Page 1


Marija Propetog Isusa Petković

SVE ZA ISUSA Autobiografija i duhovni zapisi


Biblioteka:

Posebna izdanja

8. Urednik: mr. sc. Petar Balta

Izdano u suradnji s Družbom sestara Kćeri Milosrđa

Lektura: Zvonko Štetić

Za nakladnika: Miro Radalj


Marija Propetog Isusa Petković

SVE ZA ISUSA Autobiografija i duhovni zapisi Priredio: Mladen Parlov III. izdanje

Verbum Split, 2012.


Objavljivanje ove knjige pomogla je Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za društvene djelatnosti

CIP - Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica u Splitu UDK 248.14 271-055.2 Marija Propetog Isusa, redovnica MARIJA Propetog Isusa, redovnica Sve za Isusa : autobiografija i duhovni zapisi / Marija Propetog Isusa Petković ; priredio Mladen Parlov. - 3. izd. - Split : Verbum, 2012. - (Biblioteka Posebna izdanja / Verbum, Split ; 8) Str. 5-9: Predgovor / Mladen Parlov. ISBN 978-953-6197-71-2 1. Parlov, Mladen


PREDGOVOR5

PREDGOVOR

Čitajući rukopisne Bilješke za autobiografiju blažene Marije Propetog Isusa Petković prvo mi na pamet pada Gospodinova prispodoba o »gorušičinu zrnu« (usp. Mt 13,31–32) te riječ o stablu koje se poznaje po plodovi­ ma (usp. Lk 6,44). Pred djelom koje je ostalo iza blaže­ ne Marije Propetog Petković čovjeka obuzima divljenje. Dok njene brojne duhovne kćeri na tri kontinenta, na­ stavljajući djelo svoje duhovne Majke, prosipaju Očevo milosrđe na potrebite, istodobno svjedoče o općeljud­ skoj, a osobito o duhovnoj veličini svoje Utemeljiteljice. Po plodovima koji su procvali i dozorili na stablu njena života zaključujemo kako je njeno korijenje bilo duboko i čvrsto; doprlo je upravo do Vječnoga i vječnosti iz koje je crplo životne sokove ljubavi, žrtve i samoprijegora. Svjedočanstva onih koji su je poznavali potvrđuju re­­­če­ no. Posve na zemlji, a već u nebu. Posve predana službi čovjeku, a posve Božja. Ili bolje reći: jer bijaše posve Bož­ ja, mogla je s toliko ljubavi i predanja služiti čovjeku. Blažena Marija Propetog Isusa Petković rođena je 10. prosinca 1892. godine u Blatu, na otoku Korčuli, u imućnoj i brojnoj obitelji. Otac Antun se ženio dva puta. Marija je bila po majci šesto, a po ocu osmo od trinae­ stero djece. Veoma rano, još u djetinjstvu, primjećuje u sebi neobjašnjivu naklonost prema siromasima i ugro­ ženima kao i veoma razvijen duh molitve. U četrnaestoj godini učinila je privatni zavjet djevičanstva. Riječ je, dakako, o mladenačkoj zanesenosti, ali za nju je to odlu­ čujući korak kojeg će se prisjećati i na kojeg će se pozi­ vati tijekom cijeloga života. Njeno je sazrijevanje ustva­


6

SVE ZA ISUSA

ri mučna potraga i otkrivanje volje Božje koju ona želi vršiti kao jedini ispravan smjerokaz kroz život. No, ne prepušta se olako vodstvu vlastitih vizija i viđenja, nego nastoji volju Božju prepoznati u »znakovima vremena«, a osobito po mišljenju crkvenih poglavara, tj. tadašnjeg dubrovačkog biskupa dr. Josipa Marčelića. Na njegov nagovor i poticaj, 1919. godine, utemeljuje novu redov­ ničku družbu, Kćeri Milosrđa; družbu čije će se stablo čudesno razgranati i brojne plodove donositi. Marija je umrla 9. srpnja 1966. godine u Rimu, okružena pažnjom i ljubavlju svojih duhovnih kćeri. Blažena Marija Propetog Isusa Petković ostavila je iza sebe bogatu pisanu i rukopisnu ostavštinu iz koje možemo iščitati veliko duhovno bogatstvo i veliki du­ hovni lik utemeljiteljice družbe Kćeri Milosrđa. Ako se pisanjem na papir stavljaju komadići vlastite duše u obliku misli, razmišljanja, molitava i sl., ponekad i nesvjesno, to više se duša otkriva čitatelju kad se piše vlastita autobiografija. Blažena Marija Propetog Isusa je već u djevojačkoj dobi, po savjetu biskupa Marčelića, zapisivala stanja svoje duše. No, tu prvu »povijest jedne duše« Marija je spalila s ostalim zapisima u vrijeme kad je mislila poći u kakav zatvoreni samostan. Svoje pre­ danje Bogu shvatila je kao posvemašnji raskid s ovim svijetom, kao umiranje svijetu, a to je, po njoj, značilo i spaljivanje svega što je svjedočilo o njoj i njenu životu u svijetu kojeg je napuštala. Na svu sreću, Marija je duboko poštovala i živjela krepost poslušnosti. Kad su novi dubrovački biskup, mons. Josip Marija Carević, a također i Kongregacija za redovnike, zatražili da napiše autobiografiju, spremno je poslušala. Njene Bilješke za autobiografiju, napisane na 335 stranica osminskog formata, nisu nastale bez poteš­ koća. Naime, nastale su u razmaku od dvadesetak godi­ na. Prvi dio, u kojem opisuje svoje djetinjstvo i mladost, započela je pisati u zimu 1940. godine te ih vrlo brzo, zbog odlaska u Južnu Ameriku, prekinula. Nastavila je


PREDGOVOR7

pisati tek dvadesetak godina poslije, tj. u ljeto 1959. go­ dine. Marijina je autobiografija posebna. Premda sve što osoba napiše, kako rekosmo, na neki način govori o dotičnoj osobi, Marija se je i u autobiografskom zapi­ su trudila o sebi više sakriti, nego otkriti. Ne samo zato što ustrajno, uz male iznimke, piše u trećem licu jedni­ ne, nego zato što piše s velikom dozom skromnosti te iz poniznosti i skromnosti izostavlja brojne događaje i podat­ke o kojima doznajemo iz svjedočanstava drugih osoba te iz njenih drugih zapisa. Primjerice, izostavlja neke od čudesnih ozdravljenja koja je Gospodin po nje­ nu zagovoru učinio još za njena boravka u Blatu. Njena je nakana, kako sama piše, opisati bezbrojna dobročin­ stva koja je njenoj bijednoj duši učinio Gospodin, a ona se sama čudi kako je to moguće, jer to ničim nije zaslu­ žila. U prvi plan ustrajno stavlja Boga i njegovo očinsko milosrđe, Isusa Krista i njegovu zaručničku ljubav, a u njima se Marija gubi i nestaje. Autobiografija blažene Marije Propetog Isusa važan je zapis ne samo za poznavanje života one koja ju je za­ pisala, njena djetinjstva, mladenaštva, zvanja, nego i pri­ lika vremena u kojem je živjela, osobito prilika u Blatu poslije prvog svjetskog rata. No, vrijednost Autobiografije nije samo povijesna, ona je za Družbu Kćeri Milosrđa normativna jer je život Utemeljiteljice neraskidivo vezan uz život Družbe. Ili bolje reći: iz života Utemeljiteljice, iz njena predanja i ljubavi prema Bogu i siromasima rodila se je nova Družba u krilu Katoličke crkve. Autobiografija naše blaženice time postaje i izvor nadahnuća i izazova za predano življenje vlastitoga kršćanskog života u lju­ bavi prema Bogu i čovjeku u konkretnim društvenim prilikama. I to ne samo za njene duhovne kćeri, nego za sve Hrvate, a i za sve kršćane. Usprkos neskladnom jeziku i stilu pisanja te mje­ stimičnim ponavljanjima ova se Autobiografija čita u jed­ nom dahu. Ono što čitatelja drži vezanim za ovo štivo


8

SVE ZA ISUSA

njegovo je nutarnje nadahnuće i prožetost Onim koji prožima sve plemenito i istinski ljudsko. Autobiografija blažene Marije Propetog Isusa uistinu je »povijest jed­ ne duše«, povijest onoga što je veliki Bog učinio za onu koja ga je nastojala iznad svega ljubiti i njemu u svemu služiti. Ona nije detaljna i psihološki razrađena poput, recimo, Povijesti jedne duše sv. Terezije iz Lisieuxa, ali nije ni daleko od nje. Iz »povijesti duše« naše blaženice doznajemo da nije rođena svetica. Njen uspon na Goru Karmel pozna­ vao je brojne postaje, zastoje u obliku nedoumica, sum­ nji, skrupulozne savjesti, vanjskih i nutarnjih poteškoća. Marija je imala gotovo mističan osjećaj grijeha. Teško je to reći, no osobno sam uvjeren da nikada nije po­či­nila smrtnoga grijeha. Iz dana u dan nastojala je učiniti ko­ rak naprijed u stjecanju kreposti, tj. u otkrivanju i vrše­ nju Očeve volje po suobličenju njegovu Sinu, a svome božanskom Zaručniku. Kako se je uspinjala obzorje se je širilo, ali je istodobno postajala svjesnija vlastite male­ nosti i nedostojnosti. U njoj se je ostvarila Gospodinova riječ Pavlu, naime da se snaga u slabosti usavršuje (usp. 2 Kor 12,9). *** Svoje Bilješke za autobiografiju Marija je, kako reko­ smo, napisala na 335 stranica osminskog formata. Pri­ ređujući tekst za objavljivanje nastojali smo razriješiti kratice te dešifrirati imena osoba koje se spominju u tekstu, a koje Marija najčešće navodi samo inicijalima. Nastojali smo ostati vjerni tekstu izvornika, donoseći, gdje je to bilo potrebno, najnužnija tumačenja. Tek smo, poradi boljeg pregleda, malo izmijenili podjelu teksta izvornika te smo mjestimice donijeli skraćene ili izmije­ njene naslove pojedinih poglavlja. Marija se mjestimice ponavlja, ne samo zato što piše u dva navrata u razma­ ku od dvadeset godina, nego jer su neki događaji za nju osobito važni pa ih zbog osobne važnosti spominje više


PREDGOVOR9

puta, primjerice, zavjet djevičanstva u 14. godini te iz­ bor redovničkog imena. Marija piše u trećem licu jed­ nine, no mjestimice govor prelazi u prvo lice jednine, osobito kad je riječ o govoru-molitvi upravljenoj Gospo­ dinu Isusu. I tu smo ostavili izvorni tekst. Kako bismo dobili što bolji uvod u Marijinu duhov­ nost i uočili njenu duhovnu veličinu u drugom smo di­ jelu knjige donijeli izvatke iz njenih duhovnih zapisa. Riječ je o zapisima iz petnaest rukopisnih bilježnica koje je Marija pisala za privatnu uporabu, a nastali su u raz­ doblju od ustanovljenja Družbe 1919. do 1962. godine, tj. do kad je uspijevala pisati. Neke bi bilježnice, primjerice desetu, trebalo objaviti u cjelini. Mi smo se ograničili na kratak izbor iz pojedinih bilježnica slijedeći kronološki red pisanja, kako bismo bolje uočili njen duhovni rast i sazrijevanje: od početnog, mladenačkog oduševljenja i zanosa za božanskim Zaručnikom do zreloga i smire­ noga predanja vlastitoga trpljenja i patnje Kristu Raspe­ tome i Patniku. Nadamo se da će ova Autobiografija i duhovni zapisi blažene Marije Propetog Isusa Petković biti poticaj i na­ dahnuće mnogim dušama na dublje predanje i veću lju­ bav prema Bogu i to po konkretnoj ljubavi prema čovje­ ku, osobito prema čovjeku siromahu. A blažena Marija Propetog Isusa neka svojim zagovorom od Boga izmoli milost da se učvrsti i ojača djelo koje je milosrdni Otac po njoj započeo. Dr. Mladen Parlov


Prvi dio

AUTOBIOGRAFIJA


AUTOBIOGRAFIJA13

PROLOG

Sve za Isusa i za veću slavu Božju! U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen! U presveto tvoje ime, Bože i Gospodine moj – a po nalogu već blagopokojnog biskupa dr. Josipa Marčeli­ ća i po nalogu sadašnjeg svog biskupa dr. Josipa Marija Carevića i svog ispovjednika – počinjem pisati tvoja ne­ izmjerna dobročinstva prema jednoj bijednoj duši. Sve neka bude na tvoju veću slavu! Tebi, Bože i Gospodi­ ne moj, posvećujem ovo malo djelo. Svako slovo, svaka misao, svaki potez pera, sve neka bude kao čin ljubavi prema tebi, kao izljev duboke zahvalnosti tvom božan­ skom Veličanstvu, čin zahvalnosti tvom očinskom mi­ losrđu i ljubavi. Hvalu i slavu neka ti uvijek pjeva duša moja! Slava ti i hvala bila uvijeke! Ali ti sam, Isuse, s Duhom Svetim, diktiraj mi, na­ dahni me i upravljaj mojom rukom, mojim mozgom i svim moćima moje duše, da napišem samo što ti hoćeš, da ne bih ni jedno slovo napisala što ti nećeš ili što ne bi odgovaralo pravoj istini. Ti sve znaš, Gospodine, ti govori, Gospodine, tvoja službenica će pisati. *** Blagopokojni biskup dr. Marčelić ju je (Mariju Pet­ ković) upoznao u njenoj četrnaestoj godini. I on mi tada piše neka svaki dan bilježim o njoj: što radi i što se s njom događa. Ja sam već u 16. ili 17. godini, ako se ne


14

SVE ZA ISUSA

varam, počela iz posluha pisati. I pisala 2–3 godine. Ali budući da je to sve bilo većinom između duše i Isusa, duša je željela da to ostane tajnom i 1911. ili 1912. godi­ ne sam to, kao vapaje duše, spalila, da taj plamen ide k Isusu i da tako i njena duša u ljubavi za Isusom izgara. I tako sam mislila da sam uglavnom posluh izvršila, jer biskup Marčelić je rekao da pišem, ali nije spomenuo (mislim) da čuvam. Ali ipak me je često savjest preko­ ravala da nisam točno poslušala i da ne slušam. A sada, kad mi taj spomenuti biskup Carević ponovno naloži da pišem, sad: prvo, malo se još sjećam, a drugo, mojoj duši je jako teško da o njoj što pišem. To joj je velika bol, jer ona priznaje da su njeni samo grijesi kojima je Dobrotu neizmjerno vrijeđala, a sve drugo da je od neizmjerne dobrote nebeskog Oca i dobrote milosrđa presvetoga Suca koji i najvećim grešnicima iskazuje dobrotu i na­ klonost ljubavi svoje. Stoga ona najprije moli i vapi milosrđe Božje da joj oprosti što se ona grešnica usuđuje sebe imenovati i pripovijedati stvari koje nije dostojna ni spomenuti ni misliti. Još više joj je teško, ako je štokad koju malenkost učinila, a što je morala i više prema svojoj dužnosti, da to ide spominjati. A ona je željela da to bude skriveno samo u presvetom Srcu Isusovu, ljubavi njenoj, jer to je sve bilo samo za njega. O Isuse slatki, zašto dopuštaš da se otkrije zastor koji je sakrivao intimnost ljubavi između tebe, o veliki Bože, i duše ove? O Gospodine i Gospodaru svega, ako nije to tvoja volja, molim te, uništi ovaj spis očitovanja i ne daj da ikome dođe u ruke, već da sve ostane u tvom Presvetom Srcu sakriveno! Ili bar ne dopusti da što spo­ mene što tebi nije milo. Ti, o Dobroto beskrajna, uprav­ ljaj mojom pameću i mojom rukom i perom. Da samo vršim tvoju presvetu volju! Tako budi!


AUTOBIOGRAFIJA15

DJETINJSTVO

Dobročinstva Božja u njenom rođenju i djetinjstvu Godine 1892., 10. prosinca, na dan Majke Božje od Loreta – Prijenos kuće Bl. Dj. Marije u Loreto – na dan subote, u 10 sati prije podne rodila se je na ovaj svijet od kršćanskih, katoličkih pobožnih roditelja Antuna Petko­ vić Kovač i Marije Marinović. Krštena je 22. prosinca iste godine, 1892., u crkvi matici Svih svetih od prečasnoga don Ivana Šemana, župnika u Blatu. Na sv. krštenju dobije ime Marija. Ona je šesto dijete u roditelja, ali po ocu osmo dijete jer otac se je, poslije smrti prve supruge s kojom je imao dvije kćeri Jelenu i Katu, drugi put vjenčao s Marijom, koja mu je porodila 11 djece. Tri sina su preminula kao maleni, a osmero ih je odraslo na radost roditelja, tj. četi­ ri sina i četiri kćeri iz drugog braka i dvije kćeri iz prvog braka. Dakle, gojili su i odgojili desetero djece. Njezin dobri otac umro je 16. travnja 1911., kad je Mariji bilo 18 godina. Umro je na sam Uskrs u 9.30 sati ujutro svetom smrću – u molitvi, pri svršetku sv. kruni­ ce, s riječima: »Isuse! Marijo!« Okružen svojom milom dje­com mirno i blaženo je preminuo. Na Veliki četvrtak, tri dana prije smrti, skrušeno, klečeći u svojoj sobi, pri­ mio je, u nekom blaženom miru i skrušenosti, sv. pri­čes­t. A sv. pomazanje u času smrti, i koje je sam tražio. Svoj djeci otac je bio kao svetinja. Bio je jednostavan, iako bogat u zemaljskim dobrima. Pravednost, milosrd­ nost i ljubav, bile su u njemu ostvarene u najvećem


16

SVE ZA ISUSA

stupnju savršenosti. Imao je veliku vjeru i do u tančine je vršio zakon Božji i zapovijedi sv. Crkve, osobito djela milosrđa. Siromasi i težaci, oni su bili njegovi prijatelji. Upravo ih je očinski ljubio i za njih se zauzimao, osobito za svoje težake, kojih je imao oko 700 jer je četrnaesti dio otoka Korčule njemu pripadao. I sa svim tim velikim imanjem je upravljao mirno, s malo riječi, sagradivši de­ vet kuća za devetero žive djece. Tu je Providnost upu­ ćivala Mariju u upravljanju i svim poslovima, jer je njoj otac najveće stvari povjeravao, budući da su braća bila na školama. Tako, kad je umro otac, iako je Marija imala tada 18 godina, morala je s majkom preuzeti sve knjigo­ vodstvo i račune, kao i upravu nad svom tom velikom imovinom. I njena majka, vrlo pobožna žena, djecu je gojila u strahu Božjem i svetoj nevinosti, tj. strogom čuvanju od svega što bi im moglo dušu imalo smutiti. Ona je gojila svoju djecu u strogosti, u krepostima, u radu i jednostav­nosti. U poniznosti trpljenju, samoprijegoru. U pokori i molitvi. Tako je – poslije milosti svetoga krštenja – velika milost i dobročinstvo Božje bilo to što je Marija imala za odgoj i uzor takve roditelje. Osobito je ona u svom ocu gledala živog sveca, za kojim se njezina duša, po­ slije Boga, zanosila. Otac je bio, poslije Boga, njen ideal – njena ljubav, kojeg je jako i s poštovanjem kao svetinju ljubila zato što je tako dobar i milosrdan siromašnima, što je tako mučaljiv i zadubljen u neke misli, tako jedno­ stavan i istinit, kao čisto zlato. Tako je Marija bila u neprestanoj školi kršćanske kre­posti i milosrđa, tu je njena duša dobila prve utis­ ke lju­bavi prema Bogu i bližnjima. O, dobrote i dobro­ čin­­stva Božjih kojima ju je nebeski Otac od djetinjstva okruživao i dao joj za čuvare i odgojitelje tako dobre roditelje, da je čuvaju u nevinosti za njega, prečistog ne­ beskog Zaručnika, da je goje u milosrđu za bijednike; da


AUTOBIOGRAFIJA17

je vježbaju u jednostavnosti i radu! Providnost Božja je tako htjela da je pripravi za skroman redovnički život. Iako roditelji na to nisu ni mislili, jer oni nisu htjeli da ona ide u samostan, ali Gospodin ju je sam pripravljao i uzgajao na plodnom tlu. Kuća roditeljska bila joj je tik do župne crkve, ništa je nije dijelilo od crkve već nekoliko koračaja plokate1 koja je vezivala njenu kuću s crkvom, gdje ju je Gospo­ din pritezao, kojem je tako mogla često posve neopa­ ženo preko dana poći. Tako je bila u kući kao u nekom samostanu. Uz to, u to vrijeme u njenoj roditeljskoj kući, od prvih dana njena života pa dok je nisu odijelili od roditeljske kuće, često su, skoro svaku sedmicu i na sed­ mice boravili časni oci franjevci, časni oci dominikanci i svećenici drugih redova. Jer još njen pokojni djed Fran­ ko, koji je kao svet čovjek bio ponudio časnim ocima dvije sobe i dopustio im da budu u njegovoj kući kao u svom samostanu.2 Tako se je mala Marija gojila i na kri­ lu časnih otaca; a kasnije kao djevojčica slušala njihove riječi i zapažala njihove kreposti. I škola joj je bila tik uz roditeljsku kuću, isto u jednoj od očevih kuća. Tako joj nije bilo potrebno preko ulica Trg ispred župne crkve Svih svetih u Blatu. Napomena za razjašnjenje zašto i kako su časni oci obitavali u nje­ noj roditeljskoj kući. Kad je njen stric don Marko, brat njenog dje­ da Franka, svećenik, profesor teologije u Veneciji (Mlecima), vrlo ugledan i mudar svećenik, umro iznenadno u gradu Korčuli, časni oci franjevci i časni oci dominikanci su njegovo tijelo dopratili la­ đom u Blato. I radi te njihove susretljivosti tom prigodom njen djed Franko rekao im je da su im uvijek vrata njegove kuće otvorena, kad dođu u Blatu da mogu doći i stanovati u njegovoj kući i za stolom, kao u svojem samostanu. I budući da nije bilo nijednog samostana u Blatu, od tada su oni svakom prigodom kad su došli u Blato, ravno došli kod te obitelji. A dolazili su često, bilo za pomoć u ispovijedanju u župi, bilo za korizmeno propovijedanje i preko godine, bilo za vođenje Trećeg reda, bilo za milostinju itd. I za njih su bile određene dvije sobe, ali za stolom i preko dana bili su s cije­ lom obitelji. Kod župnika tada nisu stanovali, tek od godine 1915. ili 1916.

1 2


18

SVE ZA ISUSA

hoditi ni u školu ni u crkvu. U tome svemu ona vidi ve­ liko dobročinstvo Božje kojim ju je nebeski Otac brižno čuvao, kao u nekom zavodu ili samostanu. Gospodin u svojoj dobroti i premilosti dade Mari­ ji da se sjeća i najranijeg djetinjstva, čak i prije godine svoga života. Jednom, od malo mjeseci, bila je na maj­­či­­ noj postelji razmotana, bez pelena i poveza i puzeći se pri­­­makla do ruba majčine postelje i gledala kako majci, ko­­­ja je sjedila kod prozora, sestra Ivica popravlja kosu. Vi­deći malu da je došla na rub postelje, majka je povika­ la Ivici: »Past će mala, uzmi je i odnesi u zipku!« I bilo joj je teško što će je odnijeti u zipku u drugu mračnu sobu, jer obično zatvore prozor da dijete u mraku prije zaspi. I uzme je sestra u naručaj i ponese u drugu sobu, gdje je bi­la njena zipka, jer majka nije u svojoj sobi držala malo di­jete da je u noći ne smeta u spavanju. »I da ne plač­­­em« – priča – »stavila je majka malog brata da me ziba, ali on, svezavši vrpcom zipku, tako je jako zibao da me je sa svom zipkom izvrnuo. Na plač doleti sestra Jela i, kad je opet uspravila moju zipku, istuče malog brata... a ja sam sva u čudu i strahu to gledala i od bojazni da ne bi i mene tukla nisam više zaplakala, te ona zatvori pro­zor i vidim u tami da ide i vrata zatvara, ali nisam od stra­ha pred njom ni plakala.« Također se sjeća bake Jele, njene bolesti, smrti, lijesa i sprovoda, a tada joj je bilo manje od tri godine.3 Sjeća se kako su je doveli do kapse (lijesa) i sklopili joj ručice i učili je »Zdravo, Marijo«. Sjeća se i drugih stvari. To je Gospodin moguće do­ pustio zato da ona uvidi kako i maleno dijete sve razu­ mije i osjeća te da kaže svojim sestrama, kad ih bude upućivala za odgoj malene djece, siročadi, da dijete sve osjeća i razumije i da se ono odgaja od prvih mjeseci života. Baka Jela Žuvela umrla je 12. rujna 1895.

3


AUTOBIOGRAFIJA19

Pripovijedaju njena majka i njene sestre da je Marija i u djetinjstvu bila nešto osobito. Neobično razumna od rođenja. Da je bila osobito milo i dražesno dijete, po­ seb­no bijele puti i zlatnih kosa, bistrih očiju, koje su sve promatrale. Neki su posebno dolazili da je mogu vidjeti. Jedna gospođa susjeda malne bi svaki dan dolazila, ona i njezin sin od 11 godina, da vide malu Mariju i molili bi da im je dadu malo u naručaj. Prva duhovna iskustva Već od najnježnije djetinje dobi osjećala je privla­ čnost prema duhu siromaštva i skromnosti. U susjed­ stvu su bile neke vrlo siromašne obitelji Kaštropil Pana­ da. Na tom je mjestu, koje je poslije kupio njen otac, sa­ građena ženska škola, a te su obitelji premještene malo dalje. Iako je Marija bila iz tada najbogatije obitelji u mje­ stu i imala veliku i udobnu kuću i druge velike očeve kuće, dobru hranu i udoban namještaj, to je nije veselilo već je ona čeznula i željela da ima koju malu kućicu i koju samo drvenu posudicu, kao ti siromašni susjedi. Od četiri godine sama bi se često odšuljala k njima pa bi s nekim čudom gledala njihovo siromaštvo, a i čeznu­ ćem: da je tu njoj stanovati ili tako kao oni imati samo najnužnije. Onda je htjela da jede s njima iz jednog crnog lončića kašu – puru i da pije iz jedne crne male drvene posudice, koja je bila jedina posudica za sve i za svih. O, kako joj je bilo slatko iz nje piti vodu ili kvasinu.4 Tako isto joj je bilo milo poći u siromašnu kuću svo­ je dojilje Šjorzuan. Djeca te dojilje su prosila kod njenih vrata kruha, a ona bi pošla sva zamišljena, tako malena od 4–5 godina, iako je bilo malo više hoda do njih, da se igra u toj njihovoj siromašnoj kuhinji i kući i da s njima jede isto iz nekog lončića kašu.

ocat

4


SADRŽAJ295

SADRŽAJ

Predgovor............................................................................. 5 Prvi dio AUTOBIOGRAFIJA Prolog.................................................................................. 13 DJETINJSTVO Dobročinstva Božja u njenom rođenju i djetinjstvu..... 15 Prva duhovna iskustva..................................................... 19 Promatranje Boga, prvo kojeg se sjeća........................... 20 Osnovna škola................................................................... 22 Teška bolest Marijina u petoj godini.............................. 23 Prijateljice iz djetinjstva.................................................... 25 San u desetoj godini koji ju je duhom podignuo ......... 27 MLADENAŠTVO Čežnja da se posveti Gospodinu..................................... 28 Dolazak časnih sestara ančela u Blato ........................... 31 Prvi odgoj za njenu misiju............................................... 31 Prva njena sv. pričest........................................................ 33 Dan prve sv. pričesti......................................................... 35 Smrtna bolest..................................................................... 37 Ljubav za samoćom.......................................................... 39 Polazak s bratom Ivanom u Babinu............................... 40 Sv. Ruža Limska – njena zaštitnica i duhovna prijateljica................................................... 41 HOD PREMA OSTVARENJU ZVANJA Ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji............................ 43


296

SVE ZA ISUSA

Kći Marijina........................................................................ 44 Upoznavanje biskupa dr. Josipa Marčelića................... 45 Zvanje i tajanstveni glas................................................... 46 Vječni zavjet ljubavi i djevičanstva................................. 47 Isusove riječi s križa.......................................................... 53 Promatranje – viđenje u 14. godini................................. 55 Težnja za samoćom i skrovitošću.................................... 56 Na ljetovanju u Babini...................................................... 57 Rad u Babini oko zapuštene djece.................................. 58 Duhovni život u samoći................................................... 60 Kušnja i napast svijeta...................................................... 66 Nevinost i kušnje............................................................... 74 Smrt ljubljenog oca – 1911. godine................................. 77 Ljubav za siromaštvom i bijednicima............................ 78 Borba dvostrukog zvanja................................................. 86 Izgorjela kuća s hranom................................................... 87 Glas i poziv Božji da se žrtvuje za njegovu ljubav i spas duša......................................................... 90 USMJERENJE Od 1907. do 1927. godine: Početak rada za slavu Božju i spas zapuštene djece i mladeži........... 93 Rad za gradnju Zavoda.................................................... 95 Borba Crkve i općine........................................................ 95 Trpljenja i bijeg od svijeta................................................ 99 Hoće da ide u zatvoreni samostan............................... 102 Bijeg u zatvoreni samostan............................................ 105 Biskup Marčelić je moli da ostane u mjestu................ 112 Tajanstvene riječi Isusove s križa: »Žrtvuj se za mene!«.................................................. 114 Nastavak biografije nakon 20 godina........................... 116 Gospodin je htio osnutak svoje male Družbe i kako je sam Gospodin sve pripravio..................... 118 Epidemija španjolice i njeno smrtno oboljenje............ 119 Čudesno ozdravljenje..................................................... 125 Nastavak rada škole u Babini........................................ 128


SADRŽAJ297

Sastanak s Marijom Telenta po providnosti Božjoj............................................................................ 129 Oproštaj s djecom iz Babine........................................... 131 Oluja na moru.................................................................. 132 OSNUTAK DRUŽBE Prvi koraci za osnutak Družbe ili tajni začetak Družbe.................................................. 135 Početak života Družbe.................................................... 141 Dnevni red u prvim počecima...................................... 142 Pisma biskupa Marčelića............................................... 142 Prvi polazak na Prižbu................................................... 143 Bodrenje biskupa Marčelića.......................................... 144 Rad i djelovanje s društvima i oko dječjeg odgoja i mladeži............................................ 145 Početak sirotišta............................................................... 146 Primanje i dolazak novih zvanja................................... 147 Rad prije utemeljenja Družbe........................................ 147 Pisanje Ustanova za Družbu.......................................... 149 Duhovni odgoj zvanja i članica..................................... 150 Utemeljenje Družbe........................................................ 153 Svečanost prvog redovničkog oblačenja...................... 156 Prvi generalni kapitul..................................................... 159 Dan prvog redovničkog zavjetovanja.......................... 160 Duhovni život i kušnje................................................... 163 Razne kušnje i bodrenja................................................. 165 Bodrenje u kušnjama...................................................... 168 Ozdravljenje bolesnog djeteta....................................... 169 Prva milostinja po Slavoniji........................................... 171 Popravak bolnice »Dom zdravlja«................................ 180 Pomoć svetog oca pape Pija XI. za Družbu i sirotište godine 1922................................. 180 Vodstvo i bodrenje preuzvišenog biskupa Marčelića..................................................................... 182 Nadogradnja samostana i sirotišta .............................. 182 Otvorenje prve filijale Družbe u Subotici.................... 185


298

SVE ZA ISUSA

Trpljenja i kušnje kod otvorenja prve filijale u Subotici......................................................... 187 Milostinja majke glavarice po subotičkim salašima 1923. godine................................................ 188 Utjeha u kušnjama godine 1923.................................... 190 Duhovni život sestara u počecima Družbe................. 192 Djela i rad sestara............................................................ 192 Razvitak Družbe.............................................................. 195 Otvaranje kuća Družbe................................................... 196 Drugi dio DUHOVNI ZAPISI Od 16. do 26. godine života........................................... 209 Godine 1912.–1919.......................................................... 215 Godine 1930.–1932.......................................................... 217 Godine 1932.–1934.......................................................... 225 Godine 1939.–1950.......................................................... 236 Godine 1916.–1926.......................................................... 248 Godine 1935., 1936., 1938............................................... 258 Godine 1954.–1955.......................................................... 265 Rim, 1955.–1956............................................................... 275 Vapaji duše, Rim, 1957.–1962. ....................................... 284


PREPORUČUJEMO

Tekstovi bl. Marije Petković sabrani pod naslovom Vapaji duše donose izljeve i vapaje jedne duše koja vapi za Bogom, koja je žedna Boga i njegove prisutnosti, a plod su duhovnih vježba kakve je blaženica nastojala gotovo cijeli život obavljati u danima uoči svoga rođendana, koji je za nju bio povod za izlijevanje velike zahvalnosti Gospodinu na daru života i za razmatranje nad njime. 119 str. Meki uvez.

www.verbum.hr


PREPORUČUJEMO

Kroz pisma, izvatke iz osobnog dnevnika i druge ovdje objavljene zapise ova knjiga poput duhovne autobiografije nanovo prolazi kroz život “svetice iz Calcutte”. Tako biva osvijetljena sva njezina svetost te se otkrivaju dubine i bogatstvo njezina nutarnjeg života ali i dugotrajna duhovna pustoš, tamna noć duše koja više od svega svjedoči o prokušanosti njezine vjere. 455 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr


PREPORUČUJEMO

Odnos Majke Terezije s Bogom i njezina predanost onima kojima je služila – najsiromašnijima među siromasima – ovdje su snažno izraženi njezinim vlastitim riječima. Preuzeti u najvećoj mjeri iz njezinih do sada neobjavljenih privatnih izlaganja sestrama, ovi tekstovi otkrivaju njezinu izvanrednu vjeru i predanje Božjoj volji. 387 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr


PREPORUČUJEMO

Ova najopsežnija i najpotpunija biografija bl. Ivana Pavla II. na preko 500 stranica otkriva mnoge nepoznate detalje o Papinu životu, rasvjetljavajući tako i cjelokupnu suvremenu vjersku i društvenu povijest na koju je ovaj veliki Papa bitno utjecao. 513 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr


Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Recom, Zagreb I. izdanje tiskano u srpnju 2003. III. izdanje tiskano u oŞujku 2012.


ISBN 978-953-6197-71-2

VERBUM 95 kn

www.verbum.hr

U ovoj knjizi po prvi put čitatelju bivaju dostupni Autobiografija i duhovni zapisi blažene Marije Propetog Isusa Pet k ović (1892.–1966.), u kojima je sažeto sve bogatstvo njenog nutarnjeg iskustva. Stoga ova svojevrsna “hrvatska povijest jedne duše” nije samo bogato vrelo za poznavanje života blaženice i prilika vremena u kojem je živjela, nego je i izvor nadahnuća i izazova za predano življenje vlastitoga kršćanskog života.

Sve za Isusa  

U ovoj knjizi po prvi put čitatelju bivaju dostupni autobiografija i duhovni zapisi blažene Marije Propetog Isusa Petković (1892.-1966.), u...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you