Issuu on Google+

Josip Blažević

Joga i kršćanstvo

VERBUM


Uslijed upliva New Age ideologije i duhovnosti, sve se češće čuje mišljenje kako je joga »znanstvena disciplina« koja ne pripada niti jednoj religiji, nego svim ljudima pomaže da »produhove« vlastitu religiju. Joga je, stječemo dojam slušajući njezine misionare, kao neki »tness duše«. Još češće joga je predstavljena kao terapija, primjerena za ublažavanje stresa i iscjeljivanje ove ili one bolesti, nadomjestak sedativima, ili gimnastika prikladna za sve životne dobi. Autor ove knjige Josip Blažević, dajući sveobuhvatan prikaz joge, propituje koliko ima istine u gornjim mišljenjima. Pri tome polazi od samih korijena joge i duhovnosti u kojoj je ukorijenjena, zatim proučava povijest i razvoj joge te detaljno analizira nauk njezinih gurua i propagatora. Na osnovu tako zadobivenih informacija autor nudi argumentiranu kršćansku prosudbu joge.


Josip Blažević JOGA I KRŠĆANSTVO


Biblioteka:

TEMPUS 11.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Za nakladnika: Miro Radalj


Josip Blažević

JOGA I KRŠĆANSTVO II. izmijenjeno izdanje

VERBUM Split, 2009.


© Copyright Verbum, Split, 2004. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umno­ žavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Lidija Dizdar, prof.

CIP-Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica u Splitu UDK 294.527:23/28 294.5:23/28 BLAŽEVIĆ, Josip, svećenik Joga i kršćanstvo / Josip Blažević. - 2. izmijenjeno izd. Split : Verbum, 2009. - (Biblioteka Tempus ; 11) Bibliografija. ISBN 978-953-235-191-0 I. Yoga -- Studija II. Hinduizam -- Kršćanstvo -- Odnosi 130416095


Moj prijatelju, mene više nema. Al’ nisam samo zemlja, samo trava. Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, Samo je dio mene koji spava. I ‘ko je čita – u život me budi. Probudi me, i bit ću tvoja java. D. Cesarić


Knjigu posvećujem časnoj uspomeni na p. Vjekoslava Mičudu, franjevca konventualca, čiji mladi svećenički život nemilo prekide »otajstvo bezakonja« (2 Sol 5,7), 24. ožujka 2003. godine, u samostanu Bezgrešnog Srca Marijina, u vinkovačkom Novom Selu. Autor


POPRATNA RIJEČ

Prije nekoliko godina joga je u nas bila tema o kojoj se pisalo kao o kakvoj znanstvenoj fantastici, ali je vremenom postala tema dana. Štoviše, ona je uzbudila našu javnost. U raspravi o njoj ukrstila su se koplja na najvišoj razini, sučelili se Hrvatska biskupska konferencija i Ministarstvo prosvjete i športa. I ne bez razloga. Da smo ranije imali ovo djelo u rukama, u raspravama bismo bili mnogo si­ gur­niji, a izazovi joge ne bi bili tako dramatični. Pred nama je ozbiljna i stručna studija o jogi fra Josipa Blaževića, OFMConv., pod naslovom Joga i kršćanstvo. Čitatelj će već iz samih naslova i podnaslova primijetiti da se ne radi o nekom površnom prepričavanju pročitanoga ili o površnom izvještaju o tom kompleksnom predmetu. Autor nas znalački vodi kroz povijest joge, predstavlja nam je kao fenomen današnjice koji prodire ne samo u svjetovno društvo, nego i u kršćanske redove. U knjizi susrećemo gurue, propagatore joge koji krstare Europom i Amerikom. Analizom pojave joge i njezinog sadržaja autor nas uvjerava da nije u pitanju samo neka gimnastika s točno određenim pravilima ponašanja i držanja tijela, da nije niti samo neka filozofija, nego i »religija«, tj. zamršena pojava koju možemo shvatiti tek ako prodremo do njezinih (religioznih) korijena. Proničući u svijet joge zajedno s autorom dolazimo do zaključka da su joga i kršćanstvo nespojivi i da ne postoji »kršćanska joga«. Što učiniti u trenutku kad nam se nudi joga kao vrijednost koja bi trebala ispuniti prazninu koja je nastala napuštanjem kršćanskih oblika duhovnosti? S Istoka dolaze gurui koji obećavaju oslobođenje od tijela, od potrošačkog 7


JOGA I KRŠĆANSTVO

društva. Njihova se poruka duboko doimlje mladih koji u svojim obiteljima ne nalaze snažnu ponudu i podršku kršćanske duhovnosti. Ne radi se uvijek o špekulacijama, nego i o mudrom tumačenju brahmanske ili budističke filozofije o užitku, patnji, odjeljenju od zemlje, o povratku k prirodi. Istina, mnogi su pali na nisku razinu financijske špekulacije, zarade drogama... Što danas obitelj pruža mladima sa stajališta ideala i religije? Gotovo ništa. Ideali su blagostanje, potrošnja, provod..., religija pak namještena poza, hladna i uhodana praksa, odsutnost duha molitve, sekularizacija… A Crkva? Što mi u Crkvi nudimo? Gdje su nam mladi? Mladi na naše ponude ne reagiraju kako bismo mi htjeli, bježe u nestvarno. Ničemu ne bi služilo na jogu baciti drvlje i kamenje i osuditi je kao nešto strano i protivno kršćanstvu. Nije dovoljno mladima govoriti da se čuvaju iskušenja joge, nego im treba ponuditi nešto snažnije i »atraktivnije« od nje. Ovo djelo je vrijedno i po tome što sugerira nove, ili bolje rečeno, zaboravljene naglaske u našoj dušobrižničkoj praksi. Autoru čestitamo! U Đakovu, 6. svibnja 2004., na blagdan sv. Ireneja, biskupa i mučenika srijemskoga.  mons. Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski

8


PREDGOVOR AUTORA

Najveća prijetnja stoljeća u koje smo ušli, ističe papa Ivan Pavao II., jest da poklekne pred napasti očaja. Uslijed »razmrvljenosti znanja« svijetom je zavladala izvjesna »kriza smisla«1 u čijoj pozadini počiva sumnja u postojanje objektivne istine pa tako i u mogućnost njezine spoznaje. Tome je pridonio i sekularizirani razvoj znanosti na svim područjima života sa svojim uskim specijalizacijama jed­ nako kao i određena filozofska strujanja, osobito ona pro­ istekla s Istoka, na što upozorava i papa Ivan Pavao II.: U novije doba zaživjela su različita učenja koja teže umanjiti čak i one istine za koje je čovjek mislio da ih se već domogao. Zakonita raznolikost mišljenja ustupila je pred bezrazlikovnim pluralizmom koji se temelji na načelu da sva mišljenja jednako vrijede: to je jedan od najraširenijih znakova onoga nepovjerenja u istinu koje se u današnjim prilikama posvuda može opaziti. U isti stav nepovjerenja ulaze i neka poimanja života potekla s Istoka; u njima se, naime, istini odriče njezino nadnaravno svojstvo jer se dopušta i pretpostavlja da se ona na isti način pokazuje u različitim učenjima, čak i u međusobno proturječnima. U takvom ozračju sve se svodi na puko mnijenje.2

Relativizam naspram istine odrazio se i na samu Crkvu. Unutar nje same »nastalo je, zapravo, novo stanje«3 koje se najdublje odrazilo u raskolu vjere od morala, pa netko sebe drži dobrim vjernikom i onda kad njegov moralni život nije u skladu s Božjim zapovijedima.4 Kao da se prešutno ignorira »mjera ljubavi« i kriterij bogoljubnosti koje je ustanovio sâm Isus Krist: »Ako me ljubite, zapovije9


JOGA I KRŠĆANSTVO

di ćete moje čuvati« (Iv 14,15). Nema prave bogoljubnosti bez obdržavanja Deset Božjih zapovijedi. Tako, piše Papa: Rašireno je i mišljenje koje dovodi u sumnju unutarnju i nerazdjeljivu povezanost što međusobno spaja vjeru i moral, kao da se samo u odnosu prema vjeri mora odlučiti o pripadanju Crkvi i o njezinu unutarnjem jedinstvu, dok bi se na području morala mogao podnositi pluralizam mišljenja i ponašanja, prepuštenih subjektivnoj individualnoj savjesti ili različitosti društvenih i kulturnih okolnosti.5

Promatrajući novonastalu situaciju u svijetu kao i onu unutar same kršćanske zajednice, Crkva uviđa da joj je, među raznim oblicima služenja koje ljudima treba ponuditi, služenje istini naročito vlastito.6 Crkva Boga živoga, po svojoj naravi, jest »stup i uporište istine« (1 Tim 3,15). »Snagom autoriteta koji joj dolazi odatle što je čuvarica objave Isusa Krista, Crkva želi potvrditi nužnost ovog razmatranja o istini.«7 I joga se, kao što ćemo kasnije pokazati (vidi tabelu na 66. stranici ove knjige), predstavlja kao jedan od šest ortodoksnih hinduističkih sustava koji, zajedno, vode cjelovitoj spoznaji istine. Stoga, od početka ove knjige, možemo istaknuti da kršćanstvo i hinduizam zbližava potraga za istinom, ali je razlika u pristupu; dok hinduizam za njom traga tehnikama joge, kršćanstvo naučava da nam je ona u punini darovana kroz Isusa Krista. Vlastito poslanje služenja istini Crkva vrši u duhu dijaloga bilo s odijeljenom kršćanskom braćom – ekumenizmom,8 bilo s drugim religijama – međureligijskim dijalogom,9 iz čega nisu isključeni ni ateisti.10 Spomenuti dijalog koji je prirođen kršćanskom pozivu danas je, često, podložan krivom tumačenju, pa se upada u bezrazlikovni pluralizam koji je iznjedrio religijski relativizam i indiferentizam, jednako kao sinkretizam i eklekticizam. »Jednakost, kao pretpostavka za dijalog« – stoji u deklaraciji Kongregacije za nauk vjere – »od10 10


PREDGOVOR AUTORA

nosi se na jednako osobno dostojanstvo strana u dijalogu, a ne na doktrinarni sadržaj niti još manje na Isusa – koji je sam Bog postao čovjekom – u usporedbi s osnivačima ostalih religija.«11 Crkva vjeruje da se u Isusu Kristu, »njezinu Gospodinu i Učitelju nalazi ključ, središte i cilj sve ljudske povijesti«12 i zna da izuzev Isusovog »nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti« (Dj 4,12). Naš život ima smisla samo zato što je ovim svijetom prošla jedna osoba – Isus Krist. »Ne samo da spoznajemo Boga jedino po Isusu Kristu, već i sebe same spoznajemo jedino po Isusu Kristu. Život i smrt spoznajemo samo po Isusu Kristu. Izvan Isusa Krista ne znamo ni što je naš život, ni što je naša smrt, niti što je Bog, niti što smo mi sami.«13 Da nije bilo njega – Isusa Krista – unatoč milijardama ljudi koji su prošli ovom zemljom, naš bi život ostao besmislen. Nasuprot osnivačima drugih religija koji su bili samo obični ljudi Isus je bio pravi čovjek i pravi Bog. Dok je hinduizam religija bez osnivača s trideset i tri milijuna bogova, bazirana na »neiscrpivoj plodnosti mitova i oštroumnim pokušajima filozofije«,14 kršćanstvo je povijesna datost. Iz hinduizma se kasnije razvio budizam čiji začetnik, Buddha, za sebe nikada nije tvrdio da je on Bog. Buddha je bio čovjek, ma koliko veliki duhovni gigant, ali uvijek samo čovjek, koji je tražio izlaz iz dramatičnog stanja ljudske egzistencije i predložio put »kojim će ljudi pobožno i s pouzdanjem postići bilo stanje savršenog oslobođenja ili će uspjeti, svojim vlastitim snagama ili višnjom pomoći, doprijeti do vrhunskog rasvjetljenja.«15 Začetnik pak islama, Muhamed, za sebe je tvrdio da je samo Allahov poslanik, i ništa više od toga. Izuzev Isusa Krista niti jedan osnivač bilo koje velike svjetske religije za sebe nikada nije tvrdio da je Bog. S te strane gledišta Isus je jedinstvena povijesna osoba. On je Bog i samo zato može opraštati grijehe. Bio je uvijek svjestan svoga jedinstva s Ocem. Nije 11 11


JOGA I KRŠĆANSTVO

se ograničavao govoriti »u ime Božje« kao proroci, nego je nastupao u svoje osobno ime: autoritativno, božanskom vlašću korio, ispravljao, poučavao i činio silna znamenja i čudesa. Prorekao je vlastitu smrt i uskrsnuće (usp. Mt 17,22 i sl.). Sabrao je dvanaestoricu apostola, između njih Petra kao prvaka, i dao im vlast da pođu po cijelom svijetu i naviještaju radosnu vijest spasenja (usp. Mk 16,15). Nije ih ostavio same nego im je poslao Duha Svetoga koji će ih upućivati u svu istinu i ostati s njima sve do kraja svijeta (usp. Iv 14,18). Duh Sveti je jamac nezabludivosti Crkve u pitanju vjere i morala (usp. Iv 16,13). Tako su po nadahnuću Duha Svetoga apostoli naviještali radosnu vijest. Po njegovom nadahnuću su je i zapisali (usp. 2 Pt 1,21). Oni su bili prva Crkva u kojoj je propovijedano evanđelje, a potom i zapisano, i kasnije prenošeno s naraštaja na naraštaj. »Predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima, bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici« (1 Kor 15,3). Nasuprot osnivačima drugih religija, koji su samo ljudi, Crkva ima božanskog utemeljitelja. Isus je ustanovio Crkvu (usp. Mt 16,18) i u njoj je ostao trajno prisutan i djelatan (usp. Mt 28,20). Zato Crkva nije ljudsko, nego Božje djelo. Ona je sveta, ali u sebi trpi i grešnike. Grijeh osuđuje, a grešnika oslobađa. Ona je poput bolnice u kojoj se čovječanstvo liječi. Samo zato što posjeduje Duha Svetoga Crkva jedina jest ovlaštena tumačiti Sveto pismo. Ona je kao sveopći sakrament spasenja bitno misionarska, zato što Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Ali Duh Sveti koji u njoj prebiva u punini, djeluje i izvan njezinih granica, to jest, i u drugim religijama. Crkveni je nauk da zbog izričitog priznavanja prisutnosti Kristova Duha u religijama, ne može se isključiti mogućnost da religije kao takve, unatoč svojoj dvoznačnosti, imaju određenu spasenjsku funkciju i da pomažu ljudima postići konačni cilj.16 12


PREDGOVOR AUTORA

Gornju tvrdnju ne bi trebalo shvatiti kao da bi u religijama sva sredstva bila spasiteljska jer: »Ne smije se zaboraviti prisutnost duha zla, nasljedstvo grijeha, nesavršenost čovjekovog odgovora na Božje djelovanje, itd.«17 Spomenutome treba pridodati da se uloga religija u odnosu na njihove sljedbenike ne može izjednačiti »s ulogom koju Crkva ostvaruje za spasenje kršćana i onih koji to nisu«.18 Uloga Crkve je bez premca. Jednako tako »tvrdnja da u religijama mogu postojati spasenjski elementi po sebi ne uključuje zaključak o prisutnosti takvih elemenata u svakoj konkretnoj religiji.«19 To znači da mogu postojati i religije u kojima nema niti jednog spasenjskog elementa. »Religije su samo u onoj mjeri nositeljice spasenjske istine u kojoj ljude vode istinskoj ljubavi.«20 Prije nego čitatelja uvedemo u predmet koji istražuje ova knjiga želio bih da od samog početka drži na umu nekoliko upravo iznesenih napomena. Dijalog kojeg vodi Katolička Crkva ne smije biti na štetu istine koja je u punini zasjala jedino u Isusu Kristu i koja je njoj povjerena. Crkva nije ljudsko djelo, jedan od ljudskih pokušaja »stizanja« do Boga. Crkva je božanskog podrijetla i u njoj je Bog prisutan. U religijama ljudi traže Boga. U kršćanstvu Bog traži čovjeka. O tome papa Ivan Pavao II. kaže: Dodirujemo ovdje bitnu točku po kojoj se kršćanstvo razlikuje od drugih religija, u kojima je od početka izraženo traženje Boga sa strane čovjeka. Kršćanstvo je pokrenuto Utjelovljenjem Riječi. Tu nije samo čovjek koji traži Boga, nego Bog dolazi osobno da o sebi govori čovjeku i pokazuje mu put na kojemu ga je moguće dostići. (…) Utjelovljena Riječ je dakle ispu­ njenje čežnje prisutne u svim religijama čovječanstva: to je ispunjenje djelo Božje i nadilazi svako ljudsko očekivanje. To je tajna milosti. U Kristu religija nije više neko »traženje Boga napipavajući« (usp. Dj 17,27), nego odgovor vjere Bogu koji se objavljuje: odgovor u kojemu čovjek govori Bogu kao svo13


JOGA I KRŠĆANSTVO

me Stvoritelju i Ocu; odgovor koji je učinio mogućim taj jedinstveni Čovjek, koji je u isto vrijeme Riječ istobitna Ocu, u kojoj Bog govori svakom čovjeku i svaki je čovjek sposoban odgovoriti Bogu. Još više, u ovom Čovjeku odgovara Bogu sve stvorenje. Isus Krist je novi početak svega: sve se u njemu pronalazi, biva prihvaćeno i vraćeno Stvoritelju od kojega potječe. Na taj način, Krist je ispunjenje čežnji svih religija svijeta i, zbog toga, im je jedino konačno dostignuće.21 U Isusu Kristu Bog ne samo da govori čovjeku, nego ga traži. Utjelovljenje Sina Božjega svjedoči da Bog traži čovjeka. O ovom traženju Isus govori kao nalasku izgubljene ovce (usp. Lk 15,1–7). To traženje se rađa u dubini Božjoj i ima svoj vrhunac u Utjelovljenju Riječi. Ako Bog ide u potragu za čovjekom, stvorenim na sliku i priliku svoju, to čini jer ga vječno ljubi u Riječi, a u Kristu ga želi uzdignuti na dostojanstvo posinstva. Bog, dakle, traži čovjeka, koji je njegovo pose­ bno vlasništvo, na različit način od onoga kako je svako drugo stvorenje. On je vlasništvo Božje na temelju izbora ljubavi: Bog traži čovjeka nagnan svojim očinskim srcem. Zašto ga traži? Zato što se čovjek od njega udaljio, skrivajući se kao Adam među drvećem zemaljskoga raja (usp. Post 3,8–10). Čo­ vjek se pustio zavesti od neprijatelja Božjega (usp. Post 3,13). Sotona ga je prevario uvjerivši ga da će on biti bog i da će moći raspoznavati, kao Bog, dobro i zlo, upravljajući svijetom po svojoj volji ne vodeći računa o božanskoj volji (usp. Post 3,5). Tražeći čovjeka po Sinu, Bog ga želi navesti da napusti puteve zla kojima se sve više udaljuje. »Osloboditi ga« tih puteva, znači omogućiti mu da shvati kako se nalazi na krivim putevima; znači poraziti zlo rašireno u ljudskoj povijesti. Poraziti zlo: eto Otkupljenja.22

Posljednja objekcija koju smatram važnom za bolje razumijevanje predmeta ove knjige odnosi se na različito poimanje vremena između Istoka i Zapada. Dok se hinduizam gubi u svijetu mitova ne mareći za povijesnost, a vrije14


PREDGOVOR AUTORA

me gleda ciklički, kao stalno kruženje, u kršćanstvu je vrijeme linearno: ima svoj početak, svoju »puninu« u utjelovljenju Sina Božjega, i svoj kraj. O tome preuzimamo lijepo razmišljanje, i opet, iz pera pape Ivana Pavla II.: Vječnost je ušla u vrijeme: koje je »ispunjenje« veće od ovoga? Koje bi drugo »ispunjenje« bilo moguće? Netko je mislio na određene tajanstvene kozmičke ciklone, u kojima bi se povijest svemira, i na poseban način povijest čovjeka, stalno ponavljala. Čovjek se podiže iz zemlje i u zemlju se vraća (usp. Post 3,19): ta je činjenica neposredno očita. Ali u čovjeku je neugasiva čežnja da zauvijek živi. Kako razmišljati na neko preživljenje s onu stranu smrti? Neki su zamislili različite oblike reinkarnacije: ovisno o tome kako je tko živio za vrijeme prethodnog života, našao bi se u iskušenju novoga slavnijeg ili poniznijeg života, sve do konačnog očišćenja. Ovo vjerovanje jako ukorijenjeno u nekim istočnjačkim religijama, pokazuje između ostaloga da se čovjek ne namjerava prepustiti neopozivosti smrti. Uvjeren je da je njegova narav bitno duhovna i besmrtna. Kršćanska objava isključuje reinkarnaciju i govori o dovršenju koje je čovjek pozvan ostvariti za vrijeme jedinstvenog života na zemlji. To dovršenje vlastite sudbine čovjek dostiže u iskrenom darivanju sebe, darivanju koje je moguće samo u susretu s Bogom. U Bogu, stoga, čovjek nalazi puno ostvarenje sebe: to je istina koju je Krist objavio.23

Kroz cijelu ovu knjigu, posvećenu prikazu joge, njezinom kršćanskom promišljanju i vrednovanju, nije mi cilj bio bilo s kime upuštati se u polemiku. Njome sam želio osvijetliti aktualnu problematiku i pastoralne izazove koje pred Crkvu u Hrvatskoj stavlja joga. U prikazu sam se služio najvećim dijelom knjigama koje teolozi obično ne čitaju. Kao polazište i orijentir služila mi je kršćanska objava kako je gore izložena. Međureligijskom dijalogu bio sam otvoren i onda kada mu zbog koncepcije ove knjige nisam bio u mogućnosti uvijek posvetiti primjeren prostor. 15


JOGA I KRŠĆANSTVO

Knjiga je razdijeljena u pet tematskih cjelina. Pod naslovom »Čovječe, spoznaj samoga sebe« nastojao sam izložiti različite puteve kršćanstva i hinduizma u pristupu »dekodiranja« čovjekovog stanja i njegovog mjesta u svijetu, ukazati na sličnosti i razlike među njima, te čitatelja upoznati s nekim osnovnim pojmovima hinduizma neophodnim za razumijevanje joge. Drugo poglavlje istražuje korijene joge, njezin povijesni razvoj, njezinu filozofiju i teologiju, a zbog fenomenološkog pristupa (dobrim dijelom oslonjenim na povjesničara religijâ Mircea Eliadea) nije isključeno da će se ono pokojem čitatelju učiniti suhoparnim i zamornim. Treće poglavlje pod naslovom »Invazija gurua« smatram osobito važnim jer u njemu predstavljam, i analiziram, te međusobno uspoređujem, učenja eksponiranih promicatelja joge na Zapadu ukazujući čitatelju da se njihovo jogiziranje Zapada ne odvija stihijski, nego po unaprijed zacrtanim smjernicama s jasno razrađenom vizijom hinduiziranja Zapada. Nisam zanemario prikazati ni pozadinu Paramhans Swāmī Maheśvaranandinog sustava »Joga u svakodnevnom životu« koji je sofisticiranim manevrima duže vrijeme tražio pristup dušama djece u hrvatskim školama. U četvrtom poglavlju izložio sam kršćansku prosudbu joge u svjetlu kršćanske objave i na temelju recentnih dokumenata Crkvenog učiteljstva predstavljajući Isusa Krista jedinim prototipom istinskog sjedinjenja čovjeka i Boga. U nastavku sam ukazao na odnos joge i New Agea s posebnim osvrtom na položaje tijela, tehnike disanja i suptilne centre u okultnoj anatomiji ljudskog duha kako ih promiče joga. Poglavlje završavam teološkim refleksijama odnosa joge i kršćanstva. U petom i posljednjem poglavlju ukazao sam na problem tzv. »kršćanske joge« koju promiču i poneki kršćanski teolozi na Zapadu, ponudio kritički osvrt i određene pastoralne smjernice. Zahvalnost za dragocjene stručne savjete pri uobličavanju ove knjige izražavam osobito svom dragom profeso16


PREDGOVOR AUTORA

ru dr. sc. Tomislavu Ivančiću, prijateljima Alenu Matušeku i mr. sc. Krešimiru Peračkoviću. Đakovačkom i srijemskom biskupu, msgr. Marinu Srakiću, prof. dr. sc. Tomislavu Ivančiću i neuropsihijatru prim. dr. Bartulu Matijaci izražavam iskrenu zahvalnost za napisanu popratnu riječ i otvoreno srce. Izraze zahvalnosti upućujem i svima ostalima, osobito Vama dragim čitateljima i posjetiteljima različitih tribina, koji ste svojim poticajima i svestranom suradnjom ubrzali izlaženje ove knjige. Neka Vas Gospodin sve blagoslovi. Ne smijem prešutjeti ni dužnu zahvalnost svojoj dragoj subraći, p. Stanku D. Mijiću i p. Igoru Horvatu, bez čije susretljivosti i razumijevanja ova knjiga nikada ne bi ugledala svjetlo dana. Knjigu sam namijenio, kao osobni orijentir, prije svega dobronamjernim kršćanima koji o jogi imaju površno ili nikakvo znanje, a potom i svim ljudima dobre volje. Na godišnjicu pogibije p. Vjekoslava Mičude. U Vinkovcima, 24. ožujka 2004.

17


UVOD

Što je zapravo joga? Ovo pitanje u Hrvatskoj kao da je iskrsnulo preko noći. Iako je joga u našoj javnosti bila promicana već godinama preko sredstava društvenog priopćavanja, osobito promidžbenih letaka i plakata na oglasnim pločama, ona se nalazila na margini zanimanja katoličke javnosti premda je uvijek bilo pojedinaca (katolika) koji su samoinicijativno, obično prizivom na zdravstvene motive, primjenjivali neke od njezinih tehnika. Međutim, realizacijom unaprijed razrađene strategije uvođenja u škole sustava »Joga u svakodnevnom životu« indijskog gurua Paramhanse Swāmija Maheśvaranande joga se našla u žarištu zanimanja ne samo Katoličke Crkve1 nego i drugih vjerskih zajednica2 jedinstvenih u stavu da se afiniteti pojedinaca ne smiju nametati široj društvenoj zajednici. Prosvjedu protiv uvođenja Maheśvaranandinog sustava joge u odgojno-obrazovni sustav priključile su se otvorenim pismom3 i hrvatske katoličke udruge, zajednice i pojedinci, ističući da takav ustupak države naspram jedne neohinduističke denominacije predstavlja kršenje Ustava Republike Hrvatske i načela odvojenosti države i religije koji, u ovom slučaju, vodi hinduiziranju naših europskih škola. Maheśvarananda je svoj sustav već ranije pokušao progurati u Republici Austriji, Republici Češkoj i Republici Slovačkoj, ali je svugdje bio odbijen. Spomenimo, makar i samo kao kuriozitet, da se uvođenju Maheśvaranandinog programa joge u sustav hrvatskih odgojno-obrazovnih ustanova usprotivila i Hrvatska udruga za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu (skraćeno HUPED), koja i sama promiče jogu u okvi19


JOGA I KRŠĆANSTVO

rima »nekonvencionalne medicine« kojoj je ona krovna organizacija, priopćenjem za javnost iz kojega izdvajamo: Činjenica je da društvo Joga u svakodnevnom životu promovira jogu na način da ljudi koji jogu prakticiraju postanu sljedbenici njihova gurua Svāmijija, koji svoje podanike nastoji učiniti na sve načine ovisnim o sebi. Ne samo da on nastoji biti njihov duhovni vođa cijeli život nego je tendencija da on postane »svjetlo vodilja« i u svakodnevnom životu. To što radi društvo nije joga koja osnažuje čovjeka, nego stvara nepotrebnu ovisnost o guruu.4

Kao reakcija na katoličko protivljenje uvođenju Maheśvaranandinog sustava joge u odgojno-obrazovne ustanove osvanuli su u javnim medijima naslovi poput »Šokantno neznanje katoličkih biskupa« u kojemu se hrvatske biskupe (dis)kvalificira kao »hrpu netolerantnih neznalica«,5 a iz središnjice hrvatskog društva »Joga u svakodnevnom životu« više je puta istaknuto kako je njihova namjera »pogrešno interpretirana«. Indologinja Milka Jauk-Pinhak opovrgava razlog za strah od hinduiziranja pomoću joge konstatacijom da je joga starija i od samog hinduizma, dok je Maheśvarananda osobno doputovao u Hrvatsku kako bi izgladio nastale nesporazume. Sažeto rečeno, promicatelji i zagovornici sustava »Joga u svakodnevnom životu« u njemu vide običnu tehniku relaksacije pa su iznenađeni reakcijama katoličke javnosti. Tko ima pravo? Cilj ove knjige upravo je doći do istine. No, prije nego se uopće upustimo u bilo kakav prikaz joge moramo postaviti dva pitanja na koja neminovno tražimo odgovor. Prvo, što je to joga, i drugo, što je to Maheśvaranandin sustav »Joga u svakodnevnom životu« za čiju realizaciju je, kako prenose mediji, Ministarstvo prosvjete i športa RH izdvojilo 50 tisuća kuna. Krenimo redom. 20


UVOD

Sržno pitanje koje nam se svom silinom nameće već na samom početku, glasi: je li joga neutralan teren po kojemu se svi mogu kretati bez ikakvih ograničenja i bojazni? Je li istina da joga ne pripada nikome, da nije ničija zemlja? Drugim riječima, na kojim osnovama počiva joga? Ovo pitanje toliko je aktualnije što indijski gurui po Zapadu neumornije ponavljaju: Mnogi će upitati: zar yoga nije protiv kršćanske vjere? Kako bi to mogla biti? Yoga počiva na psihološkim činjenicama, na stvarnosti. Kako bi stvarnost mogla biti protiv istine, protiv kršćanske ili bilo koje druge religije. Suština je religije ista. (…) Znanje, širenje čovjekovog vidika, vodi bliže Bogu. Yoga je put čovjekovog razvoja, dakle, put koji vodi Bogu. Oni koji provode yogu, svakog mu dana postaju bliži. Yoga, dakle, nije protiv kršćanske ili suštine neke druge religije, već pomaže da se one shvate i dožive! Rāmakrsna kaže: »Yoga pomaže da Hind postane bolji Hind, kršćanin bolji kršćanin, muhamedanac bolji muhamedanac, a Židov bolji Židov!«6

Da bismo stekli što jasniji uvid u složenost predmeta o kojemu ovdje nešto želimo reći, i kako bismo izbjegli ishitrenim zaključcima, na trenutak se zaustavimo na promidžbenim materijalima, lecima, oglasima, koji su reklamirali jogu u većim hrvatskim gradovima unatrag desetak godina. Ovom prigodom želim izraziti dužnu zahvalnost dobrim ljudima, prijateljima i suradnicima koji su marljivo prikupljali informacije o raznim oblicima joge i uredno mi ih dostavljali. Sve prikupljene promidžbene materijale, s obzirom na usmjerenost joge koju promiču, dade se razvrstati u tri kategorije: 1. Joga koja obećava fizičko zdravlje i relaksaciju: dakle, joga je predstavljena kao terapija ili gimnastika; 21


JOGA I KRŠĆANSTVO

2. Joga koja obećava »duhovni razvoj« i »samoostvarenje«: dakle, joga je predstavljena kao »duhovna« tehnika oslobađanja od karme i sjedinjenja s Bogom; 3. Joga koja obećava fizičko zdravlje zajedno sa duhovnim razvojem: dakle, joga je predstavljena kao mješavina znanosti i »drevnih mudrosti«. U nastavku, čitatelju na prosudbu, podastirem nekoliko navoda preuzetih s promidžbenih materijala o svakom od gore navedenih oblika joge. 1. Joga koja se predstavlja isključivo kao terapija ili gimnastika: – hatha-yoga – »energetske vježbe opuštanja«; – hatha-yoga – »tečaj psihofizičkih vježbi kojima se uspostavlja ravnoteža unutar svih tjelesnih sustava i ravnoteža uma i tijela«; – joga pod vodstvom Centra za očuvanje prirode i zdravlja »SIRION«; – joga i škola – »znanstvene tehnike za bolju koncentraciju i pamćenje u školi i fakultetu«; – joga – »psihofizičke vježbe za opuštanje«; – joga, glazba i ples; – joga i sport – joga i navike – »znanstvene tehnike za jačanje volje i energije u borbi protiv loših navika«; – joga – »opustite se, razgibajte se i smanjite stres« u Aerobic centru »Amika«; – Medical yoga – »rekreacijski sustav kojeg su odabrali liječnici. Zdravstveno-terapijski program medicinske joge. Vježbanjem dva puta tjedno po dva sata ovim se programom učinkovito uklanjaju ili ublažuju: nervoza, nesanica, depresija, bolovi u leđima ili kralježnici, suvišak težine, problemi probave, slaba cirkulacija, neotpornost, itd. Me22


UVOD

dical yoga program, kao jedinstveni zdravstveno-terapijski sustav, nastao je u Japanu pažljivim odabirom vježbi i tehnika pet tisuća godina duge tradicije indijske hatha-yoge. Oslobođen suvišnog misticizma, religijske obojenosti i bespotrebne okultnosti, program je namijenjen prvenstveno ljudima koji traže zdravu i ugodnu relaksaciju«; – Internacionalni joga centar »Oaza« o kojemu čitamo da je član Europske federacije nacionalnih joga saveza U.E.F.N.Y. – Paris i član Svjetske federacije joge, āyurvede i tradicionalne medicine. Direktor mu je Slavko Kuljanac koji se potpisuje kao mr. joge. U centru se održavaju tečajevi hatha i nidra yoge, tretmani akupunkturom itd. Sjedište mu je u Popovači; – joga kao »psihofizička vježba protiv stresa, za kralježnicu, i energetsko pročišćavanje u organizaciji LAKSHMIPROM d.o.o.«. 2. Joga koja se predstavlja kao drevna mudrost ili tehnika samorazvoja s izričitom religioznom usmjerenošću (kao tehnika oslobađanja od karme): – bhahti-yoga kao »drevna mudrost Indije« – promiče ju Međunarodno društvo za svijest Krsne poznato i kao pokret Hare Krsna; – rāja-yoga pod vodstvom zajednice Brahma Kumaris; – joga i meditacija za stjecanje »Bezuvjetne Ljubavi i Apsolutne Istine«; – ānanda-yoga – energetska joga »za višu svjesnost« (varijanta hatha-yoge); – joga kao smisao života; – kirtan-yoga – »moć transcendentalne vibracije«. 3. Joga koja se predstavlja kao mješavina suvremene znano­ sti i drevne duhovnosti: 23


JOGA I KRŠĆANSTVO

– joga na radnome mjestu pod vodstvom Udruge kreativnog pristupa životu – »SKLAD« na čijim web stranicama čitamo: »koristimo znanja različitih kultura, kombiniramo najmodernija dostignuća znanosti s drevnim mudrostima s namjerom da poboljšamo kvalitetu naših života«;7 – joga i āyurveda – »mjesto gdje nalazimo sebe i svoje zdravlje«; – joga za tijelo i dušu; – joga plus – »kombinacija joge i pilatesa, sustav tjelesnih vježbi putem kojih ćete istegnuti, osnažiti i oblikovati tijelo, ukloniti bolove u kralježnici i zglobovima, harmonizirati cjelokupni sustav (tijelo, duh i um), pospješiti rad žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem«; – indijska/kineska joga; – kirtan-yoga, vashi-yoga ili tantrička kriya-yoga; – kriya-yoga po metodi Paramahanse Yogānande; – »Joga u svakodnevnom životu« Paramhanse Swāmija Maheśvaranande. Do sada predstavljenu kampanju promicanja joge u Hrvatskoj, s obzirom na svrhu kojoj stremi, sažeto možemo ilustrirati sljedećom shemom: Joga = terapija i/li gimnastika = religija (drevna tehnika samorazvoja) = mješavina znanosti i religije Izložena situacija o jogi u Hrvatskoj, jezgrovito ilustrirana gornjom shemom, ne daje nam konačni odgovor na postavljeno pitanje s obzirom na samu bît joge, ali nas ipak upućuje da odgovor potražimo u gore postavljenim okvirima. Stoga se moramo uputiti tragom njezinih korijena.

24


I. ČOVJEČE, SPOZNAJ SAMOGA SEBE

1. Istok dotiče Zapad »O kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim« (Prop 1,13), veli Propovjednik koji se trudio da mudrošću istraži i dokuči sve što biva pod nebom. Vlastito biću čovjekovom jest da postavlja pitanja. Po sposobnosti da pita,1 čovjek se razlikuje od svih ostalih živih bića na planetu Zemlji. Jedino je on biće obdareno razumom. Ma u kojem povijesnom razdoblju živio, neovisno o civilizaciji i teritoriju u kojima je bio smješten, čovjek se uvijek osjećao nemirnim i nezadovoljnim, i nikada se nije mirio sa svojim dramatičnim stanjem, napose ne sa smrću. »Zagonetka ljudskog položaja dostiže svoj vrhunac pred licem smrti.«2 Smrt je toliko strana ljudskoj naravi da ju ljudski razum nikako ne uspijeva osmisliti. Smrt ne prestaje zbunjivati čovjeka, ali ga i plašiti. Prolaznost i smrt umanjuju ljudsku sreću, ma kako ona velika bila. Smrt je veliki paradoks, vrhunac apsurda. Svi domišljaji da joj se umakne, da ju se pokori, da se na nju ne misli, nisu je uspjeli ukloniti iz našega života. Čovjek je smrtno biće. Jer si čovjek – umrijet ćeš! Po nekima, život je »čekaonica smrti«. Ova konstatacija zvuči jezovito. Ako je ovaj zemaljski život sve za što je čovjek stvoren onda su, možda, životinje sretnije od čovjeka, budući da one o smrti ne razmišljaju. Pred horizontalnom grozotom smrti i sotonistička pobuna »svaki čovjek je osuđeni kriminalac, samo što ne zna dan svog pogubljenja«3 nalazi svoje utemeljenje. To je slika stanja ljudske sudbine. 25


SADRŽAJ

Popratna riječ............................................................................ 7 Predgovor autora..................................................................... 9 UVOD...................................................................................... 19 I. ČOVJEČE, SPOZNAJ SAMOGA SEBE........................... 25 1. Istok dotiče Zapad.......................................................... 25 2. Jaz između Istoka i Zapada........................................... 30 3. Ključni pojmovi indijske duhovnosti........................... 35 Samsāra.......................................................................... 36 Karma............................................................................. 36 Māyā............................................................................... 37 Nirvāna.......................................................................... 38 Yoga................................................................................ 38 4. Misteriozna energija kundalinī i čakre .......................... 39 II. POVIJEST I DOKTRINA JOGE....................................... 55 1. Korijeni joge..................................................................... 55 Civilizacija Mohenjo-Dāro............................................. 55 Joga u medicini............................................................... 57 Filozofija sāmkhye.......................................................... 58 2. Pojam joge........................................................................ 64 3. Sastavni dijelovi joge...................................................... 69 4. Joga u učenju Bhagavad-gīte........................................... 82 5. Vrste jogâ.......................................................................... 86 Psihosomatske joge......................................................... 86 Metafizičke joge.............................................................. 94 Joge suptilnih energija.................................................... 95 290


SADRŽAJ

III. INVAZIJA GURUA.......................................................... 97 1. Swāmī Vivekānanda ...................................................... 99 Život i djelo.................................................................... 99 Vivekānandina »univerzalna religija«......................... 101 2. Paramahansa Yogānanda............................................. 107 Život i djelo.................................................................. 107 Yogānandina »univerzalna religija«............................ 108 Isusovo evanđelje po Yogānandi................................... 112 3. Selvarajan Yesudian (i Elisabeth Haich).................... 126 Hatha-yoga................................................................... 132 Rāja-yoga...................................................................... 138 4. Paramhans Swāmī Maheśvarananda (Swāmīji)....... 147 Tko je Paramhans Swāmī Maheśvarananda?............... 151 Što je Maheśvaranandina joga?................................... 156 Predanost guruu........................................................... 160 Mantra.......................................................................... 161 Vegetarijanstvo............................................................. 164 Stanje u Hrvatskoj........................................................ 165 5. Budućnost čovječanstva ovisi o širenju joge na zemlji?!...................................................................... 166 Joga – »univerzalna mistična religija«......................... 167 Joga – sanātana-dharma............................................... 169 Mantra i guru.............................................................. 172 Joga u procesu globalizacije.......................................... 173 6. Aleister Crowley i joga................................................. 174 Crowleyeva »univerzalna religija«............................... 176 7. Rabindranath R. Maharaj............................................ 182 Otac bog ...................................................................... 182 Na očevom tragu.......................................................... 184 »Rabi, ti nisi Bog!«....................................................... 185 Europa – usta koja proždiru istočnjačke religije.......... 187 Lux ex Oriente............................................................. 190

291


SADRŽAJ

IV. KRŠĆANSKA PROSUDBA JOGE............................... 193 Vishwa Hindu Parishad............................................... 194 Strategija gurua na Zapadu......................................... 195 1. Isus Krist – prototip sjedinjenja Boga i čovjeka......... 196 Uputa Kongregacije za nauk vjere............................... 201 Papa Ivan Pavao II........................................................ 206 Joga i New Age............................................................. 206 2. Istok – kolijevka religijâ............................................... 209 Stavovi tijela za vrijeme molitve (āsane)..................... 216 Vježbe disanja (prānāyāma)....................................... 218 Problem suptilnih centara ........................................... 220 V. JOGA I KRŠĆANSTVO.................................................. 224 Problem »kršćanske« joge............................................. 224 Kritički osvrt na jogu .................................................. 228 Praktični pastoralni naglasci ...................................... 235 Zaključak............................................................................... 241 Epilog..................................................................................... 243 Pogovor teologa................................................................... 248 Pogovor psihijatra................................................................ 252 Bilješke................................................................................... 254 Bibliografija........................................................................... 279 Sadržaj................................................................................... 290

292


PREPORUČUJEMO Potresna ispovijest u kojoj autor opisuje svoj put ponovna otkrivanja vjere nakon dugotrajna iskustva istočnjačke duhovnosti, a potom i okultizma. 276 str. Tvrdi uvez.

Klasik psihologije duhovnosti koji spaja stoljetno iskustvo kršćanske duhovnosti i najsuvremenije psihološke spoznaje te predstavlja važnu pomoć i putokaz za oblikovanje psihološke i duhovne zrelosti pojedinca. 303 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr


Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: JAFRA PRINT, Split I. izdanje tiskano u studenome 2004. II. izmijenjeno izdanje tiskano u listopadu 2009.


Josip Blažević, OFMConv., jedan je od najboljih poznavatelja istočnjačke duhovnosti i novih religioznih pokreta u Hrvatskoj. Već niz godina intenzivno istražuje ovu tematiku skupljajući podatke na terenu i znanstveno ih analizirajući. Doktorirao na Papinskom sveučilištu Gregorijana. Čest je gost na mnogim predavanjima i tribinama, a autor je i mnogih članaka. Do sada je objavio knjige: Proroci novoga doba, Sai Baba i/ili Isus Krist i Sve što katolik treba znati o reikiju.


Ozbiljna i stručna studija o jogi… Ovo djelo je vrijedno i po tome što sugerira nove, ili bolje rečeno, zaboravljene naglaske u našoj dušobrižničkoj praksi. mons. Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski

J. Blažević je kao teolog ovom knjigom stupio na scenu u pravi trenutak… On proučava jogu u svim njezinim nijansama i ponudama. Analizira njezine korijene, prati povijesni razvoj, imenuje njezine prenositelje i prilagoditelje za Zapad i osobito njezinu ponudu u hrvatskim školama… Ova knjiga traži argumente i krči putove prema objektivnoj spoznaji joge. prof. dr. Tomislav Ivančić, teolog

Aktualno djelo, napisano krajnje akribično i znalački. dr. Bartul Matijaca, psihijatar

Cijena: 85 kn

ISBN 978-953-235-191-0

www.verbum.hr


Joga i kršćanstvo