Issuu on Google+

Knjiga 6.

6

TACIJAN

..................................................................................................................... Kršćanska literatura prošlih vremena, napose ona iz prvoga razdoblja kršćanstva, neiscrpna je riznica duhovnoga bogatstva i poticaja. Ovaj niz otačkih spisa nudi suvremenim duhovnim tražiteljima mogućnost da otkriju to autentično duhovno blago neprolazne vrijednosti. U vremenu nesigurnosti i poljuljanih vrijednosti spisi iz ove biblioteke predstavljaju čvrst temelj i siguran izvor. Tacijan, Justinov učenik i sam apologet iz druge polovice 2. st., vrlo je osebujna osobnost. Do te je mjere naglašavao izvornost kršćanstva da ga nije smatrao pomirljivim ni s jednim elementom helenističke kulture, pa čak ni sa znanošću i filozofijom.

......................................................................

CRKVENI OCI

C R K V E N I

O C I

TACIJAN Govor Grcima

Bili su oci i zauvijek će ostati oci! Crkvenim se ocima s pravom nazivaju oni sveci koji su snagom vjere, dubinom i bogatstvom svoga učenja tijekom prvih stoljeća Crkvu preporodili i uvelike doprinijeli njezinu razvoju. Uistinu, oni su ˝oci˝ Crkve jer je po evanđelju ona od njih dobila život. Također su i njezini graditelji jer su oni – na jedinomu temelju koji postaviše apostoli, a to je Krist – izgradili temeljno ustrojstvo Crkve. Crkva i danas živi životom što ga crpi od svojih otaca; na ustrojstvu koje utvrdiše njezini prvi graditelji, ona se još i danas nadograđuje u radosti i patnji svoga svagdanjeg življenja i svojih tegoba. Ivan Pavao II.

ISBN 978-953-235-304-4

VERBUM 78 kn

.......................................................................

9 789 532 35 304 4

www.verbum.hr

VERBUM

VERBUM


TACIJAN Govor Grcima


NAKLADNA KUĆA VERBUM Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta

Biblioteka:

CRKVENI OCI 6.

Urednik: dr. sc. Ivan Bodrožić

Prijevod i bilješke: mr. sc. Branko Jozić

Za nakladnika: Miro Radalj


TACIJAN Govor Grcima

VERBUM Split, 2012.


Naslov izvornika: J. C. T. Otto, Corpus Apologetarum Christianorum saeculi secundi, vol. VI. [Tatiani Oratio ad Graecos], Ienae, 1851. (grčko-latinsko izdanje) © Copyright Verbum, Split, 2012. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Ilustracija na koricama: Starokršćanski simbol Kristova monograma, detalj sa sarkofaga pronađenoga u Manastirinama u Saloni, 5.–6. stoljeće Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 1 Tatianus TATIANUS Govor Grcima / Tacijan ; <prijevod i bilješke Branko Jozić>. - Split : Verbum, 2012. - (Biblioteka Crkveni oci ; 6) Prijevod djela: Oratio ad Graecos. - Kazala. ISBN 978-953-235-304-4 141101047


TACIJAN: UVOD U ŽIVOT I MISAO

TACIJAN: UVOD U ŽIVOT I MISAO

Život Tacijan je rodom iz Asirije, ali je, po svjedočanstvu Klementa Aleksandrijskoga i Epifanija, sirijskoga podrijetla, rođen, kako se pretpostavlja, oko 120.–125. godine. Iz poganske je obitelji te, kako sam veli (pogl. 42), obrazovan u grčkoj mudrosti, to jest retorici i filozofiji, da bi se kasnije udaljio od iste (pogl. 1). Kao naobražen čovjek čak je poučavao filozofiju, a obišao je i mnoge zemlje (pogl. 35). Što se tiče njegova religioznoga profila, veli da je i sam prije obraćenja sudjelovao u kultovima i misterijima poganske religije, ali se odvratio od toga kada je shvatio da su ih nekakvi “ženskasti tipovi i hermafroditi posvuda osnovali” (pogl. 29). Tražeći potom način kako doći do istine, naišao je na svetopisamske tekstove ili, kako ih zove, barbarski spisi, u kojima je pronašao uzvišen nauk te se obratio na kršćanstvo. Njegovo se obraćenje smješta otprilike oko godine 160., i to u Rimu, tako da je Tacijan nakon toga bio učenik svetoga Justina, kojega smatra mužem vrijednim divljenja. Sveti Jeronim kaže za njega da je bio školovani retor i stekao je nemalu slavu u govorničkome umijeću. Nakon Justinove smrti (oko 165. godine) i sam otvara školu, ali se nije dugo zadržao jer je 5


TACIJAN

kinički filozof Krescent, koji je spletkario protiv Justina, i protiv njega kovao zavjere. Stoga odlazi na Istok, a po Irenejevu svjedočanstvu upao je u gnosticizam dvanaeste godine cara Marka Aurelija (172./173.) postavši osnivačem sekte enkratita (enkrateia = uzdržljivost). Danas, međutim, ipak prevladava mišljenje da Tacijan nije bio gnostik jer nije naučavao ontološki dualizam nego prije svega onaj moralni. Njegova je sekta pozivala doista na krajnju uzdržljivost pa je stoga odbacivala brak kao preljub, zabranjivala blagovanje mesa i nije dopuštala korištenje vina za slavljenje euharistije, već samo vodu, te su ih zvali i aquarii. Ne zna se točna godina njegove smrti, ali se pretpostavlja da je umro prije 189.

Djela Po svjedočanstvima, kako iz njegova pera, tako i drugih kršćanskih autora, Tacijan je napisao brojna djela, od kojih su najpoznatija i najraširenija u starini bila dva: Govor Grcima i Diatessaron. Osim ta dva djela, sam spominje da je napisao traktat o životinjama i traktat o naravi demona, za koje se ne zna ni koje su vrste bili kao spisi. Tacijanov učenik Rodon spominje da je Sirijac napisao knjigu o tamnim mjestima Biblije pod naslovom Problemi, odredivši i sam napisati knjigu Rješenje problema. Osim toga, imamo izričitu najavu (usp. pogl. 40) da će napisati knjigu Protiv onih koji su se bavili božanskim stvarima, a Klement Aleksandrijski spomi6


TACIJAN: UVOD U ŽIVOT I MISAO

nje jedan drugi njegov spis O savršenosti prema riječima Spasiteljevim u kojemu je po svoj prilici zastupao enkratitske teze. Govor Grcima (Oratio ad Graecos) je polemički spis, sastavljen nakon Justinove smrti, a prije nego što je Tacijan prešao u herezu enkratita. Postojale su pretpostavke da je nastao kao govor na otvaranju škole u Rimu, ali je vjerojatno da je nastao oko 170. godine kada je Tacijan već napustio Rim. Uz uvod (pogl. 1–3) i zaključak (pogl. 42) djelo je strukturirano u tri dijela. U prvomu dijelu (pogl. 4–20) dokazuje superiornost kršćanskoga nauka u odnosu na poganstvo, s time da najprije tumači kršćansku vjeru u Boga i njegovu Riječ, a potom iznosi nauk o stvaranju svijeta, anđela i ljudi kao svojevrsnu kozmologiju, ne zaobilazeći progovoriti o grijehu. Prilično opsežno raspravlja o povezanosti poganskih božanstava i demona te o robovanju ljudi istima, iz čega proizlazi nužnost da čovjek svoj duh sjedini s božanskim duhom kako bi udaljio od sebe demonske snage i ostvario besmrtnost. U drugomu dijelu (pogl. 21–30) govori se o poganskoj kulturi u svjetlu kršćanskoga stava o životu, pri čemu se izričito osuđuje svaki nemoral grčke civilizacije utkan u sve pore društva (mitologiju, pučka slavlja, običaje, pjesništvo, retoriku, gramatiku, filozofiju, zakone…). U odnosu na sve rečeno Tacijan ukazuje na kršćanstvo kao na skriveno blago pozivajući ih da ga otkriju. U trećemu dijelu (pogl. 31–41) autor pokazuje drevnost i moralnu vrijednost kršćanstva, dokazujući kako je Moj7


TACIJAN

sije živio prije Homera, pri čemu se služi čak nekim starim kronologijama. Rigorizam i nepopustljivost glavne su odrednice Tacijanova karaktera, što onda prelazi u žestoko, nesmiljeno polemiziranje uslijed kojega potpuno odbacuje grčku filozofiju, kulturu, poeziju, umjetnost, govorništvo, religiju kao apsurd, iluziju, nemoral, bez ikakve vrijednosti. Po njemu, sve što Grci imaju plod je perverzije jer postoji starija i bolja civilizacija od njihove, a to je barbarska (židovsko-kršćanska), koja je jedina izvorna, a od koje su Grci plagirali. Premda je i sam jedno vrijeme bio dionik helenističke mudrosti, prignuo je koljeno jedino pred Pismom, čija jednostavna dubina osuđuje ispraznu oholost grčke filozofije. No i u njegovu se stavu osjeća neka vrsta proturječja jer, premda i sam koristi bogatstvo grčke filozofije, na poseban način stoičkih elemenata, ipak odbacuje u bloku helenističku mudrost i uvjerenja tako da njegova polemika postaje rušilačka više nego apologetska. Ekstremni rigorizam i nepopustljivost udaljili su ga i od vjere koju je već bio tako žarko prigrlio i branio. Osim na Govor Grcima, valja skrenuti pozornost i na njegovo drugo važno djelo koje je ostavilo traga u povijesti kršćanske literature, premda nije ostalo sačuvano u izvorniku nego po rekonstrukcijama iz prijevoda koji su postojali u prvim stoljećima, a to je Diatessaron, koji je jedna vrsta konkordancija četiriju evanđelja, sastavljen vjerojatno nakon što se Tacijan vratio na Istok. Uzimajući dijelove iz sva četiri kanonska evanđelja, sastavio je 8


TACIJAN: UVOD U ŽIVOT I MISAO

prvi “život Isusov”, koji se je nametnuo čak kao službeno Evanđelje sirijske Crkve u Edesi sve do 5. st. kada ga smjenjuju kanonska evanđelja. Osobito žestoko protiv njega je ustao Teodoret Cirski koji je dao spaliti 200 primjeraka. Efrem Sirijski je polovicom 4. st. napisao komentar Diatessarona koji je sačuvan u armenskome prijevodu. Raspravljalo se je li napisano na sirijskome ili grčkome, ali je bjelodano da je sirijski prijevod nastao neposredno nakon izvornika, vjerojatno nastojanjem samoga Tacijana. Ipak, grčki i sirijski tekst je izgubljen dok je rekonstrukcija moguća na temelju ostalih prijevoda (latinski, arapski itd.). Prijevodi svjedoče kako je velik ugled uživao u svoje vrijeme.

Nauk Odbacivanje grčke filozofije i kulture: Po ovome nauku Tacijan je prava suprotnost svojemu učitelju Justinu. U kontekstu odbacivanja grčke filozofije i kulture Tacijan dokazuje da je kršćanstvo, koje je prava filozofija, suprotno grčkoj filozofiji, starije od Homera, a ujedno je i prava religija jer je kao takvo postojalo od početka, samo su ga ljudi pod utjecajem demona iskvarili, a Krist vraća na početnu čistoću. Tacijan nema osjećaja za perspektivu povijesnoga razvitka te kod njega nema mjesta za ono što se naziva poviješću spasenja. Premda odbacujući formalno grčku filozofiju i kulturu, ipak se Tacijan služi mnogo više od Justina pojmovima i metodologijom srednjega platonizma da bi 9


TACIJAN

pojasnio nauk o Bogu, o Logosu, o stvaranju, isto kao što je njegov govor puno više pod utjecajem tradicionalne retorike. Uzdizanjem “barbarske filozofije” Tacijan ne podrazumijeva semitsku kulturu, nego stanje prvobitnoga čovječanstva koje je upoznalo istinu bez unakaženosti grčke filozofije i prema kojemu se kršćanstvo postavlja kao prema vraćanju na izvore. Kršćanstvo je prava filozofija i prava religija koja je kao takva postojala od početka, samo su ga ljudi pod utjecajem demona s vremenom iskvarili pa je neophodan povratak u iskonsko stanje, kojemu nas vraća Krist. Dok za Justina gubitak istine u filozofiji nije bio potpun, dotle je kod Tacijana jasan stav između kontrasta biblijske tradicije s jedne strane i grčke s druge strane. Po njemu samo je kršćanstvo istina i samo se po kršćanskome nauku može nadvladati svaka zabluda. Bog i Logos: Što se tiče konkretnih tema, najznačajnije je njegovo tumačenje Boga kao počela svih stvari i jedinoga bez počela. Prije nego što je stvoren svijet, Bog je bio sam da bi potom Logos, koji je bio u njemu, izišao na svjetlo. U nauku o Logosu Tacijan nastavlja Justinovu teologiju razlikujući dva stadija: Bog je u početku bio sam, dok još nije stvoren svijet, ali je od početka u njemu bila moć Logosa (dynamis Logou, Logos in potentia). Ako je u Bogu dynamis Logou od početka, onda ni opstojnost Logosa nije imala početka (Oratio 5). Bog, Gospodar kozmosa, po njemu je sve držao. Činom volje ta je božanska sila (dynamis) proizišla iz njegove jednostavnosti kao Logos. Tacijan 10


TACIJAN: UVOD U ŽIVOT I MISAO

razlikuje dakle Logos u potenciji (dynamis Logou) i Logos: prvo je stanje Logosa odvijeka, a drugo je kada je od Oca proizišao. Rađanje Logosa iz Boga ipak nije Boga lišilo Logosa. Logos, proizišavši od Oca, ima demijuršku funkciju te tako organizira materiju. Materija pak, po Tacijanu, nije bez početka. Njezino je počelo “Stvoritelj kozmosa” koji je stvara te daje iz sebe Logosa koji je organizira. Rađanje Logosa Tacijan tumači usporedbom baklje od koje se užižu svjetla. To rađanje uključuje podjelu (merismòn), a ne odsijecanje (apokopén), jer “ono što je odsječeno odstranjeno je od svojega izvora, a ono što je podijeljeno učinjeno je u cilju raspodjele ekonomije te ne osiromašuje izvor od kojega dolazi”. Kao što se od jedne baklje zapale druge baklje, a da se ona sama ne umanji, tako i Logos koji izlazi iz moći Očeve ne lišava Logosa onoga od koga potječe. Prije stvaranja Bog je sam i Logos je Bogu imanentan kao potencijalitet za stvaranje svega, no u času stvaranja Logos ižaruje iz Oca kao njegovo “primordijalno djelo”. Jednom rođen kao “duh od duha izišao, razumnost proizišla iz razumne moći”, Logos postaje Očevo sredstvo za stvaranje i upravljanje svemirom, navlastito za stvaranje čovjeka na sliku Božju. Antropologija: Tacijanova je antropologija dala povoda da su ga neki smatrali gnostikom, ali on ipak nije gnostik jer ne zastupa ontološko-kozmološki dualizam karakterističan za gnostičke sustave. Po Tacijanu Bog stvara i materijalni svijet, a Logos, koji je od početka s Bogom jedno, svijet organizira, dok je u gnostičkim sustavima materijal11


TACIJAN

ni svijet plod grijeha i pada. Čovjek, po Tacijanu, nije samo razumska životinja, nego je slika i prilika Božja ukoliko se ne ponaša kao životinja nego napreduje u čovještvu na putu prema Bogu. Sastavljen je od materije (hyle) i dva duha (pneumata), jednoga nižeg (psyhé), koji je materijalne naravi i nije besmrtan, i drugoga višeg (pneuma), koji je na sliku i priliku Božju. Tako je ljudsko tijelo kao hram, dok čovjekova duša (psyhé) nije besmrtna, ali može i ne umrijeti. Ona umire i raspada se zajedno s tijelom, ali će kasnije uskrsnuti na vječnu smrt (smrt u besmrtnosti) ukoliko nije spoznala istinu, to jest imala višu dušu po kojoj je na sliku Božju; ta će joj smrt biti vječna kazna. Međutim, ukoliko je spoznala Boga, to jest ukoliko ima višu dušu (pneuma), ona ne umire, makar se privremeno zajedno s tijelom raspala, jer će uskrsnuti na vječni život. Prema tome, duh Božji nije nipošto u svim ljudima, nego je sišao u neke, koji žive pravedno, i sjedinio se s njihovom dušom te je preko njihovih proroštava navijestio drugima skrivene stvari. Čovjek je za života slobodan izabirati između dobra i zla, a nakon smrti će biti suđen po svojim djelima. Duša koja je sjedinjena s duhom ima od njega krila da može letjeti. Duša, koja je po grijehu odbacila duha, izgubila je krila te je iz raja pala na zemlju kao mala ptičica koja još nema perja. Po Tacijanu, raj zemaljski nije bio na ovoj zemlji, nego na drugoj ljepšoj koja je iznad ovoga vidljivog neba, i odande su duše pale na ovu zemlju. Ovaj mitološki element pokazuje sličnost s gnosticizmom, ali je Tacijan i pod utjecajem platonizma. 12


TACIJAN: UVOD U ŽIVOT I MISAO

Za razliku od nevidljivoga i nestvorenoga Boga, postoji stvoreni svijet sastavljen od vidljive i nevidljive stvarnosti. Anđeli i demoni su kao duhovna bića nevidljiva stvorena stvarnost dok je materija vidljivi Božji stvor, a čovjek je stvoren i kao duhovno i kao materijalno biće. U biti Tacijan tvrdi da je materija primila od Boga materijalni duh, koji je različit, ovisno o tome u kome se nalazi (ljudi, životinje, biljke, zvijezde) i manifestira se preko materije koja na neki način živi jer u sebi nosi taj duh. Duh i materija žive kao u simbiozi jer je jedno neophodno drugome. Materijalni je svijet različito uređen, a u različitosti bića od kojih je sastavljen doživljava se i ljepota i sklad svemira. Što se tiče anđela i demona, kao i u Justinovim spisima, spominju se vrlo često, pri čemu je opisana njihova uloga. Još prije stvaranja čovjeka Logos je stvorio anđele, koji su također bili sposobni izabirati dobro ili zlo te zaslužiti nagradu ili kaznu, ovisno o djelima. Među njima jedan se pobunio protiv božanskoga zakona (Lucifer), a kasnije su ga slijedili i drugi, kako anđeli, tako i ljudi, te su počeli njega štovati kao boga. Time su izazvali raskol s Bogom pa se snaga Logosa udaljila od njih, a onaj koji je bio stvoren na sliku Božju postao je smrtan. Anđeli koji su se udaljili od Boga u biti su samo demoni koji su onda počeli sebi podjarmljivati ljude čineći ih svojim robljem. Mnogi su ljudi to slobodno prihvaćali te su tako postali smrtnici. Demoni pak, lišeni duha i zajedništva sa snagom Logosa, prepuštaju se manama i užitcima te potiču ljude na grijeh napastujući ih na razne načine, 13


TACIJAN

sve s ciljem da ih udalje od Boga. Njima čak, za razliku od čovjeka, nije moguće pokajati se za grijehe, nego su zauvijek isključeni iz života vječnoga, čime su zaslužili “smrt u besmrtnosti” (pogl. 14). Jedan od razloga zbog kojih se Tacijan suprotstavlja grčkoj kulturi i civilizaciji jest i taj što smatra da su se Grci dali zavesti i radije slijede tobožnje demone, nego da prihvate Božju istinu. Ivan Bodrožić

14


GOVOR GRCIMA

GOVOR GRCIMA1

Protiv grčke uznositosti 1. O, Grci, ne budite krajnje neprijateljski raspoloženi prema barbarima2 i ne odbacujte njihovih nauka. T``a koje vaše učenje ne potječe od barbara? Najglasovitiji među Telmešanima iznašli su umijeće gatanja putem snova; Karijci spoznavanje budućnosti iz zvijezda; Frižani i drevni Isaurijci čitanje znamenja iz leta ptica, Ciprani gatanje iz utrobe zaklanih životinja, Babilonci astronomiju, Perzijanci magiju, Egipćani geometriju, Feničani učenje pomoću slova. Zato prestanite zvati otkrićem ono što je oponašanje. Orfej vas je naučio pjesništvu i pjevanju, kao i inicijaciji u misterije; Etruščani klesanju, a egipatski ljetopisci pisanju povijesti. Umijeće sviranja flaute naslijedili ste od Marsije i Olimpa, a oboje njih bijahu iz Frigi Autor se obraća Grcima po kulturi, a ne po narodnosti. Za Grke barbari su bili svi narodi izvan njihova civilizacijskoga kruga, što Tacijan vrlo dobro zna, no kada u ovome djelu bude spominjao barbare i barbarsku filozofiju, uglavnom će misliti na kršćansku vjeru koja ima svoje korijene u židovstvu.

1 2

15


KAZALO VAŽNIJIH POJMOVA

SADRŽAJ

Tacijan: Uvod u život i misao . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Govor Grcima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Kazalo biblijskih citata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Kazalo važnijih pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84

87


Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: GrafiÄ?ki zavod Hrvatske Tiskano u prosincu 2012.


Knjiga 6.

6

TACIJAN

..................................................................................................................... Kršćanska literatura prošlih vremena, napose ona iz prvoga razdoblja kršćanstva, neiscrpna je riznica duhovnoga bogatstva i poticaja. Ovaj niz otačkih spisa nudi suvremenim duhovnim tražiteljima mogućnost da otkriju to autentično duhovno blago neprolazne vrijednosti. U vremenu nesigurnosti i poljuljanih vrijednosti spisi iz ove biblioteke predstavljaju čvrst temelj i siguran izvor. Tacijan, Justinov učenik i sam apologet iz druge polovice 2. st., vrlo je osebujna osobnost. Do te je mjere naglašavao izvornost kršćanstva da ga nije smatrao pomirljivim ni s jednim elementom helenističke kulture, pa čak ni sa znanošću i filozofijom.

......................................................................

CRKVENI OCI

C R K V E N I

O C I

TACIJAN Govor Grcima

Bili su oci i zauvijek će ostati oci! Crkvenim se ocima s pravom nazivaju oni sveci koji su snagom vjere, dubinom i bogatstvom svoga učenja tijekom prvih stoljeća Crkvu preporodili i uvelike doprinijeli njezinu razvoju. Uistinu, oni su ˝oci˝ Crkve jer je po evanđelju ona od njih dobila život. Također su i njezini graditelji jer su oni – na jedinomu temelju koji postaviše apostoli, a to je Krist – izgradili temeljno ustrojstvo Crkve. Crkva i danas živi životom što ga crpi od svojih otaca; na ustrojstvu koje utvrdiše njezini prvi graditelji, ona se još i danas nadograđuje u radosti i patnji svoga svagdanjeg življenja i svojih tegoba. Ivan Pavao II.

ISBN 978-953-235-304-4

VERBUM 78 kn

.......................................................................

9 789 532 35 304 4

www.verbum.hr

VERBUM

VERBUM


Govor Grcima