešto o budućim aktivnostima, planovima, željama. I dalje s jednakim entuzijazmom prilazim pozorištu, jer je ono moja ljubav i profesija. Okušao sam se u raznim žanrovima, od komičnih do tragičnih rola s tekstovima Shakespeara, Ionescoa, Hardda Pintera i naravno s dramskim tekstovima naših prostora Raos, Popović, Kovačević, Radović, Brešan… Nedavno sam završio dramatizaciju Njegoševog filozofskog spjeva „Luča mikrokozma“. To je moja vizura i viđenje ovog teksta u pozorišnim uslovima. Želim na pozornici napraviti 3D projekciju neba u kojoj se dešava radnja, tema Luče, rat Boga protiv Sotone. Na kraju svakako trebam spomenuti ljude koji su doprinijeli imidžu Crne Gore na intelektualnom, profesionalnom i ljudskom planu: prof. Agu Simovića, Milutina Drljevića, Mira Božovića, Rada Pavićevića, Danila Ivezića, Milanku Bunčić, Ćazima Asovića, Branka Klikovca, Boža Popovića….
38