Page 1

broj 1 prosinac 2013. cijena 0,00 kn

Umjetnik

lji portalzazaumumi portal ji portal za umjbolji portal zaumumbolji portal za st u hrvatsoj u hrvatsoj bolji portal za umu hrvatsoj nost u hrvatsoj m c i o j u u m n t j e i k a i n j i h v i o h r a d v oza umnost u hrvatsoj ji portal nost u hrvatsoj i portal za umji portal za umm n t j e p o č a i s i k , s z a p r m o c i o j u u m n t j e i k a i n j h v i o h r a d v o U m n t j e o č a i s i k , s z a p r m o c i o j u u m n t j e i k a i n j i h v i o r a d v o t u hrvatsoj lji portal za h uma d v o r m o c i o j u u m n t j e i k a i n j i h v i o h r t u u hrvatsoj hrvatsoj n i k č a , o p s i s z a p r o m o c i j u u m j e t n i -a n p o č a i s i z p r m o c i o j u u m n t j e k a i n j i h v i o h r d v o st u hrvatsoj U m n t j e p o č a i s i k , s z a p r m o c i o j u u m n t j e i k a i n j i h v i o h r a d v o j e t n i k č , a o s p i s z a p r o m o c i j u z a p r m o c i o j u u m n t j e i k a i n j i h v i o h r a d v o n p o č i s i k ,s z a p r m oc c i o j u u m n t j e i k a i n j i h v i o h r a d v o umi i k z a p r m o i o j u u m n t j eportal i k a n j i h v i o h r a d v o ji portal za umi h o v i h r a d o v a bolji za e t n i k a i n j i h o v i h r a d o v a e t n k č ,a o s p i su z a p o m o c i j u u m -a n p č a i i k s z a p r m o c i o j u m n t j er i k a i n j i h v i o h r a d v or u hrvatsoj m t j e o č a si k ,s z a p r m c i o j u u m n t j e i k a i n j i h v i o h d v o nost u hrvatsoj

k ain j i h o v i hr a d o v a


Umjetnik časopis za promociju umjetnika i njihovih radova Godina 1, broj 1, prosinac 2013. Izdavač: Filip Filipović filip@svijetkulture.com Glavni urednici: Filip Filipović i Andrija Filipović Grafički urednik: Filip Filipović

Umjetnik broj 1

2


kontakt : umjetnik@svijetkulture.com tel. 097/799-7285 web stranica časopisa: www.svijetkulture.com/umjetnik Tekstovi nisu obuhvaćeni lekturom Svi radovi su ustupljeni besplatno

SURADNICI NA OVOM BROJU: 1. Ružica Gašperov 2. Luca Kozina 3. Jasminka Mesarić


Gašperov

Ruž Umjetnik broj 1

4


v

ži c a Rođena sam i živim u Splitu. Zaposlena na mjestu gdje su brojevi važniji od riječi, pa odušak pronalazim u čitanju i pisanju. Objavila nekoliko priča. Ušla među šest finalista za Nagradu VBZ-a 2011. za roman godine. Bjelovarsko kazalište postavilo moju dramu „ Adio pameti“ koja je objavljena na Drame.hr.


Eh, sad se već drukčije

diše

autorica: Ružica Gašperov

6


- Pedofilski san ! – prezrivo frkne teta Marica. – Ja je ne bih takvu puštala vani. - Moram otići do Second handa čim Mirko dobije plaću – uzdahne majka. – Sve joj je okraćalo i postalo tijesno. - Zakopčaj košulju do vrha. Više nemaš ćiriće prištiće. Moraš pripaziti malo. Postala si djevojka – grakne teta Marica. Teta Marica je majčina neudana sestra i svakom loncu poklopac. Dolazi po potrebi. Svojoj potrebi. Nema situacije za koju čovjek može reći, to ću povjeriti Marici.Ona se pojavljuje u najnezgodnijim trenucima. Nadimak joj je Marica Aždajica . Dora nevoljko zakopča tri dugmeta . Ponovno će ih otkopčati čim izađe na ulicu. Baš joj se sviđa crvena košulja. Osjeća se odraslom u njoj. Majka stavi dinstani kupus, što im je ostao od sinoć, u plastičnu zdjelu. Odmjeri količinu, pa nadoda još jednu žlicu. - Neće pojesti ni ovo, jučer sam joj dvije vrećice pune pokvarene hrane izvadila iz frižidera, samo nosimo, a ona baca - mrmlja majka stavljajući i komadić pečene svinjetine na vrh. Dobra je ova svinjetina, 32,99, akcija, jesi probala - reče teti Marici, a onda stavi kutiju u vrećicu i ubaci jednu bananu poviše. - Čujem da stara loče ka’ smuk - reče teta Marica, a majka nemoćno slegne ramenima i pruži Dori vrećicu. - Ne zadržavaj se oko nebodera, pozdravi baku i odmah se vrati kući - reče, pa se opet okrene prema teti Marici i nastavi. - Ne volim je slati samu, znaš kakvi su tamo problemi, grozan kvart. Neboder je sklepan davno za socijalne slučajeve koje je trebalo iseliti iz carske palače. Stanari su sve svoje probleme i navike prenijeli sa sobom, pa je neboder ubrzano propadao. Teren oko njega je gola zemlja s ponekim čuperkom suhe trave, smećem, odbačenim špricama i grupama djece koja glume odrasle pušeći, ispijajući pive i naslanjajući se na, vjerojatno, ukradene motocikle. - Di ćeš, lipotice ? – upita golobradi mladić koji sjedi u društvu nekolicine golobradih mladića na zidiću pored nebodera. - Šta te briga ! – odbrusi Dora. Čeka lift stoljećima. Čuju se metalni škljocaji, otvaranje i zatvaranje vrata. Iz podruma dopire smrad kiselog kupusa. Mrzi kiseli kupus. Jedu ga često. Uz jeftinu svinjetinu. Kiseli kupus je zdrav, pun je vitamina C, govori majka. Otac šuti i jede.

Sarita samo uzdahne i zakoluta očima. Sarita je završila školu za frizerke i sada traži posao ako se odlazak jednom mjesečno na Zavod za zapošljavanje može nazvati traženjem posla. Noću je vani, danju spava. Majka ju izvlači iz kreveta prije no što se otac vrati s posla. Otac je ljut na cijeli svijet, a situacija s bakom dodatno pogoršava njegovu ljutnju. Djed je bio pijanica i kockar. Dora se oprostila s njim prije godinu dana. Svi su ga posjetili u bolnici i više ga nisu vidjeli živa. Umro je te večeri. Dora je zapamtila njegove upale crne oči, rijetku kosu slijepljenu uz tjeme i sat koji mu je skliznuo do lakta kad je podigao ruku. Sat je dobio od firme za odlazak u mirovinu. Znaju da si ti čovik kojemu je jako stalo da dođe na vrime kući, otrovno je prokomentirala baka. Ostali su šutjeli. Baka nikad nije dobila sat od firme jer se nikad nije zaposlila, ali je uvijek radila. Čistila je po kućama i navečer bi jedva stajala na nogama od umora. Otac je pričao kako su bili gladni i kako ima pravde na ovome svijetu, jer će sad baka dobiti djedovu mirovinu. Pravda možda i postoji, ali i povijest se ponavlja. Djedovoj mirovini nije bilo suđeno da se od nje netko najede. Baka je počela piti. Pokaže se svjetlo u kabini lifta . Zaškripi željezo i lift se zaustavi. Otvori prljava vrata i uđe. Unutra je sve išarano flomasterima i izgrebeno, valjda, ključevima. Sepultura, Mother fucker, Ilija i zrno žita - piše pored dugmadi. Pritisne broj jedanaest. Lift se pokrene. - Idem gospođi Marženki donijeti nešto iz dućana - govori joj Jozo izlazeći iz bakinog stana. Otac je nekoliko puta imao okršaj s Jozom. Jozo je stari momak, vječiti podstanar. Živi u iznajmljenom sobičku u stanu do bakinog. Valjda su se tako i upoznali i sve bi bilo u redu da je ostalo na tome. Iako nije naročito bistar, smislio je način kako sebi osigurati budućnost. Počeo je za baku obavljati kupovine. - Ako te još jednom uhvatim da si prešao preko ovog praga, zvat ću policiju - vikao je otac na Jozu. - Ništa loše ne radim. Samo joj pomažem. - Ne trebaš joj ti pomagat. Ima ona svoju obitelj. Svakog dana dolazimo. - Ja sam tu stalno. Što ako padne, a ne može do telefona ? - Znam ja šta si naumio – uhvati ga otac ispod brade za košulju i pribije uza zid. – Misliš je oženit da ti ostane stan. Nema šanse ! Stan je


naš. Jesi li čuo ? Naš ! U stanu smrdi na ustajali zrak, neoprano tijelo i alkohol. Baka leži u krevetu. Plahte su zgužvane, a ona raščupana. - Bako – govori Dora tiho. - Ko je ? – zapliće jezikom. Onako debela i izvaljena preko neurednog kreveta, u ispranoj spavaćici, izgleda poput nasukanog kita. - Ja sam. Dora. - Šta si došla ? Vidit jesam li umrla ? Je li te mater poslala ? - Donijela sam ti ručak. - Ne treba meni vaš ručak. Ne treba mi ništa od vas. Gubi se ! Oči su joj podlivene krvlju, pogled unezvijeren, gornji dio zubala se opustio i jedva se razumije što govori. Rukom napipava po krevetu, pa kad pronađe daljinski upravljač, podigne ga i baci prema Dori. - Pogledaj se na šta sličiš, kurbetina ka’ i mater ti. Dora zakopča dugmad na košulji i ostane šuteći. Baka zna ružno govoriti, ali nikad ovako. - Da nije bilo tvoje matere, danas bi moj Mirko bio sa mnom i pomagao mi pod stare dane. Otela ga je kurbača. Susjedi mi pomažu ka’ najgoroj sirotinji. Jozo mi je desna ruka. Udat ću se za njega i sve mu ostaviti. Neće jebena prasica uživat u novcima od ovoga stana - viče baka, a Dora je nemoćno stoji brišući znojne dlanove o hlače. Vrata se otvore i u mali hodnik uđe Jozo. - Kupio sam po što si me poslala. - Daj ovamo ! – nestrpljivo će baka i pruži košćatu ruku prema boci. Prsti se zgrče oko boce. Drugom rukom odvrne čep. Nagne bocu i jantarna tekućina klizne niz njeno grlo. Trenutak kasnije odlijepi grlić od usana, obriše ih nadlanicom i zadovoljno uzdahne - eh, sad se već drukčije diše.

8


Zovem se Luca Kozina, studentica sam pete godine iz Splita, i bavim se pisanjem u slobodno vrijeme. Već sam treću godinu polaznica Škole Kreativnog Pisanja u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu. Dosad su moji radovi objavljeni u zborniku iste škole i u zborniku humorističnih priča nakladničke kuće Redak.

Umjetnik broj 1

10


Luca Kozina


Mira kuharica

Pjevušenje je dolazilo od ogromnog, mesnatog ženskog tijela, nejasno oblikovanog u dimom ispunjenoj prostoriji. Netom prije je zahvatila kriglu punu vode i nagnula ju u plavi lonac širi od njenih prsa. Luk je bespomoćno zacvrčao. U ženinoj desnoj ruci zabljesne široki mesarski nož, lijevom je pridržavala komad ružičastih pilećih prsa. Susret noža i mesa proizveo je kockice mesa i odbačenu bijelu masnožu. Obriše vlažne ruke o šarenu, cvjetastu pregaču. Volio me nisi, a ja te ljubila jesam... - uh, đavo mi sriću odnia, izgori mi ovo! Posegne rukom za čašom, stavi pod slavinu, ulije vodu, luk još jednom zacvrči od užasa. Miris luka se polako upijao u prostoriju, ženinu odjeću, kožu mokru od znoja. Luk se primiri. Žena zatuli onu staru: U Stombol gradu sjedi.... Možda su je od uspomena oči zapekle i zasuzile, ali se kroz dim lice nije moglo razaznati. Sagnuvši se, krcnu joj artritična koljena. Pridigne se jedva držeći u objema rukama zamašćenu bocu maslinova ulja. U keramičku posudicu valovitih rubova ulije prst ulja, sa plastične daske sastruže komadiće mesa, bosiljak, ružmarin, vegeta... - opet kapula! Zapljusne voda. Smanji nabujali plin. Bačvastim prstima iznenađujuće lagano pritisne zelenkasto – narančastu piletinu. Dlanom obriše znoj s lica.

12

- Uh,oh, ....uznoji se k’o svinja... -Mira!! Opet miševi u brašnu! U kuhinju uleti mali, mršavi čovjek kockasta lica. Koliko sam vam puta rekao.... – jedva protisne zbog jakog kašlja. ...koliko sam vam puta rekao da pazite na onu malu! - Ma šta vam je gospodine Silvio! Uvik jadnu malu! Trebalo mi brašna za kruh, eno, diže se u pečnici... Čovječuljak pažljivo pogne glavu prema pećnici da se uvjeri. -P–A–Z–I–T–E! Zavrišti, okrene se na peti i ode. Volio me nisi, a ja te ljubila jesam... na,na...opet vodu zaboravila! Začuje se veseli dječji hihot iza zavjesa. Mira se nasmiješi i jednim pokretom odgrne zeleni zastor, desno od nje – smeđokosa djevojčica ogromnih plavih očiju je sjedila na podu između jedne zatvorene i jedne otvorene vreće brašna. - Jel otišao Kocka? - Je! Trči doma, dok te nije naša ovde! Djevojčica odmah istrči iz kuhinje. - Aaah, zagori mi kapula! Luca Kozina


Jasminka Mesarić Moje ime je Jasminka Mesarić. Rođena sam u KUSTOŠIJA, 2011:-„ Zgoublene douše“, „ZgubiZagrebu, gdje sam provela svoje djetinjstvo i la sem tebe“, „ Otpri obloke“ školovanje, a isto tako ovdje sam nastavila živje- XIX RECITAL SUVREMENOG PJESNIŠTVA, ti i raditi. Desetak godina provela sam u Hrvat- VARAŽDIN, 2011:-„ Otpri obloke“ SUSRET RIJEČI, BEDEKOVČINA, skom kulturno- prosvjetnom društvu “Bosiljak” iz 43. Čučerja, gdje sam plesala i pjevala. Sada svaki 2012:-“Kaj“R svoj slobodan trenutak posvećujem pisanju pri- RECITAL KAJKAVSKE POEZIJE, KRAPINA ča i pjesama. Pišem pjesme na standardnom 2012:-„Žuli“ hrvatskom jeziku, kao i na rodnom kajkavskom XXI FESTIVAL KAJKAVSKE LIRIKE I GLAZBE, narječju. Sudjelujem na natječajima poezije i na KUSTOŠIJA, 2012: -„ Ništi me ne razme“, „Kam leta letiju“, „ On još mnogim recitalima. 2013. godine dobila priznanje za osvojeno 10. svoju mladost čauka“ mjesto na natječaju za najljepšu pjesmu Udru- XX RECITAL SUVREMENOG PJESNIŠTVA, ge umjetnika „Spark“ iz Velike Gorice: „Šumska VARAŽDIN, 2012:-„ Škrijna z blagem“, „Nedovršena priča“ simfonija ljubavi“. Međunarodna zbirka ljubavne poezije VALENTIObjavljene pjesme u internet časopisu SVK Ma- NOVO 2013: - „Dodirni me pogledom“ Međunarodna zbirka poezije MORE NA DLANU gazinu 2011: -“ Izgubljeni grade“, „I što je čovjek“, „Pod kišo- 2013:- „Tragovi suza“. Zajednička zbirka poezije „Dotaknuti stihom 1“. branom“, „Dva slučajna druga“. Prva samostalna zbirka poezije izdana je 2013. Objavljene pjesme u zbirkama pjesama: XX FESTIVAL KAJKAVSKE LIRIKE I GLAZBE, pod nazivom „Tango ispod duge“.

Umjetnik broj 1

14


LJUBAV BEZ KISTA Ni sada još uvijek ne znam što i gdje ja jesam ako s tobom nisam jer kad uđem u ovaj naš svijet umotan u nježan latica splet ništa više ne može doprijeti do nas ni loše misli ni zao glas samo se rosa što na brezinom listu blista spušta na naša tijela gola i čista i ta slika ljubavi što nastaje bez slikara i bez kista ne blijedi ostaje zbog nas ista. Jasminka Mesarić


NAUČI ME Nauči me kako voljeti bez uvjeta i bez patnje, kako živjeti i biti sretan u ovom sivilu što nas okružuje i pritišće duboko u ponor gorčine u dubine straha i neizrecive tuge. Nauči me kako živjeti u neizvjesnosti, u iščekivanju novog dana, nadati se svjetlosti, a iznenadi nas mrak. Nauči me kako biti sretan kad sreća tek rijetko zaluta pred naša vrata, ali ipak se boji ući i kako ju zadržati kad klizi poput pijeska što nestaje kroz prste. Jasminka Mesarić

16


NEKA NOVA SVITANJA Uspavano jutro, lijene zrake sunca, miris proljeća kroz otvoren prozor pokušavaju me probuditi nježno, tiho, polako. A ja dišem, osluškujem tišinu, živim novi dan, tražim sebe, oblačim novu haljinu. Jutro me grli, miluje mi tijelo, a ja čekam i čekam, neka nova svitanja.

Jasminka Mesarić


Najbolj Najbolji Najbolji Naj Najbo jetnost jetnost Najb jetnost jetn U m n t j ep o č a i si k ,s z a p r m oc i o j u u m jetn Najbolj jetn Najbolji Najbolj U m U n t j e m p o jetnost Najbol U m n t j e p o č a i s i k , s z a p r m o jetnost jetnost u U m j e t n i k č a ,o p s U m n t j e p o č a i s i z jetnost U m j e t n U m n t j e p o č a i s i k ,s z a p r U m n t j e p o č i s i k , s z a U m n t j e p o č a i s i k , s z a p r Najbolji k ai n j i h Najb u m j e t n U m j e t n U m n t j ep o č a i s i k ,t s z a p jetnost U m j e o jetn

j e t n i k ai

Umjetnik broj 1  

časopis za promociju umjetnika i njihovih radova. SURADNICI NA OVOM BROJU: 1. Ružica Gašperov 2. Luca Kozina 3. Jasminka Mesarić

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you