Issuu on Google+

Benedikt XVI. Joseph Ratzinger

Eshatologija Smrt i vječni život VERBUM


Benedikt XVI. Joseph Razinger ESHATOLOGIJA Smrt i vječni život


Biblioteka:

Posebna izdanja

115,

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: dr. fra Ivan Ivanda TeoloĹĄka redaktura: dr. sc. s. Valerija KovaÄ?

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj


Benedikt XVI. Joseph Razinger

ESHATOLOGIJA Smrt i vječni život

VERBUM Split, 2016.


Naslov izvornika: Joseph Razinger/Benedikt XVI., ESCHATOLOGIE – Tod und ewiges Leben © 2007 by Verlag Friedrich Pustet, Regensburg © LEV Libreria Editrice Vaticana Copyright za hrvatski prijevod dobiven posredstvom agencije Eulama International. Copyright za hrvatsko izdanje © Verbum d.o.o., Split, 2016. Izvršna urednica: Lidija Piskač, mag. theol. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 27-175 BENEDICTUS XVI, papa Eshatologija : smrt i vječni život / Joseph Ratzinger Benedikt XVI. ; <prijevod Ivan Ivanda>. - Split : Verbum, 2016. - (Biblioteka Posebna izdanja ; 115) Prijevod djela: Eschatologie - Tod und ewiges Leben. Bibliografija. - Kazala. ISBN 978-953-235-456-0 I. Eshatologija -- Katoličko tumačenje 160809098


Mojim studentima u Regensburgu 1969.â&#x20AC;&#x201C;1977.


KRATICE

KRATICE

BGPhThM, NF Beiträge zur Geschichte der Philosophie und Theologie des Mitelalters, prir. L. Hödl – W. Kluxen, Neue Folge, München, 1970 ss. CA Confessio Augustana, u: Die Bekenntnisschriften der evangelisch-lutherischen Kirche, prir. Deutscher Evangelischer Kirchenausschuß, Götingen, 1967.6 CSEL Corpus scriptorum ecclesiasticorum latinorum, Wien, 1866 ss. DS H. Denzinger – A. Schönmezer, Enchiridion Symbolorum, Deinitionum et Declarationum de rebus idei et morum, Freiburg i. Br., 1967.34 DthCath Dictionnaire de Théologie Catholique, prir. A. Vacant – E. Mangenot, nast. É. Amann, 15. svezaka, Paris, 1903.–1950. HPhG Handbuch philosophischer Grundbegrife, prir. H. Krings – H. M. Baumgartner – Ch. Wild, 3 sveska, München, 1973./74. KKD J. Auer – J. Razinger, Kleine Katholische Dogmatik, 8 svezaka, Regensburg, 1970 ss. KuD Kerygma und Dogma, Götingen, 1955 ss. LThK Lexikon für Theologie und Kirche. Drugo, potpuno prerađeno izdanje, prir. J. Höfer – K. Rahner, 10 svezaka i 1 svezak s registrom, Freiburg i. Br., 1957.–1967. MThZ Münchener Theologische Zeitschrift, München, 1950 ss.

7


ESHATOLOGIJA

PG PL ThWNT ThZ WA ZThK

8

Patrologia Graeca, prir. J.-P. Migne, 161 svezak, Paris, 1857.–1866. i dr. Patrologia Latina, prir. J.-P. Migne, 217 svezaka i 4 sveska s registrima, Paris, 1844.– 1855. i dr. Theologisches Wörterbuch zum Neuen Testament, prir. G. Kitel, nastavio G. Friedrich, Stutgart, 1933 ss. Theologische Zeitschrift, Basel, 1945 ss. M. Luther, Werke. Kritische Gesamtausgabe („Weimarer Ausgabe“), 1883 ss. Zeitschrift für Theologie und Kirche, Tübingen, 1891 ss.


PREDGOVOR PAPE BENEDIKTA XVI. NOVOM IZDANJU

PREDGOVOR PAPE BENEDIKTA XVI. NOVOM IZDANJU

Kada sam ujesen 1969. prihvatio poziv da dođem predavati na novoosnovano Sveučilište u Regensburgu, ondje sam se ponovno susreo s profesorom Johannom Auerom s kojim su me povezivale lijepe godine zajedničkoga rada na Sveučilištu u Bonnu. Auer je već u Bonnu započeo projekt Mala katolička dogmatika koji bi se sastojao od nekoliko izdanja objavljenih u „džepnome formatu“, a cilj im je da budu „pratitelj studenata i na njihovu kontemplativnome putu“ (kako stoji u zajedničkome predgovoru pojedinih svezaka). Auer je kao plod svojih profesorskih predavanja, koja su započela 1947., već bio završio peti svezak – Evanđelje milosti – i predao ga izdavačkoj kući Pustet-Verlag. A pripreme i za daljnje male sveske bile su već uvelike napredovale. Kada sam došao u Regensburg, Auer me je, zajedno s izdavačem dr. Friedrichom Pustetom, nukao da uđem u taj projekt koji je tako trebao postati naše zajedničko djelo. Budući da sam s Wewel-Verlagom već bio dogovorio izdavanje dogmatike, oklijevao sam, ali me je prijatelj ipak uspio nagovoriti da pristanem. Kada sam naposljetku dovršio jedan od dvaju meni povjerenih svezaka, Eshatologiju, imenovan sam nadbiskupom Münchena i Freisinga tako da je ovo djelo, čija se objava preklapala s mojim biskupskim ređenjem, ostalo moj jedini doprinos zajedničkome pothvatu. Drugi prilog koji mi je bio povjeren, Uvod u teologiju, ostao je nenapisan jer je profesor Auer 1989. napustio ovaj svijet. Od prvoga izdanja [Eshatologije, nap. ur.] prošlo je 30 godina u kojima teološki razvoj nije prestao. U razdoblju kada je knjiga pisana u tijeku su bila dva dubokosežna zaokreta

9


ESHATOLOGIJA

u mislilačkome razvoju teme kršćanske nade. Nadu se sada poimalo kao aktivnu krjepost, kao djelo koje mijenja svijet, iz kojega će proizići novo čovječanstvo, „bolji“ svijet. Nada je tako postala politička, a njezino je ostvarenje dano čovjeku kao zadatak. Božje će kraljevstvo, oko kojega se u kršćanstvu sve vrti, biti kraljevstvo čovjeka, sutrašnji „bolji“ svijet. Počelo se govoriti da Bog nije „gore“ nego „naprijed“. Dok je ovo teološko mišljenje uviralo u sve snažniju struju ilozofskih i političkih promišljanja, drugi je razvoj, tj. zaokret, posve pripadao nutarnjemu području teologije. Iako, tomu je zaokretu na svoj način pridonio i duhovno-povijesni kontekst. Kriza tradicije, koja se u Katoličkoj Crkvi zaoštrila nakon Drugoga vatikanskog sabora, dovela je do toga da se sada vjeru htjelo strogo konstruirati iz same Biblije i onkraj tradicije. Pritom se tvrdilo da u Bibliji ne postoji pojam besmrtnosti duše, nego samo nada u uskrsnuće te da se moramo rastati od „besmrtnosti duše“ kao svojevrsna platonizma koji je zasjenio biblijsku vjeru u uskrsnuće. Čudnom se ilozoijom bezvremenosti, koja vlada onkraj smrti, objašnjavalo da se uskrsnuće događa u smrti. Ova je teorija brzo prodrla i u jezik naviještanja tako da se na mnogim mjestima liturgijske molitve za pokojne nazivalo „slavljenjem uskrsnuća“. U svojoj sam se Eshatologiji morao razračunati s oba ova strujanja. Pritom nisam smio zaboraviti na cjelokupnu tradiciju važnih tema za ovaj priručnik, a to su vjera, nada i molitva koje su se razvijale tijekom povijesti Crkve. Što se tiče prve teme, činilo mi se važnim ne dopustiti da se eshatologija preobrazi u političku teologiju bilo koje vrste. Stoga sam držao da se u bitnome mogu ograničiti na naznačavanje problema. Također, pokušao sam istaknuti trajno značenje nade u Božje osobno djelovanje u povijesti koje ljudskomu djelovanju daje nutarnji sklad te uzdiže ono prolazno u trajno. Zbog toga je bilo neizbježno pobliže se razračunati s pitanjem uskrsnuća u smrti i ono se nalazi u § 5 ove knjige. Prije svega, točno je da Biblija ne pruža dovršenu antropološku

10


PREDGOVOR PAPE BENEDIKTA XVI. NOVOM IZDANJU

pojmovnost, nego se služi različitim pojmovnim modelima. Točno je i da se središnji pojam nade u Bibliji naziva „uskrsnuće“. Ali isto je tako sigurno da Biblija ne poznaje ideju uskrsnuća u smrti, nego je čak izričito odbacuje (usp. 2 Tim 2,18). No ona poznaje „biti kod Gospodina“ između smrti i uskrsnuća (usp. Fil 1,23). U ovomu sam djelu pokušao izložiti da razvoj antropološke pojmovnosti, kakav je uslijedio u tradiciji i kakav je formuliran na Saboru u Vienni (DH 902), s pojmovima tijelo i duša posve opravdano nastavlja razvijati datosti biblijske antropologije. Nakon objave moje knjige nastala je živa rasprava o tome. Moju se poziciju jednostavno nazivalo obranom platonizma. U dva dodatka šestoga izdanja pokušao sam iscrpno analizirati ovu raspravu zahvalno priznajući pritom približavanja i posredovanja koja su u njoj nastala i tako oplodila naše mišljenje o „posljednjim stvarima“. Najnoviji prikaz eshatologije koji mi je poznat1 obradio je čitavu ovu raspravu sa svih strana i vjeruje da je doveo do znatna približavanja različitih stajališta (posebno str. 169–176). Ne bih želio ponovno ulaziti u čitav ovaj spor, nego samo još jednom naglasiti što mi je u pozitivnu smislu bilo i ostalo važno. Najprije, nije mi toliko važna pojmovnost ili „platonizam“, nego u duhu Isusova nauka strogo teološko poimanje našega života onkraj smrti – našega „vječnog života“. Mi živimo zato što smo upisani u Božji spomen. U Božjemu spomenu mi nismo sjena, puko „sjećanje“, nego biti u Božjemu spomenu znači: živjeti, živjeti u punini, potpuno biti to što jesmo. Saducejima, koji su zamršenom pripoviješću pokušali dokazati da je vjera u uskrsnuće besmislena, Isus ne odgovara antropološkim raspravama nego ukazivanjem na Božji spomen: „A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: 1

J. Wohlmuth, Mysterium der Verwandlungen. Eine Eschatologie aus katholischer Perspektive im Gespräch mit jüdischem Denken der Gegenwart, F. Schöningh, 2005.

11


ESHATOLOGIJA

Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.’“2 Ovo theo-loško poimanje istodobno je i dia-loško poimanje čovjeka i njegove besmrtnosti. Stoga sam u drugome dodatku šestoga izdanja svoj pojam duše sažeo u rečenicu: „Duša nije ništa drugo doli čovjekova sposobnost za odnos prema istini, vječnoj ljubavi.“ Odnos prema onomu što je vječno, stajanje u zajedništvu s njime jest udioništvo u njegovoj vječnosti. Ovo teo-dijaloško poimanje vječnoga života uključuje i kristološko konkretiziranje naše vjere u Boga: u Kristu je Božji dijalog s nama postao tijelom. Pripadajući Kristovu tijelu sjedinjeni smo s tijelom Uskrsloga, s njegovim uskrsnućem: „Ali Bog (…) nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu.“3 Od krštenja mi pripadamo tijelu Uskrsloga i u tome smo smislu već čvrsto vezani za svoju budućnost, nikada više ne ćemo biti posve „bez tijela“ – puka anima separata – premda naše hodočašće još ne može biti okončano dokle god povijest traje. Iz toga proizlazi četvrto: Kristova tjelesnost, Krist i u vječnosti zadržava tijelo, znači ozbiljno shvaćanje povijesti i materije. To sam pokušao izložiti na stranicama 186–190. Na koncu konca, važno mi je da u našemu antropološkom govoru, upravo zato što on mora biti posve teološki i kristološki, ostane otvoren prostor za dijalog s razumom, dijalog što ga posreduje ilozoija, s modernom antropologijom. Ovu sam točku svjesno naglasio u oba dodatka 6. izdanja. U međuvremenu rasprava je išla dalje. Doprinos Tobiasa Klädena4 pruža vrijedne naznake o njezinu sadašnjemu stanju.

2 3 4

Mk 12,26–27. Ef 2,6 Autor se referira na novinski članak Tobiasa Klädena: „Die aktuelle Debate um das Leib-Seele-Problem“ u Theologische Revue 102 (2006), 183–202; kao i recenziju iz istoga sveska koju je napisao F. A. Peters o knjizi E. Richtera, Wohin führt uns die moderne Hirnforschung? Ein Beitrag aus phänomenologisch-erkenntniskritischer Sicht, Berlin, 2005.

12


PREDGOVOR PAPE BENEDIKTA XVI. NOVOM IZDANJU

U predgovoru cjelovitu izdanju Male katoličke dogmatike, spomenutu na početku, J. Auer je rekao da na brzinu napisan udžbenik ne može za svaki traktat pružiti znanje kao što to može priručnik na kojemu rade mnogi suradnici. Itekako sam svjestan ograničenja svojega pokušaja iz 1977. No nadam se da će usprkos svim svojim nedostatcima pomoći u boljemu shvaćanju nade koju nam vjera u Krista daruje i da je doživljavamo kao aktualno obećanje koje je dano i nama. Želio bih zahvaliti gospodinu Friedrichu Pustetu iz Pustet-Verlaga što se odlučio da ovo malo djelo još jednom ponudi čitateljima u novomu izdanju. Rim, na svetkovinu Svih svetih 2006. Joseph Razinger – Benedikt XVI.

13


PREDGOVOR PRVOMU IZDANJU

PREDGOVOR PRVOMU IZDANJU

Točno je dvadeset godina otkako sam u ciklusu svojih predavanja prvi put držao predavanje o eshatologiji. Od tada sam se u redovitim navratima morao uvijek iznova izlagati njezinim pitanjima. Uz ekleziologiju eshatologija je traktat koji sam najčešće predavao i kojega se konačno kao svoj prvi dovršen traktat usuđujem predočiti javnosti. Pritom se s građom događalo nešto neobično: odvažno sam započeo s onim tezama koje su se – što je tada bilo još neuobičajeno – danas gotovo u cijelosti potvrdile i u katoličkim krugovima, tj. pokušao sam konstruirati „de-platoniziranu“ eshatologiju. No što sam se dulje bavio tim pitanjima, što sam se više udubljivao u izvore, to su mi se više izgrađene teze osipale u rukama i to se više razotkrivala nutarnja logika crkvene predaje. Tako ovdje prisutan rezultat dvaju desetljeća stoji nasuprot prevladavajućemu mišljenju, ali sada na posve drugi način negoli je to bio slučaj s mojim prvim pokušajima – ne iz želje za protivljenjem, nego zbog nužnosti same stvari, pri čemu novo propitivanje i sada određuje moj pogled, produbljuje ga, pročišćuje i rasvjetljuje. Okvir prikaza bio je prethodno zadan formom Male dogmatike tako da sam se morao odreći nekih detaljnjijih, po sebi poželjnih razračuna. No nadam se da su bitna pitanja dotaknuta na način primjeren okviru priručnika. Rukopis je dovršen u jesen 1976. Više se nije moglo uzeti u obzir literaturu koja se kasnije pojavila, među njom nažalost ni opsežnu obradu eshatologije koju su napisali autori Schüz, Groβ, Schelkle i Breuning, a priredili J. Feiner i M. Löhrer1. No kako 1

Schüz – Groβ – Schelkle – Breuning: Mysterium Salutis V (Einsiedeln, Zürich, Köln, 1976.) str. 553–890.

15


ESHATOLOGIJA

sada vidim, njihovi komentari ne bi doveli ni do kakvih promjena u mojemu poimanju. Možda je čak poučnije i korisnije da se dva prikaza ove teme pojavljuju neovisni jedan o drugomu i ne dodirujući jedan drugoga. Ne bih želio da ova knjiga iziđe bez zahvale. Najprije moram zahvaliti svojoj tajnici, gospođi Elisabeth Anthofer, za strpljivost i brižnost koje je unijela u rukopis. Zahvalnost pripada i gospodinu Josefu Zöhreru koji mi je pružio vrijedne usluge pri izradi bibliograije, obavivši osim toga i posao korekture. Kazala dugujem njemu i dvojici mojih asistenata, dr. Stephanu Hornu i dr. Siegfriedu Wiedenhoferu. Naposljetku, zahvaljujem i Pustet-Verlagu, osobito gospođi Moniki Bock, na uredničkomu radu. Zbilo se tako da knjiga ide u tisak u trenutku u kojemu za mene zbog preuzimanja biskupske službe prestaje dosadašnja profesorska služba. Stoga je sa zahvalnim sjećanjem posvećujem svojim studentima iz godina provedenih u Regensburgu. Pentling, na svetkovinu Kristova uzašašća na nebo, 1977. Joseph Razinger

16


UVOD

UVOD

§ 1 Prikaz problema 1. Pitanje eshatologije danas Eshatologija je kao „nauk o posljednjim stvarima“ stoljećima smještena na rub teologije kao njezino zadnje poglavlje, gdje je živjela mirnim životom. No usred povijesne krize našega vremena pomaknuta je u središte teološkoga mišljenja. Hans Urs von Balthasar nazvao ju je prije točno 20 godina „zavjetrinom“ u teologiji našega vremena.2 Danas se ona pojavljuje gotovo kao vlasnik čitava područja teologije, što se može vidjeti po tome da je Sinoda njemačkih biskupija svoju ispovijest vjere naslovila „Naša nada“, a vjeru opisuje iz perspektive nade. Kako je došlo do ovoga pomaka? Kako se postaviti prema njemu? Kao izvanjsku datost za ovaj preokret možemo navesti djela Johannesa Weiβa3 i rana egzegetska istraživanja Alberta Schweizera4. U njima se pomoću modernoga znanstvenog mišljenja ponovno uspostavlja uvid koji je u razdoblju prosvjetiteljstva mogao biti pripisan samo onima izvan Crkve pa ostali to ne bi ni ozbiljno shvaćali. Taj uvid podrazumijevao je da je čitava Isusova poruka bila eshatološka, da je svoju probojnu snagu dobivala odatle što je Isus s vlašću naviještao skori kraj svijeta, tj. dolazak Božjega kraljevstva. Smatralo se da su ona eksplozivna Isusova novost i veličina prisutne u silini ovoga očekivanja te da bi se sve njegove ri2 3 4

H. U. von Balthasar, I, str. 404. Posebno „Die Predigt Jesu vom Reiche Gotes“, 1892. Skizze des Lebens Jesu, 1901; Von Reimarus zu Wrede, 1906.

17


ESHATOLOGIJA

ječi trebalo razumijevati polazeći upravo od ovoga središta. Biti kršćanin u Isusovu smislu sažeto je u temeljnoj molitvi Očenaša: dođi kraljevstvo tvoje – to je molba za propast svijeta i dolazak onoga što jedino Bog može uspostaviti. U takvu se viđenju onda čitava povijest oblikovanja Crkve pojavljuje kao povijest de-eshatologizacije, kakvu je M. Werner pokušao opisati u svim njezinim crtama. S tek naznačenim tezama još ćemo se detaljno morati razračunati tijekom naših promišljanja. One se zapravo ne tiču samo središta eshatologije, nego i središta samoga kršćanstva čija istinska bit postaje time predmet rasprave. Za sada nam je cilj jedino uočiti duhovni kontekst eshatološkoga pitanja. Silovit zamah nove eshatološke svijesti u egzegezi, koji je u međuvremenu uspio ispovijest vjere uvući u temu nade, ne možemo jednostavno proglasiti rezultatom poboljšanih znanstvenih metoda. Kada se u propitivanju povijesnih izvora pojavi potpuno novo polazište, to je uvijek znak promijenjene svijesti koja gleda stvarnost novim očima pa od nje dobiva i nove odgovore. U našemu je slučaju jasno da se odjednom izoštren sluh za eshatološke visoke i niske tonove u Novomu zavjetu podudara sa sve većom krizom europske civilizacije, sa sviješću o propasti koja nakon ulaska u novo stoljeće sve više zahvaća ljudski duh kao predosjećaj skoroga potresa u svjetskoj povijesti. Ova svijest o propasti, čija je prva tragična potvrda bio Prvi svjetski rat, pomalo je oslabljivala liberalnu teologiju koja je tada prevladavala i osula njezin optimističan doživljaj čisto kulturalnoga kršćanstva. Teologija je tada prešla u egzistencijalizam, u ilozoiju spremnosti, odlučnosti, koja se u isto vrijeme nudila kao razumno ilozofsko tumačenje istinskoga značenja Isusove poruke o svršetku. No u međuvremenu je teologiju zahvatila druga, snažnije struja, kojoj je svojstven puno veći realizam: marksizam. U njemu se krije nešto od iskonske sile starozavjetnoga mesijanizma, ali sada preokrenut u antiteistički, koji je zahtijevao

18


UVOD

bezuvjetnu vjeru, tj. predanost po svojim tvrdnjama da je ovdje konačno sve zadobilo oblik čiste znanosti, a ljudska prošlost, sadašnjost i budućnost svoje egzaktno tumačenje pred kojom svaki otpor ovoj tvrdnji za marksizam znači zaostajanje na ljestvici povijesti. Pa ipak, ovaj pokret crpi strast i fascinantnost iz proročkoga korijena koji obećava svijet za čiji dolazak u racionalnim izračunima nema naznaka. Ozbiljna objava rata Bogu i povijesnoj religiji potaknula je religiozni pathos koji s gotovo magnetskom snagom privlači često iskorijenjene religiozne snage mnogih suvremenih muškaraca i žena. Taj pathos sve više zahvaća i teologiju koja u njoj vidi mogućnost da eshatološku poruku ispuni dohvatljivim, realističnim sadržajem. Vrlo je neobično, a opet i razumljivo, da se nakon Barthova nasilna odvajanja vjere i religije teologija – stavljena pred izbor između vjere u Boga i religioznoga pathosa budućnosti – pokazuje spremnom izabrati religiju, a ne Boga. Stoga bi se danas eshatologiju moglo napisati kao razračun (bilo suglasan, bilo kritičan) s teologijom budućnosti, s teologijom nade ili teologijom oslobođenja. Upravo to je učinio D. Wiederkehr u svojim Perspektivama eshatologije u kojima se ne nazire ni jedna klasična tema nauka o posljednjim stvarima: ni neba ni pakla, ni čistilišta ni suda, ni smrti ni besmrtnosti duše. Iako pitanja o budućnosti i sadašnjosti, a s njime i čitav tematski krug nade i prakse nade, doista pripadaju području eshatološke tematike, temeljni se nacrt katoličke dogmatike ipak ne smije dati povesti za primjerom takva premještanja perspektive. Tome nije razlog samo izvanjski stav da udžbenik mora sadržavati isključivo informacije o klasičnim sadržajima dotičnoga predmeta, nego upravo nutarnji budući da sama ta pitanja uključuju speciičnost kršćanskoga pogleda na ono-što-dolazi i na njegovu prisutnost, i jer su čovjeku tako nužna kao što mu je neophodno ono kršćansko, iako mu se iz raznih razloga ono u svojemu vjerskom obliku može učiniti neaktualnim.

19


ESHATOLOGIJA

2. Povijesne pretpostavke današnjega stanja Ali kako to da je ova poruka u višestruku pogledu tako udaljena od današnjih ljudi? Na ovo se pitanje, ako je uopće pitanje koje zahtijeva odgovor, može odgovoriti samo vrlo diferencirano. Oko nas postoji vrlo raširen i začuđujuće jednostavan odgovor o kojemu ćemo još morati promisliti u drugome dijelu naših promišljanja o današnjemu stanju problema. Govori se da je službeno kršćanstvo toliko zanemarivalo eshatološku raspravu da se povijest eshatologije pretvorila u povijest otpada od vjere. Drži se da njezina transformacija iz prakse nade u nauk o posljednjim stvarima znači sustavno izokretanje izvorne nakane. Ako je to točno, onda je jedini logičan zaključak da se zlo može izbjeći jedino povratkom na početak. Takav povratak na izvore te njihova reaktualizacija upravo je ono što teologije oslobođenja žele biti. Čini se da dokaze za tezu o apostazi nije teško pribaviti. Tako se odavno u poučavanju ukazuje na kontrast koji postoji između ranokršćanskoga Maranatha i srednjovjekovnoga Dies irae. Maranatha, radosna nada u Krista koji uskoro dolazi, koja je u Didache (početak 2. stoljeća) još pojačana molbom: „Neka dođe milost, a prođe svijet“ (X 6). Dies irae, ovdje čujemo samo strah od suda koji kraj doživljava kao strahotu i prijetnju spasenju duše. Kao treći stup takvih promatranja rado se pojavljuje moto pučkih misija 19. i 20. stoljeća: „Spasi dušu svoju!“ Čini se da je time odjednom posve jasno dokazano individualiziranje kršćanstva, a time istodobno i gubitak onoga što je nekoć bilo središte eshatologije i kršćanske poruke uopće, a to je pouzdana i zajednička nada u skoro spasenje svijeta. Povijesna su promatranja, koja se uglavnom drže tek nekoliko formula, uvijek problematična, iako u određenim okolnostima mogu biti korisna. Tako na primjer točan smisao usklika Maranatha nipošto nije jednoznačno utvrđen. Može ga se čitati i kao molbu: „Dođi, Gospodine Isuse!“ i kao tvrdnju:

20


SADRŽAJ

SADRŽAJ

Kratice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Predgovor pape Benedikta XVI. novomu izdanju . . . . . . . . . . . 9 Predgovor prvomu izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 § 1 Prikaz problema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 1. Pitanje eshatologije danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 2. Povijesne pretpostavke današnjega stanja . . . . . . . . . . . . 20 PRVI DIO: ESHATOLOŠKI PROBLEM KAO PITANJE O BITI KRŠĆANSKOGA UOPĆE . . . . . . . . . . . 31 § 2 Pitanje egzegetskih rezultata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 1. Kratak prikaz metode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 2. Značenje Isusova naviještanja Božjega kraljevstva . . . . . 35 3. Očekivanje skoroga svršetka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 § 3 Riječ i stvarnost u viđenju današnjice . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 1. Panorama rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 a) Karl Barth . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 b) Rudolf Bultmann . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 c) Oscar Cullmann . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 d) C. H. Dodd . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 e) Teologija nade – politička teologija . . . . . . . . . . . . . . . 65 2. Preliminarni rezultati i zaključci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 DRUGI DIO: SMRT I BESMRTNOST. INDIVIDUALNA DIMENZIJA ESHATOLOGIJE . . . . . . . . . . 77 § 4 Teologija smrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 1. Postavljanje problema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 2. Duhovno-povijesne pretpostavke pitanja smrti . . . . . . . . 80 a) Prevladavajući pogled. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80

297


SADRŽAJ

b) Pokušaj revizije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 3. Razvoj pitanja smrti u biblijskome mišljenju . . . . . . . . . . 86 a) Stari zavjet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 b) Tumačenje smrti i života u Novome zavjetu. . . . . . . . 97 4. Zaključci za kršćanski ethos smrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 a) Reći „da“ čitavu životu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 b) Smisao patnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 § 5 Besmrtnost duše i uskrsnuće mrtvih . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 1. Postavljanje problema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 2. Biblijski podatci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 a) Uskrsnuće mrtvih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 b) „Međustanje“ između smrti i uskrsnuća . . . . . . . . . 120 A) Rano-židovski nalaz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 B) Novi zavjet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 c) Rezultati i posljedice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 3. Dokumenti crkvenoga učiteljstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 4. Teološki razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 a) Baština antike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 b) Novi pojam duše . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 c) Dijaloško obilježje besmrtnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146 d) Stvorenjsko određenje čovjeka za besmrtnost . . . . . 150 5. Sažetak: određujuće crte kršćanske vjere u vječni život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 TREĆI DIO: ŽIVOT BUDUĆEGA VIJEKA . . . . . . . . . . . . . . . 159 § 6 Uskrsnuće mrtvih i Kristov ponovni dolazak . . . . . . . . . . 159 1. Što znači „uskrsnuće od mrtvih“? . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159 1. Postavljanje problema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159 2. Predaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162 a) Novi zavjet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162 b) Razjašnjenje formule „uskrsnuće tijela“ u prva tri stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 c) Spor oko uskrsloga tijela u povijesti teologije . . . 170 3. Što znači „uskrsnuće na sudnji dan“?. . . . . . . . . . . . . 174 4. Pitanje tjelesnosti uskrsnuća. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183

298


SADRŽAJ

II. Kristov ponovni dolazak i posljednji sud . . . . . . . . . . . 186 1. Biblijski nalaz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186 a) Znakovi Kristova ponovnog dolaska . . . . . . . . . . 186 b) Kristov ponovni dolazak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192 c) Sud . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195 2. Teološko vrjednovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199 § 7 Pakao, čistilište, nebo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204 1. Pakao . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204 2. Čistilište . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207 1. Problemi povijesnih rezultata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207 2. Trajni sadržaj nauka o čistilištu . . . . . . . . . . . . . . . . . 216 3. Nebo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 DODATAK: IZMEĐU SMRTI I USKRSNUĆA. . . . . . . . . . . . . 227 DOPUNSKA PROMIŠLJANJA O PITANJU „MEĐUSTANJA“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229 1. Izjava Kongregacije za nauk vjere o pitanjima eshatologije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229 2. Pozadina modernih sporova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 3. Sadržaj i problematika novih pokušaja rješenja . . . . . . . 237 4. Temeljne crte za novi konsenzus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241 Pogovor šestomu izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 1. Rasprava o uskrsnuću i besmrtnosti . . . . . . . . . . . . . . . . 248 2. Širi radijus eshatološke teme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 267 Kazalo pojmova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 279 Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285 Kazalo biblijskih mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291

299


PREPORUČUJEMO

U prisnu i dirljivu razgovoru s Peterom Seewaldom Papa emeritus prvi put govori i o poteškoćama, osjećajima i teškim trenutcima koji su prethodili njegovu odreknuću od službe te ujedno s iznimnom iskrenošću odgovara na pitanja o svojemu javnom i privatnom životu: o uspješnoj teološkoj karijeri, prijateljstvu s Ivanom Pavlom II., sudjelovanju na Vatikanskomu saboru i o izboru za papu, ne zaobilazeći ni teme o poteškoćama i skandalima u Crkvi. 271. str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr


PREPORUČUJEMO

U prvomu dijelu trilogije Isus iz Nazareta papa Benedikt poziva čitatelja da se zajedno s apostolima približi Isusu kao Kristu Spasitelju, promatrajući dio njegova javnog djelovanja od krštenja na Jordanu do događaja na gori preobraženja, tijekom kojega je Učitelj razotkrio Petru, Jakovu i Ivanu nešto više o svojoj otajstvenoj osobi. 397 str. Tvrdi uvez. Drugi dio trilogije Isus iz Nazareta – Od ulaska u Jeruzalem do uskrsnuća u devet poglavlja obrađuje ključne dijelove Kristova života, koji tvore središte kršćanske vjere: muku, smrt i uskrsnuće. 295 str. Tvrdi uvez. U trećemu svesku Djetinjstvo Isusovo papa Benedikt toplim riječima progovara o evanđeoskim izvještajima o Isusovu rođenju i skrovitim godinama njegova ovozemnoga života u kojima utvrđuje vjerski korijen radosti i dovodi nas do otkrića kako Evanđelje nije neka pripovijest o prošlosti, nego da pripada sadašnjosti i suvremenom čovjeku. 173 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr


PREPORUČUJEMO

Novo izdanje ove iznimne knjige pape Bendikta XVI. koja donosi njegov razgovor s Vitorijem Messorijem ponovno čini dostupnom Papine jasne i nedvosmislene odgovore na suvremene dvojbe i goruća pitanja Crkve i društva: desnica/ljevica, tradicionalizam/progresizam, krivovjerja danas, đavao, anđeli, život poslije smrti, ekumenizam itd. 191 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr


PREPORUČUJEMO

Ova se knjiga smatra jednim od najdubljih i najljepše napisanih djela pape Benedikta XVI. Nakana joj je pripomoći obnovljenomu i produbljenomu razumijevanju liturgije u kojemu se liturgija otkriva u svoj svojoj ljepoti, bogatstvu i veličini koja nadilazi sva vremena. Zahvaljujući ovoj iznimnoj knjizi čitatelj će u liturgiji otkriti skriveno duhovno blago i doživjeti je u svoj njezinoj nadnaravnoj veličini kao onu koja je središte cjelokupnoga kršćanskog života. 248 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr


Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: GraiÄ?ki zavod Hrvatske Tiskano u studenome 2016.


Joseph Ratzinger (papa emeritus Benedikt XVI.) jedan je od najvećih živućih teologa, a knjiga Eshatologija smatra se njegovim najznačajnijim znanstvenim radom koji je i on sam opisao kao svoje “najbolje razrađeno djelo”. Prvi put objavljena 1977. godine, ova je knjiga doživjela niz izdanja i prijevoda, a do dana današnjega ostaje priznata kao vodeća literatura ne samo za proučavanje “posljednjih stvari” nego i same biti kršćanstva i smisla kršćanskoga vjerovanja. Nepolemički, ali vrlo smiono, strogo znanstveno, ali duboko ukorijenjeno u objavi i tradiciji, papa Benedikt ulazi u raspravu sa svim relevantnim filozofskim i teološkim autorima te, vođen isključivo ljubavlju i čežnjom za istinom, razlaže teologiju smrti, pojašnjava besmrtnost duše i uskrsnuće mrtvih kao i Kristov ponovni dolazak, tumači pakao, čistilište i raj spajajući ih s teologijom nade i vjere u budućnost. Iako od golema teološkoga značenja, ova je knjiga puno više od akademskoga razmatranja. Ona je odraz Kristova nauka u današnjici u odnosu na ključna ljudska pitanja života i smrti te će biti korisna i svim vjernicima kao i svakomu suvremenom čitatelju koji traži odgovore na posljednja pitanja i pitanja smisla koja iz temelja oblikuju njegov život i ponašanje. „Znamo da tema eshatologije zauzima vrlo važno mjesto u teološkomu radu profesora Josepha Ratzingera, kako u njegovu djelovanju na čelu Kongregacije za nauk vjere, tako i u njegovu poučavanju tijekom pontifikata (…) Dubina misli Josepha Ratzingera, čvrsto ukorijenjena na Svetome pismu i ocima, uvijek hranjena vjerom i molitvom, pomaže nam da ostanemo otvoreni prema obzoru vječnosti, dajući tako smisao svim našim nadanjima i našim ljudskim nastojanjima. Ratzingerova je misao ‘plodno učiteljstvo’ usredotočeno na temeljne reference našega kršćanskog života – osobu Isusa Krista, ljubav, nadu i vjeru. Čitava će mu Crkva na tome zauvijek biti zahvalna.“ papa Franjo ISBN 978-953-235-456-0

VERBUM 189 kn

www.verbum.hr


Eshatologija