Page 72

BALKANDOWNLOAD BALKANDOWNLOAD PETNAESTO POGLAVLJE

P

rošlo je već šest tjedana od one grozomorne noći i tjedan dana od doktorskog tuluma. Ako je i gajila kakvu nadu da je opasnost minula, izgubila ju je onog trenutka kad je vidjela svoj auto. Bila joj je stravična ta pomisao da je njezin napadač još na slobodi i da ne postoji način da to dokaže. Što se policije tiče, ta poruka na vjetrobranu bila je tek neslana šala, a ona tek predmet okrutne sprdnje. Prislonila je škarnicl na usta, pa udahnula i izdahnula. Mora prestati misliti na to ili će se pretvoriti u zatvorenika vlastitog doma. Samo, kako da to učini? Nije se mogla riješiti tjeskobe. Na poslu bi tražila parkirno mjesto što bliže odjelu i podozrivo promotrila svakog muškarca koji bi prošao pored nje. Dostavljači, sestre i liječnici, svi koji bi došli u kontakt s njom bili su joj sumnjivi. Čak je i muške pacijente koji bi joj došli s manjim tegobama smatrala sumnjivima. Proučavala bi njihove crte lica i pokrete, ali najviše bi se usredotočila na njihov glas. No nitko nije imao takav glas, a i kako bi? Glas koji je ona čula bio je iskrivljen. Jednoličan. Najviše ju je podsjećao na glas bolesnika koji su bili podvrgnuti traheotomiji i kojima je ugrađen elektrolarinks. Takvi bi pacijenti govorili mehaničkim glasom, budući da im zrak nije više prolazio kroz glasnice, već kroz cjevčicu. Na pamet joj je padala i suluda pomisao da ju je možda oteo čovjek s traheotomijom. Netko tko ju je možda krivio zbog gubitka glasa? Bila je već sluđena od svih tih sumanutih misli. Njezin napadač ne samo da joj je uništio život, već će zbog njega završiti i u ludnici. Patrick ju više nije nazivao na telefon. Sačuvala je posljednju glasovnu poruku od prije tri dana i uporno ju preslušavala ne bi li čula tračak neiskrenosti, ali je njegova isprika zvučala iskreno. Nije smio razgovarati s Caroline iza njezinih leđa. To nije bilo u redu. Iskreno žali zbog toga, ali se osjećao bespomoćnim, ne mogavši utjecati na okolnosti i imao je osjećaj da ju je iznevjerio. Zato što joj nije vjerovao. Glas mu je bio jasan do pred sam kraj poruke, kad je pukao: — Alex, volim te. Htio bih te oženiti. Molim te, nazovi me. Molim te. No ona mu se nije javila. Ne zato što se povjerio Caroline, koliko god ju to boljelo, već zato što joj je priznao da joj ne vjeruje. Bez povjerenja i apsolutne 72

Profile for Vesna Savic

Ne budi se  

Ne budi se  

Advertisement