Page 29

PREDSTAVLJANJE JACQUESOVA DNEVNIKA

ju je čitao uvijek iznova. Marija! Kako se samo zaljubio u nju! I ta je nježna ljubav rasla: „Posvuda imam lijepih slika. Razmazio si me! Dvije su mi ipak najdraže. Prva je ona u boji koja predstavlja Mariju koja doji maloga Isusa. Lice joj blista od ljepote, čistoće i ljubavi.“ (3. rujna 1957., Cellule 18)

I ove sjajne riječi: „Moli Blaženu Djevicu da u tvoje ruke položi svoga božanskog Sina. Isus ne traži ništa osim tvoga srca.“ (11. rujna 1957., Cellule 18) „Čim osjetim usamljenost, kod nje tražim zaklon, ona me čuva i tješi kao da sam malo dijete.“ (15. kolovoza 1957., Lumière23)

Tri tjedna prije odlaska: „Držat ću Gospu za ruku i ne ću je puštati sve dok me ne odvede svome Sinu.“ (3. rujna 1957., Lumière)

Posljednja preporuka iz njegova posljednjega pisma njegovu „malom bratu“: „Ne daj da se zaboravi da moja kćerkica pripada Gospi!“ (Lumière, pismo od 30. rujna 1957.)

U miru s Crkvom Ti zemaljski i nebeski prijatelji postali su mu prava obitelj. Obitelj Božje djece. Iskusio je zajedništvo koje ih sve povezuje. To je iskustvo Crkve, te Crkve koju je toliko prezirao, kritizirao, na koju se blatom nabacivao (možda baš kao i ti) jer je vidio samo njezinu vanjštinu koja je

27

Za pet sati ću vidjeti Isusa  

Pročitajte ovo potresno svjedočanstvo, jednu od najdramatičnijih ispovijesti o obraćenju suvremenoga doba, životnu priču ubojice za kojega j...

Za pet sati ću vidjeti Isusa  

Pročitajte ovo potresno svjedočanstvo, jednu od najdramatičnijih ispovijesti o obraćenju suvremenoga doba, životnu priču ubojice za kojega j...

Advertisement