Issuu on Google+

VRIJEME JE DA SE KAŽE

www.uosis.hr


2 >> VRIJEME JE DA SE KAŽE

Sadržaj: Nakladnik: Udruga osoba s invaliditetom Split Kliška bb, 21 000 Split, Tel.: 314 314; Fax.: 314 315 www.uosis.hr Matični broj: 3403831 Za nakladnika: Senka Mrkonjić, dipl. iur. Uredništvo: Senka Mrkonjić, dipl. iur. Marina Ivandić, dipl. oec. Nela Norac Kevo, dipl. oec. Sanja Kusić Suradnici: Milan Ivanišević Ana Benzon KajoB enzon Vinko Antunac Zlata Antunac TugomirB agat Dizajn naslovnice: Barbara Ukić Grafičko oblikovanje: Čovjek d.o.o. Tisak: DES Naklada: 1000 primjeraka

1)

PRISTUPAČNOST OPĆENITO

4

2)

PRISTUPAČNOST U PRAVNIM POSLOVIMA

6

3)

PRISTUPAČNOST U OBRAZOVANJU I PROFESIONALNOM USMJERAVANJU

9

4)

PRISTUPAČNOST U ZDRAVSTVENOJ SKRBI

10

5)

NEOVISNO ŽIVLJENJE I UKLJUČENOST U ZAJEDNICU

10

6)

OSPOSOBLJAVANJE, REHABILITACIJA I OPSKRBA ORTOPEDSKIM POMAGALIMA

11

7)

ZAPOŠLJAVANJE

12

8)

ŽENE S INVALIDITETOM

14

9)

SUDJELOVANJE U JAVNOM, KULTURNOM, ZABAVNOM I SPORTSKOM ŽIVOTU

14

10) INFORMIRANJE I KOMUNIKACIJA

16

11) PRIJEVOZ OSOBA S INVALIDITETOM

16

12) PARKIRANJE VOZILA OSOBA S INVALIDITETOM

18

13) STANDARDI SOCIJALNE ZAŠTITE OSOBA S INVALIDITETOM

19

14) PODIZANJE RAZINE SVIJESTI

20

15) OBITELJ

21

16) DJECA S INVALIDITETOM

22

Ovo izdanje lista Vrijeme je da se kaže tiskano je zahvaljujući financijskoj potpori Grada Splita.


UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SPLIT

Uvod Iako u Hrvatskoj postoji preko 270 zakona, pravilnika i odluka koje jasno reguliraju prava osoba s invaliditetom, činjenica je da svakodnevica, primjerice, osobe u kolicima, nije ni približno blizu odredbama usvojenim u ovim dokumentima. Običan čovjek koji nema u obitelji fizički ograničenu osobu, nikada se ne pita i nije mu čudno zašto u dvosatnoj šetnji gradom nije susreo osobu u kolicima. Većina građana ne razmišlja o osobama s invaliditetom ili čak nije svjesna njihova postojanja i potreba, pa nije ni čudno kad stave svoje automobile na mjesta označena za osobe s invaliditetom, uz izgovor da je to samo na pet minuta. Oni koji razmišljaju o osobama s invaliditetom, većinom to čine kao da je to neka skupina socijalno ugroženih građana, koji su „jadni“ i kojima je mjesto u kući, uz povremenu humanitarnu pomoć građanstva. Ovakvo razmišljanje nije samo razmišljanje običnoga građanina, već često i razmišljanje u državnim ustanovama i javnim službama. Takvo ponašanje nije deklarativno, ali je stvarno, i dokazano je mnogim primjerima.

Marina Ivandić, dipl. oec.

>> 3


4 >> VRIJEME JE DA SE KAŽE

Pristupačnost općenito Pristupačno okruženje za osobe s invaliditetom znači jednake mogućnosti, neovisno življenje i aktivno uključivanje u zajednicu. Usprkos pozitivnim zakonskim propisima (Zakon o građenju, Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti ) spori su pomaci u poboljšanju pristupačnosti. STANOVANJE Nepristupačni stambeni objekti veoma otežavaju život osobama koje koriste invalidska kolica. Ako posjećuju nepristupačan stan ili kuću, osobe u kolicima uvijek su u strahu od pada niz stepenice, u opasnosti su jer se to zaista može dogoditi. Osjećaju nelagodu zbog toga što ih moraju nositi i brigu jer ne mogu koristiti toalet.

> Zgrada 1 Primjer neprilagođenog ulaza za osobe s invaliditetom. Zgrada ima dizalo kojem se ne može prići zbog stepenica.

Nepristupačnost otežava uspostavljanje i održavanje prijateljstava, zaustavlja ljude u odlasku na mjesta gdje se izmjenjuju informacije. Ako osoba ima niska primanja, kao što mnoge osobe s invaliditetom imaju, nepristupačnost ih često prisiljava da žive u zgradama u kojima moraju doslovno puzati svaki put kad imaju potrebu koristiti toalet te ostajati po cijele dane u stanu zbog stepenica.

OBJEKTI I POVRŠINE JAVNE NAMJENE

> Zgrada 2 Primjer istovjetnog susjednog ulaza u kojem je, uz dobru volju i susretljivost stanara, probijen prilaz dizalu tako da je uklonjen dio stepenica. Osobi s invaliditetom je olakšan život.

U gradu Splitu mnoštvo je objekata javne namjene kojima je pristup otežan, ali i onih koji uopće nemaju pristup za osobe s invaliditetom. Neki od primjera su: Policijska uprava, Općinski i Trgovački sud, većina đačkih i studentskih domova, osnovnih i srednjih škola, fakulteta, liječničkih ordinacija, ureda gradske uprave, javno bilježničkih ureda, policijskih postaja, muzeja, hotela, sportskih objekata, plaža, itd.… Iako je Split drugi grad u Hrvatskoj po broju stanovnika i važno turističko središte, u Splitu je za osobe s invaliditetom prilagođena tek jedna plaža, smještena u uvali Bene ( Vatrogasni prilaz 1). Splitska strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom za razdoblje 2006. – 2010. godine predviđa uređenje još tri plaže. Nažalost mjere strategije, u drugoj polovici 2008. godine još su mrtvo slovo na papiru.


UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SPLIT

>> 5

< U Splitu je za osobe s invaliditetom prilagođena tek jedna plaža, smještena u uvali Bene.

< Uređenje pristupačnosti na raskrižjima nije uvijek ujednačeno i stručno izrađeno.

< Jedan od primjera dobre prilagodbe je Centar Nirs Većina pješačkih prijelaza još uvijek nije prilagođena. Možda bi trebalo napraviti mapu grada s obilježenim putovima kojima se može kretati osoba s invaliditetom. Prilagodba ulica odvija se presporo. Postojeće zapreke u izgrađenom okruženju ometaju ili sprječavaju osobe s invaliditetom u sudjelovanju i uživanju temeljnih prava.

Uređenje pristupačnosti na raskrižjima nije uvijek ujednačeno i stručno izrađeno. Često se dogodi da ukošavanje na nogostupima bude prestrmo i neupotrebljivo za osobe s invaliditetom, jer se izvedba prepušta radniku koji to napravi „od oka“. Novootvoreni trgovački centri u potpunosti su prilagođeni za osobe s invaliditetom.


6 >> VRIJEME JE DA SE KAŽE

Pristupačnost u pravnim poslovima Pristup pravnom sustavu temeljno je pravo čovjeka u svakom demokratskom društvu.

> Županijski sud u Splitu u potpunosti je prilagođen osobama s invaliditetom.

Kod nas u većini mjesta osobe s invaliditetom imaju mnogobrojne zapreke u fizičkom pristupu zgradama sudova, državnoj upravi, centrima za socijalnu skrb i drugdje. Primjerice, prilikom ostvarenja pojedinog prava u nekoj ustanovi često se dogodi da službenik koji obrađuje predmet zahtijeva da osoba s invaliditetom nepotrebno više puta mora osobno doći, iako je taj ured veoma nepristupačan. Službenici se tada ogluše o isticanje nemogućnosti dolaska takve osobe u njihov ured, pa neki od njih to iskažu i riječima: “To nije moj problem, vi to morate“. Pristup zgradi Županijskoga suda, iako je dobro prilagođen, često je blokiran parkiranim vozilima nesavjesnih vozača. U takvim situacijama osobe u kolicima nikako ne mogu prići zgradi suda. Neshvatljivo je takvo ponašanje vozača i njihovo nekažnjavanje, posebno stoga što je u neposrednom susjedstvu Prva policijska postaja. Općinski sud, privremeno smješten u Dračevcu, također je nepristupačan za osobe s invaliditetom. Pored toga, prijevoz do zgrade Općinskog suda gradskim prijevozom za osobe s invaliditetom je nemoguć, zbog velike udaljenosti autobusne stanice.

> Iako je dobro prilagođen, često je blokiran parkiranim vozilima.

Još jedna od barijera je i zgrada Matičnog ureda i Državne uprave, Prekršajnog suda. Zaštitari će rado pomoći i prenijeti osobu preko stepenica, ali u pitanju je dostojanstvo osobe u kolicima. Kada takva osoba mora na Prekršajni sud, koji se nalazi u istoj zgradi, prepreka je težak uspon od tri kata, za osobe u kolicima nepremostiva. Zgrada Županije i Porezne uprave ima rampu za osobe s invaliditetom, ali je zaključana i na sporednom je ulazu. Kada osoba s invaliditetom želi ući u zgradu Porezne uprave, prolazi složeni postupak: osoba uđe preko rampe i čeka da je kamera snimi kako bi joj se otvorila vrata. Tko čeka taj i dočeka! Veliki izazov je i snaći se kroz labirint prolaza da bi se došlo do krajnjeg cilja.


UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SPLIT

>> 7

Trgovački sud u Splitu nepristupačan je za osobe s invaliditetom.

< Poglavarstvo Grada Splita pristupačno je osobama s invaliditetom.

< Barijera koju osoba s invaliditetom mora savladati na putu do matičnog ureda

< Zgrada Županije i Porezne uprave ima rampu za osobe s invaliditetom, ali je zaključana i na sporednom je ulazu. Veliki izazov je i snaći se kroz labirint prolaza da bi se došlo do krajnjeg cilja


8 >> VRIJEME JE DA SE KAŽE

Pristupačnost u obrazovanju i profesionalnom usmjeravanju Svaki pojedinac ima pravo na obrazovanje koje spada u temeljna ljudska prava.

> Tipična splitska osnovna škola starije gradnje sa neprilagođenim ulazom. Na fotografiji je O.Š . Kamen –Šine koja ipak ima alternativno rješenje prilagodbe.

Obrazovanje bi trebalo obuhvatiti sva razdoblja života, počevši od predškolske dobi, osnovne i srednje škole, fakulteta do cjeloživotnog obrazovanja. Znanje je važna činjenica u životu svakoga čovjeka, ali ono nije dostupno osobama s invaliditetom pod jednakim uvjetima kao i onima bez invaliditeta.

VRTIĆ Arhitektonska prilagođenost vrtića je statistički savršena, ali nema „prilagođenosti“ onih koji u vrtić primaju dijete s invaliditetom. Redovni vrtići neće primiti dijete s invaliditetom, ako nemaju defektologa. Također i traže da to bude dijete s već usvojenom kontrolom mokrenja. Specijalizirani vrtići za djecu s poteškoćama, kojih je veoma malo, prepuni su. Zar sama brojnost ove djece ne potiče na rješavanje navedenih problema!

OSNOVNA ŠKOLA Osnovnoškolsko obrazovanje zakonom je obvezno za sve, stoga bi i oni koji zbog prepreka i teškoća ne upišu dijete u školu mogli biti kažnjeni. Ukoliko se dijete s invaliditetom uspije upisati u osnovnu školu u kojoj osoblje nema predrasuda, nakon mnogih birokratskih prepreka, povjerenstava i sličnog, ostaje veliki problem pristupačnosti škole. Većina osnovnih škola u Splitu nije prilagođena za djecu s invaliditetom, pa su roditelji prisiljeni tražiti alternativna rješenja ili voziti dijete u školu koja je udaljena kilometrima. Kao pozitivan primjer istakli bi O.Š . Kamen –Šine u kojoj se zahvaljujući nastavnom osoblju prilagodio bočni ulaz u školu. U prizemlju postoji učionica prilagođena za razred koji pohađa dijete s invaliditetom. Škola planira prilagodbu nepristupačne vertikalne komunikacije unutar zgrade prelaskom djeteta s invaliditetom u više razrede kada započinje izvođenje kabinetske nastave.


UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SPLIT

>> 9

SREDNJA ŠKOLA Nastavkom školovanja u srednjoj školi ne nestaju prepreke, dapače izgleda da su još veće, kako arhitektonske barijere tako i one u glavama ljudi. Psiholog jedne splitske škole izjavio je da učenik u kolicima može biti sretan što je škola organizirala da ga domari prenose na gornje katove. Tako je rekao ne razmišljajući o učenikovu dostojanstvu, ali i njegovu pravu, pa to dovoljno govori o zastrašujućoj psihološkoj barijeri osobe koja treba raditi na zaštiti prava djeteta. Još je gore što Služba za profesionalnu orijentaciju upućuje djecu s motoričkim oštećenjima upravo u tu školu, uz objašnjenje da je pristupačna. Srednje škole su rijetko adaptirane za prihvat djece s otežanom pokretljivošću. Na ovaj je način izbor srednje škole za djecu s invaliditetom sužen na nekoliko arhitektonski prilagođenih škola. Djeca jednostavno nemaju izbora. U Splitu su za sada pristupačne Ekonomskobirotehnička škola u Vukovarskoj 37 te srednjoškolski kompleks u Ulici Matice Hrvatske.

FAKULTET Ustavom je propisano da visoko obrazovanje mora biti dostupno svima u skladu sa sposobnostima koje osoba ima. Činjenica je da postoje mnoge indirektne prepreke (nepristupačnost, neprilagođenost sustava) koje onemogućavaju jednak pristup visokom obrazovanju osoba s invaliditetom. Od tri studentska doma u Splitu, potpuno je prilagođen samo studenski dom „HOSTEL SPINUT“, sa tri sobe uređene za studente u invalidskim kolicima. Za očekivati je da će se sveučilišni kampus „VISOKA“ graditi u svemu sukladno propisima o gradnji koji osiguravaju pristupačnost osobama s invaliditetom.

< Ulaz u zgradu Pravnog fakulteta u Splitu s rampom, ali sa nepostojećom pristupačnom vertikalnom komunikacijom unutar zgrade.

< Prilaz Kemijskotehnološki fakultet i Filozofski fakultet u Splitu

< Novi kompleks Ekonomskoga fakulteta izvrsno je prilagođen za osobe s invaliditetom

< Hostel Spinut u potpunosti je prilagođen za osobe s invaliditetom.


10 >> VRIJEME JE DA SE KAŽE

Pristupačnost u zdravstvenoj skrbi U našem društvu osobe s invaliditetom nemaju uvijek jednak pristup uslugama zdravstvene zaštite. Ovo su samo neke od poteškoća: duga čekanja ispred ambulanta bez ikakvih prednosti ulaza, mukotrpna naručivanja za specijalističke preglede, najmanje dva dolaska za svaki pregled, neprilagođene ambulante, posebno one ginekološke. Sve ovo vrijedi u sustavu Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).

Neovisno življenje i uključenost u zajednicu Svaka osoba s invaliditetom najbolje zna što joj je potrebno. Kada osoba ima visok stupanj invaliditeta, uvelike je ovisna o tuđoj pomoći.

< Između osobnog asistenta i korisnika rađa se i čvrsto prijateljstvo.

> Privatna stomatološka ambulanta u Splitu (Pujanke, Mišina ulica) prilagođena je za osobe s invaliditetom.

OSOBNI ASISTENT

> Opća bolnica Sv. Duh u Zagrebu je dobar primjer prilagodbe šaltera za osobe s invaliditetom.

> U KBC Split svi šalteri su neprilagođeni kao i pristup Ginekološkoj, Očnoj i ORL ambulanti.

Osobna asistencija dobar je primjer pružanja pomoći u onim poslovima koje invalidna osoba ne može samostalno obaviti. Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti je 2006. godine pokrenulo pilot projekt „OSOBNOG ASISTENTA ZA OSOBE S NAJTEŽOM VRSTOM I STUPNJEM INVALIDITETA“ i namjera je da ovaj institut uđe u zakonsku proceduru. Asistent u nastavi je, na žalost, nepoznanica u Splitu, ali ga, primjerice, u Zagrebu odobrava i plaća Poglavarstvo grada. Asistentova je uloga pružanje „tehničke pomoći“ djetetu s poteškoćama, nastavniku i čitavom razrednom odjeljenju u redovnoj školi. Boravak djeteta u školi tako je manje stresan za dijete, nastavnika i razredni odjel. Skoro su sve redovne škole u Splitu neprilagođene za djecu s otežanom pokretljivošću, pa bi i u tome asistenti mogli pomoći. Tako bi se olakšao boravak u školi i djeci, i već umornim roditeljima.


UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SPLIT

>> 11

Osposobljavanje, rehabilitacija i opskrba ortopedskim pomagalima U osposobljavanju i rehabilitaciji veoma je važna primjena različitih ortopedskih pomagala, od pomagala za lakše kretanje do invalidskih kolica. Ostvarenje prava na ortopedska pomagala je nemoguća misija. Postupak je ovakav: 1. Odlazak u ambulantu liječnika opće prakse za dobivanje uputnice za specijalistički pregled; 2. Odlazak u ambulantu za specijalističke preglede po predbilježbu pregleda; 3. Odlazak na pregled u specijaliste koji piše doznaku za ortopedsko pomagalo; 4. Odlazak u HZZO koji ovjerava doznaku; 5. U HZZO valja uzeti broj i čekati bez ikakve prednosti; 6. Ponovni odlazak u HZZO po doznaku poslije nekoliko dana, ponovno uzeti broj i čekati; 7. Odlazak u ortopedsku kuću po pomagalo. Ostvarenje prava na toplice, po redoslijedu postupaka: 1. Otići k svom liječniku opće prakse po uputnicu za specijalistu fizijatra, ortopeda i neurologa (i eventualno neurokirurga); 2. Otići k specijalistima u bolnicu da procijene je li potrebna rehabilitacija; 3. Otići s nalazima specijalista k liječniku opće prakse da napiše zahtjev za rehabilitaciju; 4. Nositi taj zahtjev komisiji HZZO da ga odobre i oni izdaju odobrenje 8 -10 dana poslije;

5. Kontaktirati toplice i poslati im odobrenje; 6. Nakon više mjeseci toplice odgovaraju da osoba može doći određenog datuma, ali i da donese svježe odobrenje jer odobrenje vrijedi samo 30 dana; 7. Otići ponovno u HZZO da komisija prepravi datum, ali oni odgovaraju da to više ne rade nego da treba donijeti novi zahtjev koji će napisati liječnik opće prakse; 8. Otići ponovno liječniku opće prakse koji piše novi zahtjev kojim se poziva na već doneseno odobrenje komisije; 9. Odnijeti ponovno zahtjev na komisiju gdje ga odobravaju; 10. Otići ponovno svom liječniku opće prakse da vidi odobrenje i napiše uputnicu za bolničko liječenje. Procedura je .... bez komentara! Konačno, osoba s invaliditetom uzima uputnicu i razmišlja što raditi s njom. Bi li je uopće iskoristila za rehabilitaciju? Možda joj više i ne treba rehabilitacija, jer od silne jurnjave ima toliko „nove snage“, možda i više nego da je fizioterapijski liječena u toplicama.

< Posebno je uznemirujuća spoznaja svih osoba s invaliditetom da HZZO svojim procedurama smanjuje broj korisnika fizioterapijskoga liječenja, stvara uštede na štetu zdravlja svojih korisnika, a ušteđeni novac troši na povećanje broja svoga osoblja.

Posebno je uznemirujuća spoznaja svih osoba s invaliditetom da HZZO ovakvim postupkom smanjuje broj korisnika fizioterapijskoga liječenja, stvara uštede na štetu zdravlja svojih korisnika.

< Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) „mučilište“ za osobe s invaliditetom


12 >> VRIJEME JE DA SE KAŽE

Zapošljavanje Osobe s invaliditetom kao i sve druge osobe imaju ustavno pravo na rad, ali nažalost mnogi životare s primanjima koja dobivaju kroz sustav socijalnog osiguranja i socijalne skrbi. U današnjim uvjetima na otvorenom tržištu rada osobe s invaliditetom teško se zapošljavaju. Usprkos poticajnim mjerama, poslodavci najčešće pristupaju osobama s invaliditetom s određenim predrasudama jer su informirani o njihovim problemima, a ne i o njihovim potencijalima, vještinama i uspjesima. Svijest poslodavaca polako se mijenja pa imamo primjera gdje poslodavci shvaćaju prednost zapošljavanja osoba s invaliditetom i cijene napore takvih osoba da se osamostale i brinu o sebi. Preduvjet za dobar posao je prije svega kvalitetno obrazovanje, ali i dobar sustav podrške i dobra informiranost poslodavca.

„GENIJALAC“

Svesrdno preporučujem Borisa Rakića povjerenstvu natječaja s nadom da će već ovom prilikom dobiti potvrdu kako se rad, kreativnost i marljivost u našem društvu ipak „isplate“.“

Naš član Boris Rakić ove godine završio je srednju školu i upisao fakultet. Usprkos dijagnozi spinalne mišićne atrofije i vezanosti za invalidska kolica, Borisa ističemo kao primjer sposobnosti osoba s invaliditetom. Objavljujemo preporuke njegovih profesora za izbor najboljeg učenika srednjih škola u Splitu za 2007./2008. godinu koji je provodila Slobodna Dalmacija. Preporuka profesora Ivice Kartela, dipl. ing. elektrotehnike za učenika Borisa Rakića u izboru za najboljeg učenika srednjih škola u postupku Slobodne Dalmacije: „Za Borisa Rakića jednom riječju mogu kazati da je „genijalac“. U radu s Borisom sam se osjećao na kao profesor, već kao dva ravnopravna suradnika na pos-

lu. Svojim sugestijama je bio uvijek korak ispred svih. Ravnopravno voli sve strukovne predmete počevši od „programiranja za WEB“, „ internetske tehnologije“, „ baze podataka“, i „ internetski marketing“. Pred njim je sjajna karijera da postane vrhunski programer , a ujedno i grafički dizajner. Iako se pokazao dosta samostalan u radu tako je ujedno i zahvalan kao „timski radnik“. Svojim komentarima dao je ostalim profesorima na razmišljanje da se to sve zabilježi. Kao profesor imam sve pohvale te ga rado preporučujem za najviše nagrade.“ Preporuka profesorice Duške Boban, akademske slikarice i grafičarke za učenika Borisa Rakića u izboru za najboljeg učenika srednjih škola u postupku Slobodne Dalmacije: „Borisa Rakića sam pratila tijekom 3. i 4. razreda kroz nastavu „multimedijalnih tehnologija“ i „napredne animacije “, zajedno zastupljeni sa 6 sati tjedno. Boris se u razredu nije samo isticao intelektualnim i kreativnim sposobnostima, nego i ljubopitljivošću, kritičnošću i istraživačkim duhom, te vjerujem i drugim profesorima često predstavljao učenika čije prisustvo nastavu podiže na višu razinu od planirane. Posebno bih istakla da učenici odlikaši iz strukovnih škola, zaslužuju dodatni poticaj i nagrade za svoju izvrsnost jer ona nije iznikla iz klime razreda nego isključivo iz marljivosti i volje ovih učenika. Svesrdno preporučujem Borisa Rakića povjerenstvu natječaja s nadom da će već ovom prilikom dobiti potvrdu kako se rad, kreativnost i marljivost u našem društvu ipak „isplate“.“

http://www.moj-posao.net/ Moj posao je najpoznatiji web portal za pronalaženje posla. Na njihovim stranicama pokrenuta je usluga koja posloprimcima pomaže u pronalasku poslodavca koji podržavaju zapošljavanje osoba s invaliditetom. Uz prepoznatljivu oznaku u natječaju, posloprimci odabiru željeni oglas. U posljednjih godinu dana, tridesetak je


UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SPLIT

hrvatskih tvrtki uz svoj oglas na web stranicama Moj posao objavilo da se na njihov natječaj ravnopravno mogu javiti osobe s invaliditetom. Godišnjim planom za poticanje zapošljavanja u 2008. godini, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva odredilo je smjernice od kojih je jedna i promoviranje integracije i borbe protiv diskriminacije osoba koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada. U toj su skupini i osobe s invaliditetom. Njihovo je zapošljavanje Vlada odlučila sufinancirati te poticati zapošljavanje osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada. Međutim, poticajne mjere nisu dovoljne poslodavcima koji u zapošljavanju osoba s invaliditetom jer pristupaju s predrasudama. Obično se percipira kako osobe s invaliditetom ne mogu kvalitetno obavljati poslove te predstavljaju dodatne troškove za poslodavca, a pritom se ne razmišlja o specifičnosti pojedine vrste invaliditeta koji osobi s invaliditetom nije prepreka u dobrom obavljanju toga posla.

KAD SI INVALID, NI SVJETSKI UGLED TI NE POMAŽE! Već sam dugi niz godina redoviti profesor fizike na Sveučilištu u Splitu. Bio sam neko vrijeme prvi redoviti profesor iz te znanosti u Splitu. Istodobno sam osoba sa stopostotnim invaliditetom nogu, kojemu Dekanat fakulteta na kojem radim (Fakultet prirodoslovnomatematičkih znanosti i odgojnih područja, poslije Fakultet prirodoslovno matematičkih znanosti i kineziologije, a od jeseni 2008. Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu) nikad nije riješio problem parkiranja auta. Nije ni bilo ozbiljnog pokušaja da se to riješi. U početku sam se nadao da je humanost i civiliziran odnos kolega prema meni sasvim dovoljna da ih potakne na rješavanje, jer me svakog dana netko od njih vidi kako moram tražiti slobodni parkirni prostor sve dalje od ustanove na kojoj radim i ulagati sve veći napor da pješke dođem do radnoga mjesta. Međutim, na kraju sam vidio da se ništa neće dogoditi ako sam ne potaknem Dekanat i tako pomognem i sebi i drugim hendikepiranim kolegama da se označi nekoliko parkirnih mjesta za invalidne osobe blizu zgrade u kojoj su dva fakulteta, dvije srednje škole i osnovna škola. Službeno sam tražio od tadašnje dekanice Maje Pavele -Vrančić da riješi taj problem. Nakon par mjeseci odgovor je bio da policija to ne dozvoljava. Nakon toga sam pomislio da ću s novim dekanom Nikolom Rausavljevićem imati više sreće. Poslao sam mu službeni dopis u kojem je bila i priložena slika ozljede (masnice) koja mi je nastala prilikom pada dok sam umoran i izn-

erviran hodao nakon posla preko dječjeg igrališta prema mom parkiranom automobilu u Rendićevoj ulici. Tu sam padao već nekoliko puta kada bi me djeca pogodila loptom. Dobio sam vrlo čvrsta uvjeravanja da će se taj problem riješiti, a nakon nekoliko mjeseci saznao sam i rezultat svih napora mog Fakulteta da se taj problem riješi. Uprava fakulteta uspjela je doznati ime ključne osobe u Splitu koja može riješiti problem označavanja parkirnih mjesta za invalide. To je šef Odsjeka za ceste i promet dipl. ing. Damir Babić u Službi za komunalnu izgradnju i održavanje grada Splita. Naša tajnica se požalila da ga je puno puta pokušavala nazvati ali da ga nikad nije dobila. Koliko mi je poznato, po onom što mi je tajnica rekla, Uprava mog fakulteta nije mu nikad poslala službeni dopis o ovom problemu. Dakle, osim praznog obećanja, koje me trebalo smiriti, ništa drugo nije napravljeno. Međutim, ime gospodina Babića i pročelnika te komunalne službe gospodina Ronalda Reje već mi je bilo poznato, jer smo s njima i ja i Udruga osoba s invaliditetom Split komunicirali i usmeno i pismeno u vezi mog zahtjeva da mi se obilježi parking mjesto za invalidnu osobu ispred kuće u kojoj živim na adresi I. G. Kovačića 16b. Navedena gospoda su mi odgovorila negativno. Ta je ulica noću neosvijetljena, jer se Služba spomenute gospode nije nikad pobrinula da uvede uličnu rasvjetu. Dakle, najprije se borim (sa studentima i srednjoškolcima) za parkirno mjesto blizu Fakulteta, a njega na kraju nađem svake godine sve dalje od ustanove u kojoj radim. Potom se od mene očekuje da se borim i za parkirno mjesto u ulici koja je redovito potpuno popunjena nepropisno parkiranim vozilima i da kada dolazim po noći držim u zubima džepnu lampu, jer su mi ruke zauzete s dva štapa. Tu bi ulicu trebalo proglasiti jednosmjernom (od zapada prema istoku), konačno uvesti uličnu rasvjetu, a meni dati pravo obilježavanja parkirnoga mjesta za moje vozilo ispred kuće u kojoj živim. Odnos Fakulteta prema njihovom redovitom profesoru s poteškoćama u hodanju najbolje odražava pitanje sadašnje mlade prodekanice, kada me dostigla s leđa i zabrzala dalje preko prije spomenutog dječjeg igrališta: „Zašto Vi dolazite na posao?“ Izgleda malo čudno da moj Fakultet ne zanima hoće li i kako doći na posao osoba koja je pokrenula i vodi prvi doktorski studij te ustanove (doktorski studij biofizike). Prof. dr. sc. Davor Juretić

>> 13

http://www.mojposao.net/ Moj posao je najpoznatiji web portal za pronalaženje posla.


14 >> VRIJEME JE DA SE KAŽE

Žene s invaliditetom Žene s invaliditetom imaju dvije zapreke ravnopravnoga sudjelovanja u društvu: po spolu i po invalidnosti. Međutim, dobra obitelj, okolina i visoko obrazovanje preduvjet su za kvalitetan život.

Sudjelovanje u javnom, kulturnom, zabavnom i športskom životu Arhitektonska pristupačnost prostora ovih djelatnosti utječe na sudjelovanje osoba s invaliditetom u tom važnom dijelu života svakoga čovjeka.

Osobe s invaliditetom su građani s jednakim pravima, pa im društvena zajednica mora pomoći u ostvarenju takvih prava u javnim, kulturnim, zabavnim i športskim priredbama. Većina kafića i restorana je neprilagođena za osobe s invaliditetom. Tu bi svakako spomenuli i diskoteke. U Splitu trenutačno postoje tri diskoteke, ali ni jedna nema pristup za osobe u kolicima. Centar grada je relativno prilagođen, pa osobe u kolicima mogu popiti piće i zabaviti se u kafićima. Primijetili smo da je ovoga ljeta bilo dosta turista u kolicima koji su posjetili naš lijepi grad.

> Primjer prilagodbe – skalamobil u Hrvatskom narodnom kazalištu.


UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SPLIT

>> 15

Nela Norac Kevo je rijetki primjer uspješne poslovne žene s invaliditetom. Iako ima cerebralnu paralizu, završila je ekonomski fakultet. Sada radi na odgovornom mjestu u Službi unutarnje revizije u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Uz to je i član Upravnog odbora Udruge osoba s invaliditetom Split te vrijedan volonter. Senka Mrkonjić je još jedan od rijetkih primjera uspješne žene s invaliditetom. Dječja paraliza je nije spriječila da završi Pravni fakultet. Ova diplomirana pravnica uz rad na Trgovačkom sudu, kao sudska savjetnica, nalazi vremena i za vođenje Udruge osoba s invaliditetom Split kao predsjednica.

> Ulaz u Broadway centar – dizalo za invalidska kolica, izvrsno rješenje za vertikalnu komunikaciju!

Prilagođeno kino Broadway u novom trgovačkom centru Joker, nesmetan pristup kino dvoranama i osigurana posebna mjesta napokon pružaju mogućnost osobama u kolicima da bez prepreka uživaju u filmskim spektaklima.

< Iskustva pokazuju da se kroz razne sportove i bavljenje sportskim aktivnostima osobe s invaliditetom lakše integriraju u život, povećavaju svoje radne sposobnosti i održavaju svoje zdravlje.

Sportski objekti su većinom neprilagođeni, osim Bazena Poljud i Sportskog kompleksa na Duilovu. Športski savez invalida grada Splita ima klubove za stolni tenis, plivanje, atletiku, sjedeću odbojku, košarku u kolicima i streličarstvo. Iskustva pokazuju da se kroz razne sportove i bavljenje sportskim aktivnostima osobe s invaliditetom lakše integriraju u život, povećavaju svoje radne sposobnosti i održavaju svoje zdravlje. Potrebna je kvalitetnija suradnja u osiguravanju boljih uvjeta za bavljenje sportom osoba s invaliditetom, iako se napredak na tom polju već vidi.

< Sportaši sa invaliditetom grada Splita ostvaruju zapažene rezultate u raznim sportskim disciplinama.


16 >> VRIJEME JE DA SE KAŽE

Informiranje i komunikacija

Prijevoz osoba s invaliditetom

Osobama s invaliditetom potrebna dostupnost raznim oblicima informiranja i komunikacije. U Hrvatskoj nisu zadovoljeni standardi pristupačnosti tehnološke opreme invalidnim osobama. Prilagođene tastature i upravljanje računalom na govorni pogon teško su dostupni na našem tržištu. Potrebna je edukacija korisnika i poticanje mjera za naprednije korištenje informacijskih tehnologija.

Pristupačan prijevoz je nužan za kvalitetan život, jednake mogućnosti, neovisno življenje i ravnopravno sudjelovanje u svim segmentima života. Tri prilagođena kombi vozila koja financira Grad Split idealno su rješenje za osobe u kolicima i teže pokretne osobe koje se ne mogu koristiti javnim prijevozom.

> Prilagođen optički miš za osobe sa otežanom pokretljivošću ruke.

> Računalo s prilagođenom tastaturom, pogodno za osobe s teškom pokretljivošću ruku i prstiju, dostupno je u svijetu, ali ne i u nas.

> Osobe s invaliditetom snašle su se, pa kemijskom olovkom nabadaju po tastaturi.

* Centar za odgoj i obrazovanje Goljak, Zagreb, Ulica Goljak 2, pomaže u prilagodbi informatičkih uređaja za učenike s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima. Za informacije možete potražiti mr. sc. Maru Kovačić.

Niskopodni autobusi gradskoga prijevoza dijelom su nepraktični zbog dugog vremenskog trajanja spuštanja rampe, ali ipak olakšavaju život. Dodatni problem u boljem funkcioniranju predstavlja nepostojanje nogostupa na mnogim stajalištima, a tamo gdje ih ima, često nesavjesni vozači na stajalištu „na kratko“ parkiraju svoja vozila. To priječi osobu u invalidskim kolicima da nesmetano koristi niskopodni autobus jer se rampa spušta u razinu nogostupa. Autoškole u Splitu nemaju automobil s ugrađenim prilagođenim upravljanjem, što je veliki problem za osobe s invaliditetom koje žele položiti vozački ispit. Osobe s invaliditetom u Splitu, koje trebaju prilagođeno upravljanje vozilom, moraju u Zagrebu polagati vozački ispit što je povezano s teškoćama i troškovima.

„PRODULJENJE VOZAČKE DOZVOLE“ Ponukana akcijom „Vrijeme je da se kaže“, pišem o svojem iskustvu. Ostala sam osupnuta ovogodišnjim produljenjem vozačke dozvole koju, kao osoba s invaliditetom, moram produžavati svake pete godine. Dakle, prvo što sam morala pribaviti liječničko uvjerenje, a za njega sam morala platiti 350 kuna. To je čisti lopovluk, jer je toliki iznos preskup za invalidne osobe. One najčešće imaju smanjenu mogućnost zarađivanja, pa je 350 kuna previsoka cijena Prije pet godina ta je cijena bila 100 kuna, a sada je tri i po puta veća. Ali to nije sve. Ako ste već prije produžavali vozačku dozvolu, i to


UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SPLIT

>> 17

< dvaput kao ja, rubrike na vašoj vozačkoj su pune jer ih, zamislite, ima samo dvije. To znači da dodatno plaćam Ministarstvu 30 kuna za obrazac vozačke dozvole. Uz to je i izrada novih fotografija za dokumente, a njihova je cijena 50 kuna. Ni to još nije sve, jer valja platiti 35 kuna u državnim biljezima. Kad to sve zbrojim, ukupno je 470 kuna. Smatram da je to i diskriminacija osoba s invaliditetom. Liječnica koja mi je izdala liječničko uvjerenje kaže da je težnja da se jednog dana ukinu ti pregledi kao što se zapravo radi u Europskoj uniji te da se apelira na ljudsku savjest da u dane kada se netko ne osjeća sposoban za vožnju, ni ne sjeda za upravljač vozila. Pitam se, ako sam u stanju položiti vozački ispit i proći sva potrebna testiranja, po čemu sam ja to drukčija od bilo koje druge zdrave osobe. Razlika je velika, jer zdrava osoba ne mora izdvojiti 500 kuna svakih pet godina, ali to može biti i češće, jer je produljenje na pet godina najdulji mogući rok. Jugana Sinovčić

PROBLEM U OSTVARIVANJU POVLASTICA U ŽELJEZNIČKOM PROMETU OSOBAMA S INVALIDITETOM U SPLITU Prema Zakonu o povlasticama u unutarnjem putničkom prometu (Narodne novine, broj 97/00 i 101/00) osobe s invaliditetom od najmanje 70% tjelesnog oštećenja donjih ekstremiteta imaju pravo na povlasticu od četiri putovanja godišnje željeznicom ili brodom u iznosu od 75% od redovne cijene vozne karte a njihovi pratitelji imaju pravo na besplatni prijevoz. To pravo na željeznici vrijedi samo u putničkom vlaku. Taj vlak od Splita do Zagreba vozi samo noću, pa su osobe s invaliditetom sa splitskog područja u ostvarivanju ove svoje povlastice osuđene na iscrpljujuću noćnu vožnju (II razredom). Kada bi Hrvatske željeznice ovo pravo priznale i u ICN vlaku, koji od Splita do Zagreba vozi danju, osoba s povlasticom imala bi pravo izbora između noćne vožnje i vožnje danju.

Tri prilagođena kombi vozila rješenje za osobe u kolicima i teže pokretne osobe

< Niskopodni autobusi gradskoga prijevoza dijelom su nepraktični, ali ipak olakšavaju život.

< Autoškole u Splitu nemaju automobil s ugrađenim prilagođenim upravljanjem.

< Za nagibni vlak ne važi pravo na povlasticu


18 >> VRIJEME JE DA SE KAŽE

Parkiranje vozila osoba s invaliditetom Na parkiralištima je još uvijek mnogo neodgovornih ljudi koji ostavljaju svoja vozila na mjestima, rezerviranim za osobe s invaliditetom. Iako su pomaci nabolje u poštivanju znaka pristupačnosti mali, ipak su uočljivi.

U zadnje vrijeme svjedoci smo sve veće aktivnosti pauk-službe koja u redovnim ophodnjama posebnu pažnju posvećuje nepropisno parkiranim automobilima na parkiralištima rezerviranim za osobe s invaliditetom.

> Oni koji bi trebali biti primjer, prvi zloupotrebljavaju parkirna mjesta za osobe s invaliditetom.

> Gradska služba ČISTOĆE na parkiralištu za osobe s invaliditetom našla idealno mjesto za smještaj kontejnera!

Zbog nesavjesnih vozača koji redovito koriste mjesta rezervirana za osobe s invaliditetom na parkiralištu Opće bolnice Firule, gdje se nalaze ambulante i hitni kirurški prijem, jedna je osoba s invaliditetom koja posjeduje znak pristupačnosti, da bi obavila pregled, bila prisiljena zagraditi tako parkirana vozila.


UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SPLIT

>> 19

Standardi socijalne zaštite osoba s invaliditetom

< U Splitu nije bilo razumijevanja za potrebom postavljanja ovakvog znaka.

PARKIRNO MJESTO ZA?! - KONTEJNERE! Gradske službe trebale bi biti primjer u poštivanju prava osoba s invaliditetom, ali gradska služba ČISTOĆE upravo je na parkiralištu za osobe s invaliditetom našla idealno mjesto za smještaj kontejnera!

PARKIRALIŠTE U LANCIMA Obilježeno mjesto za osobe s invaliditetom ispred parkirališta kod Prime 3, usprkos upozorenjima stalno su bila zauzeta vozilima tjelesno zdravih osoba. Kako se tome nije moglo stati na kraj, zatvorena su lancem, a osobama s invaliditetom omogućeno je besplatno parkiranje na parkiralištu. Parkiralište u lancima simbolično govori o položaju osoba s invaliditetom. Sada se na parkingu čuvaju klima uređaji susjednog kafića!

Mnoge osobe s invaliditetom nisu u mogućnosti raditi zbog težine oštećenja te su mahom isključene iz društva. Posredstvom Centra za socijalnu skrb država omogućava socijalne pomoći koje su veoma niske. Politika aktivnog zapošljavanja još uvijek nije kvalitetna. One osobe s invaliditetom koje su u mogućnosti raditi, ne pronalaze zaposlenje lako. Pristup socijalnim pravima je bitno onemogućen težim dolaskom do informacija te nepristupačnošću zgrade Centra za socijalnu skrb gdje se ostvaruje najveći dio povlastica. Nažalost, mnoge osobe s invaliditetom su u tretmanu socijalne skrbi. Da bi ostvarili to pravo moraju doći u Centar za socijalnu skrb koji je u Splitu potpuno neprilagođen za osobe s invaliditetom. Da bi se uopće došlo do ulaza, barijera je najprije jedna stepenica, a nakon toga niz stepenica koje osoba sa smanjenom pokretljivošću sama ne može proći, a osobi u invalidskim kolicima dolazak je nemoguć.

Poznati slogan: „Ako ste uzeli moje mjesto, hoćete li uzeti i moju invalidnost!“ u Zagrebu je postavljen na većinu parkirališta za osobe s invaliditetom i ostavlja utisak na građane.

< Osoba sa smanjenom pokretljivošću sama ne može do Centra, a osobi u invalidskim kolicima dolazak je nemoguć.

< Parkiralište u lancima simbolično govori o položaju osoba s invaliditetom.


20 >> VRIJEME JE DA SE KAŽE

Podizanje razine svjesti Barijere u glavama ljudi puno teže je rušiti nego arhitektonske barijere. Najveća zapreka potpunoj integraciji osoba s invaliditetom je stav društva. U velikim trgovačkim centrima postoje blagajne za osobe s invaliditetom, ali zdravi građani se ne obaziru na oznaku. Opravdanje im je kako u tom redu nema nikoga, što u praksi znači da osoba u kolicima mora objasniti zdravim osobama u redu da ona ima prednost.

> Gužva na posebno označenim blagajnama kao pokazatelj “nebrige” građana za osobe s invaliditetom

Prilikom nedavne kupnje dionica T-HT-a banke nisu predvidjele da dionice mogu kupiti i osobe s invaliditetom, pa tako nije postojao način da osoba na dvije štake dođe do šaltera prije zdravih osoba, već se trebala osloniti na razumijevanje 50 ljudi u redu, a često je to značilo „pustit ću te, ali zašto nisi ostao u kući kad ne možeš čekati“. Tako su teško pokretne osobe ponekad morale čekati satima u redu. Gužve u čekaonicama za specijalističke liječničke preglede su neizbježne. Osobe s invaliditetom su i tu prepuštene samilosti ljudi i osoblja.

> Gužve u čekaonicama gdje su osobe s invaliditetom prepuštene samilosti ljudi i osoblja.


UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SPLIT

Obitelj Život obitelji s invalidnim članom izuzetno je zahtjevan u svim svojim dijelovima, posebno u emocionalnom, organizacijskom i financijskim.

Nažalost, u nekim se teškim okolnostima razore mnoge obitelji djece s invaliditetom, a roditelji djecu često napuštaju i smještaju u domove. U Hrvatskoj nema sustava podrške obitelji. U obitelji s invalidnim djetetom članovi su često prisiljeni ostavljati posao radi pojačane skrbi djeteta, a tako neminovno pada standard obitelji.

LJETO Ljeti se svi vesele, završava školska godina. Djeca će se malo odmoriti, a i roditelji, ali ne svi. Koliko vas nema kuda s djecom preko praznika, odnosno koliko će djece s ključićem oko vrata provoditi dane u dvorištu, igralištu, ulici. Neki će biti uključeni u raznorazna događanja u gradovima, ako ih ima. Neki imaju priliku otputovati bakama, tetama, prijateljima na more, selo ..... A što je s djecom koja su malo drukčija? Svako ljeto je više-manje noćna mora za njihove roditelje. Kamo s djecom? Kamo s djecom koja naprosto ne mogu biti sama bez tuđe pomoći i podrške? Roditelji imaju uglavnom po četiri do pet tjedana godišnjeg odmora. Što s ostatkom vremena za djecu koja: - idu u vrtiće - ljeti su dežurstva „pa znate, ako možete nekako organizirati ..., mijenjat će se tete, spajati grupe ....“ - idu u školu - ljeti nema škole. Ono što je većini radost, opuštanje i veselje, roditeljima djece s teškoćama u razvoju je doslovce „noćna mora“. Razne aktivnosti organizirane preko raznih ustanova (ako ih u vašem gradu ili mjestu uopće ima) rijetko prihvaćaju dijete u kolicima ili dijete s intelektualnim teškoćama ili dijete s.... Moguća realna rješenja : - odvojeno korištenje godišnjeg odmora roditelja u slučaju kad si roditelji to i mogu organizirati u odnosu

na svoje poslodavce, zar su te naše obitelji zaista osuđene da ni godišnji odmor ne mogu provesti zajedno. Osim toga, dva godišnja ne pokrivaju čitave ljetne praznike. - baka servis - idealno, ako su nam bake još sposobne čuvati djecu koju treba podići, odnijeti na zahod, nahraniti, prenijeti preko stepenica i slično. Koliko nas/vas ima tu privilegiju. - plaćanje „čuvarice“ - za to je potrebno prilično novca, a i kako pronaći osobu u koju ćete imati povjerenja i koja zna i može biti s vašim djetetom -odlazak na bolovanje - pretpostavljam često korištena metoda, ako uspijete dobiti bolovanje. Što još preostaje? Prema preporuci jedne socijalne radnice, koja zaista u okviru zakonske regulative nema što drugo ponuditi, „ako nemate kamo, naći ćemo udomiteljsku obitelj“. Hallooooo, država će platiti udomiteljstvo za mjesec dana, a roditelju se ne može omogućiti da bude mjesec dana sa svojim djetetom. I što onda radite, kako se snalazite? Svatko na neki svoj način. Ono što je loše, nema sistemskog rješenja. Nikakvog. I to je nešto što nas čeka kao problem koji će trebati riješiti. L. B. K. www.udrugapuz.hr

>> 21


22 >> VRIJEME JE DA SE KAŽE

Djeca s invaliditetom Od najranije životne dobi djeca s invaliditetom suočena su sa mnogobrojnim problemima.

U postupku rehabilitacije najčešće su izdvojeni iz obitelji i okruženja u kojem žive, u vrtićkoj dobi vrlo se otežano integriraju u redovne vrtiće zbog predrasuda, nepristupačnosti i nedostatka stručnog osoblja. S toga nisu u prilici odrastati kao njihovi tjelesno zdravi vršnjaci i sudjelovati u aktivnostima koje djetinjstvo čine sretnim. Potrebna je mnogo veća pomoć društva da se djeca sa invaliditetom ne izoliraju, da im se omogući da žive

u okruženju svoje obitelji i da ih se integrira u normalan sustav predškolskog i školskog obrazovanja kad god je to moguće. Od malena treba svu djecu učiti toleranciji i poštivanju različitosti kako u starijoj dobi ne bi imali predrasuda koje onemogućavaju osobe s invaliditetom da žive ravnopravno s njima.


UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM SPLIT

>> 23

Moje dijete je Marsovac ! Andrija je dijete s cerebralnom paralizom - tetraparezom. Kako su svi cerebralci posebni, za Andriju je najbliži opis „zdravo dijete koje ne hoda“. S tri godine (sada ima sedam) nije imao pelene, govorio je sve riječi razumljivo, samostalno je jeo, samostalno je mogao sjesti u klečeći položaj, komunicirao je s okolinom normalno i najviše na svijetu želio je ići u vrtić poput sestre i u vrtiću pojesti ručak. Vrtić u koji smo svaki dan Andrija i ja vodili sestru Leu nalazi se tik uz našu zgradu i potpuno je prizeman. Preduvjeti za vrtić bili su jasni: 1) bez pelena, 2) socijaliziran, 3) samostalan u jelu. Procedura za prijem također jasna: 1) najaviti dijete s teškoćama barem 6 mjeseci ranije, 2) prikupiti svu medicinsku dokumentaciju, 3) najaviti se u vrtić na opservaciju. Sve smo to imali i došao je dan opservacije. Redovni upis još nije počeo. U stručnom timu bili su ravnateljica vrtića, pedagoginja, defektologinja, medicinska sestra i jedna odgajateljica. Andrija se sam predstavio, otpjevao Visibaba mala..., ispričao Vuka i sedam kozlića, odgovorio na njihova pitanja. Bila sam veoma ponosna, a njima su zasuzile oči. Zaključak je bio da dođem na redovan upis, a oni će vidjeti kako i gdje će Andriju smjestiti. Redovan upis za mjesec dana ispunio me gorčinom. Pozvala me ravnateljica i u prisustvu pedagoginje oštrim glasom mi je savjetovala specijalni vrtić na Goljaku. Naime, oni nemaju uvjeta za prijem TAKVOG djeteta. Ako prime jedno TAKVO dijete četvero zdrave djece ostaje bez vrtića, a već su prepunjeni. Moju prijavu za vrtić nisu htjeli ni primiti, jer ionako neće biti primljen. Prijavu sam ipak ostavila na stolu. Došla sam kući i rekla svojima - MI IMAMO MARSOVCA! Na popisu primljenih i onih koji to nisu nije bilo Andrije.

Iduće godine ponovila sam postupak s puno gorčine i naišla na istu priču. Stručni tim tog vrtića NE ŽELI primiti TAKVO dijete, i tu je točka. Te godine usporedo sam proceduru prošla i u drugom vrtiću, udaljenom deset kilometara, koji ima specijalnu grupu za djecu s motoričkim oštećenjima. Dvije godine bio je u toj specijalnoj grupi, a treću, pred školu, u integraciji – redovnoj grupi. S tim vrtićem zadovoljan je bio Andrija, a onda i obitelj. Priča s Marsovcem ponovila se na upisu u prvi razred. Andrija je u invalidskim kolicima s velikim kotačima i prilično je samostalan u kretanju. U našem susjedstvu je škola u koju ide sestra. Ta škola ima lift, prilazne rampe i invalidski toalet. Arhitektonskih barijera nema. Ponovo sam, poučena iskustvom, s pričom o upisu Andrije krenula šest mjeseci ranije. Andrija me na testiranju pred školu ponovo ispunio ponosom. Pročitao je zadana slova, nacrtao čovjeka, sastavio niz oblika... Ravnateljica škole me pozvala na razgovor uz ponovljenu priču o nemogućnosti prijema TAKVOG djeteta. Za prijem TAKVOG djeteta potreban je niz stručnjaka koje oni nemaju, a i razredi su preveliki. U toku upisa pojavila se jedna mala redovna škola koja nije djecu u kolicima smatrala Marsovcima. Ti nastavnici i stručni tim nisu vidjeli razlog zbog kojeg Andrija ne bi išao u njihovu školu. Ta škola udaljena je od mjesta stanovanja četrnaest kilometara. Moja obitelj suglasila se u trenu SELIMO SE. Sada stanujemo dva kilometra od škole. Škola ima arhitektonske barijere, ali nema barijere TAKVOG djeteta. Andrija je u novoj sredini krasno prihvaćen, s veseljem ide u školu. Možda stara poslovica vrijedi i za moju priču: Svako zlo za neko dobro! Maja www.udrugapuz.hr

< Škola ima arhitektonske barijere, ali nema barijere “TAKVOG” djeteta. Andrija je u novoj sredini krasno prihvaćen, s veseljem ide u školu.


25

godina

Udruge osoba s invaliditetom Split


Vrijeme je da se kaze - It is time to say