UVOD
“Najveće lukavstvo đavla jest u tome da nas uvjeri da ne postoji.” Charles Baudelaire
To je upravo ono što zloduh hoće: uvjeriti kako on ne postoji. Tada može potpuno slobodno djelovati i činiti zlo: sijati zabunu, raspirivati mržnju, poticati razdor i neslogu, a one koji padnu u njegove zamke natjerati u očaj i u smrt. Navodeći čovjeka na grijeh i odvraćajući ga od Boga, Sotona od njega pokušava učiniti svojega saveznika u vlastitoj pobuni protiv Boga. Prema čovječanstvu Sotona gaji samo mržnju i prijezir, želi upropastiti djecu Božju i uskratiti im obećani vječni život. Da bi to postigao, zloduh želi da mu čovjek ne postavlja nikakve preprjeke; oni koji ne vjeruju, koji ne mole i koji se udaljuju od sakramenata čine mu, dakle, veliku uslugu. Protiv duša pak koje su sjedinjene s Kristom i s njegovom Majkom Sotona ne može ništa. Rekao bih čak da se boji istinskih kršćana, onih koji gorljivo žive u vjeri. Sveti Ivan od Križa tvrdi da se zloduh boji onih koji mole: “Zloduh se boji čovjeka koji moli kao što se boji samoga Boga.” Sotona koristi razne zamke kako bi čovjeka odvratio od Boga: praznovjerje, spiritizam, magiju, okultne prakse, sotonizam i sekte općenito – redom su zla koja pojačavaju uništavajuće djelovanje zloduha. U Francuskoj je broj raznoraznih vidovnjaka i gatara toliko porastao da sustiže broj svih liječnika opće prakse zajedno: ima ih više od 40.000. Procjenjuje se da u Italiji ima više od 100.000 ljudi koji rade na području okultnoga, a više od 12 milijuna onih koji dopuštaju da ih ti šarlatani varaju. Ako tome dodamo vjersko neznanje i obmane s kojima žive neki kršćani, pa čak i 7