Biti otac sa svetim Josipom

Fabrice Hadjadj

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

„Tko kaže da život mora biti program? Biti otac ne znači biti stručnjak. Otac je jadničak koji uporno nastavlja avanturu svojih otaca. Sudjeluje u onom što je najnerazumljivije i najživlje. I tu na scenu stupa Josip iz Nazareta – on je otac jer je sin, on je otac jer mu ništa nije jasno, on je otac jer se u tome gubi, ali se ne obeshrabruje.

Upravo zato što je njegovo očinstvo najčišće i najradikalnije, Josip nas može voditi u ovim ekstremnim vremenima.“

FABRICE HADJADJ

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

FABRICE HADJADJ

Fabrice Hadjadj (1971.) poznati je filozof, predavač, esejist, pjesnik i dramaturg te – kako sam voli istaknuti – otac devetero djece.

Rođen u židovskoj obitelji i ateistički odgojen, obratio se na katoličanstvo i krstio u dobi od 27 godina. U svojem pisanju i predavanjima, s velikom ozbiljnošću koja ne isključuje duhovitost, humor i igru riječi, zaokupljen je pitanjem Boga.

Dobitnik je više prestižnih nagrada, među kojima je i Grand Prix catholique de littérature 2006. za knjigu Kako uspjeti u smrti: antimetoda za življenje te Prix du Cercle Montherlant – Académie des beaux-arts 2009. za knjigu L’agneau mystique: le retable des frères Van Eyck, a knjiga Uskrsnuće: upute za uporabu, koja je na hrvatskom jeziku objavljena u nakladi Verbuma, nagrađena je knjižarskom nagradom za bestseler Prix Siloë-Pèlerin 2017.

Autor je desetak knjiga, a osim navedenih na hrvatskom jeziku objavljene su i: Raj na vratima: ogled o radosti koja uznemiruje; Vjera zlih duhova: ili ateizam koji je premašen; Dubina spolova: mistika tijela; Kako danas govoriti o Bogu: antipriručnik za evangelizaciju; Kad se sve tako ima raspasti: razmišljanja o svršetku kulture i moderniteta i Što je to obitelj?: slijedom transcendencije u gaćama i drugih ultraseksističkih pogleda.

Od 2012. ravnatelj je instituta Philanthropos u Fribourgu (Švicarska), koji promiče kršćansku antropologiju. Član je Papinskoga vijeća za laike.

ISBN 978-953-235-752-3

VERBUM 95 kn

www.verbum.hr

VERBUM

VERBUM

Vrijeme je da se oslobodimo predodžbe o sv. Josipu kao gotovo beživotnu starčiću.

Vrijeme je da mu vratimo životnost i ljudski lik jer svetost nas ne odvaja od ljudskosti, već nas na nju beskrajno obvezuje. Josip iz Nazareta nije idealan otac: on je vrlo konkretan otac kojega, kao i sve očeve na zemlji, nadmašuje život koji se po njemu daje. Njegovo je dijete ništa manje nego Sin Božji i sam Život, pa je čak i bespomoćniji od nas ostalih, trudi se činiti dobro, nesumnjivo, no nikada nije na visini zadatka (kako biti na visini pored Svevišnjega?) i zato se uvijek mora oslanjati na vječnoga Oca. Zato nam može biti putokaz i primjer.

U dvanaest nadahnutih lekcija koje povezuju Bibliju, predaju i vlastito obiteljsko iskustvo Fabrice Hadjadj nam na temelju života sv. Josipa nudi kratak i poticajan vodič za očinstvo i obiteljski život u ovo naše, vrlo zahtjevno vrijeme.

Pokušavajući odgovoriti na praktična pitanja poput: „Kako osvojiti Blaženu Djevicu Mariju?“ ili: „Kako postići da ti Bog bude poslušan bez vikanja?“, Hadjadj promišlja o konkretnim svakodnevnim stvarnostima koje tvore život svake obitelji: ljubavi, partnerstvu i muško-ženskim odnosima, odgoju, očinstvu i muževnosti, vjeri, ljepoti ljudskoga rada, dostojanstvu smrti itd.

Ova svježa, provokativna i humoristična knjiga – istovremeno vrlo čitka i duboka – iz pera jednoga od najbriljantnijih kršćanskih umova našega doba otkrit će nam tako nov pogled na sv. Josipa, ali i na očinstvo i vlastiti obiteljski život.

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

FABRICE HADJADJ

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM MALI VODIČ ZA PUSTOLOVE POSTMODERNIH VREMENA

VERBUM

Biblioteka: FIDES 98.

Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Être père avec saint Joseph. Petit guide de l’aventurier des temps postmodernes © Magnificat S.A.S., 2021 © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2021.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović Prijevod: Lidija Paris Lektura: Anđa Jakovljević Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj ISBN 978-953-235-752-3 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 190106045.

Contra spem in spem… ut fieret pater…

Ad Romanos 4,18

Mojemu ocu Čast je okrenuti leđa Ostati vjeran u odvojenosti Mojim sinovima Kruh zarađen ovom knjigom Daje im štap da me tuku Tako palica prelazi iz ruke u ruku

UVOD.

TKO SE DANAS USUĐUJE DOISTA BITI OTAC?

Ovako veli Ezekija: „Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do rođenja, a nema snage da se rode.“ 2 Kr 19,3

TKO SE DANAS USUĐUJE DOISTA BITI OTAC?

Postoje serijski ubojice. Neki to obavljaju u paru jer se komplementarnost spolova može vrlo dobro iskoristiti u počinjenju zločina (ona namamljuje, on kolje). Ja sam serijski roditelj. Zajedno sa svojom ženom, podrazumijeva se. Mi smo mnogostruki recidivisti. Do danas smo počinili devetero djece: devet žrtava ili devet budućih krvnika, nisam siguran, sve je to pomiješano i ovisi o točki gledišta.

Moglo bi se pomisliti da su serijski roditelji opasniji od serijskih ubojica. Takvo mišljenje redovito zastupaju zagovornici Childfree pokreta ili nešto umjereniji sljedbenici kampanje One child, one planet. Pod krinkom „prihvaćanja života“ mi ga uništavamo, misle oni. Nama se može činiti da je naše jato djece utjelovljeni hvalospjev preobilju prirode, dok je to u zbilji horda koja pustoši Zemlju. Njihov nestašluk na kraju će natjerati čovječanstvo da se preseli na Mars.

Bolje bi nam bilo da smo spriječili njihovo rađanje na dobrobit budućih naraštaja…

Sveti Josipe, moli za nas (imao si samo jedno dijete, ali pretpostavljam da je, budući da je bio božanska osoba, on sam bio nestašniji od svih dvanaest Jakovljevih sinova i njihove jadne sestre Dine).

9

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

Naše najgore 1. Istina je da serijski ubojice ne doprinose prenapučenosti, prije od nje štite. Oni čak proviđaju bogato gnojivo za razmnožavanje insekata i biljaka, koji su temelj bioraznolikosti. Osim toga, ako su vas jedne večeri pored rijeke i pokosili, pustili su vas da najprije obavite svoju šetnju. Nisu vam je zabranili kao što to obično čine roditelji. Ne nameću vam se još i prije vašega začeća sanjajući o budućem baštiniku njihovih nezadovoljstava. Jedini problem tih ubojica jest ovisnost o njima: bez roditelja ne bi bilo ni njih.

Ako se više nitko ne rađa, kako možeš biti ubojica dostojan toga imena? Gdje će se naći žrtve? I tko bi uopće bio ubojica (jer su i ubojice imali roditelje)?

Ponad svega, tko će se diviti preobilju raznih vrsta, tko će braniti grizlija u UN-u i sav potresen njegovati sjećanje na tiranosaura i anomalokarisa? No mora se priznati: što se tiče anomalokarisa, tiranosaura ili prekrasnih spiralnih amonita, Majka Priroda riješila ih se sama od sebe mnogo prije pojave čovjeka, i to bez samilosti. A toga se mogu sjetiti samo naša djeca.

2. Kad uspijem odbaciti optužbu za neodgovorno ponašanje prema našem „planetu“, ostat ću izložen drugim još starijim i ozbiljnijim kritikama. Zašto donositi na svijet nove male smrtnike, osobito danas, u postmodernom dobu, kada smo sigurni da će čovjek izumrijeti, a Sunce se ugasiti i kada je puno komotnije uza se imati androida ili indijsko prase?

10

UVOD. TKO SE DANAS USUĐUJE DOISTA BITI OTAC?

Kako bismo produžili red onih koji čekaju u Uredu za zapošljavanje? Kako bismo povećali prodaju FFP2 maski?

U drevnoj prošlosti potomstvo nam je jamčilo budućnost, sve donedavno moderne kalkulacije o napretku bockale su nas svojim ostrugama. To više nije slučaj: nitko se više ne brine o biološkom opstanku domovine, a malo tko vjeruje u blaženu diktaturu proletarijata. Što bi nekoga još uopće moglo potaknuti na tako ozbiljan čin?

Kao filozof, a još više kao Židov, na pitanje: „Zašto imati djecu?“ sklon sam odgovoriti: „Kako bi na ovom svijetu bilo što više bića koja su sposobna pitati: Zašto?“ Štoviše, bez djece ili bez želje da prihvatimo djecu možemo li uistinu biti zabrinuti za budućnost do te mjere da vapimo u nebo? I što bi bilo s ljuljačkama i klackalicama? Ili s papirnatim avionima? Ni ozbiljnost ni lepršavost više ne bi bile moguće.

Kad ste Job, otac sedmorice sinova i triju kćeri, doista možete snažno zavapiti: O, ne bilo dana kad sam se rodio! (Job 3,3). A kad sa sobom imate trogodišnjaka, smijete se posve legitimno igrati skrivača iza nadgrobnih spomenika. Samo su djeca sposobna izazvati u nama i jednostavnu radost što smo živi i veliku tjeskobu što moramo umrijeti.

3. Međutim, propitivanje tu ne prestaje. Ovo što sam upravo primijetio odnosi se kako na majku, tako i na oca. Što se tiče potonjega – dakle mene – najteže optužbe ipak su brojnije. Serijskoga ubojicu ne može 11

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

se optužiti da perpetuira patrijarhat, da jednu te istu ženu izlaže sramoti što je imala devet trudnoća, da je nedovoljno zreo kako bi preuzeo odgovornost za dobro obrazovanje ili zajamčio put do sreće.

Nema sumnje, oduzeti nečiji život znak je velike arogancije, no je li išta manje arogantno dati život i postaviti se za njegova upravitelja znajući da za to nemamo ni sposobnosti ni znanja? Koje li drskosti, moram priznati, kad vidim što je u meni ostalo od vječitoga tinejdžera koji tvrdoglavo odbija nositi umjetnu maternicu u ruksaku Westpack!

Jedan umjetnik koji je sada u modi, sin umjetnika koji je izišao iz mode, nedavno je objasnio da ne želi imati djecu „kako bi ih poštedio rastresena i neurotična oca kakva je on imao“. Očito, koliko god rastresen i neurotičan bio, njegov ga otac nije spriječio da se šepuri u ženskom časopisu u kojem sam pronašao njegov intervju. Inače, da su svi rastreseni i neurotični donijeli mudru odluku poput njegove da neće imati djece, ni on sam ne bi bio tu da nam kaže zašto ih odbija imati, a čovječanstvo bi nestalo odmah poslije Adama koji je bio dovoljno rastresen da uzme zabranjeno voće i dovoljno neurotičan da se sakrije u grmlju optužujući vlastitu ženu.

Pitanje ipak stoji. Shvaćam li u potpunosti što je očinstvo? Budući da sam grešnik i izgubljen poput ostalih, jesam li siguran da se neću pretvoriti ni u goropadnika ni u sladunjava taticu? Jesam li spreman baciti dijete u ovaj svijet i zajamčiti mu uspjeh, jesam li siguran da ću imati potpunu kontrolu nad 12

UVOD. TKO SE DANAS USUĐUJE DOISTA BITI OTAC?

situacijom? Ne, ni najmanje. Nikada nismo spremni za očinstvo. To se na nas sruči odozgor – zbog naše slabosti prema onom što je odozdol.

4. Za očinstvo možda i ne treba biti spreman kao za natjecanje. Možda treba uvidjeti da ono, poput hvalospjeva, nadilazi naše snage. Možda je očinstvo poput rođenja: dogodi nam se, s nama i usprkos nama, unatoč svemu. Očinstvo se ne može opravdavati jer ono opravdava sve ostalo. Možda nije rezultat kalkulacije već izvor slobode, ukratko – sam život.

Tko kaže da život mora biti program? Biti otac ne znači biti stručnjak. Otac je jadničak koji uporno nastavlja avanturu svojih otaca. Sudjeluje u onom što je najnerazumljivije i najživlje.

I tu na scenu stupa Josip iz Nazareta – on je otac jer je sin, on je otac jer mu ništa nije jasno, on je otac jer se u tome gubi, ali se ne obeshrabruje. Na početku ove knjižice mogu ga samo zamoliti da se moli za nas Vječnom Ocu koji zna kako „nemoguće učiniti mogućim“. Jedino nam on otkriva golo očinstvo, uvijek zbunjujuće, uvijek zbunjeno i zbog toga božanski plodno.

Otac na najradikalniji mogući način 5. Odmah na početku jedna primjedba. Kako nam Josip iz Nazareta može biti primjer oca kad je njegovo očinstvo nepotpuno? U želji da podsjetimo na Isusovo božansko sinovstvo i Marijino djevičan13

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

sko začeće Josipu obično dodjeljujemo epitete. Svrha im je umanjiti njegovo ljudsko očinstvo i uvećati očinstvo nebeskoga Oca. I tako ga svodimo na pomoćnu ulogu ili funkciju: tjelohranitelj, predan suradnik ili ljubazni rogonja…

Nazivamo ga zamjenski otac, hranitelj, usvojitelj, otac po zakonu, što znači polu-otac ili gotovo-otac zato što pred ljudima netko zaista treba igrati tu ulogu. Kad Isusa nazivaju Josipovim sinom, to se događa u seoskoj sinagogi ili nakon što je izjavio da je kruh života. Svi se čude kad ga čuju kako govori s tolikim autoritetom (Lk 4,22) i nastoje obezvrijediti njegove riječi (Iv 6,42). Josipa se prikazuje kao korisna glupana. Njegova je vrijednost samo funkcionalna: izbjeći skandal i razbijanje „naravne obitelji“.

Ali već je prekasno. Već smo upali u spiritualizam i utilitarizam. U Svetoj obitelji dogodila se inkarnacija s majčine strane i dezinkarnacija s očeve strane, otac igra ulogu tek društvenoga sredstva.

Mogli bismo ga zamijeniti i nekim drugim, učinkovitijim: specijaliziranim odgajateljem, snažnom ženom, osobom koja predstavlja kompetenciju, a ne prenositelja života. Pobožnost prema „svetom Josipu“ kao marioneti najsigurniji je znak feminizacije i tehnifikacije očinstva.

6. Moja je teza, naprotiv, da nitko nije radikalnije otac od Josipa. U ovom se vjerno držim Blažene Djevice. Kad su Isusa našli u Hramu, ona govori o 14

UVOD. TKO SE DANAS USUĐUJE DOISTA BITI OTAC?

Josipu i kaže: „Otac tvoj“ (Lk 2,48). Držim se i značenja Josipova imena. Na hebrejskom to znači „on će dodati“, „on će uzrokovati rast“ i odnosi se na očinsku plodnost i očinski autoritet. Napokon, držim se tipičnoga biblijskog scenarija po kojem se obećano očinstvo, nakon vremena neplodnosti, događa božanskom intervencijom: Gospodin se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: Sara zače i rodi Abrahamu sina (Post 21,1–2).

Ne želim umanjivati vrijednost posvajanja. Kod Rimljana posvajanje pokazuje moć slobodnoga čovjeka da koristi svoju volju. Rimljanin obično posvoji odraslu osobu, znajući s kim ima posla (nikad se ne zna koji će svadljivac nastati iz djeteta), a sin koji je tako posvojen, određen i odabran, ima veća prava od biološkoga sina. Biološko očinstvo nije isključivo ljudsko svojstvo budući da ga dijelimo s drugim životinjskim mužjacima, tako da očinstvo posvajanjem ima veći ugled. Proizlazi iz osobnoga izbora i zakonski je potvrđeno.

U Bibliji stvari stoje drukčije. Predstaviti Josipa kao posvojitelja prema rimskoj modi jednako je apsurdno kao i predstaviti Mariju kao surogat majku prema suvremenoj modi – koliko god velikodušne bile namjere koje se pripisuju jednima ili drugima.

Posvajanje podrazumijeva da je dijete potomak drugoga muškarca. No u slučaju Isusa nema drugoga muškarca. Josip nije ništa više posvojitelj nego što je čovjek koji prima dar lopov.

15

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

Možemo li u ovom slučaju govoriti samo o zakonskom očinstvu – onom koje proizlazi iz priznavanja djeteta u matičnim knjigama? Ipak, bit toga očinstva ne proizlazi ni iz Josipove volje ni iz ljudskih sudova već iz božanske volje.

7. Anđeo Gospodnji reče mu: Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus (Mt 1,20–21). Mesija potječe u potpunosti od Duha Svetoga i iako ga je rodila Marija, on ne potječe od nje ništa više nego od Josipa jer postati dio čovječanstva pretpostavlja oca i majku, dolazi i po tijelu i po riječi. Želimo li zadovoljiti one koji sve pripisuju genetici, možemo postaviti pitanje: odakle dolazi Isusov kromosom Y? Duh Sveti nema DNK. U ovom čudesnom začeću Bog je mogao oblikovati Isusa dodajući Marijinim gametama one njezina supruga bez ikakva spolnoga sjedinjenja. No ako reduciramo očinstvo na genetska svojstva, propuštamo ono bitno. Isus dobiva tijelo od Marije, ali ime od Josipa. Utjelovljenje Riječi ujedno je i njezino imenovanje u rodoslovlju, a to rodoslovlje kojim počinje Novi zavjet rodoslovlje je drvodjelje, potomka Davida, Jude i Abrahama, i nije laž. Oboje, utjelovljenje i imenovanje, znače ulazak ljudskoga potomka u ljudsku stvarnost.

Suočeni smo ovdje s jedinstvenim, čudesnim događajem kojem nema ravna. Zbog toga naši koncep16

UVOD. TKO SE DANAS USUĐUJE DOISTA BITI OTAC?

ti ovo začeće nastoje svesti na nešto prepoznatljivo.

Ali pogreška je i u tome što si Boga predstavljamo kao neko super-stvorenje. Mislimo da djeluje na istoj razini kao i mi i da smo s njim u suparništvu: što je više Bog Otac, to je manje čovjek otac; što više ima božanskoga, to manje ima ljudskoga. Ništa nije dalje od istine. Budući da svako čudo dolazi od Onoga koji je stvorio redoviti tijek stvari, čudo nije tu da nas usmjeri prema izvanrednom, već da nas uz čuđenje vrati redovitom. Kad slijepac od rođenja progleda, vid, koji je zajednički svim ljudima, odjednom izgleda kao čudesan dar. Isto tako, kada Djevica rodi, a drvodjelja postane otac na ne-biološki način, i majčinstvo i očinstvo otkrivaju svoju čudesnost.

8. Ukratko rečeno, mi smo očevi po sili prirode dok je Josip otac po Stvoritelju sile prirode. Svjetlost nije ništa manje jaka kad dolazi izravno od Sunca nego kad se odražava preko Mjeseca. Rijeka nije ništa čistija kad dolazi iz izvora nego kad dolazi iz gorskih potočića. Josipovo je očinstvo u ovom radikalnije od našega. Nadovezuje se izravno na očinstvo Oca, od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji (Ef 3,14–15).

Preklapanje prvih rađanja u Knjizi Postanka s ovom Knjigom rodoslovlja (Mt 1,1), kojom počinje Novi zavjet, otkriva mnogo toga. Dovoljno je usporediti formulacije koje se koriste za rođenja na početku čovječanstva i Rođenje Sina Čovječjega: Adam pozna 17

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: „Muško sam čedo stekla pomoću Gospodina!“ (Post 4,1). Toliko o prvom rođenju. Ali Kajinovu rasu potpuno je progutao Potop. Ljudsko mnoštvo pronalazi svoje sinovstvo u Noi, koji je potomak drugoga Evina sina – drugi početak: Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: „Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin“ (Post 4,25). Što čitamo u Mateju za Kristovo rođenje? Formula koja je istovremeno usporedna i zapanjujuća: Josip ne upozna svoju ženu dok ne rodi sina, i nadjenu mu ime Isus (Mt 1,25). Manje (ne upozna) daje više (on – a ne ona – nadjenu mu ime). Eva daje ime svom sinu.

Nova ga Eva ne daje, daje ga njezin muž.

Upotrijebljeni glagol, ekalesen – od kaleïn, „zvati“ – čini riječ „crkva“. Nalazi se odmah iza u tekstu s istim objektom, ali s Bogom kao subjektom: Iz Egipta dozvah [ekalesa] Sina svoga (Mt 2,15). Josip imenuje kao i Otac. To je djevičansko očinstvo koje se ostvaruje u imenovanju (Isus!), kao što postoji djevičansko majčinstvo koje se ostvaruje u odgovoru (Fiat!).

Vodič na kraju 9. Upravo zato što je njegovo očinstvo najčišće i najradikalnije, Josip nas može voditi u ovim ekstremnim vremenima. Kad u današnje vrijeme govorimo o „vodiču“, odmah pomislimo na recepte ili točno određene savjete. Međutim, Biblija nam ne govori kako uspješno proslaviti rođendan, ni koju 18

UVOD. TKO SE DANAS USUĐUJE DOISTA BITI OTAC?

je društvenu igru najbolje igrati s obitelji, ni kako najbolje upravljati štednjom ili rješavati psihološke probleme naših adolescenata. Nije poznato je li Jakov igrao nogomet sa svojom ekipom od dvanaestero braće. Ništa nam se ne kaže o tome kako je Josip Isusa učio obrađivati drvo ni kojom se metodom služio da bi Božja Riječ naučila čitati.

Te točke ne treba zanemariti. Ako od župnoga listića znamo napraviti origami, to djetetu može pomoći da ostane u crkvi. Ali kad svijet gori, glavno pitanje nije kakve svjećice staviti na tortu. Kad se zemlja trese, ako želimo biti muževni, nije dovoljno raditi sklekove.

10. Jer evo idu dani kad će se govoriti: „Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše“ (Lk 23,29). Prije tih dana očinstvo je najčešće dolazilo nenadano. Žena vas je otrgla od vaših poduzetničkih inicijativa kako bi vas uvukla u svoju želju za djetetom. Danas, kad utroba drhti prateći kronike i najave katastrofa, ta se želja uglavnom gasi i često je muškarac taj koji je svojim zaraznim pouzdanjem mora ponovno raspaliti. Ali kako? Žena iz Knjige Otkrivenja rađa pred raljama Zmaja (Otk 12,4). Sveti Ivan ne opisuje kako se ponaša muškarac pored nje.

U drevnom i tradicionalnom pogledu na stvari kaže se da žena daje život, a muškarac smrt. Ona je matrica, on je branitelj, ali i ratnik i svećenik koji prikazuje žrtvu. Međutim, kod Djevice Marije suočeni 19

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

smo sa slučajem da smrt zadaje žena (kako bi život mogao biti darovan svima). U Izlaganju o Evanđelju po Ivanu Toma Akvinski komentira Isusov odgovor Mariji na svadbi u Kani: „Majci koja traži čudo, on odgovara: ‘Ženo, što ja imam s tobom?’ (Iv 2,4), kao da kaže: ‘Ono što u meni čini čuda nisam primio od tebe; ali ljudsku narav, ono što me čini sposobnim za patnju, primio sam od tebe; zato ću te prepoznati kad ova slabost bude visjela na križu.’“ Vječni Sin je Život (Iv 14,6). Dopuštajući mu da se utjelovi, Marija od Života čini smrtnika.

11. A što je s Josipom? Čovječe, što ja imam s tobom? Dajući Isusu ime, upisujući ga u svoje potomstvo, on uvodi Apsolutno u kontingentno, Vječnoga u našu kaotičnu povijest, Božju riječ u „bajku koju kazuje mahnitac, punu vike i pomame, a ne znači ništa“ (Shakespeare, Macbeth, 5,5).

Po Mariji naše patničko i smrtno tijelo postaje božansko. Po Josipu božanska postaje činjenica da je netko individua, da se zove primjerice Fabrice Hadjadj (tko je mogao doći na tu apsurdnu ideju?), da je rođen u Nanterreu u ljevičarskoj tuniskoj židovskoj obitelji, da se vjenčao s katolikinjom rojalisticom iz Grenoblea, da živi u dijelu Švicarske gdje se govori francuski, u Le Mouretu, gdje je San-Antonio završio svoje dane, da u njegovu susjedstvu žive obitelji Pasquier i Capuccio, da živi u ovo doba spaljene zemlje i neba prekrivena satelitima, u doba 20

UVOD. TKO SE DANAS USUĐUJE DOISTA BITI OTAC?

serije Petflix i izumiranja sivoga svračka, u doba kad pjevaju sirene samoubojstva, tweetaju kiborzi transa, vrebaju svećenici zlostavljači i serijski ubojice… Božanskom postaje činjenica da se netko pojavi ovdje i nestane tamo, ne ostavljajući neizvjesnoj budućnosti nijednu drugu riječ osim ovoga hebrejskog imena dana jednom djetetu: Yehoshoua – „Bog spašava“.

12. Charles Péguy rekao je: „Oženjeni muškarci, očevi obitelji, ti veliki pustolovi modernoga svijeta.“ Citat je obično izvučen iz konteksta. Ti „očevi obitelji“ dio su skupa koji im prethodi te sadrži i „igrače (velike i male), pustolove [ukratko]; siromahe i jadnike; industrijalce; trgovce (male i velike)“. Skup je to „onih koji nisu sigurni za kruh svagdanji“ i koji „jedini mogu živjeti kršćanskim životom“. Očinska pustolovina znači otvorenost prema nesigurnoj budućnosti. Zbog toga se otac, koji nije stručnjak, nada. Stoji u Predvorju otajstva druge kreposti: S nježnošću razmišlja o vremenu koje više neće biti njegovo vrijeme.

Nego vrijeme njegove djece.

O vremenu vladavine njegove djece na zemlji.

Tada, kad se bude govorilo o Sévinima, to neće biti on već oni.

Bez dodatka, bez objašnjenja.

U modernom svijetu Péguy je prepoznao nestabilnost politike, ali je i dalje vjerovao u stabilnost ze21

BITI OTAC SA SV. JOSIPOM

mlje. U postmodernom svijetu čak je i stabilnost zemlje dovedena u pitanje. Povijest kazuje netko tko je još i manje od mahnitca. Ne znači stvarno ništa više – od slučajna događaja usred sve hladnijega svemira.

U ovome postmodernom stanju naziremo Josipa koji je aktualniji nego ikad. Nije idealan otac budući da, s obzirom na dijete za koje se brine, možemo reći da zaista nije na nivou. Prihvaća život, a da za to nema zemaljskih razloga jer ono što prihvaća s ovim malenim jest Logos, sam „Razum“, koji je onkraj svakoga ljudskog razuma. S njime dijete ne mora biti opravdano našom mudrošću: mi prepoznajemo da se opravda Mudrost pred svom djecom svojom (Lk 7,35), saznajemo da će nebo i zemlja proći, ali riječi Sina neće proći (Mt 13,31). Primjer ovoga oca bez orijentira, potpuno predana Vječnom Ocu, pomaže nam da ne postanemo još više suučesnici tame.

Utvrđuje mlitave ruke kako bi usred potopa nastavile graditi dom. Jača oslabljena koljena kako bi se noge na rubu ponora mogle i dalje igrati školice.

22

LEKCIJA I.

PRIJE SVEGA BITI SIN (DAVIDOV I DRUGIH MUTNIH PREDAKA)

Čovjekov otac to je Dijete; Želim tek da vas, dani moji, Prirodna sućut jednog s drugim spoji.

William Wordsworth, Duga

Ne znam kako je bilo s vama: ja sam uvijek mislio da sam princ. Moja je majka bila tajnica u Rank Xeroxu, velikoj tvrtki za fotokopirne strojeve u Puteauxu. Moj je otac radio u Parizu za Međunarodnu organizaciju rada. Međutim, ja nisam ni najmanje sumnjao. Osjećao sam se poniženo kad su me upisali u školu u Ulici Republike. Biti učenik prvoga razreda usred ledena dvorišta nije posve odgovaralo mom dostojanstvu. Moji su se drugovi složili sa mnom. U četvrtom razredu pokušali smo steći svoj prvi plemićki naslov igrajući vitezove lutalice na 15. razini Dungeons & Dragonsa.

S takvim sklonostima nisam siguran da sam demokrat. Vjerojatnije sam „panbazilist“. Ostajem pri tom da je svatko kralj i da treba imati kućicu s vrtom za svoju obitelj. Kad se opseg moći previše proširi, nemoguće je vladati jer prevladavaju savjetnici. Mala kućica bolja je od golemih imanja. Panbazilist želi biti kralj, ali baš zbog toga ima skromne ambicije.

Jednoga dana pročitao sam Blaisea Pascala i shvatio da imam pravo. Mi smo „kraljevi kojima je oduzeto kraljevstvo“. To je zbog istočnoga grijeha – imamo osjećaj pada, gubitka krune, abdikacije. Takvo je 25

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

čovjekovo stanje. Takva je Josipova loza. On je sin Davidov. Potječe od judejskih kraljeva i zato ima pravo na prijestolje. Ipak, kruh mora zarađivati kao drvodjelja. Tadašnji ga je kralj čak prisilio da ode u progonstvo daleko od svoje zemlje.

Kraljevska i sramotna prošlost 1. Monarhija nije dovoljno kraljevska. Francuski kraljevi na to su se podsjećali uzimajući za svoj amblem ljiljan, a ne orla ili lava, pa čak ni pijetla. To podsjeća na Isusove riječi koji krunu cijeni manje od tratinčica: Promotrite poljske ljiljane, kako rastu… ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih (Mt 6,28–29). Ljiljan je i trinitarni simbol – tri latice jedne krunice – koji želi odbiti monolitnu i apsolutističku napast.

U Bibliji ništa nije dvosmislenije od monarhije. S jedne strane, odnosi se na Mesiju i najavljuje njegov lik; s druge strane, velika je krivnja Izraela: Postavi nam kralja da nam sudi, kao što je to kod svih naroda (1 Sam 8,5). Samuel se srdi. Bog je puno popustljiviji, popušta pred hirovima naroda, ali i naglašava njegovu nevjeru: Nisu odbacili tebe, nego mene. Više ne žele da ja kraljujem nad njima (1 Sam 8,7). Ono što žele jest biti poput drugih naroda kako bi se mogli natjecati u prestižu i vojnoj moći.

Utemeljiteljska politička organizacija Izraela jest kućanstvo, koje je dio jednoga od dvanaest plemena, sa sucima, tisućnicima, stotnicima, pedesetnicima 26

LEKCIJA I. PRIJE SVEGA BITI SIN

i desetnicima (Izl 18,21–22), koji djeluju u savršenoj supsidijarnosti. Gospodin je kralj, a kako je ujedno i tvorac, svakoga čini kraljem i kraljicom na njegovoj razini. Sunce izlazi svima bez razlike i svaku glavu okrunjuje najdivnijom tijarom. Naravno, centralizirana, monarhijska vlast može se bolje oduprijeti invazijama osvajača. Dvanaest Jakovljevih plemena pojedinačno ne predstavljaju snažnu cjelinu kakvu predstavlja jakobinsko jedinstvo. Organizacija po suverenim kućanstvima u sebi sadrži nešto utopijsko. Međutim, ovdje nije riječ o apstraktnoj utopiji ideologa. To je konkretna utopija oca obitelji.

2. Rodoslovlje Josipa, a ne Marije, predstavljeno je kao Isusovo rodoslovlje. Po majci dijete se utjelovljuje, ona ga nosi u svojoj utrobi. Po ocu dijete ulazi u slijed naraštaja, otac priznaje dijete u matičnim knjigama. U tome je razlika između navještenja Mariji i Josipova sna. Mariji anđeo Gabriel daje kao dokaz činjenicu da je njezina rođakinja Elizabeta čudesno začela. Josipu anđeo Gospodnji citira proroka Izaiju: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel (Mt 1,23). Ne upućuje prvenstveno na onodobno čudo, već na povijest Izraela i tajnovitoga Emanuela koji treba zamijeniti Ahaza, judejskoga kralja.

Iako kraljevsko, Josipovo rodoslovlje nije u potpunosti monarhijsko. U Mateju (1,1), iza sina Davidova odmah dolazi sin Abrahamov, znak da kraljevanje monarha ovisi o kraljevanju pravednika. U 27

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

Luki (3,38) kraljevska loza ide sve do Adama, znak da kraljevski privilegij vrijedi manje od obične ljudskosti. Osim toga, dva se rodoslovlja ne podudaraju. Matej i Luka slažu se da se ne slažu. Nije stvar u tome da se polaže pravo na prijestolje mašući plemićkim titulama, nego da se shvati da plemstvo obvezuje. Dostojanstvo nam zadaje dužnosti više nego što nam daje prava.

U oba rodoslovlja dominira davidovska loza – uzlazno do Adama odnosno Abrahama, silazno od Zerubabela dalje (Mt 1,12–13). Zerubabelu se trag gubi u noći, kao da je novija prošlost manje poznata od stare. Bio je vođa prve karavane koja se vraćala iz Babilona, posljednji poznati kralj nakon progonstva koji je još uvijek nosio pečat progonstva, budući da njegovo ime ne znači Davidov sin, već „potomstvo Babelovo“. Ne znamo ni je li doista vladao. Sveto pismo ne spominje njegovo potomstvo. Oni koji su navedeni između njega i Josipa posve su nepoznati. Kruna i žezlo završavaju u piljevini. Na njihovo mjesto stupaju dlijeto i blanja. Nasljednik kraljeva skromni je drvodjelja.

3. Kad bolje pogledamo, nisu to baš blistavi preci. Ima nekoliko iznimaka, ali u cjelini, otprilike usporedivo zadovoljstvo čovjeku bi pružio status Goebbelsova i Staljinova sina (i Goebbels i Staljin se, usput, zovu Josip). Tu je David, nema sumnje. Kad se Gospodin drži ovoga slijeda judejskih kraljeva, 28

LEKCIJA I. PRIJE SVEGA BITI SIN

on to čini imajući Davida na umu. Pa ipak je u Josipovu rodoslovlju David predstavljen kao preljubnik i ubojica. Evanđelist nas podsjeća da mu bivša žena Urijina rodi Salomona (Mt 1,6). Dok se taj odani vojnik bori za njega, David liježe s njegovom ženom, a zatim naređuje njegovo ubojstvo i to prikazuje kao smrt na bojnom polju.

Mudri Salomon, kojega nema u rodoslovlju po Luki, sigurno nije manje lud. On je faraonov zet, ponosan je što je sagradio Hram poput neke super-piramide i tako je dobra zdravlja da uzima sedam stotina žena kneževske krvi i tristo konkubina. Kao mlad molio je Gospodina za pronicavo srce (1 Kr 3,9). Kad je ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima (1 Kr 11,4). I tako sagradi Salomon svetište Kemošu, sramoti Moaba, i Milkomu, sramoti Amonaca.

I na kraju: njegovi sjajni građevinski pothvati nametnuli su veliku tlaku podanicima. Povratak u ropstvo zbog izgradnje Hrama izazvao je raskol u Izraelu, podjelu na dva bratoubilačka kraljevstva (mora se priznati da je i sam Salomon započeo svoju vladavinu ubojstvom svojega starijeg polubrata Adonije, unatoč Bat-Šebinim molitvama).

Dva monarha iz Davidove dinastije ističu se strašnom okrutnošću. Ahaz, nakon što je proveo svoga sina kroz oganj, pretvara Hram Gospodnji u mjesto štovanja asirskoga kralja, kojem će iz straha od aramskoga kralja reći: „Ja sam tvoj sluga i sin tvoj!“ (2 Kr 16,3–7).

Manaše, koji je svoga najstarijeg sina također proveo 29

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

kroz oganj, dao je načiniti lik Ašere i postavio ga u Domu i mnogo je nedužne krvi prolio, tako da se njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga (2 Kr 21,5–16).

Iskupiti vrijeme 4. Eto, to su Josipovi preci. Prilično teško nasljeđe. Dobar razlog da čovjek poželi raskinuti svaku vezu s tim čovječanstvom koje se ne prestaje valjati u blatu. Dobar razlog da se čovjek poželi odvojiti od povijesti, njezinih sumnjivih progresa, njezina notorna mucanja. Rušimo kipove naših velikana koji, kad ih pogledamo iz daljine, izgledaju sve manji i manji. Primjećujemo da prošlost Francuske ili Sjedinjenih Država nije tako slavna kao što izgleda u domoljubnim udžbenicima.

Nakon dva ili tri svjetska rata, nekoliko epidemija, potpuna uništenja koje prijeti i gluposti koja se uporno množi, žarko poželite prijeći na nešto drugo: umjetnu inteligenciju, kratkodlake čivave, prestati jesti meso i odijevati se u kožu, provjeriti je li trava zelenija među duhovima vjetra, počiniti atomski samoubilački napad koji bi karbonizirao druge ljude, ali poštedio cvijeće…

Nevinost vukova i morskih pasa umjesto okrutnosti Sapiens sapiensa! Čistoća robota, koji slijedi svoj program bez odstupanja udesno ili ulijevo, koji nije sklon viskiju ni pačjoj masti s komadićima mesa, koji nije ni Židov ni antisemit, ni Crnac ni Bijelac, ni vjernik ni ateist, ni muškarac ni žena, nego savršen 30

LEKCIJA I. PRIJE SVEGA BITI SIN

kotačić u dobro podmazanu sustavu! Ima dana kad me to privlači. Osobito u vrijeme predsjedničkih izbora. Čeznutljivo gledam dokumentarac o makakima s Bornea. Odričem se biti sinom. Radije bih bio proizvod, uređaj s dobro definiranom funkcijom.

Ili mladunče glatkoleđnoga dupina koje bezbrižno pliva u subarktičkim morima.

5. Ali odreći se biti sinom znači odreći se biti ocem. Kad odbijamo prihvatiti nečistoću povijesti, nismo joj spremni dati nov zamah novim rođenjem, odnosno novom slobodom, sposobnom za najgore i najbolje, za čudovište i sveca, za Kajina ili Abela.

Slijed naraštaja nije ulančavanje. Svaki novi naraštaj otvara mogućnost otkupljenja kao i ponovnoga pada.

U grčkoj mitologiji djeca incesta, Antigona ili Adonis, mogla su postati zagovornicima pravde ili oličenjem ljepote. U rodoslovlju Židova par excellence incest se povezuje s Tamarom, prostitucija s Rahabom, preljub s Urijinom ženom i sve to ne predstavlja nikakvu zlu kob. Spas izvire iz niza slomljenih ruku i poludjelih nogu.

To vidimo kod Ezekije i Jošije, sina i unuka dvojice okrutnika Ahaza i Manašea. I jedan i drugi iznenada će činiti što je pravo u očima Gospodinovim. Za Ezekiju se kaže da se pouzdavao u Gospodina, Boga Izraelova. Ni prije njega ni poslije njega ne bijaše mu ravna među kraljevima judejskim (2 Kr 18,3–5). A on je Aha31

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

zov sin i Manašeov otac, prignječen između dvojice nepravednih. Prije njega nije išlo. Poslije njega opet nije išlo. Da ne bismo bili posve obeshrabreni, njegova se vjera ponovno javlja dva naraštaja poslije njega.

Njegov praunuk bit će veliki reformator Jošija. Stoga, čak i ako je vaš otac vašega starijeg brata nabio na ražanj i čak i ako je vaš sin cijeli grad prekrio krvlju, nemojte paničariti jer zapisano je: ništa nije propalo.

Još uvijek se isplati na svijet donijeti nitkova.

6. I najoriginalnija inovacija uvijek je manje nova od novoga rođenja. Inovacija proizvodi novi objekt, rođenje generira novoga subjekta: pred našim očima proizvesti neku još neviđenu boju dobro je, ali neusporedivo je bolje dopustiti drugim očima da ugledaju svijet.

Osim toga, sin je uvijek originalniji od uređaja.

Uređaj ima točno definiranu, korisnu, isplativu svrhu, o tome nam mogu govoriti dizajneri Galaxyja 2051. Ali čemu Delphine Bonichon? Čemu Robert van Nutt? Ti ljudi postoje koliko i ja, pronašao sam ih na Facebooku i ne znam čemu služe.

I konačno, dok posljednji transhumani model čini prethodni model zastarjelim, što znači da prekida s prošlošću, novorođenče preuzima prošlost i obnavlja je u nevjerojatnu obratu. Evo, sve činim novo! (Iz 43,19; Otk 21,5). To tvrdi Sin. Sve ne znači samo sadašnjost i budućnost, već i samu prošlost, preobraženu oprostom.

32

LEKCIJA I. PRIJE SVEGA BITI SIN

Pljuvati po svojim užasnim precima – onima koji su omogućili to pljuvanje – nije tek nezahvalnost.

Time gubimo nevjerojatnu prigodu da povijest zasja, da na trulom starom rodoslovnom stablu dozrije slastan plod – plod koji ga opravdava sve do njegovih najmračnijih korijena. Pretpostavimo da sin Adolfa Hitlera i Eve Braun postane savršen džentlmen ili samo dobar momak – znam da nisu imali djece i da će takva hipoteza zasmetati moralizatorima – to bi bila revolucija veća od izuma nadčovjeka.

U recima koji vrlo dobro opisuju jednostavna i poštena čovjeka Pavao moli vjernike u Efezu: Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! (Ef 5,15). Tko želi izići iz povijesti pretvarajući se u zvijer ili anđela, kiborga ili sirenu, prekida s vremenom, ali ga ne iskupljuje.

To može samo sin. To čini Isus.

To čini Josip. Kod proroka ime Josip odnosi se na Izrael, za razliku od imena Juda. Josip i Juda su braća-neprijatelji, simboli kraljevstva podijeljenoga nakon Salomona. Otuda i Ezekielovo proročanstvo (37,19) koje slijedi odmah nakon onoga o suhim kostima: Evo, uzet ću drvo Josipovo i Izraelovih plemena, njegovih saveznika, i sastavit ću ga s drvetom Judinim te ću od njih načiniti jedno drvo; oba će biti jedno u mojoj ruci… Podjela Izraela na dva kraljevstva, ono Josipovo i ono Judino, rana je židovske povijesti koja još uvijek peče. Čitatelj Biblije ima to na umu. I zato, kad na početku Evanđelja vidi da se spominje Josip iz plemena Judina, koji je k tome 33

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

i drvodjelja, on naćuli uši: to ime objedinjuje dva drveta u obliku križa. To ime najavljuje pomirenje braće u koje više nismo vjerovali. Josip iz Knjige Postanka oprostio je svojoj braći koja su ga prodala i zaključio dramu koja je započela kad je Kajin ubio Abela. Josip iz Mateja i Luke, kao sin tisućljetne drame, obuhvaća sve svoje pretke, iskupljuje krvavu sagu izraelskih i judejskih kraljeva, obnavlja prošlost svoga naroda u jednostavnosti skromna obiteljskoga života.

Ostvariti se kao sin ili – izlazak iz djetinjstva 7. Rekao sam da moramo biti sinovi kako bismo mogli biti očevi. To nije u potpunosti točno. Barem ne u kronološkom smislu. Jer čovjek tek postajući ocem u potpunosti ulazi u svoje sinovstvo.

Dijete sebe ne doživljava kao sina. Ono je Spiderman. Princeza Pocahontas. Vilenjak. Zakonski prijestolonasljednik Gondora. Sigurno ne potječe od svojih roditelja, osim ako oni nisu tajni agenti ili Kriptonci koji dobro skrivaju svoju igru. Uskoro će kući stići pismo koje će donijeti sova. Napokon će otputovati s perona 9¾. Ili će netko doći po njega dok je u krevetu i objasniti mu da je pokusni kunić u eksperimentu koji je klasificiran kao državna tajna: mora se pridružiti bogovima Olimpa (svi znaju da je Zeus često ljubovao sa smrtnicama). Uvjeren je da bi, kad biste ga prestali prisiljavati da jede brokulu, uskoro povratio svoje čarobne moći. U stvari, on je 34

LEKCIJA I. PRIJE SVEGA BITI SIN

Jedi i premda je u spomen na evanđelista dobio ime Luc, njegov pravi otac je Darth Vader.

Meni je trebalo vremena da priznam da nisam sin Dartha Vadera, ni Nietzschea, pa čak ni svetoga Augustina. Morao sam postati muž i otac. U trenutku kad sam roditeljima okrenuo leđa i nagnuo se nad svoju prvorođenu, spale su mi ljuske s očiju.

Naslutio sam što su oni bili za mene. Osjetio sam kako u meni odjekuje njihov nepovratni dar i kako me sili da idem dalje, da sa suprugom iznova započnem onu izvornu pustolovinu.

Dječje pamćenje nije dovoljno dugo da bi moglo razmatrati o baštini. Takvo razmatranje zahtijeva pamćenje odraslih, čak i staraca – i to kratko prije nego što izgube pamćenje. Konkretizira se u zadaći oca: grleći svoje dijete, on obuhvaća iskustvo svih očeva koji su mu prethodili – muškaraca koji su doveli do njega i povukli se u sjenu.

8. Svjestan toga, ja sam sin svojih kćeri i svojih sinova. „Otac“ je ime odnosa. Bez djeteta (i bez žene) nema oca. Ako ove riječi uzmemo u čistom značenju pojma, otac i sin istodobni su, a ne uzastopni. Otac je prije sina po podrijetlu, prije nego što postane otac po vremenu. Ja sam se pak rodio kao otac u dobi od trideset i jedne godine, u Brignolesu, u Varu, negdje između testa za trudnoću i službenika gradske vijećnice. I, budući da se svako dijete jako razlikuje od ostalih, ja sam svaki put, sve stariji i stariji, postajao 35

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

novorođeni otac. I, kako životna razdoblja slijede jedno za drugim i ne nalikuju jedno drugom, kako adolescent nema ništa zajedničko s djetetom, moje očinstvo nikada nije stečeno jednom zauvijek. Mora transmutirati sa svakom hormonalnom ili socijalnom revolucijom.

Ono čega mi tek postajemo svjesni ostvareno je u Josipovu biću. Novi zavjet započinje riječima: Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Matej poznaje Sveto pismo, on dobro zna da se na takvu formulaciju nadovezuju djeca spomenute osobe, a ne njegovi preci, jer je ime u subjektivnom genitivu. Rodoslovlje Adamovo (Post 5,1); Rodoslovlje Noino (Post 6,9); Rodoslovlje Abrahamova sina Jišmaela (Post 25,12)… Ova se formulacija koristi jedanaest puta u Knjizi Postanka i uvijek sadrži popis Adamovih, Noinih, Jišmaleovih sinova… Kad je riječ o Izaku, formulacija je vrlo bliska prvim riječima iz Evanđelja po Mateju: Rodoslovlje Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama (Post 25,19). Slijedi povijest Izaka i Rebeke te rođenje njihovih blizanaca Jakova i Ezava, nakon neplodnosti. Pišući Rodoslovlje Isusa Krista, Matej predstavlja Sina kao ishodište svih rađanja još od Abrahama, u skladu s onim što Isus izričito tvrdi u Ivanovu Evanđelju (8,58): Prije negoli Abraham posta, Ja Jesam!

Suprotno silaznom rodoslovlju koje ide od Abrahama do Josipa, gdje se Isus pokazuje kao izvor i ušće, Luka daje uzlazno rodoslovlje koje polazi od 36

LEKCIJA I. PRIJE SVEGA BITI SIN

Josipa, i to ne na početku svojega Evanđelja, već poslije Isusova krštenja po Ivanu Krstitelju. Ovdje se ponovno otkriva određena kružnost ili, bolje rečeno, križ sinovstva: Glas se s neba zaori: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše – kako se smatralo – sin Josipov, Elijev, Matatov, Levijev… (preskačem neke od onih sedamdeset i sedam)… Šetov, Adamov, Božji (Lk 3,22–38). Isus je Sin Božji po nebu, okomito, vječno, izravno. Sin je Božji po zemlji, vodoravno, vremenito, kroz niz naraštaja još od prvoga čovjeka. A Josip, budući da je djevičanski otac po toj zemaljskoj liniji, otkriva da je i sam, po Sinu, sin Svevišnjega.

9. Rekao sam da moramo biti očevi kako bismo bili sinovi. To nije u potpunosti točno. Da bismo uistinu izišli iz ljudskoga djetinjstva, iz njegova kratkog pamćenja, njegovih velikih projekcija, njegove ugodne neodgovornosti, moramo dopustiti da nas se prepozna kao Božje sinove.

Mogu u potpunosti prihvatiti da sam rođen na ovom mjestu i u ovo vrijeme, u Nanterreu, a ne u Asgardu, tako kasno na ovom tako starom svijetu, kao posljednji porod problematičnih predaka, samo ako imam povjerenja u Providnost koja me postavila na to mjesto. Dakle, nisam potpuno pogriješio kad sam mislio da sam Jedi ili nasljednik Gondora.

Imao sam pravo čak i više nego što sam uopće mogao zamisliti. Ako sam potomak svih tih predaka 37

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

koje nisam odabrao, to je kao da putujem polutajnim prolazom koji me vodi točno do mjesta moje misije. Više ne fantaziram. Napuštam djetinjarije jer sam, poput Josipa, u potpunosti sin, a svi hodnici labirinta mojih predaka mnoge su niti koje tkaju moj odnos s Vječnim.

38

LEKCIJA II.

OSVOJITI DJEVICU MARIJU

(JAČI OD DON JUANA!)

Marto, koju ovi stari zidovi ne mogu prisvojiti, fontano u kojoj se ogleda moja usamljena monarhija, kako bih te ikad mogao zaboraviti kad te se ne moram ni sjećati: ti si sadašnjost koja se nakuplja.

Ujedinit ćemo se, a da se i ne približimo jedno drugom, kao što dva maka u ljubavi čine jednu divovsku anemonu.

René Char, „Marta“, Bijes i tajna

Da biste bili otac, potrebna vam je žena. Ali ne smijete uzeti ženu zato da biste bili otac. Tada bi to bila žena-objekt. Plodna kobila. Kalup u kojem oblikujemo nasljednika tvrtke Dombey & Fils SA. Da biste bili otac, dakle, ne smijete težiti očinstvu.

Osim ako stvari ne krenu naopako, otac traži najprije ženu, a ne dijete. I ne traži je kao sredstvo kojim će ostvariti svoje projekte.

Kad bi se radilo samo o našim muškim projektima – postati general s pet zvjezdica, novi Marcel Proust, novi Earl Tupper, izumitelj Tupperwarea – najbolje bi bilo izbjegavati i brak i potomstvo. Oni nas odvlače od velikih postignuća. Ometaju nas kad se bavimo uzaludnim poslovima poput popravljanja ormarskih vrata ili igranja loptom… Ali pogledajte kako su događaji varljivi: htjeli smo samo popiti dobro pivo da se opustimo između dva dobra posla, a pivo je došlo na pladnju, a pladanj je došao s konobaricom!

Evo ljubavi na prvi pogled i kore od banane: zaljubili ste se. Put je bio otvoren sve do pobjedničkoga postolja, ali pali ste – spotaknuli ste se o nečije srce, prevario vas je iskren osmijeh, poskliznuli ste 41

SADRŽAJ UVOD. Tko se danas usuđuje doista biti otac? . . . . . . 7 Naše najgore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Otac na najradikalniji mogući način . . . . . . . . . . . . . . 13 Vodič na kraju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 LEKCIJA I. Prije svega biti sin (Davidov i drugih mutnih predaka) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Kraljevska i sramotna prošlost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Iskupiti vrijeme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Ostvariti se kao sin ili – izlazak iz djetinjstva . . . . . . 34 LEKCIJA II. Osvojiti Djevicu Mariju (jači od Don Juana!) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 Partnerstvo sa starcem? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Anđeli za tijelo! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Čovjek želje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 LEKCIJA III. Ne razumjeti svoju ženu (čak je namjeravati – diskretno – otpustiti) . . . . . . . . . 53 Marija među ženama koje odstupaju od pravila . . . 57 Misterij ženskosti i neizbježni nesporazumi . . . . . . . 61 Čistoća i muževnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 LEKCIJA IV. Prije svega dobro spavati (Josip, zaštitnik sanjara) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 Bdijte, što znači: dobro se naspavajte . . . . . . . . . . . . . 75 San i stvarnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 Predanje koje treba usvojiti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84

229

SADRŽAJ

LEKCIJA V. Urediti štalu (krevet stavite točno između vola i magarca i pazite da ne ugazite u brabonjke) . . . . . . . . . . . . . . . . 89 Uvod u socijalnu poeziju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 Od pastira do mudraca, pojavljivanje i nestajanje . . 96 Epidemija brojeva i neočekivano rođenje . . . . . . . . . . 100 LEKCIJA VI. Dati ime (iznad svakoga imena) . . . . . . . . 105 Tijelo koje je postalo riječ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 Prikazanje u Hramu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 Dati ime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 LEKCIJA VII. Spasiti Spasitelja (ili pobjeći u ralje lava i vratiti se u zadnju zabit) . . . . 123 Obrnuta Pasha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126 Seansa boksa sa svetim Pavlom . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 Nazaret, pravo mjesto na krivom mjestu . . . . . . . . . . 135 LEKCIJA VIII. Postići da ti Bog bude poslušan (bez vikanja?) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 Dva glasa za dva sina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 Zabrana i želja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150 Molba i zapovijed . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154 LEKCIJA IX. Pričati priče (male bajke za posljednja vremena) . . . . . . . . . . . . . . . 159 Detalj svijeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 Izokrenuta priča . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168 Na cesti s Cormacom McCarthyjem . . . . . . . . . . . . . . 171

230

SADRŽAJ

LEKCIJA X. Obrađivati drvo (krovovi, lukovi, lijesovi i svakovrsni križevi) . . . . . . . 177 Nazaretska ekonomija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180 Janje među gredama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185 Kumir i šabat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 LEKCIJA XI. Tjeskobno tražiti svoje dijete (koje vam na kraju još i održi lekciju) . . . . . . . . . . . . . . 195 Čudo od djeteta tvrđe od sina razmetnoga . . . . . . . 198 Izgubljena djeca nađena su kako bismo ih pustili da odu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202 Sin traži očeve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207 LEKCIJA XII. Naučiti umrijeti (sada se treba povući) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 Više ne biti tu za… . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216 Tko izgubi svoj život… . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 220 Povratak za stol za previjanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224

231

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u srpnju 2021.

Fabrice Hadjadj

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

„Tko kaže da život mora biti program? Biti otac ne znači biti stručnjak. Otac je jadničak koji uporno nastavlja avanturu svojih otaca. Sudjeluje u onom što je najnerazumljivije i najživlje. I tu na scenu stupa Josip iz Nazareta – on je otac jer je sin, on je otac jer mu ništa nije jasno, on je otac jer se u tome gubi, ali se ne obeshrabruje.

Upravo zato što je njegovo očinstvo najčišće i najradikalnije, Josip nas može voditi u ovim ekstremnim vremenima.“

FABRICE HADJADJ

BITI OTAC SA SVETIM JOSIPOM

FABRICE HADJADJ

Fabrice Hadjadj (1971.) poznati je filozof, predavač, esejist, pjesnik i dramaturg te – kako sam voli istaknuti – otac devetero djece.

Rođen u židovskoj obitelji i ateistički odgojen, obratio se na katoličanstvo i krstio u dobi od 27 godina. U svojem pisanju i predavanjima, s velikom ozbiljnošću koja ne isključuje duhovitost, humor i igru riječi, zaokupljen je pitanjem Boga.

Dobitnik je više prestižnih nagrada, među kojima je i Grand Prix catholique de littérature 2006. za knjigu Kako uspjeti u smrti: antimetoda za življenje te Prix du Cercle Montherlant – Académie des beaux-arts 2009. za knjigu L’agneau mystique: le retable des frères Van Eyck, a knjiga Uskrsnuće: upute za uporabu, koja je na hrvatskom jeziku objavljena u nakladi Verbuma, nagrađena je knjižarskom nagradom za bestseler Prix Siloë-Pèlerin 2017.

Autor je desetak knjiga, a osim navedenih na hrvatskom jeziku objavljene su i: Raj na vratima: ogled o radosti koja uznemiruje; Vjera zlih duhova: ili ateizam koji je premašen; Dubina spolova: mistika tijela; Kako danas govoriti o Bogu: antipriručnik za evangelizaciju; Kad se sve tako ima raspasti: razmišljanja o svršetku kulture i moderniteta i Što je to obitelj?: slijedom transcendencije u gaćama i drugih ultraseksističkih pogleda.

Od 2012. ravnatelj je instituta Philanthropos u Fribourgu (Švicarska), koji promiče kršćansku antropologiju. Član je Papinskoga vijeća za laike.

ISBN 978-953-235-752-3

VERBUM 95 kn

www.verbum.hr

VERBUM

VERBUM

Vrijeme je da se oslobodimo predodžbe o sv. Josipu kao gotovo beživotnu starčiću.

Vrijeme je da mu vratimo životnost i ljudski lik jer svetost nas ne odvaja od ljudskosti, već nas na nju beskrajno obvezuje. Josip iz Nazareta nije idealan otac: on je vrlo konkretan otac kojega, kao i sve očeve na zemlji, nadmašuje život koji se po njemu daje. Njegovo je dijete ništa manje nego Sin Božji i sam Život, pa je čak i bespomoćniji od nas ostalih, trudi se činiti dobro, nesumnjivo, no nikada nije na visini zadatka (kako biti na visini pored Svevišnjega?) i zato se uvijek mora oslanjati na vječnoga Oca. Zato nam može biti putokaz i primjer.

U dvanaest nadahnutih lekcija koje povezuju Bibliju, predaju i vlastito obiteljsko iskustvo Fabrice Hadjadj nam na temelju života sv. Josipa nudi kratak i poticajan vodič za očinstvo i obiteljski život u ovo naše, vrlo zahtjevno vrijeme.

Pokušavajući odgovoriti na praktična pitanja poput: „Kako osvojiti Blaženu Djevicu Mariju?“ ili: „Kako postići da ti Bog bude poslušan bez vikanja?“, Hadjadj promišlja o konkretnim svakodnevnim stvarnostima koje tvore život svake obitelji: ljubavi, partnerstvu i muško-ženskim odnosima, odgoju, očinstvu i muževnosti, vjeri, ljepoti ljudskoga rada, dostojanstvu smrti itd.

Ova svježa, provokativna i humoristična knjiga – istovremeno vrlo čitka i duboka – iz pera jednoga od najbriljantnijih kršćanskih umova našega doba otkrit će nam tako nov pogled na sv. Josipa, ali i na očinstvo i vlastiti obiteljski život.