JEDNOSTAVAN ŽIVOT
cionalnom području. Onima koji su boravili na ratnom teritoriju, a imali su austro-ugarsko državljanstvo, kao “neprijateljima u kući”, a time i mogućim suradnicima neprijatelja, zbog sigurnosnih razloga naložena je internacija kod Firence. Onima koji su dugo boravili u Italiji ponuđeno je talijansko državljanstvo. No otac Leopold nije htio primiti talijansko državljanstvo pa je kao stranac iz neprijateljske države morao u koncentracijski logor. Poput ostalih “stranaca”, koji su živjeli u Venetskoj pokrajini, i Leopold je bio podvrgnut policijskome ispitivanju i zbog javne izjave da se ne odriče hrvatskoga državljanstva poslan je u zatočeništvo južnije od Firence. Budući da je kao Hrvat bio veoma privržen svojoj domovini te je pomno pratio probleme i politička previranja, htio je dijeliti i njezinu sudbinu. Padovski katolički dnevni list La Liberta (Sloboda), 13. srpnja 1917., donio je vijest o “odlasku zaslužnoga kapucina”, što je bio i naslov ovoga članka koji između ostaloga donosi: “Tko u Padovi ne poznaje oca Leopolda, dobroga fratra kapucina? Rijetko je izlazio iz samostana, nije bio govornik, nije mu dodijeljena nikakva služba u kojoj bi se istaknuo; samo je ustrajno čekao u svojoj ispovjedaonici. Kao savršen lik pokornika volio je skrovitost. Ipak su toliki trčali k njemu po savjet i utjehu. (…) Nakon osam godina službe morao je napustiti Padovu te je jučer ujutro otputovao prema Rimu. (…) Kada su ljudi doznali da mora otići, stigla mu je proce23