Page 1

• • • • • • • • •

Papa je nepogrešiv, što znači da je sve što on kaže istina. Kad se rastavite, vi ste ekskomunicirani i ne možete se pričestiti. Savjest vam kaže što je dobro, a što zlo. Svaki se katolik mora ispovjediti barem jednom godišnje. Grijeh je ne vjerovati u Gospina ukazanja koja je Crkva priznala. Vječno spasenje postižemo čineći dobra djela. Isus umire i biva žrtvovan na svakoj misi. Svi su ljudi u osnovi dobri, i gotovo će svi otići u raj. Pakao nije vječan. Na kraju će sva stvorenja biti sjedinjena s Bogom. • Razum nema nikakve uloge u spasenju. Treba samo vjerovati. • Vjerovanje u anđele obično je praznovjerje iz prošlosti. • Sad je svakome jasno da je đavao izmišljen lik.

..............................................

Jeste li čuli sljedeća uobičajena pogrešna shvaćanja?

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

U ovoj jasnoj, razložnoj i razumljivoj knjizi Karl Keating odgovara na brojna pogrešna shvaćanja o katoličkoj vjeri, svojstvena i brojnim katolicima. Temeljeći knjigu na Svetom pismu i katoličkoj tradiciji, autor ne pokazuje samo logične pogreške u ovim stajalištima, već jasno izriče katolički nauk i time omogućuje čitatelju da sazna više o svojoj vjeri. Teme, potaknute tisućama pitanja sakupljenim među katolicima, veoma su raznolike i govore o Crkvi i njezinoj upravi, Bibliji i njezinoj pouzdanosti, vršenju sakramenata, marijanskim dogmama, zagrobnom životu, katoličkim običajima i pobožnostima, duhovnosti, vanzemaljcima, relikvijama, astrologiji, reinkarnaciji itd.

5

Karl Keating

Što katolici doista vjeruju 52 odgovora na uobičajena

pogrešna shvaćanja o katoličkoj vjeri

Karl Keating

!

VERBUM USKLIČNIK

Ova će vam knjiga razjasniti ove i mnoge druge nejasnoće.

ISBN 978-953-235-267-2

VERBUM 39 kn

www.verbum.hr

VERBUM USKL ČNIK VERBUM

!


Karl Keating ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU


Biblioteka:

5. Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: Mijo Pavi}

Za nakladnika: Miro Radalj


Karl Keating

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU 52 odgovora na uobi~ajena pogrešna shva}anja o katoli~koj vjeri

VERBUM Split, 2011.


Naslov izvornika: Karl Keating WHAT CATHOLICS REALLY BELIEVE— SETTING THE RECORD STRAIGHT © Copyright 1992 Ignatius Press, San Francisco © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2003. Sva prava pridr`ana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umno`avati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektroni~ki, mehani~ki i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Dra`ena Šola CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 234 KEATING, Karl Što katolici doista vjeruju : 52 odgovora na uobičajena pogrešna shvaćanja o katoličkoj vjeri / Karl Keating ; <prijevod Mijo Pavić>. - Split : Verbum, 2011. - (Biblioteka Uskličnik ; 5) Prijevod djela: What catholics really believe - setting the record straight. - Bibliografija. ISBN 978-953-235-267-2 1. Pavić, Mijo I. Katolička crkva -- Temelji vjere 140227035


UVOD

Poigrajmo se kviza. Koja je od ovih deset tvrdnji to~na? 1. Nakon Drugoga vatikanskog koncila Crkva više nije ure|ena kao monarhija nego funkcionira kao demokracija. 2. Sasvim }ete sigurno do}i u raj ako prisustvujete misi i ispovijedate grijehe. 3. Napokon znamo da ni Biblija nije nepogrešiva. 4. Kad se rastavite, vi ste ekskomunicirani i ne mo`ete se pri~estiti. 5. Savjest vam ka`e što je dobro a što zlo. 6. Svaki se katolik mora ispovjediti barem jednom godišnje. 7. Za katolike je poništenje braka isto što i rastava braka. 8. Grijeh je ne vjerovati u Gospina ukazanja koja je Crkva priznala. 9. Katolici više ne moraju vjerovati u postojanje ~istilišta. 10. Vje~no spasenje posti`emo ~ine}i dobra djela. 5


KARL KEATING

Jeste li odgovorili na sva pitanja? U redu – a sada lijepo pokidajte na komadi}e papir na kojemu ste ispisali odgovore i bacite sve to u koš. Bez obzira na to koju ste od ovih tvrdnji ozna~ili kao to~nu, pogriješili ste. Ni jedna od iznesenih tvrdnji nije istinita. Sve su one pogrešne. Molim vas, nemojte mi zamjeriti što sam se ovako našalio s vama. Nije mi bila nakana dovesti vas u nepriliku (nadam se da ste na pitanja iz kviza odgovorili u tišini svoje sobe, i da ste pritom bili sami). Samo sam `elio pokazati kako ~ak i dobri katolici katkad nedovoljno dobro poznaju svoju vjeru. U ovoj se knji`ici nalaze pedeset dva pogrešna shva}anja u koja mnogi katolici vjeruju – po jedno pogrešno shva}anje za svaki tjedan u godini. Teme na koje se ona odnose i na koje su me potaknule tisu}e pitanja koja sam u zadnje ~etiri godine ~uo od katolika, u rasponu su od vanzemaljaca do relikvija, od astrologije do reinkarnacije, od transsupstancijacije do ekumenizma. Ova knjiga govori o Crkvi i o onima koji njome upravljaju, o Bibliji i njezinoj pouzdanosti, o sakramentalnoj praksi, o marijanskim doktrinama, o zagrobnom `ivotu, o evangelizaciji, o katoli~kim obi~ajima i pobo`nostima i o duhovnom svijetu. Pedeset dvije teme koje }ete na}i u ovoj knjizi tipi~ne su za zbrku u mišljenju koja vlada u glavama velikog broja katolika, ali doneseni popis neto~nih tvrdnji nipošto nije potpun. Nisam bio 6


ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

sklon napisati višesveš~anu enciklopediju pogrešaka, pogrešnih shva}anja i pogrešnih tuma~enja. Cilj što sam ga samom sebi zadao bio je potaknuti vas da nešto nau~ite o svojoj vjeri. Kad pro~itate ovu knjigu, mo`ete po~eti ~itati knjige koje sam naveo u bibliografiji. Što bolje upoznate svoju katoli~ku vjeru, bolje }ete je `ivjeti, i što je budete bolje `ivjeli, bolje }ete slu`iti Isusu Kristu koji je »Put i Istina i @ivot« (Iv 14,6).

7


I. CRKVA U^ITELJICA I NJEZIN AUTORITET


1.

Papa mo`e mijenjati crkveni nauk.

Nemojte mu to govoriti, jer }e vam ina~e morati odr`ati lekciju. Objasnit }e vam da su pape samo ~uvari nauka. On nema ovlaštenje ni `elju mijenjati ga. Njegova je zada}a prenijeti u potpunosti katoli~ki nauk sljede}im generacijama, i u tome ga štiti Duh Sveti. Ono što papa mo`e u~initi, i što su mnoge pape doista i u~inile, jest mijenjanje crkvenih obi~aja. Mnoge su se od tih promjena dogodile ~ak i u naše vrijeme. Tako se, primjerice, stariji katolici sje}aju vremena kad su se petkom morali uzdr`avati od mesa i kad se misa, umjesto na materinskom jeziku, slavila na latinskom. To nije spadalo u crkveni nauk, ve} u crkvene obi~aje. Prema tome, oni su se mogli mijenjati. Op}e je na~elo da se crkveni nauk odnosi na ono što vjerujemo, dok se obi~aji odnose na ono kako nešto ~inimo. Nijedan papa ne}e nikad nau~avati da je uskrsnu}e bilo samo simboli~an doga|aj, ili da se Isusove kosti još uvijek nalaze u grobu. To bi zna~ilo mijenjanje crkvenog nauka, a to Duh Sveti ne mo`e dopustiti. Treba se nadati 11


KARL KEATING

kako to ne bi dopustili ni katolici. Me|utim, papa bi teoretski mogao zatra`iti od sve}enika da misu više ne slave u sve}eni~kom ruhu, nego da na glavu stave cilindar i obuku frak. Nadajmo se da }e nas Duh Sveti sa~uvati od takva smiješnog prizora i od takve vizualne katastrofe, ali to nitko ne mo`e jam~iti. Još jedan primjer: vjerujemo da je Isus doista tijelom, krvlju, dušom i svojom bo`anskom osobom prisutan u Euharistiji, no misu mo`emo slaviti na bilo kojem jeziku i na bilo koji na~in koji Crkva odobri. Kad se jezik na kojem slavimo svetu misu ne bi mogao mijenjati, ne bismo imali misu ni na latinskom jeziku. Naposljetku, koliko znamo, Isus nije govorio latinski nego aramejski, slu`io se svagdanjim jezikom kojim su govorili ljudi u Palestini. Nema sumnje da je Isus govorio upravo tim jezikom na Posljednjoj ve~eri. Kad bi jezik kojim slavimo misu bio stvar crkvenog nauka a ne obi~aja, ne bi se mogao mijenjati.

2.

Kad ka`emo da je papa nepogrešiv, to zna~i da je sve što on ka`e istina.

Nemojte se u to kladiti. Ako vam papa ka`e koji }e klub pobijediti na sljede}em svjetskom nogometnom prvenstvu, ne pose`ite za lisnicom. Njegov uvid u ishod sportskih natjecanja nije ništa bolji od vašeg ili mog uvida. A ako vam po`eli dati popis najboljih romana svih vremena, zahva12


ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

lite mu od sveg srca, ali slobodno sami izaberite najdra`e pisce. Papa jest nepogrešiv, ali nije sveznalica. Njegova karizma nepogrešivosti, koju on u`iva kao Petrov nasljednik, strogo je ograni~ena. Prema nauku Prvoga vatikanskog koncila (1869.–1870.), koji je Drugi vatikanski koncil (1962.–1965.) potvrdio, papa je nepogrešiv kad »donosi definitivnu odluku koja se odnosi na vjeru ili moral«. Tako piše u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi proglašenoj na Drugom vatikanskom koncilu. Ovdje treba uo~iti jedno ograni~enje: papina nepogrešivost odnosi se na pitanja koja su u vezi s vjerom i moralom – ne s crkvenim obi~ajima, sportom, knji`evnosti i ve}inom stvari koje sa~injavaju naš svakidašnji `ivot. O nepogrešivosti se mo`e govoriti samo kad papa »donosi definitivnu odluku o crkvenom nauku«. To zna~i, kad istupa slu`beno i javno. Improvizirani komentar za vrijeme ru~ka ne ra~una se u to. Usput, nepogrešivost nije ograni~ena samo na papu i na papine odluke. Biskupi, kad su sjedinjeni s papom na ekumenskom koncilu, tako|er su nepogrešivi kad iznose nauk koji se odnosi na vjeru i moral. Dosad je odr`an dvadeset jedan ekumenski koncil, i na ve}ini su njih donesene odluke koje se odnose na crkveni nauk i moral. Te su odluke nepogrešive. Na mnogim tim koncilima donesene su tako|er odluke koje se odnose na disciplinu, ali one nipošto nisu nepogrešive, jer se ne odnose izravno na vjeru i moral. 13


KARL KEATING

Nepogrešivost se mo`e o~itovati na još jedan na~in. Da bi papa i biskupi nau~avali nepogrešivo, ne moraju sazivati crkveni koncil. Duh Sveti jam~i da oni nau~avaju pravi nauk kad god ponavljaju ono što Crkva oduvijek u~i. Tako, primjerice, Crkva oduvijek u~i da je uskrsnu}e povijesna ~injenica, pa je i svaki pojedini biskup nepogrešiv kad ponavlja ovaj nauk.

3.

Prema u~enju Drugoga vatikanskog koncila, Crkva bi trebala biti ure|ena poput demokracije. Upravo tome i slu`e `upna vije}a.

Ni najoštrovidniji ~itatelj uza sav napor ne}e mo}i prona}i odlomak koje sadr`i to nau~avanje Drugoga vatikanskog koncila. Crkva nikad nije bila ure|ena poput demokracije i nikad ne}e ni biti. Ona je ure|ena po uzoru na nebo, koje je apsolutna monarhija i u kojemu Bog sjedi na prijestolju. On je vladar, a mi smo njegovi podanici. On je imenovao premijera – Petra – i predao mu vlast da vlada u njegovoj odsutnosti, davši mu veliki dio svog vlastitog autoriteta kao kralja i pastira (Mt 16,18–19, Iv 21,15–19). Bog je dao Petru glavne pomo}nike – ostale apostole. Ta struktura vlasti traje sve do danas po apostolskom naslije|u u sadašnjem papi i u biskupima koji su s njim u jedinstvu. 14


ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

^emu onda slu`e `upna pastoralna vije}a? ^injenica da ta vije}a postoje ne zna~i da se Crkva iz monarhije prometnula u demokraciju. Treba znati da se ovi izrazi mogu s pravom koristiti samo kad je rije~ o politi~kim institucijama. Kad je rije~ o Crkvi, oni nisu posve prikladni i trebali bismo ih koristiti samo kao analogiju. @upna vije}a slu`e ostvarenju nekolicine prakti~nih ciljeva: njihova je zada}a rasteretiti `upnike administrativnih du`nosti, koje mogu podjednako dobro, a ~esto još i bolje, obavljati `upljani, upoznati `upnika s problemima `upljana, te izraditi pastoralni plan za `upu. Pritom je `upno vije}e konzultativno a ne zakonodavno tijelo. Ono daje preporuke `upniku, ali ne uzurpira njegov autoritet, ni njegove du`nosti. @upnik se ne mo`e odre}i vlasti koju mu je dao biskup, i ne mo`e je prenijeti na `upno vije}e, ali mo`e prenijeti na nj neke ovlasti ako to smatra potrebnim. Samo se po sebi razumije da on ne mo`e ni na koga prenijeti svoje sakramentalne du`nosti, jer je za to potreban sakrament sve}eništva.

4.

Drugi vatikanski koncil tako je va`na razdjelnica da je pravi gubitak vremena ~itati knjige napisane prije njega.

Ovaj je stav protivan duhu Drugoga vatikanskog koncila. Dovoljno je samo površno pro~itati popratne bilješke koncilskih dokumenta – u njima 15


KARL KEATING

se svaki ~as upu}uje na drevne i srednjovjekovne knjige. Biblija je drevna knjiga, upamtite to. Ho}ete li je zbog toga izbaciti sa svog popisa omiljenih knjiga? Ako baš ustrajavate u mišljenju da je Drugi vatikanski koncil razdjelnica kad su u pitanju knjige za koje vam se ~ini da biste ih trebali pro~itati, bilo bi puno bolje da pro~itate samo knjige napisane prije Drugoga vatikanskog koncila nego one napisane poslije njega. Tako biste, doduše, propustili najnovije doga|aje, ali zato biste na svojoj polici imali najbolje od svih knjiga koje postoje na svijetu. Naravno, nitko danas ne}e dragovoljno prihvatiti takvo glupo ograni~enje kad su u pitanju knjige koje bismo `eljeli pro~itati. Nekada davno ljudi nisu tako razmišljali. Poslije Tridentskog koncila (1545.–1563.) katolici nisu rekli: »Odbacimo sve knjige napisane prije Tridentskog koncila i ~itajmo samo suvremene pisce kao što je Robert Belarmin.« Poslije Prvog lionskog koncila (1224.) oni nisu rekli: »Riješimo se Augustina i ~itajmo samo nadobudnog teologa Tomu Akvinskog.« Dr`ite na umu misao Georgea Santayana: »Oni koji se ne sje}aju prošlosti, osu|eni su ponoviti je.« To vrijedi i za teologiju. Ako ~itate samo suvremena djela, u~init }ete stare pogreške. U tome i jest tragedija New Agea: taj je pokret zaglibio u starim pogreškama, jer njegove pristaše ne}e uva`iti ništa što je starije od ju~er. On nema smisao za povijest. Da ima, imao bi više smisla i za teologiju. 16


ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

5.

Ekskomuniciraju}i ih, Katoli~ka crkva šalje ljude u pakao.

Ni govora! Samo Bog mo`e nekog osuditi na pakao. Crkva to ne mo`e, i ni jedan katolik nikada nije ustvrdio da ona to mo`e. Uloga je Crkve pomo}i ljudima do}i u raj, a ona to ~ini nau~avaju}i i ~iste}i od grijeha. Naravno, ljudi se katkad ne obaziru na u~enje Crkve i odbacuju milost. Ako tako postupaju i zbog toga završe u paklu, to je zato što su to sami odabrali. Ekskomunikacija je kazna kojom Crkva isklju~uje iz zajednice vjernika javnog grešnika ili nekoga tko se grubo ne pokorava crkvenom nauku. To ne zna~i da takva osoba prestaje biti krš}anin. Svrha je ekskomunikacije upozoriti ~ovjeka da mo`e izgubiti dušu ako se ne pokaje. I danas vidimo primjere ekskomunikacije. Godine 1953. neki su kineski biskupi zaredili nove biskupe bez odobrenja pape Pia XII. Biskupi koji su zaredili te biskupe, kao i zare|eni biskupi, ekskomunicirani su u skladu s odredbom kanonskog prava, prema kojoj se biskupsko zare|enje mo`e obaviti samo uz papino odobrenje. Spomenuti novi biskupi bili su zare|eni za Kinesku domoljubnu crkvu, koja je bila izdanak Katoli~ke crkve pod kontrolom vlade. Ostali kineski biskupi ostali su vjerni Rimu i zbog toga su dospjeli u zatvor – bila je to kazna za vjernost crkvenoj vlasti. Godine 1988. nadbiskup Marcel Lefebvre zaredio je nove biskupe koji su trebali voditi vjersku 17


KARL KEATING

zajednicu ~iji je on bio utemeljitelj. Ova su zare|enja obavljena protiv `elje pape Ivana Pavla II., pa su nadbiskup Lefebvre i trojica novih biskupa automatski ekskomunicirani. I u ovom i u kineskom slu~aju ti ljudi nisu ekskomunicirani zato što su krivo nau~avali, nego zbog toga što su pokazali grubu nepokornost. Danas se ekskomunikacija koristi vrlo rijetko. Istina, nekada se ta mjera ~esto koristila, pa je Tridentski koncil upozorio biskupe da budu obazriviji u njezinoj primjeni. Ovaj je koncil istaknuo da se ekskomunikacija mora provoditi što manje. Njezina je svrha vratiti tvrdoglave prakticiranju vjere i poslušnosti. Ako se ekskomunikacija grubo upotrebljava, ona ne}e biti tako djelotvorna i mo`e u~initi više štete nego koristi. A sada prije|imo na zaklju~ak. Kad je Pavao rekao: »Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam an|eo s neba navješ}ivao neko evan|elje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!« (Gal 1,8), on nije te ljude osudio na pakao. On je takvog ~ovjeka nazvao la`nim u~iteljem. Kad Crkva, slu`benom odlukom koju usvoji na koncilu, poprati tu odluku anatemom, ona ~ini isto što je u~inio i Pavao. Drugim rije~ima, ona ka`e: »A svatko tko u~i druk~ije, la`ni je u~itelj.« Ona time nikoga ne osu|uje na pakao.

18


SADR@AJ

Uvod.........................................................................................5 I. CRKVA U^ITELJICA I NJEZIN AUTORITET ............................................................9 1. Papa mo`e mijenjati crkveni nauk ................................11 2. Kad ka`emo da je papa nepogrešiv, to zna~i da je sve što on ka`e istina...................................................12 3. Prema u~enju Drugoga vatikanskog koncila, Crkva bi trebala biti ure|ena poput demokracije. Upravo tome i slu`e `upna vije}a .........14 4. Drugi vatikanski koncil tako je va`na razdjelnica da je pravi gubitak vremena ~itati knjige napisane prije njega ...................................15 5. Ekskomuniciraju}i ih, Katoli~ka crkva šalje ljude u pakao ....................................................................17 6. Katolici koji istupe iz Crkve dospjet }e u pakao .........19 7. Crkva u~i da }e katolici koji odlaze na misu i ispovijedaju teške grijehe oti}i u raj..............................22 8. Ne bismo trebali trošiti novac na gradnju luksuznih crkava .............................................................24 II. BIBLIJA – NJEZINA NEPOGREŠIVOST I AUTENTI^NOST ..............................................................27 9.

U predmoderno vrijeme laicima nije bilo dopušteno ~itati Bibliju ................................................29

10. Zbog ekumenskih je razloga katolicima sada dopušteno ~itati bilo koji prijevod Biblije ..................33

179


11. Sveto pismo mogu predavati samo sve}enici ili redovnici osposobljeni za to....................................34 12. Evan|elja sadr`e mnoštvo protuslovlja ....................36 13. U redu, ali u Starom zavjetu postoji mnoštvo kontradikcija, i to nam je poznato ve} ~itavo jedno stolje}e ..................................................................38 14. Katolici ne vjeruju da je Biblija nepogrešiva. To vjeruju protestantski fundamentalisti (koji doslovno tuma~e Sveto pismo) ..........................41 15. Suvremena je biblijska znanost pokazala da je Novi zavjet napisan dugo vremena poslije nego što su se zbili doga|aji koje opisuje. Pri~e o ~udesima su, poput ribarskih pri~a, vjerojatno pretjerane i spadaju u podru~je legendi ....................43 III. MISA I SAKRAMENTI.................................................51 16. Svatko tko `eli mo`e se pri~estiti pod misom ..........53 17. Drugi vatikanski koncil više isti~e duh nego slovo zakona pa stoga više ne moramo prisustvovati nedjeljnoj misi .......................................57 18. Isus umire i biva `rtvovan na svakoj misi .................59 19. Luteranci i anglikanci vjeruju u stvarnu prisutnost na isti na~in kao i mi katolici. Oni je samo druga~ije objašnjavaju ............................60 20. Ako se rastavite, automatski ste ekskomunicirani i ne mo`ete se pri~estiti .................62 21. Najnovija praksa primanja pri~esti pod objema prilikama (kruh i vino), koja se provodi u mnogim `upama, zna~i da pri~est moramo primati pod objema prilikama, jer ako to ne ~inimo, zna~i da nismo primili i tijelo i krv Kristovu ..........................................................................64

180


22. Kad se mladi} i djevojka vjen~aju u crkvi i nakon toga nemaju djece, njihov brak nije valjan ....68 23. Svi mi znamo da je poništenje braka zapravo katoli~ki ekvivalent gra|anskoj rastavi. Samo su rije~i razli~ite ..................................................70 24. Savjest mi ka`e što je istina a što la`, što je dobro a što zlo ...............................................................72 25. Ne moramo i}i na ispovijed, jer nam grijehe oprašta Bog, ako mu se izravno molimo ...................74 26. Svaki se katolik mora ispovjediti barem jednom godišnje ............................................................76 IV. BEZGREŠNO ZA^E]E, UKAZANJA I KRUNICA ....................................................................79 27. Bezgrešno za~e}e zna~i da Mariji nije trebao Spasitelj ...........................................................................81 28. Katolici su du`ni vjerovati da se Marija doista ukazala u Fatimi, Lourdesu i na drugim mjestima ukazanja koje Crkva priznaje .....................82 29. Više ne bismo trebali moliti krunicu zato što je ona prepreka ekumenizmu......................................88 V. NAŠA VJE^NA SUDBINA ..........................................95 30. Svi su ljudi u osnovi dobri, i gotovo }e svi oti}i u raj .........................................................................97 31. Nije nu`no vjerovati u ~istilište; u njega mo`emo i ne moramo vjerovati, baš kao i u postojanje limba ............................................................98 32. Svaki ~ovjek, osim proglašenih svetaca i mu~enika, mora barem neko vrijeme provesti u ~istilištu prije nego što u|e u raj............................100 33. Crkva se odrekla svog prastarog vjerovanja u oprost od grijeha, tj. vjerovanja da se mo`emo

181


34. 35.

36. 37. 38.

izvu}i s lakšom kaznom u ~istilištu uz uvjet da obavimo odre|ene religijske radnje i da molimo ..................................................................104 Pakao nije vje~an. Na kraju }e sva stvorenja biti sjedinjena s Bogom...............................................111 Sve}enici i |akoni ne bi uop}e trebali spominjati pakao. To ~ine samo ljudi tvrda srca ......................................................................113 Katoli~ka crkva nau~ava da }emo se spasiti ~ine}i dobra djela ........................................................115 Razum nema nikakve uloge u spasenju. Trebamo samo vjerovati ............................................117 Krš}anin mo`e vjerovati u reinkarnaciju.................120

VI. EVANGELIZACIJA, MISIONARI, TE ŠTO U^INITI DA NAM PROPOVIJEDI BUDU BOLJE....................................123 39. Katolici se ne trude toliko oko evangelizacije kao drugi krš}ani, jer misle da su djela va`nija od rije~i .........................................................................125 40. Sve krš}anske denominacije sla`u se u bitnome, pa zato ne moramo brinuti o manje va`nim pojedinostima nauka ....................................128 41. Ne bismo trebali nametati našu vjeru drugima preko misionara. Naša bi politika trebala glasiti: `ivi i pusti druge da `ive...............................129 42. Sve}enici bi s propovjedaonica trebali govoriti samo o pozitivnim stvarima i ne bi se trebali koncentrirati na negativnosti ....................................132 43. Jedino što mo`emo u~initi jest moliti Boga da nam dade bolje propovjednike. Ne bismo trebali ništa govoriti našim sve}enicima, budu}i da su oni zadu`eni za Crkvu .......................136

182


VII. KATOLI^KI OBI^AJI, POBO@NOSTI I CRKVENA DISCIPLINA .........................................141 44. Trebali bismo napustiti staromodne obi~aje kao što je, primjerice, škropljenje blagoslovljenom vodom, jer oni podi`u nepotrebne barijere izme|u nas i drugih krš}ana ..........................................................................143 45. Misionari koji su mi pozvonili na vrata objasnili su mi da `ene ne bi smjele nositi hla~e (Pnz 22,5) i šišati kosu (1 Kor 11,6.14–15). To mi se ~ini vrlo razumnim stavom .......................146 46. Sve}eni~ki je celibat neprirodan i nepotreban u današnjem svijetu. Papa bi trebao sve}enicima omogu}iti `enidbu ...............................150 47. Štovanje relikvija plod je vremena u kojemu je vladalo praznovjerje i zato bi ga trebalo ukinuti....156 VIII. DUHOVNI SVIJET I PRAZNOVJERJA .................161 48. @ivimo u vremenu znanosti i znamo da se ~uda više ne doga|aju ................................................163 49. Ne vjerujem u an|ele kako su prikazani na starim svetim sli~icama. To je obi~no praznovjerje iz prošlosti ............................................166 50. Sad je svakome jasno da je |avao izmišljen lik ......169 51. Crkva potvr|uje postojanje vanzemaljaca ..............171 52. Bavljenje astrologijom bezopasna je razonoda .......173 Bibliografija .........................................................................175 Sadržaj .................................................................................179

183


Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u studenome 2011.


• • • • • • • • •

Papa je nepogrešiv, što znači da je sve što on kaže istina. Kad se rastavite, vi ste ekskomunicirani i ne možete se pričestiti. Savjest vam kaže što je dobro, a što zlo. Svaki se katolik mora ispovjediti barem jednom godišnje. Grijeh je ne vjerovati u Gospina ukazanja koja je Crkva priznala. Vječno spasenje postižemo čineći dobra djela. Isus umire i biva žrtvovan na svakoj misi. Svi su ljudi u osnovi dobri, i gotovo će svi otići u raj. Pakao nije vječan. Na kraju će sva stvorenja biti sjedinjena s Bogom. • Razum nema nikakve uloge u spasenju. Treba samo vjerovati. • Vjerovanje u anđele obično je praznovjerje iz prošlosti. • Sad je svakome jasno da je đavao izmišljen lik.

..............................................

Jeste li čuli sljedeća uobičajena pogrešna shvaćanja?

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

U ovoj jasnoj, razložnoj i razumljivoj knjizi Karl Keating odgovara na brojna pogrešna shvaćanja o katoličkoj vjeri, svojstvena i brojnim katolicima. Temeljeći knjigu na Svetom pismu i katoličkoj tradiciji, autor ne pokazuje samo logične pogreške u ovim stajalištima, već jasno izriče katolički nauk i time omogućuje čitatelju da sazna više o svojoj vjeri. Teme, potaknute tisućama pitanja sakupljenim među katolicima, veoma su raznolike i govore o Crkvi i njezinoj upravi, Bibliji i njezinoj pouzdanosti, vršenju sakramenata, marijanskim dogmama, zagrobnom životu, katoličkim običajima i pobožnostima, duhovnosti, vanzemaljcima, relikvijama, astrologiji, reinkarnaciji itd.

5

Karl Keating

Što katolici doista vjeruju 52 odgovora na uobičajena

pogrešna shvaćanja o katoličkoj vjeri

Karl Keating

!

VERBUM USKLIČNIK

Ova će vam knjiga razjasniti ove i mnoge druge nejasnoće.

ISBN 978-953-235-267-2

VERBUM 39 kn

www.verbum.hr

VERBUM USKL ČNIK VERBUM

!

Što katolici doista vjeruju  

U ovoj jasnoj, razložnoj i razumljivoj knjizi Karl Keating odgovara na brojna pogrešna shvaćanja o katoličkoj vjeri, svojstvena i brojnim ka...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you