Issuu on Google+

Iz uvodne riječi Stjepana Licea

“Samo se srcem dobro vidi. Bitno je ocima nevidljivo.”

Mali princ

Mali princ Antoine de Saint-Exupéry

Antoine de Saint-Exupéry

“Mali princ Antoinea de Saint-Exupérya posve je osobita knjiga. U njoj je s malo riječi i pratećih crteža ispričana čudesna priča koja prožima i preobražava srca. Ili barem postavlja pitanja – i to ona koja umiju povesti čovjeka u nepregledni i krhki svijet vlastitog srca i jednako tako nepregledni i krhki svijet srca onih s kojima živimo, za koje smo odgovorni, napose u nepregledni i krhki svijet onog odabranog, ‘pripitomljenog’ srca koje postaje naš bolji – obuhvatniji i dublji – svijet: čudo života, čudo ljubavi zbog kojega smo rođeni i za koje nam valja živjeti.”

ISBN 978-953-235-475-1

VERBUM 85 kn

www.verbum.hr

VERBUM

VERBUM


Antoine de Saint-Exupéry MALI PRINC


biblioteka

klasici katoliC ˇke KULture

19.

urednik: mr. sc.

PETar balta

Za nakladnika: dr. sc.

Miro Radalj


Antoine de Saint-ExupĂŠry

Mali princ VERBUM Split, 2015.


Naslov izvornika: Antoine de Saint-Exupéry, Le Petit Prince © Copyright za ovo izdanje: Verbum, Split, 2015. Izvršni urednik: Mate Šimundić Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Prijevod: Robert Martinov Korektura: Katarina Gugić Lektura: Mate Šimundić

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 821.133.1-93-31=163.42 SAINT-Exupery, Antoine de Mali princ / Antoine de Saint-Exupery ; <prijevod Robert Martinov>. - Split : Verbum, 2015. - (Biblioteka Klasici katoličke kulture ; 19) ISBN 978-953-235-475-1 160212007


Mali princ – početnica za očuvanje i obnovu djetinje duše

ali princ Antoinea de Saint-Exupérya posve je osobita knjiga. U njoj je s malo riječi i pratećih crteža ispričana čudesna priča koja prožima i preobražava srca. Ili barem postavlja pitanja – i to ona koja umiju povesti čovjeka u nepregledni i krhki svijet vlastitog srca i jednako tako nepregledni i krhki svijet srca onih s kojima živimo, za koje smo odgovorni, napose u nepregledni i krhki svijet onog odabranog, “pripitomljenog” srca koje postaje naš bolji – obuhvatniji i dublji – svijet: čudo života, čudo ljubavi zbog kojega smo rođeni i za koje nam valja živjeti. Mali princ priča je obilna jednostavnom mudrošću koja odgovara na mnoga temeljna životna pitanja. I ne želi odgovoriti na sva pitanja. Odgovore koje nudi pali poput svjetiljki, poput zvijezda na noćnom nebu te poziva čitatelja da se odluči na pustolovinu ljubavi koja jedina opravdava život. A tko bude imao hrabrosti da se zaputi ususret zvijezdama, otkrivat će neprestano sve više i više zvijezda te će steći dovoljno jasno oko (dovoljno jasno srce) da prepozna svoju zvijezdu koja njegovo srce preoblikuje u dom. U beskrajnom moru zvijezda uvijek će se odazivati i posvećivati svojoj zvijezdi i kroz to – i bez riječi – nalaziti odgovore na druga životna pitanja. Jer svako istinski životno pitanje traži osoban čovjekov odgovor. Pisana jednostavnim rječnikom ova priča nije namijenjena samo djeci. Upravo suprotno, možda je ponajprije napisana za odrasle. Za odrasle u kojima je živo djetinje srce. Čovjeku dje-

M

5


UVODNA RIJEČ

tinjega srca u svakoj životnoj dobi ona donosi osobitu poruku koju mu valja iščitati, ne toliko umom koliko srcem. Nije pretjerano reći da je Mali princ, u svojoj neznatnosti, jedna od onih knjiga koje bitno određuju zapadnu civilizaciju, svjedoče o onome najboljemu u njoj. Napisana je u jednoj od osobito mračnih i teških noći zapadne civilizacije – tijekom Drugoga svjetskog rata, a u Francuskoj, u piščevoj domovini, objavljena nedugo po njegovom završetku, 1946. godine, dvije godine poslije piščeve pogibije. (Prvi put je objavljena 1943. godine u Sjedinjenim Američkim Državama i to na francuskom jeziku.)

Antoine de Saint-Exupéry (punim imenom Antoine Jean-Baptiste Marie Roger de Saint-Exupéry) rođen je 29. lipnja 1900. u Lyonu, a poginuo je 31. srpnja 1944. dok je u izviđačkoj misiji letio nad Sredozemnim morem u blizini francuske obale. Malom princu prethodile su njegove knjige Zrakoplovac (1926.), Pošta za jug (1929.), Noćni let (1931.), Zemlja ljudi (1939.), Ratni pilot (1942.) i Pismo taocu (1943.). Poslije njegove smrti objavljeno je nekoliko knjiga u kojima su sabrani njegovi zapisi, od kojih neki prethodno objavljeni, neki neobjavljeni. Najznačajnija od njih je knjiga Tvrđava (1948.) u kojoj su sabrani njegovi zapisi pisani i sabirani tijekom godina: meditacije o životu, o čovjeku i Bogu. Njegovi roditelji, Marie Boyer de Fonscolombe i Jean-Marie de Saint-Exupéry, imali su petoro djece: dvije starije kćeri, Marie-Madeleine i Simone, zatim Antoinea, te njegovog mlađeg brata Francoisa i mlađu sestru Gabrielle. U Antoineovoj četvrtoj godini života umro mu je otac. Bit će da je i zbog toga čitavoga života bio osobito upućen na majku. U njegovoj sedamnaestoj godini života umro mu je jedini brat Francois, a u njegovoj dvadeset i šestoj i sestra Marie-Madeleine. U djetinjstvu i mladosti odgajan je u kršćanskom duhu. Školovao se u vjerskim odgojno-obrazovnim ustanovama. Godine 1921. ispunio mu se dječački san: postao je zrakoplovac. Sudjelovao je u uspostavljanju redovitih međunarodnih poštanskih letova u Južnoj Americi i Africi. Povremeno je

6


UVODNA RIJEČ

obavljao i druge poslove, ali bitno su ga određivala dva poziva: letački i spisateljski. Početkom Drugoga svjetskog rata uključio se u francusko ratno zrakoplovstvo, no ubrzo je demobiliziran. Potkraj rata ponovno se, na vlastiti zahtjev, uključio u francusko ratno zrakoplovstvo. Prilikom jednoga izviđačkog leta njegov je avion oboren. 1998. godine jedan je ribar svojom udicom iz mora izvukao srebrnu pločicu s imenima Antoine i Consuelo, a 2000. godine pronađeni su blizu obale, 80 km južno od Marseillea, i ostaci aviona kojim je letio. Godine 1931. oženio se s Consuelo Suncin Sandoval de Gómez. Ona je rođena 10. travnja 1901. u gradu Armenia u Salvadoru, a umrla je 28. svibnja 1979. u Grasseu, u Francuskoj. Poslije njezine smrti nađen je njezin zapis naslovljen Memoari ruže u kojemu iznosi svoje viđenje života s Antoineom de Saint-Exupéryem. Taj zapis na osobit način tumači njegovo djelo, napose Malog princa.

“Ne mogu govoriti o onome što nisam doživio. Moram uložiti sve svoje biće da bih se izrazio i, čak bih rekao, da bih se osmjelio misliti.” Te riječi Antoinea de Saint-Exupérya bilježi njegova supruga Consuelo u svojim Memoarima ruže. I uistinu, u svim svojim djelima on piše o onome što je doživio te iznosi promišljanja na koja su ga njegovi doživljaji potaknuli. Uz to, piše i o doživljajima svojih drugova zrakoplovaca jer i njih doživljava bitno svojima. Biti zrakoplovac u ono doba značilo je biti u neposrednom odnosu s neslućenim zahtjevnostima i izazovima. Od zrakoplovca se tražilo mnogo smirenosti i pozornosti, mnogo strpljivosti, dosjetljivosti i hrabrosti. Pred licem vremena – i nevremena – on je trajno bio i pred licem vječnosti. Antoine de Saint-Exupéry je ne jednom doživio iskustvo krajnje izloženosti. U svojim djelima on svjedoči da je dobro da čovjek iskusi ugroženost. To mu pomaže da bolje shvati značenje života i živi otvorenijeg srca prema drugima.

7


UVODNA RIJEČ

ljima i zahtijevala svoju hranu. Pa isto tako i ona najsuzdržanija, svjetla pjesnika, učitelja ili tesara. Ali među ovim živim zvijezdama, koliko je bilo zatvorenih prozora, koliko ugaslih zvijezda, koliko pozaspalih ljudi… Zaista, trebamo pokušati da dopremo jedan do drugoga. Treba pokušati da uspostavimo vezu s ovim svjetlima koja tu i tamo gore u poljima.” Tim će riječima pridodati i sljedeće: “Postoji samo jedna prava raskoš, a to su ljudski odnosi.” Jer čovjek ima potrebu za ukorijenjenošću: u svoj život, u svoj svijet, u svoje snove. A “radeći samo za materijalna dobra, sami gradimo svoju tamnicu.” U Ratnom pilotu je, pak, zapisao: “Kad jednom proklije, ljubav pušta korijenje koje se ne prestaje širiti.” A na što nas ljubav upućuje, zapisao je u Zemlji ljudi: “Voljeti ne znači gledati jedan drugoga, već gledati zajedno u istom smjeru.”

Mali princ svojevrsna je početnica za očuvanje i obnovu djetinje duše. Otkriva nam tko smo – naše dostojanstvo i našu odgovornost: “Jer onaj koji brižno bdije nad nekoliko ovaca pod zvijezdama, ako postane svjestan svoje uloge, otkriva sebe samog višim od sluge. Ima jedan čuvar. I svaki je čuvar odgovoran za čitavo Carstvo” (Zemlja ljudi). Otkriva nam da je svatko od nas pozvan živjeti svoju osobnost i osobitost, živjeti u skladu sa svojom dušom: “U mojoj civilizaciji, onaj tko se od mene razlikuje mene ne ugrožava, već me obogaćuje.” (Ratni pilot)

- Što to znači “pripitomiti”? - To je jedna posve zaboravljena stvar – reče lisac. – To znači “graditi odnose…” Ljudi su zaboravili tu istinu – reče lisac. – Ali ti je ne smiješ zaboraviti. Postaješ zauvijek odgovoran za ono što si pripitomio. Odgovoran si za svoju ružu… Stjepan Lice

12


Léonu Werthu Molim djecu da mi oproste što sam ovu knjigu posvetio odrasloj osobi. Imam za to ozbiljno opravdanje: ta je odrasla osoba najbolji prijatelj kojega imam na svijetu. Imam još jedno opravdanje: ta odrasla osoba u stanju je razumjeti sve, čak i knjige za djecu. Imam i treće opravdanje: ta odrasla osoba živi u Francuskoj, ondje gladuje i zebe. Itekako joj treba utjeha. Ako sva ova opravdanja nisu dostatna, onda ovu knjigu želim posvetiti djetetu koje je nekoć ta odrasla osoba bila. Sve su odrasle osobe prvo bile djeca. (Međutim, malo njih se toga sjeća.) Stoga ispravljam svoju posvetu: Léonu Werthu kad je bio mali dječak


I.

ad mi je bilo šest godina, vidio sam jednom izvrsnu ilustraciju u knjizi o prašumi, naslovljenoj Istinite priče. Na slici je bila zmija, udav, kako proždire neku zvijer. Evo kako je izgledao taj prikaz:

K

U knjizi je pisalo: „Zmija udav čitav svoj plijen proguta bez žvakanja. Nakon toga više se ne može kretati pa spava po šest mjeseci, dok ga ne probavi.“ Onda sam mnogo razmišljao o avanturama u džungli, te sam uspio drvenom bojicom nacrtati svoj prvi crtež. Moj crtež broj 1 izgledao je ovako: 15


ANTOINE DE SAINT-EXUPÉRY

Svoje sam remek-djelo pokazao odraslim ljudima i pitao ih plaše li se mog crteža. Odgovorili su mi: „Zašto bi se netko uplašio nekakvog šešira?“ Moj crtež nije predstavljao nikakav šešir. Predstavljao je zmiju, udava koji probavlja slona. Potom sam nacrtao unutrašnjost udava, kako bi odrasle osobe mogle shvatiti. Uvijek im sve treba objašnjavati. Moj crtež broj 2 izgledao je ovako:

Odrasli su mi savjetovali da se ostavim crtanja udava iznutra i izvana, i da se radije prihvatim zemljopisa, povijesti, matematike i gramatike. Tako sam se sa šest godina odrekao veličanstvene slikarske karijere. Obeshrabrio me neuspjeh mojih crteža 16


MALI PRINC

broj 1 i broj 2. Odrasli nikada ništa ne shvaćaju sami, a djeci je naporno stalno i uvijek sve im objašnjavati. Morao sam stoga odabrati drugo zanimanje pa sam naučio upravljati zrakoplovima. Malo sam letio posvuda po svijetu. A istina je i da mi je zemljopis bio od velike koristi. Samo jednim pogledom znao sam razaznati razliku između Kine i Arizone. To je veoma korisno kada zalutate u noći. Tako sam tijekom života imao mnoštvo susreta s mnoštvom ozbiljnih ljudi. Često sam živio među odraslim ljudima. Gledao sam ih izbliza. To baš i nije popravilo moje mišljenje o njima. Kada bih susreo nekoga tko bi mi se učinio malo bistrijim, toj bih osobi izložio svoj crtež broj 1, kojega uvijek čuvam. Htio sam znati je li ta osoba uistinu razumna. Međutim, uvijek su mi odgovarali: „To je šešir.“ Potom toj osobi više ne bih govorio ni o udavima, ni o džunglama, ni o zvijezdama. Spustio bih se na njezinu razinu. Govorio bih o bridžu, o golfu, o politici i o kravatama. A ta bi odrasla osoba tada bila zadovoljna jer poznaje tako razboritog čovjeka.

17


II.

I

tako sam živio sam, bez ikoga s kime bih mogao uistinu razgovarati, sve do jednoga kvara u saharskoj pustinji prije šest godina. Nešto mi se pokvarilo u motoru, a kako sa sobom nisam imao ni mehaničara ni putnika, pripremao sam se posve sam pokušati izvesti jedan zahtjevan popravak. Za mene je to bilo pitanje života ili smrti. Jedva da sam imao pitke vode za osam dana. Prve sam večeri tako zaspao na pijesku, tisuću milja od naseljenoga područja. Bio sam izgubljeniji od kakvoga brodolomca koji pluta na gredi usred oceana. Dakle, možete zamisliti moje iznenađenje, kada me u osvit dana, probudio neki neobični glasić. Rekao je: - Molim te… nacrtaj mi ovcu! - A?! - Nacrtaj mi ovcu... Skočih na noge kao da me pogodio grom. Dobro protrljah oči. Dobro pogledah. Vidio sam sitnog i posve neobičnog dječačića kako me ozbiljno pro18


MALI PRINC

matra. Evo njegovoga najboljeg portreta koji sam kasnije uspio izraditi. Ali, moj je crtež, naravno, daleko manje upečatljiv od samoga modela. Nisam ja kriv. Od moje slikarske karijere odvratili su me odrasli kad mi je bilo šest godina, pa nakon toga nisam naučio ništa crtati, osim udava iznutra i izvana. Razrogačenih očiju gledao sam zapanjeno tu prikazu. Ne zaboravite da sam se nalazio tisuću milja udaljen od bilo kakvih naseljenih područja. Taj mi se mali dječačić pak nije činio ni izgubljen, ni mrtav umoran, ni mrtav gladan, ni mrtav žedan, ni nasmrt uplašen. Ni po čemu nije izgledao kao dijete izgubljeno usred pustinje, na tisuću kilometara od naseljenih područja. Kad sam napokon uspio zaustiti, rekoh mu: - Ali… što ćeš ti ovdje? A on mi na to odvrati, posve polagano, kao da se radi o nečemu veoma važnom: - Molim te… nacrtaj mi ovcu… Pred tako dojmljivom tajnovitošću čovjek se ne usuđuje biti neposlušan. Koliko god mi se apsurdno to činilo, na tisuću milja od svakoga naseljenog kraja, u životnoj opasnosti, izvadih iz džepa komad papira i olovku. Ali tada se prisjetih da sam ponajviše učio zemljopis, povijest, matematiku i gramatiku, pa rekoh dječačiću (pomalo mrzovoljnim glasom) da ne znam crtati. Odgovorio mi je: 19


Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u studenom 2015.


Iz uvodne riječi Stjepana Licea

“Samo se srcem dobro vidi. Bitno je ocima nevidljivo.”

Mali princ

Mali princ Antoine de Saint-Exupéry

Antoine de Saint-Exupéry

“Mali princ Antoinea de Saint-Exupérya posve je osobita knjiga. U njoj je s malo riječi i pratećih crteža ispričana čudesna priča koja prožima i preobražava srca. Ili barem postavlja pitanja – i to ona koja umiju povesti čovjeka u nepregledni i krhki svijet vlastitog srca i jednako tako nepregledni i krhki svijet srca onih s kojima živimo, za koje smo odgovorni, napose u nepregledni i krhki svijet onog odabranog, ‘pripitomljenog’ srca koje postaje naš bolji – obuhvatniji i dublji – svijet: čudo života, čudo ljubavi zbog kojega smo rođeni i za koje nam valja živjeti.”

ISBN 978-953-235-475-1

VERBUM 85 kn

www.verbum.hr

VERBUM

VERBUM


Mali princ