Page 1

Komercijalno - trgovaÄ?ka ĹĄkola Split 2016./2017.


Glavne urednice:

Sjećanje na Vukovar .......................................... 4

Stanka Čulić Škobić, profesorica hrvatskoga jezika

Božić u školi ...........................................................6

Ivana Čota, profesorica hrvatskoga jezika

Natjecanje iz struke ...........................................9

Margareta Glavurtić, dipl. knjižničarka

Zbogom školo! ....................................................... 11

Učeničko uredništvo: Karla Jurić Orlić 1.b Dora Kolić 1.b Ana Ratković 1.b Tončica Ivanišević 1.b

Grafičko oblikovanje: Vanja Perković, profesorica informatike

Maturalna ekskurzija ........................................ 8

O školskim uniformama ................................... 10

Stručni posjet LDC-u Dugopolje ...................... 15 Stručni izlet u Dubrovnik. .............................. 16 Knjižnični kutak ................................................ 18 Mladi pisci .......................................................... 22 Moj Hvor ............................................................. 25 Tragovi na putu ................................................ 26 Shakespeare i elizabetansko kazalište .......... 29

Lektorica:

Kako napisati esej. ............................................ 31

Ivana Čota, profesorica hrvatskoga jezika

Humanitarni projekti ...................................... 34 Smotra školskih preventivnih programa ..... 35 Sportski uspjesi ................................................... 37 Križaljka.............................................................. 39


Dragi čitatelji, predstavljamo vam novi broj našeg školskog lista „Merkur“ br. 16 u digitalnom izdanju. Pripremanje i izdavanje školskog lista veoma je zahtjevan posao. Naše učenice 1. b razreda Karla, Dora, Tončica i Ana, iako prvašice, puno su pomogle u kreiranju ovog broja „Merkura“. Nadamo se da ćete uživati u čitanju i da će svatko pronaći nešto za sebe. Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže.Ako imate priču, pjesmu, lijepo crtate ili ste jednostavno znatiželjni.... Zajedno ćemo otkrivati nove svjetove, družiti se i stvarati. „Krenite korak po korak. Ne morate vidjeti cijelo stepenište. Samo napravite prvi korak.“ Martin Luter King Zahvaljujemo svim našim kolegicama i kolegama koji su sudjelovali u stvaranju ovog školskog lista, posebno prof. Suzani Ković, psihologinji Martini Mršić, prof. Snježani Giovanelli i prof. Zoranu Stojčiću. Vaše uredništvo

učeničko uredništvo

3


„Iz kuća spaljenih diže se nova kuća Domovine“ Igor Zidić, Vječna Hrvatska Ove su godine naši učenici obilježili 25. obljetnicu pada Vukovara prigodnom radionicom u knjižnici. Profesorica povijesti Kristina Stipica osmislila je i zajedno s učenicima uprizorila cijelu scenu pada Vukovara uz pomoć profesorice zemljopisa Lucije Čapalije i školske knjižničarke Margarete Glavurtić.

poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda ako vam ostane snage, uložiti je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe.

U auli škole nastala je vjerna kopija događaja u Vukovaru davne 1991. godine. Sjećanja naviru, vrijeme prolazi, heroji ostaju... „Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste još istodobno i dali, i primili prvi

Grad - to ste vi.“ Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara

4


Radionica u knjižnici: Sjećanje na Vukovar „Svi mi koji smo ikad hodali vukovarskim ulicama zapravo smo pokretna zbirka razglednica, a sve ono što govorimo - i što ćemo još dugo govoriti - samo je poruka s tih razglednica.“ Pavao Pavličić

5


Božić u školi

.

I ove godine organizirala se radionica izrade božićnog nakita u školskoj knjižnici. Izrezivalo se, lijepilo, stvaralo i pod vještim rukama učenika nastali su različiti ukrasi, anđeli i ostale božićne dekoracije. Na krilima mašte učenici su se otisnuli u čarobne svjetove igre i zabave.

6


Neobično drvce U sklopu predmeta Poznavanje robe, obradili smo nastavnu cjelinu „Papir i proizvodi od papira“ te smo uočili važnost papira kao ambalažnog materijala.

motajući kutije u ukrasni papir. Posebno smo izradili poklončiće od ambalažnih kutijica za lijekove, slatkiše i kekse. I njih smo omotali ukrasnim papirom i ukrasili gliterom.

Svjesni smo da velika količina ambalažnog papira završi u otpadu. Željeli smo pridonijeti smanjenju otpada pa smo jedan dio kućanskog otpada reciklirali i izradili božićne ukrase.

Na kraju smo zavezali vrpce oko poklončića i složili u božićno drvce da vidimo kako će izgledati. Bilo je prelijepo. S razrednicom smo sve to stavili na pano i pričvrstili s pribadačama. Učenici i nastavnici naše škole bili su oduševljeni našom originalnom idejom.

Potaknuti maštom i uz stručno vodstvo naše profesorice Andree Braovac, nastalo je zaista predivno ekološko božićno drvce.

To je bio naš doprinos ekologiji i očuvanju okoliša.

Skupili smo praznu ambalažu tj. kartonske kutije i od njih smo radili božićno drvce

Ivana Naomi Kero 2.e

7


Dok putujemo svijetom u potrazi za

ljepotom, moramo je ponijeti sa sobom ili je nećemo naći. Ralph Waldo Emerson

predivnu rezidenciju carice Marije Terezije te smo nakon toga u pratnji vodiča razgledavali Beč. Zatim je slijedila zabava u zabavnom parku Prater gdje se nismo dugo zadržali. Uskoro smo autobusom krenuli kući. Za vrijeme vožnje svi su čvrsto spavali i sanjali o tome kako jednoga dana želimo ponoviti ovo uzbudljivo putovanje.

Na početku rujna 2016. godine uputili smo se na maturalno putovanje u Republiku Češku gdje smo se lijepo proveli. Putovali smo noću jer nas je čekao dalek put.

Marija Paraman i Mia Rogulj IV.c

Nakon duge vožnje stali smo u grad Telč gdje smo se odmorili uz ukusan ručak i kratki obilazak. Na žalost, opet nas je čekala vožnja. Nakon iscrpive vožnje došli smo u hotel gdje smo se ugodno smjestili i večerali, a poslije otišli u noćni provod u jedan od praških klubova. Drugoga dana uputili smo se u razgled zlatnog Praga. Prošli smo kroz Zlatnu ulicu, prešli smo Karlov most te smo vidjeli i Katedralu sv. Vida. Obilazili smo Staro i Novo mjesto nakon čega nas je čekao ručak na brodu na rijeci Vltavi. Poslije romantične vožnje brodom imali smo slobodno vrijeme pa ponovni izlazak u noćni klub. Četvrtog dana, odmah nakon doručka,uputili smo se u grad KarlovyVary gdje smo vidjeli jedno od prvih termalnih lječilišta Europe. Imali smo priliku probati ljekovitu vodu iz termalnog izvora Vridlo. Potom smo se vratili u Prag te otišli u još jedan noćni provod. Nakon toga otišli smo do Vyšehrada, jednog od najstarijih i najzanimljivijih dijelova grada Praga. Vodič nam je pokazao gotičku crkvu sv. Petra i Pavla, zidine, Vyšehradsko groblje čeških velikana te smo nakon toga imali kraće slobodno vrijeme. Toga dana večerali smo u najpoznatijoj praškoj pivnici Flek, a to je mjesto na kojem se utemeljio Hajduk. Nakon večere otišli smo u noćni klub Solidni. Već šestog dana uputili smo se prema Austriji. Na granici smo se kratko zaustavili u Outletu gdje smo obavili kupovinu. Čim smo stigli u Beč posjetili smo

8


Državno natjecanje 2017. u disciplini komercijalist katedrala. Družili smo se s njima i izvan tih „formalnih“ dužnosti te stekli nova prijateljstva. Usprkos nervozi i umoru uspješno smo odradili svoje zadatke na natjecanju te smo nestrpljivo iščekivali rezultate. Kada smo vidjeli rezultate i shvatili da smo osvojili prvo mjesto osjetili smo ponos i neizmjernu sreću. S 94 osvojena boda imali smo veliku prednost u odnosu na ostale kandidate. Zadnji dan primili smo medalje te se spremili za povratak kući. Iako nam je nedostajao naš rodni grad, nismo željeli odmah napustiti srce Slavonije i one drage ljude.

Državno natjecanje u disciplini komercijalist održavalo se u Đakovu od 10. do 12. travnja 2017. Našu školu na državnom natjecanju predstavljali su učenici Dorotea Bertović 4.a,Zoran Prosenica 4.a i Daniela Parada 4.c.

Po dolasku u školu proslavili smo sjajan rezultat s ravnateljem, profesoricama iz državnog povjerenstva koje rade u našoj školi i našom mentoricom. Sudjelovali smo u razgovoru s novinarkom Slobodne Dalmacije pa je o uspjehu naše škole na državnom natjecanju izašao i članak.

USPJELI SMO!

Shvatili smo kako nam je upravo ovo natjecanje otvorilo brojna vrata ka uspjehu te se nadamo da ćemo svoje stečeno znanje moći primijeniti i u bližoj budućnosti.

Osvojeno prvo mjesto na državnom natjecanju u disciplini komercijalist. Put do zlatne medalje nije bio lak. Svoje slobodno vrijeme provodili smo vježbajući i pripremajući se za natjecanje zajedno s našom mentoricom prof. Magdom Barišić bez koje ne bismo ostvarili ovaj izuzetan uspjeh. Nakon dugog puta, radosno smo stigli na đakovački kolodvor s kovčezima punih znanja i vještina. Dočekali su nas nasmijani i brižni ljudi koji su se potrudili da nam prenesu razne informacije te nas upoznaju s kulturom i običajima slavonskoga kraja.Dodijeljeni su nam vodič i vodička koji su nam objasnili kako doći do pojedinih trgovina, muzeja i

Dorotea Bertović 4.a Daniela Parada 4.c Zoran Prosenica 4.a

9


Globalna uniformiranost

           

I ja osobno spadam u generaciju učenika koji su nosili kute. Kao i mnogi drugi koje poznajem, nemam loše uspomene vezane za nošenje kute. Moja je kuta kroz četiri godine gimnazijskog obrazovanja doživjela evoluciju. Bila je to najprije kuta s dugim rukavima. Na drugoj godini nosila se kuta bez rukava pa su rukavi majica izvirivali iz kute na opće zadovoljstvo svih djevojaka iz generacije. Treća godina donijela je kraćenje kecelje u verziju mini kroja. Opet je virila neka duža suknja, a to je bilo jako važno! Zatim smo otkopčali puceta na kuti, pa se tako ispunila i moja želja, da ispod kute pokažem i neku drugu odjeću, koja moram priznati, nije u to vrijeme odisala nekom modnom notom. Bile su to 70-e godine prošlog stoljeća! Sada sam profesor u srednjoj školi i podučavam Marketing. Za potrebe našeg školskog lista provela sam istraživanje tržišta na uzorku 2.f razreda, programa prodavač, kojem sam razrednica. Obratila sam im se pitanjem:„Jeste li za nošenje kuta ili ne?“. Učenici i učenice jednoglasno su odgovorili da oni već imaju uniforme i to vrlo jeftine koje odgovaraju slaboj kupovnoj moći

njihovih roditelja. Ta uniforma sastoji se od „jeans reba“ i neke oskudne majice. To zaista predstavlja izvjesnu uniformiranost. O ovoj temi povremeno se vode i nastavljaju polemike. Negdje su se školske uniforme pokazale dobre, a negdje ne... Prve školske uniforme datiraju iz vremena pada Zapadnog Rimskog Carstva (5. stoljeće). U 16. stoljeću Engleska postaje prva nacija koja uvodi obvezne uniforme za svoje učenike kako bi se siromašna djeca razlikovala od učenika elitnih škola koji dolaze iz bogatih obitelji.U 19. stoljeću uvode se uniforme u elitne škole. Prema engleskom modelu, školske uniforme za elitne škole preuzele su SAD, Australija i neke druge zemlje kapitalističkog svijeta kao znak pripadanja društvenom sloju i kao statusni simbol. Mnogi su je uzeli kao svoj logo i pripadnost određenoj školi. Neke studije zagovaraju uniforme u školama kako bi se izjednačio materijalni status među djecom. Evo argumenata za i protiv školskih uniformi:

Učenici i roditelji pod manjim su svakodnevnim pritiskom što odjenuti Uniforme su jeftinija opcija za roditelje, ako se gleda period cijele školske godine Učenici manje izostaju s nastave Uniforme pridonose tzv. atmosferi učenja Učenici se više koncentriraju na učenje, a manje na osobne stvari Uniformiranost umanjuje zadirkivanje i zlostavljanje te nasilje među učenicima Društveni konflikti među učenicima smanjuju se jer se ukida procjenjivanje po odjeći koju dijete nosi Uniforme se mogu predati novim generacijama i na taj način reciklirati Puno se lakše identificiraju uljezi koji ulaze u školu Učitelji postaju objektivniji prema učenicima Do izražaja dolazi osobnost djeteta, a ne obiteljsko podrijetlo i status Manje je krađa osobnih stvarI

      

 

Uniforme umanjuju dječju individualnost Učenici će uvijek pronaći načina da izraze svoju osobnost pa će češće pribjegavati manje poželjnim oblicima ukrašavanja tijela (tetovaže i piercing) Škole bi trebale biti mjesta u kojima se različitost slavi i hvali Politika uniformi obvezuje roditelje da ih plate (kao dodatni trošak), što može biti opterećenje kada je u obitelji više školaraca Dijete u uniformi može svejedno biti žrtva zlostavljanja djece iz drugih škola ili okruženja Djeca se u uniformi ne osjećaju ugodno što utječe na njihov osjećaj opuštenosti Model uniformiranja teško je provesti u praksi (teško je dobiti suglasnost svih roditelja i djece te natjerati djecu da ih poštuju) Nametanje uniformi protivi se demokratskim načelima kojima svatko ima pravo izraziti svoju osobnost na način koji želi, ako ne ugrožava druge Neka istraživanja pokazala su da uniforme nemaju nikakav učinak na akademski uspjeh djece

odabrala prof. Snježana Giovanelli Čičin-Šain, Nataša.Školske uniforme: prednosti i nedostaci okruženja u kojem su svi jednaki. http://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/skolskeuniforme-prednosti-i-nedostaci-okruzenja-u-kojem-su-svi-jednaki/(pristupljeno 28. svibnja. 2017 .)

10


Draga školo, zbogom! Kucnuo je i taj čas, kada napuštam školsku klupu, trenutak kada moram početi zrelo razmišljati, donositi prave životne odluke. Koliko smo toga naučili u tim klupama, koliko smo se puta svađali, pomagali i prepisivali jedni za druge, bili rame za plakanje i sve ono što nas je vodilo kroz djetinjstvo.

"Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti." Richard Bach ("Galeb Jonathan

Livingston")

Škola brzo završava, ali ustvari još nije niti počela. Tek sada dolazi ona takozvana životna škola u kojoj nema popravnoga ni izostanaka. Živi život kakav želiš, a ne kakav moraš i na tom putu neka nas prati svo bogatstvo koje smo stekli u ovih jedanaest godina, lijepih i nezaboravnih godina...

Naučila je mene Komercijalno-trgovačka škola dosta poučnih stvari. Naučili su ti zidovi kako trpjeti, šutjeti, učiti. Sada ne preostaje ništa drugo, nego zahvaliti se svima tužnog lica. Draga školo, hvala na svemu! Bliži se kraj. Generacije i generacije proći će kroz te klupe, ali ostat će ono nešto naše. Ostat će urezano ime na klupi i samo sjećanja...

I na kraju želim zahvaliti svim profesorima što su se mučili oko nas i čistačicama koje su nas dočekivale čistih učionica i nasmijanih lica.

Katarina Vidurinović 3.f

Još jednom, hvala od srca!!! Jure Skender 3.f

"...Mladima bih poručio da se ne daju istjerati tako lako iz djetinjstva, neka budu što dulje tamo, a ako već budu protjerani, neka ne zaborave da bi život trebalo urediti tako da on izgleda kao neka igra."

"Čovjek postaje najbliži sebi kada postigne onakvu ozbiljnost kakvu ima dijete dok se igra."

Zvonimir Balog

Heraklit

11


Mladost je hodala preda mnom i slijedih je do daleka polja. Tamo se zaustavi i zagleda u oblake, koji poput stada ovaca putovaše preko neba. Potom pogleda drveće koje se golim granama uspravljaše prema nebu, kao da moli da mu Bog vrati lišće. Upitah: „Mladosti, gdje smo? “Ona odgovori: „Na polju zbunjenosti. Čuvaj se.“ Zamolih ju: „Pođimo natrag. Strah me tog pustog mjesta. Pogled na oblake i golo drveće čini mi srce žalosnim.“A ona odvrati: „Strpi se. Zbunjenost je početak znanja.“

Kahlil Gibran:“Glas učitelja“

12


13


Učenici i profesori zajedno u spomenaru jedne generacije Vrijeme prolazi, uspomene ostaju...

I na kraju, doviđenja do iduće školske godine kada će nova generacija maturanata donijeti osmijeh na naša lica i ispuniti naša srca ljubavlju i iščekivanjem...

14


Dana 13.12.2016. učenici drugih razreda programa komercijalist u pratnji profesorica Snježane Giovanelli i Jasenke Rašetina posjetili su logističko-distributivni centar koji su Agrokor i Konzum izgradili 2011.godine u Dugopolju. LDC Dalmatina u Dugopolju je drugi najmoderniji logističko-distributivni centar i ujedno najveći u regiji, s ukupnom površinom većom od 80.000 m2. Uz stručno vodstvo gdina. Kelave i njegovih suradnika učenici su dobili priliku da u praksi promotre i dožive nastavne sadržaje koje su upoznali kroz stručne predmete: Trgovinsko poslovanje, Strukovne vježbe i Poznavanje robe. Jasenka Rašetina, prof.

15


Dana 26. travnja 2017. komercijalisti drugih razreda Komercijalno-trgovačke škole, zajedno sa svojim profesorima, posjetili su grad Dubrovnik - renesansni i barokni kulturni biser. Na put smo krenuli u ranim jutarnjim satima, a dubrovačke zidine ugledali smo oko podneva. Prva stanica bio je panoramski razgled grada sa zidina, a potom smo se prošetali glavnom ulicom - Stradunom. Naši profesori, prof. hrvatskog jezika Ivana Čota i prof. povijesti Dino Matković, održali su edukativno predavanje na temu „Dubrovačka sloboda“. Potaknuti Gundulićevim stihovima „O lijepa, o draga, o slatko slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô...“, shvatili smo da dubrovačkim ulicama, na spomenicima, u životu južnodalmatinskog grada još su vidljivi tragovi Gundulićeve Dubrave. Lucija Balić. 2.b

16 Učenici 2.a, 2.b i 2.c razreda Komercijalno-trgovačke škole s profesorima Dijanom Dvornik, Lucijom Čapalijom, Ivanom Čotom i Dinom Matkovićem.


sačuvala je svoju neovisnost trgovinom s velikim silama, primjerice Osmanskim Carstvom. Marin Držić (Vidra) rođen je 1508. u Dubrovniku. Boravio je u Italiji gdje se upoznao s talijanskom komediografijom. S austrijskim grofom putovao je u Beč i Carigrad. Pred kraj života boravi u Firenci te piše pisma toskanskom vojvodi Cosimu Mediciju s namjerom da mu pomogne srušiti dubrovačku vlast. Ne primivši odgovor, umire 1567. U Veneciji.

Dubrovnik, teritorijalno malen kao država, morao je trgovati sa silama i davati im dio teritorija te je tako uspio opstati do ranoga 18. stoljeća. U 15. i 16. stoljeću Dubrovnik je na vrhuncu gospodarske moći. Ubraja se među najrazvijenije zemlje ondašnjega svijeta. Povijest Dubrovačke Republike može se podijeliti na tri povijesna razoblja: Prvo (bizantinsko) razdoblje traje do 1205. To je razdoblje u kojem je Dubrovnik uglavnom pod vrhovnom vlašću Bizanta, povremeno mletačkom i normanskom, a u jednom razdoblju i pod vlašću hrvatskog vladara Tomislava. U 12. stoljeću počinje se oblikovati dubrovačka komuna s vlastitim institucijama vlasti, koja je povremeno uspijevala ostvariti i znatniji stupanj unutarnje autonomije.

Njegova najpoznatija djela su: Dundo Maroje, Skup i Novela od Stanca

Drugo (mletačko) razdoblje obuhvaća razdoblje od 1205. do 1358., kada Dubrovnik priznaje vrhovnu vlast Venecije i mletačkog dužda.

Ivan Gundulić (Mačica) rođen je u Dubrovniku, u uglednoj plemićkoj obitelji. Humanističku naobrazbu dobio je u Dubrovniku od talijanskog učitelja Camilla Camillija, autora nadopune Tassova Oslobođena Jeruzalema.

Treće razdoblje započinje 1358., nakon što Ludovik I. Anžuvinac Zadarskim mirom stavlja pod vlast cijelu mletačku Dalmaciju te Višegradskim ugovorom potvrđuje Dubrovačkoj Republici sve atribute državnosti. To razdoblje, u kojem je Dubrovačka Republika doživjela svoj vrhunac, traje sve do 1808., kad ju Napoleonove okupacijske snage službeno ukidaju.

Već od dvadesete godine sudjeluje u važnim državnim poslovima. Bio je dva puta knez u Konavlima. Živio je povučeno i mirno. Gundulićeva djela koja čine okosnicu hrvatskog baroka su Osman, Dubravka i Suze sine razmetnoga.

Dubrovačka Republika bila je patricijska državica nastala iz srednjovjekovne dubrovačke komune. Nalazila se na jugu današnje Hrvatske, na prostoru Dubrovnika i njegove neposredne kopnene i otočne okolice. Bila je država vrlo jakog pomorstva i Rino Župa, 2.b

17


Čitanje dobre knjige korisno je za zdravlje, kao i tjelesno vježbanje. Immanuel Kant

Dio sam svake knjige koju sam pročitao. John Kieran

Rekli su o knjigama...

Čitajte knjige i stalno učite jer znanje pruža najveću slobodu. Knjiga je čarobnjak. Ona preobražava svijet.

Denis Leary

Nikolaj Aleksandrovič Morozov

Knjiga je živ glas, to je duh koji korača. Ona nastavlja biti živa misao neke osobe od koje nas dijele vrijeme i prostor. Edmondo De Amicis

Koliko je vještina pisanja u tome da se život prizove, toliko je vještina čitanja da se prepozna i sačuva. Tonko Maroević

18


„Osobit je užitak koji ti pruža tek objavljena knjiga, ne nosiš sa sobom samo knjigu nego i njezinu novost, a ta je možda samo novost predmeta koji je netom izašao iz tvornice, magareća ljepota kojom se i knjige kite i koja traje dok ovitak ne počne žutjeti, dok se koprena smoga ne počne slijegati u proreze, dok se hrbat ne rašije po uglovima, u brzoj jeseni u knjižnicama. Ne, uvijek se nadaš da ćeš naletjeti na pravu novost, koja će zauvijek ostati novost. Pročitavši knjigu koja je upravo izašla, osvojit ćeš tu novost od prvoga trenutka, pa je nećeš poslije morati slijediti i progoniti. Hoće li se to baš sad zbiti? Nikad se ne zna.“

„I plakala sam u toj crkvi, ali ne vjerujem da je to ikome koristilo. Svuda oko mene vonj vlažne odjeće i kašalj vjernika. Što bih sada dala da ih vratim u tu crkvu, natrag u to božićno doba, da vratim sve što je uskoro zatim odnijelo vrijeme, jer vrijeme sve odnosi... „Tajno pismo“ Sebastian Barry

„Ako jedne zimske noći neki putnik“ Italo Calvino

„S mora puše svjež vjetar, prohladno je: to mi se svidjelo. A i krošnje smokava šuškaju. Zatvorim vrtna vrata i krenem prema plaži. Kad se dođe do kraja zida našega dvorišta, počinje asfalt i nove, betonske kuće...“ „Tiha kuća“ Orhan Pamuk

„Kad se crta podvuče, ja sam bio Paštun a on Hazar, ja Sunit a on Šiit, i to nikada i ništa neće promijeniti. Ništa. A ipak, bili smo djeca koja su zajedno naučila puziti, i nikakva povijest, narodnost, društvo niti religija to neće promijeniti."“ „Gonič zmajeva“Khaled Hosseini

Schreibe.“, reče si. „Piši“. „Nakon više od dva sata, Liesel Meminger poče pisati, ne znajući kako će to izvesti. Kako je mogla znati da će netko jednom uzeti njezinu priču i nositi je posvuda sa sobom.“ Kradljivica knjiga“ Markus Zusak

19


Događanja u knjižnici - kreativni smo,učimo, stvaramo... Mjesec hrvatske knjige 15.10.-15.11.

5.10.2016. obilježen je svjetski Dan učitelja. Učenici su se u knjižnici upoznali s životom i djelom Ivana Filipovića, znamenitog učitelja, ilirca, prevoditelja i autora mnogih udžbenika za pučke škole.Učili su o osnutku prvih škola i čitaonica u Hrvatskoj te su na tu temu izradili pano u auli škole.

Mjesec hrvatske knjige u našoj knjižnici obilježen je radionicom na kojoj su učenici motivirani poezijom poznatih hrvatskih pjesnika tražili prigodne citate o knjizi i pisanju. Na taj način obnovili su znanje o bogatom pjesničkom opusu hrvatske književnosti. U knjižnici su se recitirali stihovi A.G. Matoša, Tina Ujevića, Dobriše Cesarića, Jure Kaštelana,Vesne Parun, Josipa Pupačića i Dragutina Tadijanovića. Rezultat su maštovito izrađeni plakati koji su bili izloženi na školskim panoima.

Prigodno je obilježen i 8. listopada Dan neovisnosti Republike Hrvatske. Učenici su se prisjetili tog značajnog događaja za Republiku Hrvatsku, kada je na zasjedanju Hrvatskog sabora, 8. listopada 1991. proglašena neovisnost RH.

20


Međunarodni dan žena - 8. ožujka

„Ljubav je poezija osjećaja“ Honore de Balzac

Valentinovo su učenici obilježili kreativno, izrađujući čestitke u kojima su ispisivali ljubavne stihove poznatih svjetskih i hrvatskih pjesnika, izrađivali su srca od različitih materijala, a rezultat je bio lijepo ukrašen pano u školskom predvorju.

Međunarodni dan žena obilježen je radionicom u knjižnici.Učenici su se upoznali sa četrnaest žena dobitnica Nobelove nagrade za književnost, čitali su se ulomci iz pojedinih književnih djela.Učilo se kroz zabavu i druženje.

„Božanske žene, sva ljepota svijeta i lavska gordost, i plahota srne, kroz vaše čari uzvišene cvjeta u plave dane, i u noći crne.“

Rasipljući strasno posljednje topline,

Tin Ujević „Žene među kraljicama“

naša srca dva će kao zublje sjati, dvostruki će traci od svjetlosti njine na zrcalu duša jedan odraz dati.

Charles Baudelaire

21


vanzemaljaca. No za čudo ono joj nije htjelo nauditi. Vanzemaljac prereže čeličnu mrežu i oslobodi Aries.

Moderna bajka Nekoć davno u malenom gradu živjela je djevojčica Aries. Bila je toliko različita od druge djece. Imala je predivnu, dugu zelenu kosu koja se protezala sve do bokova. Dolazila je s planeta Klutona. Roditelji su je poslali na zemlju jer su vanzemaljci napali njihov planet. Bila je prisiljena stanovati u đačkom domu, gdje je boravila s ostalim učenicima. Nitko nije htio biti s njom u sobi, jer su se svi bojali njezinog izgleda.

Aries uhvati za ruku malog vanzemaljca i zajedno počnu bježati. Progonili su ih ostali. Odjednom ih obasja jarka crvena svjetlost i Aries se pretvori u predivnu, veliku pticu sa zlatnim krilima. Zajedno s malim vanzemaljcem vine se u zrak i plamenom spali progonitelje. Oni se odmah pretvore u prah.

Odjednom se oglasi dubok, oštar glas koji je dolazio iz mračnog ureda. „Dijete drago, odakle si?“Aries na trenutak zašuti, a onda drhtavim glasom odgovori: „Ja sam s Klutona.“ Svi se počnu glasno smijati, a Aries otrči u sobu plačući. Iz skupine djece začuje se ženski glas: „I bolje ti je da odeš.“ Mnoštvo se opet počne smijati.

Cijela škola vidjela je što je Aries napravila i svi su odjednom zaplakali. Aries je ostala na zemlji i svakih mjesec dana posjećivala je Kluton. Sprijateljila se s malim vanzemaljcem, svi su je zavoljeli i prihvatili. Ana Ratković i Dora Kolić 1.b

Tada joj se na satu pojavi žuto svjetlo što je značilo da je netko zove. Aries se javi i na ekranu ugledu svoju majku zabrinuta lica. Majka uzvikne: „Aries, vanzemaljci dolaze po tebe.“ Aries se jako prestrašila. Odlučila se moliti svome božanstvu, svevišnjem Bombiju. Klutonci su vjerovali da je Bombi njihovo božanstvo, svevišnji gospodar.

„Svi imamo različita lica, karaktere i imena. Da je Bog želio da svi budemo isti učinio bi to. Nepoštivanje razlika i optuživanje drugih za naše greške je nepoštivanje Boga.“ Mahatma Ghandi

Aries začuje zvono koje je najavljivalo početak nastave. Utrči u učionicu i sjedne u zadnju klupu.Odjednom se začuje čudan zvuk. Plava svjetlost isijavala je iz njezina sata i nije značila ništa dobro. Bio je to znak da se približavaju vanzemaljci. Aries istrči iz učionice i pobjegne do najbližeg brda. Počela se glasno moliti svom božanstvu Bombiju, ali uzalud, Bombi je nije čuo. Odjednom na nju padne čelična mreža i ispred nje pojavi se malo ljubičasto biće. Bilo je to najmlađe biće iz porodice

22


Trenutak kada sam izgubila najboljeg prijatelja bio je za mene najbolniji osjećaj u životu. To se dogodilo na najstrašniji mogući način. Bio mi je poput brata.

Priča o prijateljstvu

Sve se dogodilo u trenu prvoga lipanjskog dana 2015. godine u Zadru na glavnoj benzinskoj stanici. Bila sam na odmoru s njegovom obitelji.

Nema ništa ljepše od pravog pijateljstva... Pravo i iskreno prijateljstvo, nešto je najbolje što se može dogoditi. Zato, kada steknete prijatelja, recite mu koliko vam zaista znači.

Vraćajući se kući govorio je kako me voli i kako sam mu veoma važna osoba u životu. Naravno, i ja sam isto osjećala za njega. Otišli smo skupa kupiti nešto na benzinsku stanicu. Uhvatio me za ruku i sve se dogodilo u trenu. Niotkuda se stvorio kamion. Odjednom sam osjetila da njegova ruka više nije bila u mojoj. Ležao je na podu u lokvi krvi. Potrčala sam k njemu i zagrlila ga neutješno plačući jer bio mi je sve u životu.

Imam dvije prijateljice s kojima se družim odmalena. One su obje mlađe od mene, zovu se Sara i Ana. Sa Sarom se družim od svoje treće godine i cijelo djetinjstvo provele smo zajedno. I onda nam se srušio svijet. Njezini i moji roditelji posvađali su se i zabranili nam da se družimo. Prestale smo se družiti na zahtjev naših roditelja. No to nije dugo trajalo, jednostavno nismo mogle jedna bez druge. Skupile smo hrabrost i odlučile se družiti u tajnosti. Što smo se više skrivale od roditelja, to nam je prijateljstvo bivalo sve jače i jače.

Još jednom mi je rekao da me voli i otišao zauvijek. Svjesna sam da ga ne mogu vratiti, ali kada nekog toliko voliš, misliš da je sve moguće. Fali mi njegov osmijeh i glas, svjesna sam da je tu negdje pokraj mene i da me čuva. Prijateljstvo je najljepši osjećaj u životu i osobe koje imaju najboljeg prijatelja najsretnije su osobe na svijetu.

U međuvremenu smo upoznale Anu, s kojom smo se svaki dan družile. Činilo nam se da smo jako slične u svemu. I kada sam imala loš dan, uvijek bi me usrećila činjenica, da imam svoje dvije najbolje prijateljice koje bi me uvijek mogle utješiti i razveseliti. Kada su moji i Sarini roditelji shvatili da nas ni sa čim ne mogu spriječiti da se družimo, nisu nas više sprječavali.

Ana Ratković 1.b

„ Radije bih hodala s prijateljem u mraku, nego sama na svjetlu.“ Helen Keller

Nas tri i dan danas se družimo i najbolje smo prijateljice.

23

„Nijedno prijateljstvo nije slučajno.“ O. Henry


Pred smrću ja se skrih

U stihove. U žaru sam ih kovo.

Imamo naše tajno mjesto gdje se nalazimo i naše stablo na kojem smo prije tri godine urezale naša imena. Sada smo starije i ozbiljnije i svaki trenutak koji provedemo zajedno, pokazujemo koliko značimo jedna drugoj.

Al zatvoriš li za njih tvoje srce, Oni su samo sjen i mrtvo slovo. Otvori ga, i ja ću u te prijeći Ko bujna rijeka u korito novo...

Među nama je bilo prepirki i nesuglasica, ali bismo se ubrzo pomirile. Sada kada sam starija sve više osjećam koliko mi znači njihov zagrljaj. One su mi poput sestara. Zahvalna sam Bogu što ih imam i ne želim ih nikada izgubiti.

Dobriša Cesarić

Dora Kolić 1.b „Pred smrću ja se skrih u stihove“ bile su posljednje riječi Dobriše Cesarića upućene čitatelju, u jednom od njegovih zadnjih djela „Pjesmi mrtvog pjesnika“. Bio je to njegov oproštaj s ovim svijetom.

„Prijatelj je onaj koji te poznaje kakav stvarno jesi, shvaća što si prošao, prihvaća što si postao i još uvijek ti dopušta da rasteš.“ William Shakespeare

Mnogi su se umjetnici kroz svoja djela oprostili sa životom, to je bio njihov način da ostave dio sebe kada ih više fizički ne bude. Slikari su ostavili dio svoje duše na platnu koje je godinama poslije ostalo izloženo za nas.Pisci su kroz svoje pjesme i tekstove prenijeli svoje misli da ih danas čitamo. Njihovi osjećaji zaživjeli bi svaki put kada bi netko pročitao njihova djela. Tako su pobijedili prolaznost života, ostavili trag u našim životima i žive kroz nas svaki put kada obratimo malo pažnje na ono što su ostavili za sobom. Umjetnici su pobijedili vrijeme jer su svojim djelima nastavili živjeti kroz one koji su još ovdje. Ljepota riječi i snaga impresije hrani dušu, opija um i ostavlja neizbrisiv trag generacijama. Lena Peruzović 1.a

24


Kad jo gren na Hvor sritna san ko da mi je neko do dor. Tamo me čeko moja nona, kad jo dohodin, iščakulo na sva zvona. Sutra don gremo u crikvu Svete Ane, bude nas puno jedva svit stane. Svi se guroju i tuku, ali mene moja nona darži za ruku. Takva je moja nona i puno me voli, to mi reče toliko puti koliko je u moru soli. Ana Ratković I.b

25


nazad. Pokušala sam se uhvatiti za dva velika kraka čiji sjaj nosim u sebi cijela. Nisam ih mogla pronaći, odlutala sam daleka, a one ne svijetle kao prije. Nadam se da ću ih jednog dana opet približiti sebi, i obećajem kada se ono malo sjaja s vrhova njihovih krakova ugasi, ja ću ih podići visoko u svemir. I vjerovat ću u njih, iako su ugašene, kao što su one vjerovale u mene dok ja nisam svjetlila. Jer ipak ljepota svemira ne sastoji se samo od jedinstva raznolikosti nego i raznolikosti jedinstva.

Ljepota svemira ne sastoji se samo od jedinstva raznolikosti nego i raznolikosti jedinstva U ovom beskonačnom prostranstvu ja sam mala zvjezdica. Zapravo, i nisam toliko mala, ali sva ta „važnija“ tijela ove galaksije veća su za one koji s divljenjem gledaju u svemir. Ponekad se zapitam zašto uopće razmišljam o tome.

Katarina Roso 3.f

O Bože, daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vječnu zvijezdu...

Tko može pored toliko zvijezda izdvojiti jednu? Sve su iste. Ali kada svijetlim najjače povjerujem da nekoga obasjava moj sjaj, da netko vjeruje u zlatnu prašinu koja pada s mene. Sjećam se, kada sam se onako malena držala za krakove dviju velikih zvijezda. Davale su mi svoj sjaj znajući da se polako gase.

A.B.Šimić

Nisu odustajale jer bez njihovog sjaja ja ne bih mogla pronaći svoje mjesto u svemiru. Kada su me pustila da svijetlim sama, nisam ni primijetila, iako su mi podarile svoje svijetlo i polako se gasile, osjećala sam se slobodno, bila sam ispunjena i gurala sam se među najsjajnije zvijezde, među najveća tijela svemira. Ipak, sjajnija tijela svojim su me moćima vraćala

26


Svakodnevno smo svjedoci ljudske prolaznosti Mrak. Hladna soba ispunjena dječjim strahom. Zašto baš ja? Zašto u ovo vrijeme i na ovom mjestu? Pitanja su to koja me muče, a na koja teško pronalazim odgovore. Misleći o tome i samoj riječi život, sto puta se rodim i umrem. No ipak, zaključila sam kroz maglu i stvorila mutnu sliku života. Čujem otkucaje svog srca, svjesna sam prolaznosti mnogih problema, svojih strahova, svega. Znam da je ljudski život

Već je prošlo šesnaest godina moga života. Kad tako to kažem ne izgleda puno, pogotovo u usporedbi s mojim roditeljima, profesorima... Ali kad stanem i promislim što je sve prošlo kroz moj život, svi trenutci, svi ljudi, događaji... Vidim da je život zapravo samo jedan film koji ide i koji ne staje. Ne mogu ga zaustaviti, ponoviti, vratiti. Taj film ide tako brzo da čak ne stanem na trenutak i ne pomislim kako će to zapravo sve jednom završiti. Kad počnem razmišljati o kraju uhvati me nemir i strah jer bojim se smrti. Iako kao vjernik znam da me čeka vječni život nakon ovog „prolaznog“, tu je opet prisutan strah. Možda je taj strah zapravo strah ne od prolaznosti, nego od toga što će biti kad prođe ovaj život? Ovaj poznati život, ovo poznato druženje, ljudi... I tek nakon tog razmišljanja o prolaznosti postanem svjestan da jedino istinski mogu biti sretan i spokojan u ovom prolaznom životu ako prihvatim tu prolaznost.

jedno putovanje, uz mnogo uspona i padova. Naša mladost i ljepota odlaze, samo je naša duša ono što ostaje i što nas čini čovjekom. Svaki čovjek želi biti voljen, želi se opustiti i uživati u onom što mu se pruža. Čeznemo za mladošću, to je ipak razdoblje gdje svaki dan ima smisla te sve brige tonu u hladnim oceanima.Uz sve to, to je i jedan izazov, izazov koji me vodi do cilja, smrti. Da, smrt je kraj, ali i novi početak. Put do cilja često je mukotrpan, uz bezbroj neprospavanih noći, razmišljanja, ispunjen tugom, no ipak ima svijetlu točku, a to je upornost. Svaki čovjek je želja spuštena s neba na ovu zemlju, stoga smatram da svatko mora imati svoj stav, jak karakter i ponos da bi došao do cilja.

Boris Grčić 2.c

Okrenimo leđa tuzi i uz sva očekivanja i razočaranja nastavimo dalje. Prihvatimo svijest o prolaznosti i zapitajmo se trebamo li gubiti vrijeme razmišljajući o problemima jer onog trena kada smrt pokuca na vrata gubi se sve.Raduj se sitnicama jer nemaš što izgubiti.Unikat si, ali požuri, vrijeme nikog ne čeka! Iva Maras 2.c

27


Kroz ovaj život prolazimo kao dijete kroz lunapark. Imamo uspone, padove, vrtuljke na kojima promatramo život što prolazi, bliske osobe i osmijeh na licu. Nekada zaboli kada padnemo prilikom penjanja na vrh, ali stresemo pijesak sa sebe i nastavimo se igrati. No, lunapark nema radno vrijeme koje traje vječno te našoj igri kad-tad dođe kraj. Ponesimo osmijeh sa sobom! Svaki dan nam donosi nešto vrijedno osmijeha, samo to treba pogledati da bismo zapravo i vidjeli. Ljudi zaboravljaju na sitnice, a upravo sitnice nam daju radost, pune nas. Tek mi je osamnaest, a moja košarica radosti sjaji. Osmijeh pronalazim u obitelji koja me voli, prijateljskoj ruci, zagrljaju ljubavi, ali i u malom repiću koji maše veselo ispunjavajući prostoriju svojim psećim veseljem. Ružni dani ne postoje, pretvaram ih u lijepe. Lijepi dani ne ostaju zaboravljeni, pretvaram ih u uspomenu. Uspomene nosim sa sobom tako da, kada mi se čini da ne mogu naći osmijeh u danu, nađem ga u prijašnjima.

Treba otimati radost danima što bježe Tek kad shvatimo da smo svake sekunde stariji, da u životu nema tipke „vrati unazad“, tad možda prestanemo uzimati svoje vrijeme „zdravo za gotovo.“ Iako zapravo ne osjećamo da starimo, treba biti svjestan te okrutne činjenice. „Po jutru se pamti dan“, izreka je koju svi vrlo dobro znaju, ali ne drže je se svi. Jutra koja prespavam nikad neću prežaliti. Nema ljepšeg osjećaja nego kad započnem dan rano, popijem kavu i odvedem psa u jutarnju šetnju. Rutinu je teško stvoriti, nekima je potreban tjedan, a nekima godine. Ostali ne vide puni potencijal jutra i na posao, u školu idu mrzovoljni što su morali napustiti krevet. Svakodnevne obveze čovjeka uozbilje. Ako osoba ne voli ono što radi, jer misli da ne može bolje, svaki dan mu je patnja. Svi možemo puno više nego što mislimo, sprječava nas jedino naš stav prema svijetu. Sekunde su dragocjene, zašto da ih provodimo nesretni i nemoćni? Nitko ne može pronalaziti sreću za nas, sami ju stvaramo. Na nama je hoćemo li navečer lijegati zadovoljni i bez straha za sljedeći dan. Volimo ono što radimo i radimo ono što volimo.Život nije toliko kompliciran kao što se čini i ništa nije nepopravljivo. Težimo k tome da u starosti ne budemo ogorčeni, već u miru sa samim sobom jer znamo da smo svaki dan iskoristili najbolje što smo mogli.

Ljudi trate život gledajući samo naprijed, ne zaustavljajući pogled, ne skupljajući osmijehe. I u nečem lošem, možemo naći nešto dobro. Andrea Vujević 3.e

Jelena Smoljo 3.e

28


Shakespereare i elizabetansko kazalište „Svijet je pozornica na kojoj svatko igra svoju ulogu“

Jeste li znali?

W. Shakespeare

  

U vrijeme kraljice Elizabete I. osnivale su se mnoge glumačke družine koje su unajmljivali bogati plemići. Prve glumačke družine smjestile su se u krčmama pokraj putova i poslije ručka davale predstave u dvorištima. Od 1576. gradi se desetak kazališta, najpoznatije je Shakespeareovo kazalište Globe. Sva kazališta bila su u susjedstvu javnih kuća i zloglasnoga Paris Gardena gdje su se održavale krvoločne borbe pasa. Glumci su smatrani huljama, skitnicama i prosjacima i gradska se uprava protivila takvim kazalištima. Kazališta su sličila na dvorišta ispred krčma, bila su okrugla, duž drvenih zidova bile su galerije na tri kata, sredina građevine je bila pod vedrim nebom. Nad pozornicom je bio krov, nebesa, oslikan prikazima Sunca, Mjeseca, zvijezda i planeta.

 

29

Nije bilo zastora i malokad su se koristile kulise te su glumci jednostavno odlazili sa scene. Glumilo se u suvremenoj odjeći, ali su kostimi bili lijepi i raskošni da bi se postigao veličanstven efekt. Žene nisu glumile, a ženske uloge glumili su mladići. Osamnaest dramskih komada objavljeno je za Shakespreareova života u neuvezanim knjigama džepne veličine koje su se prodavale za nekoliko penija. Na svim knjigama piše koja družina izvodi komad, ali na malo kojoj se nalazi Shakespeareovo ime. Godine 1623. sedam godina nakon Shakespreareove smrti, tiskane su Komedije, historije i tragedije gospodina Williama Shakespearea. U jednoj je knjizi tiskano 36 dramskih djela.


Obilježja elizabetanskog kazališta: pozornica koja zadire u gledalište; prostor ispod pozornice; stražnja prostorija u dnu pozornice; galerija iznad stražnje prostorije; nebnica iznad glavnog dijela pozornice; bočne galerije za bogatije gledaoce; glavno gledalište bez sjedala pod vedrim nebom. Glumilo se u suvremenoj odjeći. Kostimi su bili raskošni.

30


Priredila prof. hrvatskog jezika Ivana Čota IZVORI: 

https://www.ncvvo.hr/wp-content/uploads/2016/09/HRVATSKI-2017.pdf

http://sikavica.joler.eu/drzavna-matura/eseji/upute-za-pisanje-eseja

31


William Shakespeare „Hamlet“

Djelujući u razdoblju engleske renesanse William Shakespeare preokrenuo je tadašnju književnost i stavio čovjeka u središte zanimanja. Ovog puta Shakespeare to čini u tragediji „Hamlet“ u kojoj pokreće monolog moralnog pitanja „biti ili ne biti“ te otvara niz drugih koje možemo povezati sa suvremenim čovjekom. Za temu ovog djela Shakespeare uzima osvetu upravo zbog svoje ograničenosti i pronicljivosti koje izaziva kod ljudi. U središte radnje stavlja Hamleta, sina željnog osvete te intelektualca prožeta senzibilnošću i daškom melankolije. Smrt njegova oca mijenja Hamleta te potaknut duhovim riječima Hamlet, pun mržnje prema kralju i kraljici, izriče zakletvu da će osvetiti svoga oca. Ovaj preokret pokreće općeljudsko pitanje o čovjeku i njegovim postupcima te donosi monolog čovječanstva „biti ili ne biti“. „Je li plemenitije u duši trpjeti hitce i strijele hirovite sudbine ili uzeti oružje protiv mora nevolja?“ Ovim monologom postavlja se pitanje je li i postojanje pod svaku cijenu ono pravo biti u vrijednosnom smislu tj. biti čovjek svoj ili je to odricanje od sebe. Treba li se pobuniti protiv ponižavajućeg statusa i svih bijeda. Upravo ovaj monolog koji donosi brojna pitanja ostavlja na Hamleta veliki utisak te sugerira fabulu djela. Moglo bi se reći da su Hamletova neodlučnost i pretjerano razmišljanje na kraju doveli do tragičnog kraja i dubokog razočarenja u čovjeka. To upravo djeluje i na Hamletov odnos prema Ofeliji gdje pokazuje da mrzi cijeli ženski rod zbog preudaje njegove majke Gertrude za Klaudija.

Ljudski ga moral sve više razočarava i misli da su sve žene iste kao njegova majka. Koristeći igru stvarnosti i prirode Hamlet organizira Mišolovku - predstavu gdje putujući glumci prikazuju ubojstvo kralja Hamleta, ne sluteći da će ta predstava indirektno utjecati na njegov tragičan svršetak. U vezi s ovim problemom postavlja se pitanje zašto Hamlet neprestano odlaže osvetu? Odgovor se može pronaći u činjenici da ako bi bilo osvete, ne bi bilo drame ili odlaganja osvete što proizlazi iz Hamletove neodlučnosti. Na kraju drame možemo reći da je Klaudije svoje grijehe platio smrću i osveta je djelomično zadovoljena, no to sa sobom ponovno vraća monolog „biti ili ne biti“ i pitanje je li trebalo za to žrtvovati odanost, prijateljstvo i ambicije. Zaključujemo da se Hamletove nedoumice nikada neće lako razriješiti te ostavljaju prostor autorima poput Marinkovića i Brešana da svojim viđenjem dodatno približe Hamleta suvremenom čovječanstvu. „Nešto je trulo u državi Danskoj“ ostaje i dalje citat primjenjiv u današnjem društvu. Toni Nikolić 2.b

32


Usporedno raščlambeni esej „Gospoda Glembajevi“ drama je koja pripada realističko-psihološkoj fazi Miroslava Krleže odnosno njegovoj dramskoj trilogiji o obitelji Glembaj.

takve ga stvari čine sretnim, dok razmetni sin smatra da je novac važan za sreću. Sličnost odnosa Ignjata i Leona i razmetnog sina i oca su u tome da su oba oca primila svoje sinove i obojica su svojim sinovima omogućila sredstva za život. Razlika je u tome što ignjat i Leone ne mogu prihvatiti međusobne stavove prema životu.

Leonea je sredina i podrijetlo natjerala da ode u inozemstvo, da se bavi slikarstvom i da pobjegne od prokletstva koje nosi prezime Glembaj. Vraća se nakon jedanaest godina u svoj rodni dom, ali se ne nalazi u toj kući i ne želi biti član te obitelji jer po legendi svi su Glembajevi ubojice i varalice. Na ilegalan su način stekli novac.

Ignjat ne prihvaća što Leone posjeduje majčine osobine, a Leone se opire glembajevskoj krvi. Dok otac iz evanđelja prihvaća svog sina takvog kakav jest i oprašta mu, svjestan je da ga je život naučio lekciju.

Razmetni sin htio je vidjeti kako je to imati mnogo novca i lijepo i bezbrižno živjeti. Iskoristio je novac od očevog imanja na lagodan život. Leonea su mučili duhovi iz prošlosti i majčina smrt. Želio se vratiti da zauvijek raščisti odnose s ocem. Leone je zamjerao svom ocu što je više volio drugoga sina Ivana i što je brzo našao zamjenu za njegovu majku. Leone smatra da ga Charlotte upropaštava moralno i materijalno. U njoj ne vidi nikakve pozitivne strane. Smatra je lažljivicom i prevaranticom i krivi je za majčinu smrt. Leone zamjera cijeloj obitelji što su se obogatili na nepošten i nemoralan način. Leone i njegov otac naizgled su karakterno slični s različitim pogledima na život, ali u dubini duše jako slični jer imaju istu krv. Ignjat ne cijeni Leona. Njegov posao smatra beskorisnim i zamjera mu lutanje svijetom, neostvarenje obitelji i doma. Sin iz evanđelja nije razmišljao o posljedicama,ali ga je život naučio kako treba postupati. Iako je potrošio sav novac, otac mu oprašta i u tome se ogleda njegova veličina. Sličnosti su između Leona i razmetnog sina te da su se obojica vratili svojim očevima iako su iz različitih razloga otišli u inozemstvo. Razlike su u tome što Leonu novac ne predstavlja bitan čimbenik u životu. On voli umjetnost i slikarstvo i

„I vrati se doma ocu. Dok je još bio daleko, otac ga ugleda, pa ganut potrči pred njega, zagrli ga i izljubi.“ Iz ovoga je vidljiva očeva figura. Očevi će uvijek oprostiti svojoj djeci bez obzira na sve jer nose njegovu krv. Iako je sin jako pogriješio i iskoristio vlastitog oca zbog novca, za svoje je ponašanje samo ispaštao, a ocu je bilo važnije da ga vidi i da se uvjeri da je živ i da je dobro. Uvijek kada nam je teško ili nosimo teško „breme“, roditeljska je ljubav uvijek jača od svega. Maja Mitrović 4.a

33


Natjecanje iz Prve pomoći u organizaciji Crvenog križa Split Jedna od zadaća Crvenog križa uključiti je što veći broj mladih u različite aktivnosti i programe, kako bi mogli što kvalitetnije provesti slobodno vrijeme. Cilj je tih aktivnosti stjecanje novih znanja i vještina, izgradnja društvenih odnosa i priprema mladih za ulazak u svijet odraslih kao odgovornih građana. Naša škola sudjelovala je u natjecanju iz Prve pomoći koje se održalo u Osnovnoj školi Visoka 11. ožujka 2017. Sudjelovale su sve osnovne i srednje škole grada Splita. Na natjecanju su sudjelovali naši humanitarci: Ela Bursać 2.a Lucia Čurković 2.a Marie Jelić 2.a Lucija Balić 2.b Dorian Keić Filipović 2.b Ivan Radanović 2.b

Humanitarni buvljak „A di si ti?!“ U prosincu 2016.godine naša škola ponovno je sudjelovala na humanitarnom, šesnestom po redu buvljaku u organizaciji Udruge MoSt s ciljem prikupljanja sredstava za beskućnike grada Splita koji su korisnici njihovog smještaja u jedinom splitskom prihvatilištu za osobe bez doma. U buvljaku je sudjelovalo 413 volontera, 50 organizacija na štandovima i 19 u pripremi akcije.Prikupljeno je 56.640,00 kn! Ponosni smo što je i ove godine Komercijalno-trgovačka škola Split dala svoj mali doprinos, a usput se i dobro zabavila! Hvala svim našim učenicama i učenicima te profesorima koji su sudjelovali te vam se nadamo i sljedeće godine!

Uz pomoć mentorice prof. Anice Podrug pripremali smo se za natjecanje četiri tjedna u prostorijama škole i u prostorijama Crvenoga križa Split. Naučili smo puno toga iz osnova Prve pomoći kao što su previjanje ozljeda, zaustavljanje krvarenja, saniranje raznih vrsta prijeloma, reanimacija. Za vrijeme obuke, upoznali smo učenike iz drugih škola s kojima smo vježbali i za pisani dio natjecanja.Bili smo sretni što sudjelujemo u jednom takvom projektu i sklopili smo nova prijateljstva. Ovo je za nas bilo poticajno iskustvo i nadamo se da ćemo imati priliku ponovo sudjelovati u jednoj takvoj manifestacij

Ela Bursać i Marie Jelić 2.a

„Ako odlučiš pomagati drugima, učini to sa zadovoljstvom“ Alejandro Jodorowsky

34


Dobriša Cesarić Ovogodišnja akcija naše škole za pomoć socijalnoj samoposluzi "SolidarnoSt" održana je tijekom svibnja. Organizirala ju je naša psihologinja Martina Mršić. Ponosni smo što smo partner u humanim aktivnostima Udruge MoSt.

Učenici su u radionici u knjižnici izrađivali božićni nakit i čestitke namijenjene humanitarnoj prodaji na štandu naše škole. Uživajući u kreativnom radu dali su svoj mali doprinos akciji udruge MoSt.

Hvala svima koji su sudjelovali!

35


Dana 15.svibnja 2017. godine naša škola

Zanimljivost

sudjelovala je na Županijskoj smotri

predstavljanju

preventivnih strategija i preventivnih

obrazovnih

programa.

školskog

Splitsko-dalmatinske županije pa su

preventivnog programa, psihologinja

tako i druge srednje škole, osnovne

Martina Mršić, plakatom je predstavila

škole te vrtići pokazali zanimljive

aktivnosti provedene tijekom godine s

aktivnosti provedene s učenicima i

ciljem prevencije nasilja, ovisnosti te

djecom. Teoretski dio Smotre uveličali

promidžbe sigurnosti učenika, kao i

su brojni govornici koji su podijelili sa

unaprijeđenja

sudionicima svoja bogata i kvalitetna

Voditeljica

njihovih

socijalnih

i

psiholoških vještina.

Smotre

bila

brojnih ustanova

je

u

odgojnos

područja

iskustva.

Martina Mršić, školska psihologinja

36


SPORTSKI USPJESI ŠŠSK „MERKUR“ Na natjecanju srednjih škola grada Splita školske god. 2016/2017 naši su učenici i učenice pokazali koliko vole i ulažu u sport. Naš sportski klub „Merkur“ i ove godine postiže zavidne rezultate u brojnim sportskim disciplinama. Osmijeh naših sportaša blista u odsjaju osvojenih medalji i pehara. To je baština za buduće generacije koju smo u našoj školi uvijek njegovali i čuvali. Naši učenici nastupili su u 8 sportova:

nogomet

košarka

odbojka

stolni tenis

12.mjesto

10.mjesto

5.mjesto

8.mjesto

atletika

7.mjesto

badminton

jesenski kros 1-2 razred

jesenski kros 3-4 razred

Marjanska štafeta

5.mjesto

2.mjesto

10.mjesto

8.mjesto

Naše učenice nastupile su u 5 sportova: košarka

odbojka

stolni tenis

badminton

jesenski kros 1-2 razred

jesenski kros 3-4 razred

3. mjesto

7.mjesto

6.mjesto

1.mjesto

3.mjesto

10.mjesto

Naše učenice ponosne na osvojeni pehar za 1.mjesto u BADMINTONU

Učenice i učenici - badminton (šk. god. 2016./2017.)

(šk. god. 2016./2017.)

Učenice: Danijela Tukić (3.b), Lara Mudnić Bile (2.a) i Lea Šafradin (3.b)

37


Naše učenice osvojile su 3. mjesto u KOŠARCI

Marjanska štafeta - učenici šk. god. 2016./2017.

(šk. god. 2016./2017.)

Pehar koji su osvojili učenici 1 - 2 razreda za 2. mjesto na JESENSKOM KROSU (šk. god.2016/2017)

Učenici: Mario Piplica (1.c), Bruno Kukoč (2.a), Ante Čurčić (2.b) i Branimir Vučak (2.b)

Učenice: Dora Letica (1.a), Lucija Balić (2.b), Ana Kotarac (2.b), Bruna Nenadić (2.c), Lea Šafradin (3.b), Danijela Tukić (3.b), Lea Pleić (3.b) i Kristina Bašić (3.f)

38


39


40

Profile for Vanja Perkovic

Merkur gotovo  

Merkur gotovo  

Advertisement

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded