Page 1

Tim Guénard

Biblioteka

Svjedocanstva

JAČI OD MRŽNJE MOJ PUT OD ODBAČENOSTI I STRAHA DO ISCJELJENJA ŽIVOTNIH RANA

VERBUM


Tim Guénard JAČI OD MRŽNJE


Biblioteka:

Svjedocanstva 8.Ë?

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj


Tim Guénard

JAČI OD MRŽNJE MOJ PUT OD ODBAČENOSTI I STRAHA DO ISCJELJENJA ŽIVOTNIH RANA

VERBUM Split, 2017.


Naslov izvornika: Tim Guénard, Plus fort que la haine © Presses de la Renaissance, 1999. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2017. Izvršna urednica: Katarina Gugić Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Prijevod: Lidija Paris Lektura: Anđa Jakovljević

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 821.133.1-94=163.42 27-29 GUENARD, Tim Jači od mržnje : moj put od odbačenosti i straha do iscjeljenja životnih rana / Tim Guenard ; <prijevod Lidija Paris>. - Split : Verbum, 2017. - (Biblioteka Svjedočanstva ; 8) Prijevod djela: Plus fort que la haine. ISBN 978-953-235-539-0 I. Vjera -- Svjedočanstva 160911049


Ova je knjiga posvećena onima čije je sjećanje ranjeno, onima koji ne mogu oprostiti, onima koji trpe i vape za nadom.


NAPOMENA

NAPOMENA

Trebale su proći godine šutnje i ljubavi da bi se moglo gotovo sve izreći. Proživio sam sve što kazujem na ovim stranicama. Ovo nije nikakav roman. Oprostit ćete mi govorni stil ovih redaka, nisam vičan pisanju. Radije govorim. Kako ne bih kompromitirao neke ljude, namjerno sam promijenio njihova prezimena i imena nekih mjesta. To je jedino izvrtanje istine koje sam si dopustio. Oprostit ćete mi isto tako što nisam uvijek precizno navodio datume. U jednomu jedinom životu proživio sam nekoliko života. Sjećanja se katkada preklapaju. Nije važno. Star sam koliko i moja nada. Ustručavao sam se spominjati ono što nije za javnost, ono što spada u područje stroge intime. Neke sam stvari prešutio kako neki ljudi koji su mi nanijeli zlo ne bi time ostali zauvijek obilježeni. Ne želim ih spriječiti da se promijene. Imaju pravo prirediti mi iznenađenje. Sve sam ovo pretočio u riječi tek nakon smrti mojega oca, iz poštovanja prema tomu čovjeku kojega sam htio ubiti i kojega sam zavolio kada se već bližio vratima Velikoga Prolaza. Počivao u miru.

7


UVOD

UVOD

Život mi je potpuno slomljen, kao i moje lice. Nos mi je bio slomljen dvadeset i sedam puta. Dvadeset i tri prijeloma su od boksanja, a četiri od mojega oca. Najgore sam udarce primio od onoga koji me je trebao uzeti za ruku i reći: „Volim te.“ Bio je Irokez*. Kada ga je moja majka napustila odao se piću i često bi potpuno poludio od alkohola. Premlatio me gotovo nasmrt, a poslije me život nastavio masakrirati. Na životu su me održale tri želje: da me izbace iz popravnoga doma u koji su me smjestili – pothvat koji nikome prije mene nije uspio; da postanem vođa bande; da ubijem svojega oca. Te sam snove ostvario. Sve osim onoga trećeg. A bio sam na korak od toga… Godinama me kroz život nosila osvetnička vatra koja je gorjela u meni. U mojoj tamnici mržnje posjećivali su me ljudi u kojima je stanovala Ljubav i pred kojima sam u srcu padao na koljena. Svoj život dugujem ljudima koje je naše društvo odbacilo, slomljenima, hendikepiranima, „abnormalnima“. Od njih sam primio predivnu * Irokez je pripadnik sjevernoameričkoga indijanskog plemena, nap. ur.

9


UVOD

pouku o ljubavi. Njima posvećujem ovu knjigu. Oni su omogućili moj preporod. Taj neočekivani susret s Ljubavlju preokrenuo je cijeli moj život. Danas živim u velikoj kući punoj svjetla na brježuljcima iznad Lurda, zajedno sa svojom ženom Martine i našom djecom Églantine, Lionelom, Kateri i Timothéeom. Tu su i prolaznici koji ostanu neko vrijeme, a onda nastave svojim putom. Jutros sam odnio svoje košnice na padine ispod planine. Sutra ću ih odnijeti na drugo mjesto, k drugomu cvijeću, drugim mirisima. Uživam u tišini brježuljaka koji se nižu i nose moj pogled prema dalekim obzorima. Jedna pčela leti oko mene, zuji mi uz lice, vraća se cvijetu koji je već bremenit polenom. Njezin je život pravilan i uređen kao glazbena partitura. Svira po notama koje su joj upisane u naslijeđe, drži se stoljetnih zakona koje joj prenosi njezin genetski kod. Pčela, kao i sve druge životinje, ne može ni na koji način utjecati na svoje programirano ponašanje. Čovjek može. Čovjek ima slobodu i može svoju sudbinu promijeniti na bolje i na gore. Ja – sin alkoholičara i napušteno dijete – slomio sam vrat zloj kobi. Opovrgnuo sam genetiku. Ponosim se time. Ime mi je Philippe, a zovu me Tim zato što je moje irokeško ime Timidity, što znači „gospodar konja“. 10


UVOD

Bilo je teže pripitomiti moje ranjeno sjećanje negoli divljega čistokrvnog konja. Guénard bi se moglo prevesti kao „jak u nadi“. Uvijek sam vjerovao u čuda. Tu nadu koja me nikada, čak ni u najtamnijoj noći, nije iznevjerila, danas gajim za druge. Kao ni moji indijanski preci, ne znam za vrtoglavicu. Bojim se samo jednoga bezdana, najgorega od svih, bezdana mržnje prema samome sebi. Moj je jedini strah da ne ću dovoljno ljubiti. Da bi netko bio muškarac, mora imati muda. Da bi netko bio čovjek ljubavi, mora imati još i veća. Nakon dugih godina borbe prestao sam ratovati protiv svojega oca, protiv sebe i protiv svoje prošlosti. Kada me pozovu, sjednem za volan staroga kamiončića i odlazim govoriti o svojemu kaotičnom životu po Francuskoj i u inozemstvu, po školama i zatvorima, po crkvama i pred skupovima, po stadionima i trgovima… Svjedočim da je opraštanje najteže što čovjek može učiniti i da je ujedno najdostojnije čovjeka, da je to moja najljepša borba. Ljubav je moj završni udarac. Sada kročim putovima mira.

11


JAČI OD MRŽNJE

TRI GODINE. NAPUŠTEN U JARKU

Nije me zagrlila, nije mi rekla „doviđenja“. Ništa. Ni riječi. Žena odlazi. Nosi bijele čizme… Imam tri godine i moja me majka upravo privezala za električni stup uz seosku cestu koja nikamo ne vodi. Ulazi u svoj automobil koji je parkiran uz rub ceste. Odlazi. Nestaje. Vidim samo još maglu. Pružam ruke. Sâm sam. Noć je pala na šumu, čudovišta izlaze iz sjene. To mi je jedina precizna djetinja uspomena na majku. Leđa koja se udaljuju i velike bijele čizme. Netko tko odlazi… Rodila me sa šesnaest godina i napustila tri godine poslije kada je otišla sa svojim novim dečkom. Za mene u njezinu životu više nije bilo mjesta. Žandarmerija me našla rano ujutro. Bio sam potpuno promrzao, nasmrt prestrašen. Odveli su me ocu. Ne znam kako su ga pronašli. Nisam mogao izgovoriti ni jednu jedinu riječ. Moj je otac bio tjelohranitelj u jednomu veleposlanstvu u Parizu. Bio je tanak i visok kao bukva, imao je svinut nos i crnu kosu kao i njegovi preci. Ta šutljiva ljudina nije mogla zanijekati svoju indijansku krv. Bio je nevjerojatno snažan. Snaga bi mu se uzvitlala na12


TRI GODINE. NAPUŠTEN U JARKU

glo, strahovito, poput munje, poput luka kada ispusti strijelu. Baka mi je pričala da ga je jednom vidjela u nekomu baru kako bez riječi i lica poput kamena guta porugu na račun svojega podrijetla. Ismijavala su ga tri blesava balavca. Kada ga je jedan od njih izazivački povukao za rukav, u čas se našao na podu potpuno ošamućen zajedno sa svoja dva kompića, i to brže nego što se može ispričati. A moj otac, nalakćen na bar, naručio je još jedno pivo, baš kao da je upravo s ramena otpuhao mrvicu prašine ili se otarasio neke mušice. Moj je otac sin vojnika kojega nikada nisam upoznao. Njegova krv teče i mojim venama. Ponosan sam na svojega djeda. Taj se indijanski umjetnik u Drugomu svjetskom ratu pridružio kanadskoj vojsci kao pilot lovačkoga aviona. Pao je u njemačko zarobljeništvo, a kako je bio obrezan, nacisti su mislili da je Židov i poslali ga u logor smrti. Irokez je taj nesporazum doživio kao počast i svojim krvnicima nije ni pokušao objasniti zabunu. Umro je nekoliko mjeseci prije kraja rata, poslije tri godine neljudskoga postupanja. Mojoj je baki napisao samo nekoliko riječi: „Ponosan sam što umirem sa svojom braćom Židovima.“ Ta hrabra žena nije mogla vjerovati da je doista mrtav čovjek kojega je tako strastveno voljela i kojega je zvala „Zlatna Ruka“. Svoje trinaestero djece podizala je posve sama u daščari u predgrađu na sjeveru Francuske, u bivšemu skladištu strjeljiva. S njima je bilo i dvoje dječice jedne od njezinih kćeri koju su strijeljali zbog pripadnosti pokretu otpora. Svoju udo13


JAČI OD MRŽNJE

SADRŽAJ

Napomena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Tri godine. Napušten u jarku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Četiri godine. U psećoj kućici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Pet i šest godina. Šutnja, bolnica. . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Sedam godina. Na tržnici siročadi . . . . . . . . . . . . . . . 27 Osam godina. Zatvor za luđake . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Devet godina. U kandžama udomiteljice . . . . . . . . . 38 Deset godina. Na zgarištu sreće . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 Jedanaest godina. U popravnomu domu među „tvrdokornima“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Dvanaest godina. Bijeg i gađenje . . . . . . . . . . . . . . . . 67 Trinaest godina. Pljačkam prostitutke. . . . . . . . . . . . 75 Četrnaest godina. Žigolo u Montparnasseu. . . . . . . 84 Odlazni peron. Moj veliki brat diže sidro. . . . . . . . . 90 Petnaest godina. Put oko svijeta s gospodinom Léonom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Veliki bijeg . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 Starac i smrt. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 Otvoreno pismo mojemu ocu, francuskome predsjedniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 Klesarski šegrt. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 254


SADRŽAJ

Šesnaest godina. U boksačkome ringu . . . . . . . . . . 141 Osamnaest godina. Otkrivam izvanzemaljce . . . . 154 Mali dušobrižnik na velikome motociklu . . . . . . . 169 Elektrošok oprosta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178 Dvadeset i jedna godina. Prvi rođendanski poklon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 Moji prijatelji, patnici cijeloga svijeta . . . . . . . . . . . . 198 Božji pustolovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205 Dvadeset i dvije godine. Djevojka iz kuće sreće . . 217 Dvadeset i tri godine. Vjenčanje izgubljenoga sina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225 Dvadeset i četiri godine. U Lurdu u Marijinim rukama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234 Sedamdeset sedam puta sedam . . . . . . . . . . . . . . . . 244

255


Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u veljaÄ?i 2017.


Majka ga je napustila kada je imao tri godine, a u dobi od pet godina vlastiti ga je otac premlatio toliko da je naredne dvije i pol godine proveo u bolnici. Djetinjstvo Tima Guénarda bilo je slijed boravka u raznim institucijama i udomiteljskim obiteljima, prepuno nasilja, bijesa i mržnje. U dobi od dvanaest godina počeo je živjeti na ulicama Pariza vodeći svakodnevnu borbu s glađu, hladnoćom i izopačenim ljudima. Počeo je krasti i prostituirati se i u tomu je svijetu otkrio pokvarenost “uglednih” krugova kao i pomaganje i istinsko prijateljstvo među onima koji žive na rubu društva. Počeo se baviti boksom i postao je šampion stekavši brojna priznanja – bez teškoća je nizao pobjedu za pobjedom jer je u svakomu protivniku vidio lice svojega oca... Tada je s osamnaest godina upoznao hendikepirane, ljude koje je društvo posve odbacilo i od kojih svi odvraćaju pogled. Taj ga je susret potresao u nutrini do te mjere da je započeo put koji će ga dovesti do novoga života… Ova šokantna životna ispovijest donosi istinitu priču o potrazi jednoga izgubljenog ranjenog djeteta za ljubavlju i životom u punini. Njegove su riječi izravne i snažne, riječi čovjeka koji je živio na samomu dnu i iz njega se izdigao, riječi koje donose poruku nade da svaki čovjek, ma koliko bio ranjen, može oprostiti, može voljeti i, nadasve, da je svaka ljudska osoba vrijedna ljubavi.

ISBN 978-953-235-539-0

VERBUM 108 kn

www.verbum.hr

Biblioteka

“Ova knjiga odiše dubokom zahvalnošću za iskustvo božanske i ljudske ljubavi. Upravo je to iskustvo ljubavi Tima Guénarda izbavilo iz samoga srca tame i pomoglo mu da svoje iskustvo dijeli s drugima, osobito onima koji su najviše ranjeni…” The Tablet

Svjedocanstva

“Ako ne vjerujete da je Bogu sve moguće, pročitajte Jači od mržnje Tima Guénarda. Ovo nije nikakav roman, već istinita ispovijest njegova života koju nakon mnogo godina iznosi u šokantnim i zapanjujućim detaljima.” Messages et Messagers

Jači od mržnje  

Ova šokantna životna ispovijest donosi istinitu priču o potrazi jednoga izgubljenog ranjenog djeteta za ljubavlju i životom u punini. Njegov...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you