Issuu on Google+

Gerhard Ludwig Müller

RAZGOVOR O NADI

VERBUM


Gerhard Ludwig Müller RAZGOVOR O NADI


Biblioteka:

Posebna izdanja

111.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: Matija Janeš

Teološka redaktura: mons. dr. sc. Ratko Perić

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj


Gerhard Ludwig Müller PROČELNIK KONGREGACIJE ZA NAUK VJERE

RAZGOVOR O NADI Razgovor s Carlosom Granadosom

VERBUM Split, 2016.


Naslov izvornika: INFORME SOBRE LA ESPERANZA Diálogo con Carlos Granados © Biblioteca de Autores Cristianos, 2016 © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2016. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Fotograija na koricama © Stefano Spaziani

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 234.2 241.512 MUELLER, Gerhard Ludwig Razgovor o nadi : razgovor s Carlosom Granadosom / Gerhard Ludwig Mueller ; <prijevod Matija Janeš>. - Split : Verbum, 2016. - (Biblioteka Posebna izdanja ; 111) Prijevod djela: Informe sobre la esperanza. ISBN 978-953-235-511-6 I. Nada -- Teološko gledište 160610084


Papi Franji koji je Crkvi podario ovu Svetu godinu milosrÄ&#x2018;a, Anno Domini 2016.


PREDGOVOR HRVATSKOMU IZDANJU

Pomiritelj “staroga” i “novoga”

Vetera novo modo. Evo prve istine: “I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine” (Lk 5,37). Ne može u stare forme ili predaje posve nova milost. – Gospodin je Isus savršeno svjestan da donosi nove misli, novu božansku istinu, novu milost. I te ideje ne idu u mentalne sklopove ili stare mješine ljudi. On govori o starom ljudskom zakonu i o novoj milosti. Ne može se nova milost, stečena iz Otkupiteljeva djela, podvrgnuti “predajama starih”. Ljudske će predaje, ne Božji zakon, popucati. Otkupiteljska milost traži nova stvorenja, nova srca, obnovljene pameti. Evo druge istine: “I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga” (Lk 5,39). Ili stari sadržaji – novi izražaji. – Drugi vatikanski koncil donio je bitno načelo: jedno je božanska istina, dogma, depositum idei, a drugo je povijesna formula takve istine. Sadržaj valja čuvati, a vanjski izražaj može se mijenjati, ako ustreba, na nekom drugom koncilu. Dogmatski sadržaj ostaje isti po sebi, ali mi ga tijekom vremena, protokom stoljeća, bolje spoznajemo i na sebe primjenjujemo. Mi se razvijamo, naša spoznaja, a ne dogma. Papin je primat nazočan u Crkvi od Petrovih dana. Ali je uzeo svoju deinitivnu formu, formulu, formulaciju i deiniciju, vanjsko ruho, okvir tek na Prvom vatikanskom koncilu, 1870. godine, kada je označeno u čemu je Papino prvenstvo vlasti, a u čemu Papina nezabludivost nauka. A tomu je svemu još više pridonio koncilski nauk Drugoga Vaticanuma speciiciranjem uloge Biskupskoga

7


PREDGOVOR HRVATSKOMU IZDANJU

kolegija, kojemu je Papa na čelu, kao što je Apostolskomu zboru Petar na čelu. Vanjska formula može biti savršenija, ali se princip ili sadržaj ne smije mijenjati, kvariti. O načelima se ne pregovara. Ako pomiješaš novo svježe zvanje sa starim navikama, grijesima, izgubit ćeš zvanje i životnu orijentaciju, načela. Što je onda ostalo? Tjelesna se mješina prodrla, a duhovno vino prolilo! Ove misli padaju čovjeku na pamet kada promatra crkveno djelo njemačkoga kardinala Gerharda Ludwiga Müllera, prefekta Kongregacije za nauk vjere, kojemu izlazi veliki knjiški intervju Razgovor o nadi, evo, i na hrvatskom jeziku. Razgovor poput onoga Razingerova Razgovora o vjeri, 1985. (Verbum, Split, 1998.). I cijelo teološko djelo i ovo izvješće o nadi označuje Müllera kao onoga koji povezuje staro “tradicionalno” s novim “naprednim”, odnosno nepromjenljivu božansku objavu s promjenljivim pojavama i znakovima vremena. G. L. Müller rođen je u Mainzu 1947. Otac mu je bio radnik i rastao je s roditeljima, bratom i dvjema sestrama. Studirao je ilozoiju i teologiju, ređen za prezbitera biskupije Mainz 1978. Djelovao je kao dušobrižnik u više župa svoje biskupije. Doktorirao je od vodstvom Karla Lehmanna 1977. na temu “Crkva i sakramenti u nereligioznom kršćanstvu. Bonhoeferov prilog ekumenskoj sakramentnoj teologiji”. Izradio je habilitacijsku radnju “Zajedništvo i čašćenje Svetih. Povijesno-sustavni temelji hagiograije”, također pod vodstvom prof. Lehmanna, u Freiburgu, 1985. Müller je od 1986. do 2002. naslovnik katedre dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Münchenu. Sv. Ivan Pavao II. i Müller. U svoje doba govorilo se kako je Ivan Pavao II. bio orijentiran imenovati biskupima kandidate više iz pastoralnoga klera, a ne toliko s katoličkih učilišta. A upravo je taj sveti Papa imenovao više nje-

8


PREDGOVOR HRVATSKOMU IZDANJU

mačkih poznatih profesora biskupima: Karla Lehmanna 1983., Waltera Kaspera 1989., a prof. G. L. Müllera imenovao je najprije članom Međunarodne teološke komisije, 1998.–2003., i biskupom Regensburga 2002. godine. Sva trojica spomenutih profesora i biskupa kreirana su i kardinalima. Benedikt XVI. i Müller. Papa Benedikt XVI., emeritus od 2013., bio je svojedobno profesor na Sveučilištu u Regensburgu, od 1969. do 1977. Na toj ga je službi zateklo imenovanje nadbiskupom u Münchenu i Freisingu, 1977. Benedikt XVI. održao je u Regensburgu predavanje o islamu, 2006. godine, poznato pod imenom “Regensburški govor”. Isti je Papa imenovao biskupa Müllera članom Kongregacije za nauk vjere, na petogodište, 2007.–2012. Müller je u okviru Bogoslovije u Regensburgu 2008. godine osnovao “Institut papa Benedikt XVI.” sa zadaćom da objavljuje Benediktova Opera omnia, u 16 svezaka. Do sada je na njemačkom jeziku izišlo devet svezaka. Na isteku petogodišta Müllerova članstva u Kongregaciji za nauk vjere, godine 2012. papa Benedikt XVI., nakon što je uvažio dobnu granicu kardinala Williama Levade, postavio je prefektom Kongregacije za nauk vjere biskupa Müllera imenujući ga nadbiskupom ad personam. Iskazao mu je povjerenje postavljajući ga na najodgovorniju službu u okviru Svete Stolice koju je on, Benedikt XVI., kao kardinal obnašao 24 godine (1981.–2005.) Franjo i Müller. Papa Franjo, preuzevši 2013. godine službu Rimskoga biskupa i Petrova nasljednika, u veljači 2014. promaknuo je nadbiskupa Müllera u zbor kardinala zadržavši ga u službi prefekta Kongregacije za nauk vjere. Providnosno je da je papa Franjo, Argentinac, bio u Njemačkoj više mjeseci 1984., a Müller je bio u Južnoj Americi

9


PREDGOVOR HRVATSKOMU IZDANJU

barem petnaest puta po više mjeseci u vrijeme svoje profesorske službe u Njemačkoj.1 Uočljiv je Müllerov crkveni rast i uspon u odnosu na trojicu posljednjih Papa. Oni su prema njemu iskazivali sve veće povjerenje, a on je sve vjernije odgovarao tomu povjerenju i osobno i doktrinarno i eklezijalno. Na biskupskom i kardinalskom grbu ima geslo: Dominus Iesus – Gospodin Isus, a te su Apostolove riječi (Rim 10,9) također naslov izjave o jedincatosti i spasonosnoj sveopćosti Isusa Krista i Crkve.2 Teološko djelo. Müller je objavio više od 400 radova iz područja dogmatske teologije, objave, ekumenizma, sakramenata, uglavnom u razdoblju svoje 16-godišnje münchenske profesure (1986.–2002.). Godine 1995. objelodanjeno mu je grandiozno i voluminozno djelo Die Katholische Dogmatik. Für Studium und Praxis der Theologie [Katolička dogmatika. Za proučavanje i prakticiranje teologije]. Do sada je izišlo u sedam izdanja. Prevedeno je na talijanski: Dogmatica catolica. Per lo studio e la prassi della teologia, Milano, 1999., broširano izdanje 2013. Više od 1170 stranica. Obuhvaća dvanaest sustavno složenih poglavlja. Iz samih naslova vidljiva je smišljena unutarnja struktura cijele dogmatske perspektive, koja božansko s ljudskim, a nebesko sa zemaljskim povezuje, i proteže se po tomističkoj formuli: exitus – reditus, od izlaska do povratka, od Božjega samoočitovanja do završna zajedništva s Bogom: 1. Teološka gnoseologija Objave. 2. Čovjek, naslovnik Božje Samoobjave. 3. Samoobjava Boga kao Stvoritelja svijeta. 4. Samoobjava Stvoritelja kao Boga Izraelova i Oca Isusa Krista. 5. Obja1

2

Na hrvatskom je objavljena knjiga: G. L. Müller u suradnji s G. Gutierrezom i J. Sayerom; popratna riječ pape Franje, Siromaštvo: izazov za vjeru, KS, Zagreb, 2015. Dominus Iesus, Izjava Kongregacije za nauk vjere, od 6. kolovoza 2000., objavljena “sa sigurnim znanjem i Papinim apostolskim auktoritetom”.

10


PREDGOVOR HRVATSKOMU IZDANJU

va Isusa kao “Sina Očeva” i Posrednika Kraljevstva Božjega. 6. Objava Duha Očeva i Sinova. 7. Samoobjava Boga kao Ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga. 8. Majka Isusa Krista, uzor kršćanske opstojnosti i slika Crkve. 9. Samoobjava Trojstvenoga Boga u dovršenju čovjeka. 10. Crkva, Božji narod Novoga Saveza. 11. Kristovo svećeništvo u liturgiji njegove Crkve. 12. Život i zajedništvo s Bogom u Duhu Svetom. U djelu je – na talijanskom – Bibliograiji i raznim kazalima imena posvećeno 150 stranica (995–1145). Djelo je prevedeno na španjolski, mađarski i češki. Predavanja i intervjui. Ovo spomenuto veledjelo dogmatske teologije doista je pisano i namijenjeno za prouku i praksu teologije. A nakon što je preuzeo vodstvo Kongregacije za nauk vjere, Müller je poznat po svojim predavanjima i intervjuima kojima popularizira Crkveno učiteljstvo. Živo Crkveno učiteljstvo. Prigodom najave prvoga dijela Biskupske sinode o braku i obitelji, kada se počelo govoriti da bi se mogle dogoditi neke promjene i u naučavanju i u prakticiranju sakramenta ženidbe, Müller se kao Prefekt oglasio člankom najprije u njemačkom Tagespostu, 15. lipnja, a potom u vatikanskom L’Osservatore Romanu, 23. listopada 2013. Mi smo ga objavili u hrvatskom prijevodu.3 Isto je predavanje izišlo u izdanju Verbuma u Splitu 2015.4 Müller je u intervjuu francuskomu katoličkom listu La Croix izjavio: “Dolazak na Papinu stolicu teologa kao što je Benedikt XVI. nesumnjivo je iznimka. Ivan XXIII. nije bio profesionalni teolog. Papa Franjo također je više pastoralac, a Kongregacija za nauk vjere ima poslanje teo3

4

G. L. Müller, “Moć i milost. Nerazrješivost ženidbe i rasprava o razvedenim i ponovno vjenčanim osobama i o sakramentima”, u: Službeni vjesnik Biskupijâ Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske, 3/2013., str. 236–241. G. L. Müller, “Nerazrješivost ženidbe i rasprava o civilno ponovno vjenčanima i sakramentima”, u: Ostati u Kristovoj istini. Ženidba i pričest u Katoličkoj Crkvi, Split, 2015., str. 125–138.

11


PREDGOVOR HRVATSKOMU IZDANJU

loškoga strukturiranja papinstva.”5 Na tu su se Müllerovu rečenicu oborili određeni krugovi, ali s nepravom, jer je statutarno misija toga vatikanskog dikasterija biti u službi Pape i papinstva upravo u teološkom smislu. Kongregacija za nauk vjere, pod pročelništvom kard. Razingera, izdala je 1998. promišljanja o “Primatu Petrova nasljednika u otajstvu Crkve”. Na kraju dokument kaže: “Nije nedostajalo u povijesti Papinstva ljudskih zabluda i nedostataka, pa i teških: sam naime Petar priznao je da je grješnik. Petar, čovjek slab, izabran je kao stijena upravo zato da bude očito da je pobjeda samo Kristova, a ne rezultat ljudskih snaga.”6 Bilo bi zaista poželjno pročitati Müllerovu studiju o tom teološkom strukturiranju Papinstva makar i u obliku ovakva razgovora, da i običnomu suvremenom vjerniku bude što jasnije što je sadržaj, a što izražaj; što depositum idei, što povijesna formula; što obvezatan nauk koji traje već 2000 godina, a što privatno Papino mišljenje; što je nauk s katedre, a što “ljudske zablude”, pa i “teške”. Kardinal Müller dao je intervju njemačkomu dnevniku Die Zeit o Božiću 2015., koji je također preveden na hrvatski. Na novinarkino pitanje: “Papa Benedikt pozvao Vas je u službu prefekta Kongregacije za nauk vjere. Što se za Vas promijenilo za pape Franje?” Prefekt odgovara: “Moja je zadaća nepromijenjena. Kongregacija u Papino ime služi općem nauku Crkve – u skladu s vrijedećim propisima i statutima.”7 U ovom Razgovoru Prefekt se osvrće na više mjesta gdje se vidi upravo ta strukturalna pomoć Kongregacije 5 6

7

La Croix, 29. ožujka 2015. Considerazioni “Il Primato del successore di Pietro nel mistero della Chiesa”, br. 15; L’Osservatore Romano, 31. listopada 1998., str. 7. Usp. Il Primato del Successore di Pietro, Vatikan, 1998., str. 493–503. Die Zeit, 30. prosinca 2015. Prijevod “Crkva nije ilozofski klub”, objavljen u: Službeni vjesnik Biskupijâ Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske, 1/2016., str. 21–28.

12


PREDGOVOR HRVATSKOMU IZDANJU

samomu Papinstvu, kao što su suvremene užarene teme: Tko može na sv. Pričest? Unošenje tipično protestantskih elemenata u Crkvu? Žensko svećeništvo? Svećenički celibat? I slično. Razgovor o nadi. U ovom suvremenom sekulariziranom svijetu koji sve poduzima za svoje samouništenje čemu nada, što znači nada? Četiri su velike teme koje Müller obrađuje: Čemu se možemo nadati od Krista? – On je dopunio i ispunio Zakon Božji. Nije raskinuo sa Zakonom koji je dan po Mojsiju. Ako je sam Mojsije ponegdje odstupio, Isus to korigira i sve prenosi na početak, na Stvoriteljevu izvornu nakanu. Mislimo ovdje u prvom redu na farizejski prigovor da je Mojsije “zapovjedio” da se žena može otpustiti, dati joj otpusno pismo. Isus kaže da to Mojsije nije zapovjedio, nego dopustio: “Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako” (Mt 19,8). Čemu se možemo nadati od Crkve? – Samo ako je Crkva čvrsto vezana uz Krista, može biti sigurna nada u nesigurnu svijetu. Čemu se možemo nadati od obitelji? – Obitelj je jezgra Crkve i jezgra društva. Ako je nucleus zdrav, može se očekivati da će i cijelo tijelo biti zdravo. Čemu se možemo nadati od društva? – Hrvatskomu čitatelju bit će ugodno pročitati Müllerove riječi o blaženom Alojziju Stepincu: “U današnje vrijeme neki će pokušati uzaludno omalovažiti i oklevetati njegov veličanstven lik, iznova otvarajući rane njegova mučeništva, ali mislim da je to put koji je Providnost pripravila kako bi održala živim sjećanje na njega i kako bi ubrzala puno priznanje svetosti toga uzornog Pastira.”8

8

Ovdje, str. 189.

13


PREDGOVOR HRVATSKOMU IZDANJU

Müller se služi modernim sredstvima priopćavanja. Ima sugestivnu moć tumačenja, bistrenja pojmova, navođenja suprotnih mišljenja, iznošenja pravoga nauka i odgovora protivnicima, sve sa zamjetnom lakoćom izražavanja. Sve mudro i nadasve hrabro, strpljivo i nezaustavljivo. S velikom vjerom u Gospodina Isusa, a on, Krist Isus, jest “nada naša” (1 Tim 1,1). Mostar, o svetkovini sv. Petra i Pavla, 2016. X Ratko Perić, biskup

14


UVODNA RIJEČ

UVODNA RIJEČ

Kardinal Müller govori izravno i iskreno. Ne libi se pristupiti najosjetljivijim pitanjima. Možda jedino ponekad, našalivši se, doda pomirljivim glasom: “Bolje je da ovo ne uđe u intervju.” Nimalo ne odgovara stereotipu koji ljudi često imaju o članovima Kurije: da su ozbiljni, diplomatični, hladni i proračunati. Ponekad zastane prije nego što odgovori; nastane tišina u kojoj intervjuist razmišlja treba li potpomoći dodatnim pitanjem. No ubrzo postane razvidno da sugovornik razmišlja. Dok govori, smiren je i čvrst u stavovima. Čim započne s odgovorom, zna kamo želi dospjeti. Gerhard Ludwig Müller jedan je od najistaknutijih teologa današnjice, usto što je pročelnik Kongregacije za nauk vjere. On je teolog, dakle vjernik koji nastoji uobličiti Božji odgovor na čovjekova pitanja. Pročelnik je za vjeru te stoga osoba s povlaštenim pogledom na okolnosti, obzore i pitanja koja se otvaraju pred nama. No koja su to pitanja koja sebi postavljaju naši suvremenici? Koje odgovore traže od vjernika? Današnji čovjek ne doživljava svoj nedostatak vjere tragično, ali, s druge strane, duboko ga brine nedostatak nade i, što je još gore, nastoji joj pronaći nadomjestke poput optimizma. Ključno pitanje, stoga, jest pitanje nade. A naši se suvremenici pitaju postoji li nada za sadašnji trenutak, mogu li je pronaći u kršćanstvu i, nadasve, koji je temelj kršćanske nade? U razgovoru s kardinalom Müllerom, koji ovdje ukratko predstavljam, u središtu je bilo pitanje nade, to je “Razgovor o nadi”. Ne želim sada ulaziti u teme koje se razrađuju u nastavku knjige u Pročelnikovim odgovorima. Samo bih želio prikazati kako je knjiga nastala i ponuditi ne-

15


UVODNA RIJEČ

ke ključeve da bi se bolje razumio raspored postavljenih pitanja. Prije dvije godine imao sam zadovoljstvo prirediti i objaviti za izdavačku kuću Biblioteca de Autores Cristianos opsegom malen intervju s kardinalom Müllerom, naslovljen Nada obitelji [La esperanza de la familia]. Bio je to kratak razgovor, na speciičnu temu, kojim se nastojalo rasvijetliti i ponuditi nadu obiteljima u okviru Izvanredne sinode o obitelji 2014. godine. Već tada mi je mislima prolazila zamisao o projektu cjelovita razgovora koji bi pomogao da se rasvijetle različita pitanja koja u našoj Crkvi traže žuran odgovor. Tema nade nametala se je, u svakom slučaju, kao plodna polazna točka. Bilo je tek potrebno proširiti obzor pitanja i omogućiti uvjete za ugodan razgovor. No, prije svega, bilo je potrebno privoljeti Kardinala na ovaj novi prijedlog. Čim je objavljen prvi spomenuti razgovor, pisao sam kardinalu Mülleru predlažući mu da pripremimo novi tekst koji bi pitanjima pristupio temeljito, za koji ne bi bilo dovoljno tek nekoliko sati nego barem cijeli jedan vikend. Na moje iznenađenje Pročelniku se prijedlog svidio te mi se stavio na raspolaganje. Dogovorili smo susret, ovoga puta imajući više dana za naš posao. Priprema pitanja uključivala je pravi istraživački rad. Trebalo je izabrati teme i važna pitanja i pripremiti strukturiran popis upita koji će poslužiti kao smjernice i voditi nas. Naposljetku, tema nade ponudila je pravi ključ: čemu se možemo nadati od Krista? Čemu se možemo nadati od Crkve? Čemu se možemo nadati od obitelji? Čemu se možemo nadati od društva? Taj niz od četiri pitanja ponudio je prikladan okvir u koji su se smjestile brige, “radosti i nade” suvremenoga čovjeka. Pitanja o milosrđu dodana su poslije, povezana s Godinom milosrđa, kao savršen zaključak cjelini. Svako od tih velikih pitanja poslužilo je da se poslije obuhvate pojedinačna pitanja, konkretni slučajevi koje je bilo nužno protumačiti. Što se tiče teme obitelji, mislim da je zgodno istaknuti kako je priprava knjige

16


UVODNA RIJEČ

dovršena početkom ožujka 2016. tako da još uvijek nismo raspolagali tekstom apostolske pobudnice o Sinodi o obitelji koju je pripremao papa Franjo. Konačno, oboružan “arsenalom” pitanja napisanih na više papira i s diktafonom u ruci, jednoga vedrog subotnjeg jutra, početkom prosinca, pozvonio sam na portafon Pročelnikova stana da razgovaramo. Bila su to dva iznimno naporna radna dana koja nisu bila lišena opuštenih trenutaka, šala i ugodna razgovora (bez snimanja) tijekom objeda i odmora. Kardinal Müller savršeno vlada španjolskim jezikom. Čak se i šali na Cervantesovu jeziku. Naučio ga je tijekom boravka u Peruu i potom je radio na njemu i usavršavao ga. Stoga je cijeli razgovor vođen na tomu jeziku. Njemačko-španjolski rječnik, Katekizam Katoličke Crkve i Biblija, te su se knjige nalazile na stolu. Osim toga, u ta dva dana Kardinal se pokazao kao neumoran radnik i ljubazan domaćin. Rado mi je pokazao svoju kućnu biblioteku, brižno čuvanu i bogatu naslovima. A što se posla tiče, ozbiljno je prionuo na nj. Na kraju meni je pripao lakši dio: slušati, snimati i eventualno što zabilježiti. Težak je posao pripao Pročelniku, naime pitanja (kao što će se čitatelj uvjeriti) nisu bila jednostavna ni laka. Ta dva dana urodila su mnogim satima snimljenoga materijala koji je poslije trebalo prepisati, pročitati, korigirati, dotjerati… Zapravo je taj vikend bio tek početak predstojećega višemjesečnog posla. Naravno, sve smo radili u stalnoj vezi s Pročelnikom koji je izbliza pratio svaki korak, koji je čitao i iščitavao tekst, dotjerivao ga, nadopunjavao ili poboljšavao. Intervjuist, koji nije novinar, nije želio (a možda ni znao) ukrasiti tekst retoričkim igrama. Možda bi bilo bolje da smo ga prilagodili novinarskome stilu, ali mislim da se ovako više poštuje ton razgovora i namjera da se ide u dubinu pitanja. Naposljetku, želio bih još samo prokomentirati naslov knjige. Čitatelj je zasigurno primijetio da naslov Razgovor

17


UVODNA RIJEČ

o nadi1 priziva u misli slavnu knjigu nastalu na temelju razgovora koji je tadašnji pročelnik za nauk vjere, Joseph Razinger, vodio s novinarom Vitoriom Messorijem: Razgovor o vjeri. Odabirom toga naslova željela se odati počast prijateljstvu sadašnjega Pročelnika s Papom u miru, no željelo se i, iznad svega, nastaviti na taj prethodni razgovor. Razinger je tada ponudio točnu dijagnozu crkvene situacije, njezine uzroke i posljedice, predlažući i neka rješenja. Može se reći da je vrijeme dalo za pravo njegovu gledištu, tada toliko osporavanu. Naslov Razgovor o nadi ukazuje da je sada u središtu interesa nova tema jer (kako će postati jasno u prvim pitanjima) danas proživljavamo veliku krizu nade. “S velikom žalošću i zabrinutošću primjećujem da se, zapravo, mnogi naši suvremenici, osobito mladi i djeca, odgojeni u svijetu bez Boga, ne uzdaju u to da bi povijest, čak ni njihova osobna povijest, mogla imati slijed događanja, izvor i odredište. Osobnu, obiteljsku ili povijest vlastitoga naroda doživljavaju kao nepovezane silnice, zadovoljavaju se malim pričama koje sadrže tek kržljave nade, a ne uzvišenom pričom koja bi ih uzdigla, koja bi podarila smisao cijelomu njihovu životu, koja bi protumačila zašto su ovdje, za koga žive, zašto pate... ishod toga može biti samo kriza nade.” Ta nova dijagnoza aktualne situacije uključuje i potrebu da se postave nova pitanja. Zato je ovaj intervju trebalo što prije dogovoriti. Pročelnikove riječi dašak su nade; pomažu nam da shvatimo kako nam problemi pružaju prigodu za rast i da oni, nadasve, čine dio služenja, Božjega plana koji se malo-pomalo ostvaruje u povijesti. Carlos Granados, direktor Bibliotece de Autores Cristianos 1

Naslov knjige na španjolskomu izvorniku je Informe sobre la esperanza, a naslov knjige kardinala Razingera Informe sobre la fe, u izdanju Biblioteca de Autores Cristianos, 1985. Hrvatsko izdanje navedene knjige je Razgovor o vjeri, Verbum, Split, 1998. (nap. ur.)

18


Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu... Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Rim 5,1.5


RAZGOVOR O NADI

RAZGOVOR O NADI

“Ne dajte da vam ukradu nadu, onu koju nam daje Isus!” Ove riječi pape Franje velik su poziv, vapaj za nadom koja nadilazi naivni optimizam. Odraz su brige da ne izgubimo iz vida cilj, veliku nadu koju samo Isus može dati. Ali prije svega, što predstavlja, što sadržava, što znači kršćanska nada? Čovjek živi uvijek u napetosti prema budućnosti dok je zamišlja, osmišljava, sanja... Život tako ima stalno novu privlačnost jer idemo ususret nečemu novom, velikom, što će nam omogućiti da rastemo kao osobe. Međutim, budućnost je i područje nepoznatoga i u sebi sadrži i prijetnje koje izazivaju strah. Upravo nam nada omogućuje da koračamo prema budućnosti pouzdavajući se u one nagovještaje punine kojoj težimo i koji nam, usto, omogućuju da svladamo svoje strahove. Ljudski je život ispunjen nadama koje možemo nazvati “naravnim”. Pomislimo na ljubavno iskustvo koje uvijek sadržava obećanje vječnosti i u mašti zaljubljenih gradi budućnost punu novih mogućnosti. Ili na dijete koje samim svojim rođenjem roditeljima i društvu širi horizonte, otvara prostor za njihov pogled u budućnost. Ali takve su nade, same po sebi, ograničene. Moguće su samo stoga što u njima uvijek sja ona velika nada o kojoj govori papa Franjo kojega ste upravo citirali, kao i papa emeritus Benedikt u svojoj enciklici Spe salvi (usp. br. 39). Božju nadu, pouzdanje da život može dosegnuti svoj cilj i pobijediti sve strahove, uključujući i strah od smrti: ta je nada poput zlatna grumena što sja na dnu korita, dajući istinsku mjeru svakodnevnim nadama.

21


RAZGOVOR O NADI

Možemo reći da je cijelo Isusovo djelo bilo djelo nade. Rodio se kao “nada Izraela” (usp. Jr 17,13) i u svojemu je propovijedanju zasijao nadama put ljudi, otvarajući im oči, podižući ih na noge, oslobađajući ih od grijehâ koji su im priječili put... No možemo se zapitati: kako dosegnuti tu budućnost? Nije li ona prevelika i previsoka za nas? U tome se krije ključ Isusove ponude: ne pokazuje nam on tek budućnost, nego nam nudi i put do nje. Susret s Isusovom ljubavi nosi u sebi obećanje koje nas čini sposobnima da se nadamo iznad svojih snaga. Uzmemo li Krista kao oslonac, sigurni smo da on može jamčiti najveću nadu, onu koja nadmašuje običan optimizam. To istinsko pouzdanje ne temelji se više na pukomu pozitivnom promišljanju o onome što možemo postići i poprima sada svoju snagu od Boga u Isusu koji nam jamči svoje veliko obećanje. To je istinska teološka nada jer svoj smisao (logos) pronalazi u dobroti Božjoj (theos). Zato kažemo da je nada nadnaravna krjepost jer je usmjerena prema Bogu kao krajnjemu cilju svega. Ona se realistično oslanja na Boga ne bi li ostvarila cilj koji prepoznajemo kao ono za što smo stvoreni i na što smo pozvani. Kršćanska nam nada, stoga, jedina može dati sigurnost koja nam je toliko potrebna: Bog ima univerzalan plan za naše spasenje i ostvario ga je u svojemu Sinu Isusu. Takva nam nada omogućuje da se oslonimo na Boga kao apsolutnu budućnost, a ne na svoje vlastite projekte i planove, podložne tolikim ograničenjima: to je ta sigurnost koju nam nada pruža. Proživljavamo li danas krizu nade, one velike nade koja nas pokreće prema Bogu? Čini se da je problem suvremenoga čovjeka povezan s vjerom, a posebno se to odnosi na sposobnost vjere da otvori budućnost; stoga je to, u biti, problem nade. Različite krize kojima svakodnevno svjedočimo izviru upravo iz ne-

22


RAZGOVOR O NADI

sigurnosti spram budućnosti: ekonomska kriza, kriza sigurnosti u građanskomu životu (terorizam), demografska kriza... Je li to tako? Nada i vjera nerazrješivo su povezane, među sobom i s ljubavi. Tri bogoslovne krjeposti izražavaju novi život koji nam je Krist darovao ili, drugim riječima, svjež, nov pa čak i prekoračajan način da se povežemo s Bogom i cijelom stvarnošću. U Bibliji se te tri krjeposti neprestano isprepliću i međusobno podupiru. Predmet je vjere priznati Boga kao temelj cjelokupne stvarnosti: njegovo postojanje, njegova spasonosna djela u povijesti, njegovu uvijek vjernu prisutnost. Nada je usmjerena prema Bogu u njegovoj dobroti, pravdi, milosrđu, kao krajnjemu cilju prema kojemu je sve uređeno. Nadnaravna ljubav označava intimno jedinstvo Boga s nama: on živi u nama i mi smo njegova djeca. Svatko od nas želi ostvariti sreću: svi težimo istinskoj ljubavi, punoj pravednosti, neprolaznoj ljepoti. Naša nada da ćemo u Bogu ostvariti potpunu sreću proizlazi iz toga što smo u jednomu trenutku života vidjeli i iščitali svoju stvarnost te, otkrivši u njoj želju za beskonačnim, rekli smo “da” onome koji jedini može poduprijeti našu želju. Sigurni u njegovu vjernost, slobodno smo se povjerili Onome koji u potpunosti ispunjava svoja obećanja i voli nas. Pitanje Boga tiče se moje povijesne slobode. Na koga oslanjam svoj život? Tko je Bog za mene? Istinska je nada moguća samo ako se oslanjamo na Boga koji se objavio kao Otac, Sin i Duh Sveti: njegovo trojstveno određenje otkriva nam naše trojstveno stanje jer smo sposobni podsjetiti se kako sve proizlazi od Oca, svojim razumom otkriti da sa Sinom dijelimo svoju narav, prihvatiti s Duhom odnos ljubavi između Oca i Sina. U Kristu Bog prilazi svakomu od nas i pokazuje nam svoje lice. Ako ponizno priznamo njegova Sina prepoznavši

23


RAZGOVOR O NADI

Predgovor hrvatskomu izdanju: Pomiritelj “staroga” i “novoga” (mons. dr. sc. Ratko Perić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Uvodna riječ (Carlos Granados) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Razgovor o nadi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 I. Čemu se možemo nadati od Krista? . . . . . . . . . . . . 39 II. Čemu se možemo nadati od Crkve? . . . . . . . . . . . . 77 III. Čemu se možemo nadati od obitelji?. . . . . . . . . . . 139 IV. Čemu se možemo nadati od društva? . . . . . . . . . . 173 V. Zaključak. Ključ razumijevanja milosrđa . . . . . . . 203

219


Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: GraiÄ?ki zavod Hrvatske Tiskano u kolovozu 2016.


Danas proživljavamo veliku krizu nade. Mnogi naši suvremenici, odgojeni u svijetu bez Boga, ne uzdaju se u to da bi povijest, čak ni njihova osobna povijest, mogla imati slijed događanja, izvor i odredište. Nemaju osnove koja bi podarila smisao cijelomu njihovu životu, koja bi protumačila zašto su ovdje, za koga žive, zašto pate... Kriza je to nade, vedroga i istovremeno realističnoga pogleda na budućnost i život. Ljudi se pitaju postoji li nada za sadašnji trenutak, mogu li je pronaći u kršćanstvu i, nadasve, koji je temelj kršćanske nade? Tim se temama u ovoj značajnoj knjizi bavi kardinal Gerhard Ludwig Müller, pročelnik Kongregacije za nauk vjere i jedan od najistaknutijih teologa današnjice. Müllerov Razgovor o nadi objavljuje se trideset godina nakon poznate knjige Razgovor o vjeri njegova prethodnika Josepha Ratzingera, danas pape emeritusa Benedikta XVI. I kao što je nekoć Ratzinger, govoreći u kontekstu krize vjere, svojom knjigom unio svjetlo u mnoge tada vladajuće teološke i društvene nejasnoće, tako sada u ovoj knjizi kardinal Müller otvoreno i iskreno progovara o suvremenim nejasnoćama u Crkvi i društvu, ne libeći se pristupiti ni najosjetljivijim pitanjima kao što su ona o milosrđu, crkvenoj disciplini i nauku, o pričesti rastavljenih i ponovno vjenčanih, ređenju žena, svećeničkomu celibatu, odnosu prema homoseksualcima, ulozi Crkve u društvu itd. Čemu se možemo nadati od Krista, Crkve, obitelji, društva? Ta pitanja predstavljaju okvir ove knjige razgovora koji je s kardinalom Müllerom vodio Carlos Granados, knjige koja odgovara na brige, radosti i nade suvremenoga čovjeka. Gerhard Ludwig Müller (Mainz, 31. prosinca 1947.), imenovan kardinalom 22. veljače 2014., bio je regensburški biskup od 2002. do 2012. Od srpnja 2012. pročelnik je Kongregacije za nauk vjere i predsjednik Papinske komisije Ecclesia Dei, Međunarodne teološke komisije i Papinske biblijske komisije. Šesnaest godina (1986.–2002.) bio je redovni profesor dogmatike na Sveučilištu Ludwig-Maximilian u Münchenu. Voditelj je projekta objavljivanja sabranih djela Josepha Ratzingera / Benedikta XVI. Opera omnia (16 svezaka) na njemačkomu jeziku.

ISBN 978-953-235-511-6

VERBUM 135 kn

www.verbum.hr


Razgovor o nadi