Issuu on Google+


Naslov izvornika: Mud, Sweat and Tears Copyright © Bear Grylls 2011 Hrvatsko izdanje © Veble commerce 2012. Naslovnica © Guliver Image / Getty Images / Wire Image Hrvatsko izdanje: Blato, znoj i suze Nakladnik: Veble commerce Za nakladnika: Svjetlana Veble Urednica: Danijela Žitković Rumbak Prijevod: Branka Lucarić Katarina Justin Lektura: Danijela Žitković Rumbak Obrada teksta: Veble commerce, Zagreb Priprema za tisak: DiPro, Zagreb Zagreb, 2012. Bear Grylls je potvrdio svoje autorstvo teksta prema Copyright, Designs and Patterns Actu. Ova knjiga je temeljena na životu, iskustvima i sjećanjima autora. U nekim dijelovima imena osoba, mjesta, datuma, detalji događaja su promijenjeni kako bi se zaštitila privatnost drugih osoba. Autor je potvrdio izdavaču da je, osim u manjim detaljima koji ne utječu na izvornu točnost djela, sadržaj ovog djela istinit. Autorstvo i zahvale za fotografije: sve fotografije su vlasništvo autora, osim ako nije drugačije navedeno. NL= Neil Laughton Prvi dio, str 8: Mick i BG u baznom kampu uz dopuštenje NL; Drugi dio, str 1: BG i NL na vrhu Everesta uz dopuštenje NL; BG na kraju spusta s Everesta uz dopuštenje Micka Crosthwaita. Str 2: Prijelaz preko raspukline uz dopuštenje NL. Str 3: Tim u baznom kampu uz dopuštenje NL; Misija paragliderom uz dopuštenje Frankie Benka Photography. Treći dio, str 1: Arktička misija uz dopuštenje Kinlocha; Večera u balonu uz dopuštenje Peter Russel Photography. Stranice 2-5: sve slike uz dopuštenje Discovery. Str 6: Dave Pearce i Dan Etheridge/Pete Lee obje uz dopuštenje Simona Reaya; Paul Ritz, BG i Simon Reay uz dopuštenje Paula Ritza. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 817739. Sva prava pridržana. Reproduciranje ove publikacije u cjelini, djelomično ili na bilo koji drugi način, bilo kojim sredstvima nije dopušteno bez prethodne suglasnosti nakladnika. ISBN 978-953-251-142-0


Mojoj majci. Hvala ti.


PREDGOVOR

Temperatura je minus dvadeset stupnjeva. Uzaludno vrtim i trljam ledene prste. Stare duboke ozebline ostaju kao trajan podsjetnik. Za to krivim Everest. ‘Jesi li spreman, stari?’ s osmjehom me pita kamerman Simon. Njegova je oprema pripremljena i spremna. Uzvraćam mu osmijeh. Neuobičajeno sam nervozan. Nešto nije kako valja. Ja, međutim, ne slušam unutarnji glas. Vrijeme je da se krene na posao.

= Ekipa mi govori da razigrane litice kanadskog Stjenjaka jutros izgledaju fantastično. Ja to i ne primjećujem. Trenutak je da uđem u svoj skriveni kutak. Rijedak dio moga bića koji je usredotočen, jasan, hrabar, pedantan. To je dio mene kojega najbolje poznajem, ali najmanje posjećujem. Volim ga koristiti štedljivo. Kao sada. Ispod mene su devedeset i dva metra strmine obložene snijegom i ledom. Strmo, ali savladivo. Mnogo, mnogo puta sam izvodio ovu vrstu brzog spuštanja. Nikada ne budi samodopadan, kaže unutarnji glas. Glas je uvijek u pravu. 5


BEAR GRYLLS

Posljednji duboki udah. Pogled u Simona. Nijema uzvratna potvrda. Pa ipak srljamo u pogubnu opasnost. Znam to. I ne poduzimam ništa. Skačem. Odmah me preuzima brzina. Obično to volim. Ovog puta sam zabrinut. Nikada se ne zabrinem u tren oka. Znam da nešto nije kako valja. Ubrzo letim brzinom većom od 64 km/h. S nogama naprijed niz strminu. Led je na par centimetara od moje glave. To je moj svijet. Dobivam na brzini. Vršni rub je sve bliže. Trenutak da se spriječi pad. Ukočen se bacam na prednji dio i zabijam cepin u snijeg. Oblak bijele prašine i leda diže se uvis. Osjećam naglo usporavanje brzine dok svom svojom snagom cepinom orem po planini. Djeluje kao uvijek. Točno kao ura. Potpuno samopouzdanje. Jedan od onih rijetkih trenutaka bistrine uma. Kratkotrajan je. Potom iščezava. Sad sam statičan. Oko mene vlada muk. Odjednom – bum! Simon, njegove teške drvene sanjke, plus masivno metalno kućište za kameru, zabili su se ravno u moje lijevo bedro. Jurio je preko 70 km/h. Nastupila je trenutna eksplozija bola i buke i bjeline. Kao da me udario teretni vlak. Odbačen sam niz padinu poput krpene lutke. Život je stao. Sve oko sebe osjećam i vidim usporeno. Ipak u tom djeliću sekunde imam samo jednu jasnu spoznaju: samo jedan stupanj drugačijeg smjera i sanjke bi me tresnule u glavu. Nedvojbeno bi to bila moja zadnja živuća pomisao. Umjesto toga, ja sam u agoniji, previjajući se od bolova. Plačem. To su suze olakšanja. 6


BLATO, ZNOJ I SUZE

Ozlijeđen sam, ali sam živ. Vidim helikopter ali ne čujem zvuk. Potom bolnica. Bio sam u njih nekoliko otkako je počelo snimanje emisije Man vs. Wild/Born Survivor: Bear Grylls. Mrzim ih. Sve ih mogu vidjeti i zatvorenim očima. Prljavu, krvlju okaljanu ambulantu hitne pomoći u Vijetnamu, nakon što sam odrubio pola prsta u džungli. Tu nema obazrivosti prema bolesnicima. Zatim pad sa stijene u Yukonu. Da ne spominjem daleko gori pad s litice u Kostarici. Urušenje rudokopa u Montani ili sukob s morskim krokodilom u TV seriji Oz. Ili pet metara dug tigar na kojega sam aterirao na pacifičkom otoku i ujed zmije na Borneu. Nebrojeno je primjera u kojima sam za vlas izvukao živu glavu. Svi su zamagljeni. Svi su ružni. A ipak, svi su dobri. Ja sam još živ. Ima ih previše da bi čovjek nečemu zamjerao. Život se svodi na preživljavanje. Smiješim se. Sutradan, zaboravljam sraz. Za mene je to već prošlost. Nezgode se događaju, nije to ničija krivnja. Pouke izvučene. Slušaj unutarnji glas. Idem dalje. ‘Hej, Si, ja sam super. Samo ćeš me častiti pina coladom kad izađemo odavde. Ah da, poslat ću ti i račune za evakuaciju, liječnike i fizikalnu terapiju.’ Uhvatio me za ruku. Drag mi je taj čovjek. Proživjeli smo skupa teške trenutke. Spustio sam pogled na poderane zaštitne hlače, okrvavljenu jaknu, zdrobljeni fotoaparat i naočale. Pitam se u tišini: kada je sva ta ludost postala dijelom moga života? 7


PRVI DIO ‘Mladi ne znaju dovoljno da bi bili razboriti, stoga pokušavaju nemoguće – i ostvaruju to, iz generacije u generaciju. Pearl S. Buck


PRVO POGLAVLJE

Moj pradjed Walter Smiles je imao jasnu viziju svoje budućnosti. Udišući svjež, slankast zrak na ljubljenoj obali Sjeverne Irske, lutao je pogledom po udaljenim otocima Copeland. Zarekao se da će se jednoga dana vratiti u Portavo Point i živjeti u ovoj divljoj, vjetru izloženoj uvali. Maštao je kako će se obogatiti, oženiti ženu koju voli i za svoju nevjestu izgraditi kuću u malom zaljevu s pogledom na očaravajuću irsku obalu. San se postupno pretvarao u javu i u konačnici ga je koštao života.

= Walter je potjecao iz brojne loze sposobnih, odvažnih članova: ne plemstva, ne iz visokog društva, ali ozbiljnih, obitelji privrženih poduzetnika. Njegov djed je bio Samuel Smiles koji je godine 1859. napisao jedinstvenu ‘motivacijsku’ knjigu pod nazivom Samo-pomoć. Bilo je to značajno djelo i trenutačni bestseler koji je nadmašio i prodaju tek lansirane knjige Podrijetlo čovjeka Charlesa Darwina. Samuelova knjiga Samo-pomoć je također jasno istaknula mantru da su mukotrpan rad i ustrajnost ključ osobnog napretka. U to viktorijansko doba, kao Englezu, svijet vam je bio otvoren, ukoliko ste imali hrabrosti da nešto pokrene11


BEAR GRYLLS

te. Njegova je knjiga Samo-pomoć bila pun pogodak. Postala je apsolutni viktorijanski ‘kako’ priručnik, koji je osnaživao obična čovjeka da se vine u nebesa. U suštini je knjiga prenosila poruku da otmjenost nije naslijeđeno pravo, nego je određuju naša djela. Razotkrila je jednostavne ali neizgovorene tajne osmišljenog, ispunjavajućeg življenja, te definirala plemića po karakteru, a ne po krvnoj grupi. Bogatstvo i položaj ne moraju nužno biti povezani s istinski otmjenim kvalitetama. Siromah s bogatim duhom u svakom pogledu nadmašuje bogataša siromašna duhom. Da posudimo riječi sv. Pavla, prvi ‘nema ništa, a ima sve’, dok potonji ima sve a nema ništa. Samo su siromašni duhom doista siromašni. Netko tko je izgubio sve, ali je zadržao odvažnost, radost, nadu, vrline i samopoštovanje, još je uvijek bogat.

To su bile revolucionarne misli za viktorijansku, aristokratsku, klasno opterećenu Englesku. Da potkrijepi ideju (i bez dvojbe usput bocne nekolicinu naslijeđenih aristokratskih ega), Samuel je ponovno ustvrdio da se gospodstvo mora zaslužiti: ‘Ne postoji besplatna ulaznica u gospodstvo.’

= Samuel Smiles završava knjigu dirljivom pričom o generalu ‘džentlmenu’: Džentlmena karakterizira žrtvovanje sebe i pretpostavljanje drugih u malim, svakodnevnim životnim situacijama … možemo to ilustrirati pričicom o plemenitom čovjeku, sir Ralphu Abercrombyju, na kojega se i odnosi, a kojemu su smrtno ra12


BLATO, ZNOJ I SUZE

njenom u bitci kod Abukira, pod glavu podmetnuli vojničku deku koja mu je donijela znatno olakšanje. Pitao je što su učinili. ‘Samo smo vam pod glavu podmetnuli vojničku deku’, bio je odgovor. ‘Čija je to deka?’ upitao je, napola se pridigavši. ‘Jednog od naših vojnika.’ ‘Želim znati ime čovjeka kojemu deka pripada.’ ‘Duncan Roy iz 42-ge, sir Ralph.’ ‘Onda se pobrinite da Duncan Roy još večeras dobije svoju deku.’

Niti po cijenu ublažavanja smrtne agonije, general nije htio lišiti običnog vojnika njegove deke ni za jednu noć. Kao što je Samuel napisao: ‘Istinska hrabrost i otmjenost idu ruku pod ruku.’ U toj obitelji, u takvom sustavu vrijednosti i naslijeđa stasao je i maštao moj pradjed Walter.

13



Bear Grylls: Blato, znoj i suze