Page 1

............................................................

Benedikt XVI.

NauÄ?iti vjerovati Duhovna poruka nade i ohrabrenja

VERBUM


Knjiga Naučiti vjerovati pape Benedikta XVI. donosi njegovu ključnu duhovnu poruku kojom se obraća svakomu čovjeku i poziva ga da se otvori »velikoj nadi« koju svatko nosi u srcu. U ovim nadahnutim tekstovima neprolazne vrijednosti Papa najprije dotiče pitanja ljudskoga nemira i nesigurnosti, kao i potrebe traganja za istinom. Potom naznačuje mogući put vjerskoga traganja te razlaže poteškoće vjerovanja izražene u suvremenomu društvu. Na koncu pruža odgovore vjere koji su u stanju ponuditi rješenje životnoga smisla i koji u središte stavljaju Ljubav. Papa ovom knjigom čitatelja poziva na put duhovnoga traganja te ga upućuje kako bolje shvatiti sama sebe, razabirati smisao stvarnosti i spoznati vlastiti poziv, tj. kako doista živjeti mudro i ispunjena srca. U vremenu u kojemu prevladavaju neizvjesnost i beznađe misli Benedikta XVI. sabrane u ovoj knjizi pružaju istinsku nadu i ohrabrenje ne samo vjernicima, nego svima koji traže odgovore na najdublja životna pitanja.


Benedikt XVI. NAUČITI VJEROVATI


Biblioteka:

FIDES 58.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: mr. sc. Branko Jozić

Za nakladnika: Miro Radalj


Benedikt XVI.

NAUÄŒITI VJEROVATI Duhovna poruka nade i ohrabrenja Priredio: Giuliano Vigini

VERBUM Split, 2013.


Naslov izvornika: Benedetto XVI, Imparare a credere (a cura di Giuliano Vigini) © 2012 Libreria Editrice Vaticana © 2012 Edizioni San Paolo s.r.l. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2013. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Redaktura: Ana Lemo, dipl. theol. Lektura: Anđa Jakovljević, prof. CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 234.2 BENEDICTUS XVI, papa Naučiti vjerovati : duhovna poruka nade i ohrabrenja / Benedikt XVI. ; priredio Giuliano Vigini ; <prijevod Branko Jozić>. - Split : Verbum, 2013. - (Biblioteka Fides ; 58) Prijevod djela: Imparare a credere. - Bibliografija. ISBN 978-953-235-314-3 I. Vjera -- Teološke meditacije 141216022


PREDGOVOR

PREDGOVOR

U vremenu zaborava Boga Godina vjere je poput »grada na gori« prema kojemu Benedikt XVI. poziva da uziđemo. S toga se mjesta umom i srcem udaljava od granica ovoga malenog svijeta vezanoga uz sadašnjost, a uzdiže se i proteže prema neograničenim obzorima buduće zbilje gdje svjetlost obasjava nadu čovjekove današnjice. Počinje, dakle, ili se nastavlja putovanje u potrazi za Bogom s ciljem da ga se susretne ili iznova susretne, odnosno učvrsti s njim osobni odnos koji zahvaća dublje u područje života i svjedočenja. »Naučiti vjerovati« je poziv, poticaj i zadaća. Razmišljanje o Bogu navire spontano kada netko nije zadovoljan time da živi stiješnjen u osrednjosti, nego postavlja nezaobilazno pitanje o smislu: tko sam ja? Odakle dolazim i kamo idem? Kako mogu postići sreću za kojom žudim i svoj život pretvoriti u iskustvo dostojno življenja, unatoč padovima, patnjama i ograničenjima koja su svojstvena stvorenjima i ovozemaljskim prolaznim stvarima? Jesam li običan proizvod evolucije ili me je zamislio, htio i ljubio netko tko mi prethodi i koga trebam otkriti? 5


PREDGOVOR

Temeljna egzistencijalna pitanja koja si postavljaju odrasli nadasve pobuđuju one mlade koji se ne zadovoljavaju ispraznim i bezbojnim životom. Naime, mladost – koja je po sebi razdoblje očekivanja jer u njoj bujaju snovi, planovi, ideali, zanosi i važna životna opredjeljenja – često je vrijeme praznine, izgubljenosti, razočaranja, pa čak i beznađa. I evo, ta pitanja onda pokreću traganje koje može biti i dugo i iscrpljujuće, ali ne odveć da se breme napora ne bi moglo podnijeti jer se vidi velika blagodat kojoj se teži: doći do istine o sebi i uzimanje budućnosti u vlastite ruke. Tako splet malih i velikih nada koje ispunjaju ljudsko srce – često prolaznih nada koje ipak nisu sve što se traži – bude svijest o potrebi za »većom nadom« koja nadilazi ljudske misli, osjećaje i ambicije i u stanju je rastvoriti beskraj u kojemu život i smrt poprimaju sigurno i trajno značenje. Ta još »veća nada« – odgovara vjera koja se već pomalja na obzoru – jest Istina o Bogu pa kada ta Istina postane sigurnost i pretoči se u pristanak onoga koji je traži, život se iznenada promijeni i rasvijetli: čovjek shvaća sama sebe, razabire smisao stvarnosti, spoznaje vlastiti poziv; jednom riječju, shvaća što znači živjeti. Srce se smiruje, a ni Bog – ističe Papa – više nije nemiran jer je, idući ususret čovjeku koji ga je tražio, mo6


PREDGOVOR

gao mu dati da iskusi apsolutnu nužnost njegove prisutnosti: »Bez mene ne možete učiniti ništa« (Iv 15,5). Poticana tim zdravim nemirom potraga je našla svoje sigurno pristanište: Bog-Istina se očitovao čineći čovjeka sposobnim za istinu, a onda i sposobnim da razlučuje dobro od zla. U tomu pogledu život svetoga Augustina – učitelja i suputnika na putu vjere – za Benedikta XVI. postaje uzornim primjerom nemira čovjeka koji se ne zadovoljava površnim življenjem, nego svojemu životu želi dati zadovoljavajući i konačan smisao. I koji tomu cilju strastveno teži sve dok ga ne postigne nakon što je odbacio sve sumnje, zablude i otpore koji su ga pratili u raznim stadijima njegove potrage. Za njega, kao i za mnoge tragatelje za Bogom, silazak u vlastitu nutrinu, otvaranje uma i srca bio je težak proces pun preprjeka. Jer njegov nemir nije bilo obično stanje trenutačne uznemirenosti, nego stanje duboke nesigurnosti i umnoga, duševnoga i ljudskoga nesklada onoga koji je ostao bez bitnih putokaza i koji je već izgubio nadu da će ih naći. Quies – spokoj što ga je Augustin tražio – stoga nije bio jeftin mir; naprotiv, bio je to mir u kojemu će se njegovo »nemirno srce« »smiriti« – da se poigramo asonancijom poznatoga uvodnog ulomka iz Ispovijesti – jedino u trenutku 7


PREDGOVOR

susreta s Istinom, vječnom i nepromjenjivom, koja je u stanju njegovu unutarnjemu biću vratiti jedinstvo i ravnotežu i, kao odraz toga, postojanost i radost čitavu njegovu životu. Prije dolaska do toga sigurna sidrišta vjere Augustin, dakle, iznosi sav trud vjerovanja, tj. koliko potraga za Bogom može biti duga i mukotrpna. S njim se zapravo prolazi kroz trenutke tame, gdje se Boga ne vidi, ili ravnodušnosti, kada izgleda da nam on ne treba. Ulazi se u središte uznemirujućih pitanja, obeshrabrujućih nesigurnosti, zamršenih problema koji se odnose na otajstvo čovjeka, života i smrti, kao i zla u svijetu. Dijele se sati nestrpljiva iščekivanja, ipak ispunjena nadom da će se na rubu tek naslućenoga obzora napokon pojaviti lice Boga kojega se traži. I napokon, sudjeluje se u neopisivoj sreći kada dušu preplavi sjaj postignute vjere. Ta je zadnja stanica ujedno i polazište jer se otvaranje Bogu, prianjanje uz Krista, služenje Crkvi i čovjeku nikada ne postižu potpuno, jednom zasvagda. Augustin svjedoči i ovo: vjera je stalno traganje i nalaženje, dugo unutarnje putovanje koje se proteže prema uvijek novome svjetlu. Tijek potrage počinje kupelju poniznosti. Pretjerana samouvjerenost i sigurnost u vlastite snage, oholost samostalnosti i samodostatnosti, umišljenost da se sve već zna priječe 8


PREDGOVOR

da se iziđe iz sebe i gleda preko vlastitih granica. Poniznost je prva stuba na stubištu koje vodi Bogu. Ona je krjepost koja rastvara vrata iza kojih se nalazi Bog koji čeka, govori i očituje se. Mjesto je susreta njegova Riječ iz koje sve potječe i kojoj se sve vraća kao prvini ljubavi stvaranja i spasenja. U njegovoj se Riječi uči poznavati ga, ne kao metafizičko, bezvremensko i daleko biće, koje se doseže na kraju jednoga domišljanja (Bog »filozofâ i učenjakâ«, rekao bi Pascal), nego kao živoga Boga biblijske objave koji sebi podiže boravište u srcu čovjeka koji ga prihvaća kao svoje istinsko dobro i svoj istinski mir. U njegovoj se Riječi uči poznavati Krista, nadu u kojoj smo spašeni, koji daje sigurnost sadašnjosti, koji pouzdano potiče prema budućnosti. Vjera hrani i obnavlja tu nadu, njoj je »ímanje« i »uvjerenost« – kako podsjeća Poslanica Hebrejima (11,1) – ali uz pretpostavku stalna odgajanja za vjerovanje u Boga koji nam je Otac i u njegova Sina, Isusa Krista, umrla i uskrsnula da bi u svijetu uprisutnio Božje lice ljubavi. To također znači biti svjestan kako prakticirajući krjepost ustrajnosti uvijek treba ostati na putu i nikada ne izgubiti usmjerenost prema Bogu. Ipak, pred silovitim valom prosvjetiteljstva ili laicizma koji se ponovno rađa, u sve više sekulariziranu svijetu kojim vlada relativizam, 9


PREDGOVOR

sve su brojnije i borbenije snage koje priječe da se prođe kroz »vrata vjere«. Ljudi su – veli Papa – izgradili svijet za svoju uporabu i potrošnju pa je danas teže pronaći Boga u takvu svijetu, osobito na Zapadu, u ovoj Europi koja kao da je izgubila povijesno pamćenje o svojoj drevnoj stoljetnoj kršćanskoj baštini. Zapravo se otvorio put za antropologiju bez Boga i bez Krista sa svim negativnim posljedicama za dobrobit zapadne civilizacije koja se izgradila na kršćanskoj poruci i na vrjednotama kršćanskoga humanizma. Potvrdio se pogled na život, mišljenje i moral u kojemu nema ili ima tek malo mjesta za transcendenciju jer je sve podvrgnuto nadzoru, sudu i praksi razuma i apsolutne individualne slobode koji zapravo iz života uklanjaju potrebu za Bogom. O ovim je temama Benedikt XVI. – što pokazuje i ova knjiga – u raznim prigodama iznosio razgovijetna i duboka promišljanja, upozoravajući na opasnosti razuma i slobode koji su potpuno prepušteni samima sebi, porivima oholosti i neobuzdane anarhije. No istodobno Papa se potrudio pokazati kako razum i sloboda, postavljeni na svoje pravo mjesto, uopće nisu u suprotnosti s vjerom. Boga se ne može gledati kao suparnika, osim ako se dadne uhvatiti u udobna, lažna suprotstavljanja koja postavljaju Boga protiv čovjeka. Štoviše, jedna od stožer10


PREDGOVOR

nih misli Benedikta XVI. upravo je apsolutno pomirljiv i suradnički odnos između vjere i razuma: dakako, autonomnih i neovisnih stvarnosti koje postupaju prema različitim spoznajnim metodama, ali gdje jedna – koja istinu prihvaća na osnovi autoriteta objavljene Božje Riječi – upotpunjuje i učvršćuje drugu, koja prihvaća istinu snagom njezine unutarnje izravne ili neizravne očitosti. To znači da vjera podržava razum pomažući mu da se obogati novom spoznajnom sposobnošću, kao što razum podržava vjeru, pomažući joj objasniti njezinu razumnost i sposobnost promicanja dobra, u zajedničkome zalaganju za izgradnju civilizacije po mjeri čovjeka, zasnovane na priznanju dostojanstva osobe, na nepovrjedivosti njegovih prava i neospornosti njegovih dužnosti. S druge strane, nisu to jedine zaprjeke vjeri. Postoje i druge poteškoće pa se i sam Papa pita nisu li, pored velikih vjekovnih pitanja (odakle zlo u svijetu, patnja nedužnih itd.), i naša vlastita vjera, tako nedosljedna ili ravnodušna, ili naše svjedočenje, tako često slabo vjerodostojno, razlog koji one što ne vjeruju utvrđuju u njihovoj udaljenosti od vjere i obeshrabruju one koji bi htjeli tražiti Boga. Odatle nužnost da i kršćani iz svojih srca prognaju stare i nove idole, da dopuste da ih Gospodin očisti, da iz hrama istjeraju ono što nije čisto ni 11


PREDGOVOR

u Božjim očima ni u ljudskim očima. Samo na taj način vjera može zablistati i na sve razasuti svoje svjetlo kao istinski smislen odgovor na čovjekova pitanja. Kao što se vidi, put vjere sastoji se od mnogih dionica, ali važno je da slobodna i svjesna odluka da se vjeruje – jer vjera se ne nameće – dovede dotle da se Boga osjeća kao stvarnu prisutnost kojoj se povjerava da bi se na nov način nastavio svoj životni put. Ta se prisutnost pretvara u osobni susret s Bogom Isusa Krista: u odnos koji se međutim ne živi izdvojeno, nego u zajednici Crkve, gdje obitelj vjernika dijeli bratsko zajedništvo i radost vjere koju ispovijeda. Osobna i zajedničarska sastavnica zapravo su nerazdvojive. U mjeri u kojoj ta svijest postoji i sve više dozrijeva kršćanska se vjera snažnije živi kao dar i djelovanje milosti, oblikovana i vođena Duhom Svetim. To je pristanište »učenja kako vjerovati«. Giuliano Vigini

12


1. NEMIR SRCA


NEMIR SRCA

Temeljna pitanja Pitanje nade je, zapravo, u središtu našega ljudskog života i našega kršćanskog poslanja, poglavito u suvremenome dobu. Svi zamjećujemo potrebu za nadom, ali ne bilo kojom nadom, nego čvrstom i pouzdanom nadom, kao što sam istaknuo u enciklici Spe salvi – U nadi spašeni. Mladost je na osobit način doba nade jer mladi puno očekuju od budućnosti. Kada je čovjek mlad, njeguje ideale, snove i planove; mladost je doba u kojemu sazrijevaju odluke koje su presudne za ostatak života. Možda je zato to životno doba u kojemu se snažno javljaju temeljna životna pitanja: Zašto sam na zemlji? Koji smisao ima življenje? Što će biti s mojim životom? Nadalje: Kako postići sreću? Zašto trpljenje, bolest i smrt? Ima li ičega nakon smrti? Ta se pitanja još snažnije nameću kada čovjek naiđe na preprjeke koje se katkada čine nepremostivima: teškoće u studiju, nezaposlenost, nerazumijevanja u obitelji, krize u odnosima s prijateljima ili u postizanju dogovora s bračnim drugom, bolesti ili nemoć, oskudica kao poslje15


SADRŽAJ

SADRŽAJ

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 1. NEMIR SRCA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Temeljna pitanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Čovjekove nade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Želja za ljubavlju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 U potrazi za konačnim smislom . . . . . . . 20 Nesigurna budućnost . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Nemirno srce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Potreba za istinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 »Bez mene ne možete učiniti ništa« . . . . 25 2. PUT TRAGANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Napustiti vlastitu sigurnost . . . . . . . . . . . 29 Otvoreni za slušanje . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Do Boga po njegovoj Riječi . . . . . . . . . . . 31 Sebe spoznati kao stvorenja . . . . . . . . . . . 33 Traganje za Kristom . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Gospodin nam dolazi ususret . . . . . . . . . 35 Put obraćenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Istinske životne vrijednosti . . . . . . . . . . . 38 »Suputnici« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

86


SADRŽAJ

3. ZAŠTO JE TEŠKO VJEROVATI? . . . . . . . 43 »Povratak« prosvjetiteljstva . . . . . . . . . . . 45 »Oholost« razuma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Napredak bez Boga . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 Sloboda kao apsolutna vrjednota . . . . . . 51 Sekularizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Laičnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 Idoli kršćana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 »Ne« Crkve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 Zlo u svijetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 4. ODGOVORI VJERE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 Na početku Božja ljubav . . . . . . . . . . . . . . 63 Susresti Gospodina . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 Nitko ne vjeruje sâm . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Svjetlo u mraku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 Vjera i razum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 Snaga koja pročišćuje razum . . . . . . . . . . 74 U obranu čovjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 Pustiti da govori ljubav . . . . . . . . . . . . . . 76 Vjera je dar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Popis izvora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

87


Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: JAFRA PRINT, Solin Tiskano u veljači 2013.


Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger) rođen je 1927. godine u Marktlu na Innu u njemačkoj pokrajini Bavarskoj. Nakon studija i svećeničkoga ređenja predavao je teologiju na sveučilištima u Münchenu, Bonnu, Münsteru, Tübingenu i Regensburgu. Tijekom Drugoga vatikanskog sabora bio je teološki savjetnik kardinala Fringsa. Nakon iznimno aktivna i zapažena teološkoga djelovanja 1977. godine imenovan je münchenskim nadbiskupom i tu je službu obnašao do 1981. kada ga je Ivan Pavao II. imenovao pročelnikom Kongregacije za nauk vjere, najvažnije vatikanske ustanove. Na toj je dužnosti ostao sve do smrti Ivana Pavla II. 2. travnja 2005. Nekoliko tjedana poslije, na konklavama 19. travnja 2005., izabran je za 265. nasljednika sv. Petra. Odreknućem od službe rimskoga biskupa pontifikat pape Benedikta XVI. završava 28. veljače 2013. godine. Nakladna kuća Verbum do sada je objavila tridesetak njegovih djela, uključujući trilogiju Isus iz Nazareta i knjigu-intervju Svjetlo svijeta.


»Želim poručiti svima, pa i onima koji se na svojemu putu vjere trenutačno nalaze u teškoćama, onima koji slabo sudjeluju u životu Crkve ili koji žive ‘kao da Boga nema’, da se ne boje Istine, da nikada ne prekidaju hod prema njoj, da nikada ne prestanu unutarnjim okom srca iznova tražiti duboku istinu o samima sebi i o stvarima.«

ISBN 978-953-235-314-3

VERBUM 49 kn

9 789 532 35 314 3

www.verbum.hr

VERBUM


Naučiti vjerovati  

Knjiga Naučiti vjerovati pape Benedikta XVI. donosi njegovu ključnu duhovnu poruku kojom se obraća svakomu čovjeku i poziva ga da se otvori...

Advertisement
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you