Issuu on Google+

umijeće

Broj 1, svibanj 2013. Besplatni primjerak

Razglednica iz Bruxellesa

Lobistička knjižnica

Što je lobiranje?

LOBIRANJA Informacije, analize i novosti o lobiranju u Hrvatskoj i svijetu

tema broja

Regulacija lobiranja komentar Regulacija je najbolji lijek protiv sivog lobiranja svibanj 2013.

intervju Raj Chari: Lobiranje povećava transparentnost političkog sustava

portret Tommy Boggs: Kralj ‘’K-Streeta’’ zapošljava 600 pravnika i lobista


2 I Oglas

svibanj 2013.


4 I Uvodnik

RIJEČ UREDNIŠTVA SADRŽAJ Stjepko Barnjak, Ivan Vuković, Nikola Zubalj, Daria Arežina i Luka Gobin

Dragi čitatelji, pred vama se nalazi prvi broj časopisa “Umijeće lobiranja” koji je nastao kao volonterski projekt Hrvatskog društva lobista u suradnji sa studentima Ekonomskog fakulteta, Fakulteta političkih znanosti i Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te uz profesionalnu potporu izvršne operativne kompanije Taraban Lobi. Potreba za stvaranjem ovakvog časopisa proizašla je iz nužnosti osvješćivanja javnosti kako je lobiranje neizostavan dio procesa donošenja odluka u demokratskim sustavima. Smatramo kako je pravi trenutak za razbijanje stereotipa koji se vežu za lobiranje te demistifikaciju struke. Naša je želja ovim časopisom informirati javnosti, educirati te promovirati lobističku profesiju. Lobiranje je danas u Hrvatskoj i regiji na razini na kojoj je bio PR prije 15-ak godina. Tek sada se pojavljuju prva lobistička poduzeća, na fakultetima započinje sustavnije izučavanje, a lobistička praksa i tradicija su u razvoju. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju važan je u toliko što se očekuje

snažniji razvoj lobiranja, profesionalizacija struke, specijalizacija, dolazak stranih public affairs agencija te veća prisutnost hrvatskih lobista u Bruxellesu. To je ujedno odlična prilika za mlade profesionalce koji se žele baviti ovim poslom. Lobiranje je nedovoljno regulirano i uz njega se vežu negativne konotacije. Zemlje regije poput Slovenije, Crne Gore i Makedonije su donijele zakone o lobiranju, dok su Hrvatska i Srbija u procesu njihova donošenja. Upravo zbog toga tema prvog broja je - Regulacija. Časopis je podijeljen na sljedeće rubrike: vijesti iz regije i svijeta, analizu, intervju, komentar, razglednicu iz... te lobistički kutak. Planirano je izdavanje četiri broja godišnje, ali trudit ćemo se taj ritam i ubrzati. U idućim brojevima obradit ćemo teme poput metoda i tehnika lobiranja, edukacije, lobističkih udruženja, javno zagovaranje nevladinih organizacija i grassroots kampanje. Pozivamo sve zainteresirane da nam se obrate s prijedlozima i komentarima. Želimo vam ugodno čitanje!

IMPRESSUM Izdavač: Taraban Lobi, prema dopuštenju Hrvatskog društva lobista Izvršna urednica: Tanja Milošević Glavni urednik: Ivan Vuković Uredništvo: Daria Arežina, Stjepko Barnjak, Nikola Zubalj, Luka Gobin Redakcija: editorial@hdl.com.hr

Oglašavanje: tarabanlobi@tarabanlobi.hr Uvjeti korištenja: Svako kopiranje i prenošenje sadržaja dopušteno je isključivo uz odobrenje urednika i obavezno navođenje autora tekstova i izvora. Prijevod sažetaka: Ad hoc Izvršna produkcija: Kulen vizija Distribucija: CityEx

8 I K omentar Regulacija lobističke djelatnosti u svijetu postaje važan trend kako bi se zaštitio integritet državnih institucija  11 I A naliza Ne postoji jedinstven model regulacije. Ovisi o političkom sustavu, stupnju demokracije i tradiciji interesnog zastupanja  14 I G ledišta Dobrovoljna vs. obvezna regulacija. Praktičar preferira dobrovoljnu, a nevladin sektor obveznu  15 I Intervju Raj Chari: Lobiranjem se povećava transparentnost političkog sustava  18 I P rofil lobista Tommy Boggs - Kralj ‘’K-Streeta’’. Sinonim za lobiranje vodi tvrtku sa 600 pravnika i lobista  20 I K njižnica Jedinstvena lobistička knjižnica u cijeloj regiji  22 I Terminologija Što je lobiranje i kako se koristi? Lobiranje dolazi od engleske riječi lobby koja označava predvorje i prostorije gdje se nositelji vlasti i druge zainteresirane osobe susreću u neformalnoj atmosferi i pokušavaju međusobno utjecati jedni na druge  24 I R azglednica iz... Bruxellesa Svi se još uvijek nastoje pridružiti prestižnom europskom klubu

svibanj 2013.


Uvodnik I 5

svibanj 2013.


6 I Vijesti

Regija

priredila: Daria Arežina

BiH treba zakon o lobiranju, udruženje lobista, te edukaciju i promociju lobističke profesije

Seminar “Percepcija lobiranja”

SARAJEVO (BiH), svibanj 2013. - U organizaciji Vanjskotrgovinske komore BiH, u Sarajevu je održan lobistički seminar koji je okupio predstavnike lobističkih udruženja iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Makedonije te Europske unije. Na seminaru se raspravljalo o razvoju lobističke profesije u regiji i potrebi za regulacijom lobiranja. Predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH Ismet Kumalić istakao je da je BiH u procesu stvaranja ekonomske diplomacije i da će iskustva susjednih zemalja pomoći uspostavljanju lobističkog sistema, koji do sada nije postojao. (HDL)

Održan 10. Klub lobista HDL ZAGREB (Hrvatska), svibanj 2013. - Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu održan 10. Klub lobista HDL-a. Okupljene čla-

nove Hrvatskog društva lobista pozdravila je profesorica Dubravka Sinčić Ćorić u ime domaćina, Ekonomskog fakulteta. Program kluba otvorili su panelisti Natko Vlahović, glavni tajnik HDL-a, te Marjan Tanuševski, osnivač i voditelj Makedonskog centra za lobiranje. Unakrsnim ispitivanjem i kroz razgovor s okupljenima, raspravljena je tema regulacije lobiranja kako u Hrvatskoj tako i u Makedoniji te planovi zemalja u budućnosti po pitanju tih tema. (HDL)

Zaštita javnog interesa BEOGRAD (Srbija), veljača 2013. - Pravila lobiranja u Srbiji izrađena su još prije tri godine, ali se lobiranje odvija uglavnom daleko od očiju javnosti. Toj praksi uskoro će doći kraj. Uskoro će svaki lobist morati imati posebnu licencu od države za prijavu prihoda i plaćanje poreza. Zauzvrat će dobiti “propusnicu”

za ulazak u Parlament, Vladu i ostale državne institucije, a predstavnici izvršne vlasti morat će ih primiti te saslušati prijedloge. To su rješenja predviđena pripremljenim Zakonom o zaštiti javnog interesa od nedopuštene trgovine utjecajem. (Novosti.rs)

SKUPŠTINA

Hrvatsko društvo lobista raspravljalo o regulaciji struke

Predstavljen “Vodič kroz lobiranje”

BEOGRAD (Srbija), svibanj 2013. - Politička zaklada Konrad Adenaur Stiftung predstavila je u Narodnoj skupštini Srbije priručnik “Vodič kroz lobiranje”, autora Duška Krsmanovića. On je istaknuo da vodič otvara brojna zanimljiva pitanja poput učešća promotora interesa u javnom političkom i ekonomskom životu na europskom i nacionalnom nivou. Koristeći najpoznatije studije i primjere iz prakse, Krsmanović pojašnjava ulogu promotora interesa u modernom demokratskom okruženju i tržišnim odnosima, te ističe njihov značaj kao spone između privatnog i javnog sektora. (BK TV News)

Dobar put za bolje razumijevanje kompleksnosti lobiranja

Izložene su faze procesa izrade zakona o lobiranju

ZAGREB (Hrvatska), ožujak 2013. - Hrvatsko društvo lobista održalo je redovnu godišnju Skupštinu u Vijećnici Ekonomskog fakulteta. Po točkama dnevnog reda usvojen je godišnji izvještaj te financijski izvještaj za 2012., a raspravljalo se i o aktualnim temama. Između ostaloga, predmetom rasprave bila je regulacija struke, profesionalizacija te iznošenje ideja i prijedloga za buduće aktivnosti HDL-a. Predsjednik Hrvatskog društva lobista, prof.dr.sc. Mate Granić, izložio je faze procesa izrade zakona o lobiranju, stadij u kojem se isti trenutačno nalazi kao i korake koji slijede. (HDL)

POKLON Po završetku rasprave na Klubu lobista, osnivač Makedonskog centra za lobiranje poklonio je Hrvatskom društvu lobista primjerak svoje doktorske disertacije svibanj 2013.


Vijesti I 7

POVIJESNI SKUP

Svijet

Strani agenti mogu biti lobisti u Washingtonu

Gospodarstvenici i političari sa lobisticom Tanjom Milošević

Lobistička tvrtka Taraban Lobi uspjela okupiti sve važne Slavonce Misija okupljanja politički podijeljenih Slavonaca na jednom mjestu činila se nemogućom, ali izvedena je uspješno jer je provedena kao lobistički projekt ZAGREB (Hrvatska), veljača 2013. - Slavonci iz pet slavonskih županija prvi su se put ujedinili i podržali vlastiti lobi - Taraban Lobi! Neovisno o političkoj opciji i predizbornim kampanjama na Bal Slavonaca održan u hotelu Sheraton došli su istaknuti političari, gospodarstvenici, liječnici, glumci, sportaši, pjevači i drugi. Taraban Lobi posjetili su predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, predsjednik Sabora Josip Leko, ministri Ivan Vrdoljak i Tihomir Jakovina i brojni drugi. - Cilj je spojiti tradiciju i glamur, komunicirati radišnu i uspješnu Slavoniju kroz naše najistaknutije pojedince. Pokrenuti zajedničke projekte i vratiti Slavoniji percepciju bogate, obećane zemlje kakva je nekad bila - rekla je Tanja Milošević, Osječanka sa zagrebačkom adresom, inače začetnica ove ideje i profesionalna lobistica. A svi okupljeni Sheraton su napustili vođeni jednom mišlju - kako će okupljeni u Taraban Lobi doprinijeti očuvanju identiteta Slavonije. (HDL) svibanj 2013.

WASHINGTON D.C., ožujak 2013. - Dio zakonodavstva koje je na snazi u Washingtonu o lobistima je Foreign Agents Registration Act (FARA). Donesen 1938., FARA zahtijeva od osoba koje djeluju kao agenti stranih principala (bilo koje strane vlade, političke stranke, kao pojedinac, poduzeće ili drugi subjekt) da periodično podnose izvještaj o lobističkim aktivnostima. Dok nije postojao Lobbying Disclosure Act (LDA) do 1995., svatko zadužen za lobiranje i uključen u političko lobiranje bio je obvezan registrirati se pod FARA, a danas se ti isti mogu registrirati pod LDA. Međutim, svatko tko djeluje kao agent strane vlade ili političke stranke

još uvijek se mora registrirati pod FARA. Agenti su dužni registrirati se u Ministarstvu pravosuđa SAD-a, objaviti detaljne financijske i poslovne podatke te održavati detaljne evidencije koje su otvorene za javni uvid. Definicija agenta u FARA-u u usporedbi s definicijom lobista pod LDA puno je šira te može uključivati, na primjer, rad na utjecanju na javno mnijenje. (Dummies.com)

Proces donošenja zakona u EU

BRUXELLES (Belgija), ožujak 2013. - Bruxelles je preplavljen pričama o nezdravom utjecaju lobista na zakonodavce no veću pozornost, prema mišljenju stručnjaka, trebalo bi posvetiti povećanom udjelu donesenih zakona pod minimalnim nadzorom. Nedosta-

Važno je da se svaki agent strane vlade ili političke stranke registrira

tak nadzora - unatoč 754 zastupnika i tisućama lobista u prijestolnici EU - pojavio se zbog porasta upotrebe takozvanih podzakonskih akata u kombinaciji s tendencijom donošenja ubrzanih primarnih zakona. (EUobserver)

Ubrzano donošenje zakona nije protuzakonito, ali je nedemokratski

Etičnost lobiranja u Uniji BRUXELLES (Belgija), veljača 2013. Novo izvješće navodi kako je velik udio građana diljem Europe zabrinut etičkim postavkama lobiranja u donošenju politika u EU. Anketom je obuhvaćeno više od 6.000 ljudi iz šest europskih država, a glavni rezultat istraživanja pokazuje kako građani žele bolju regulaciju lobista i povećanu transparentnost prema EU. Istraživanje otkriva da je 73 posto ispitanika zabrinuto za prevelik utjecaj predstavnika poslovnog sektora na donosioce odluka, dok 80 posto ispitanih vjeruje kako bi regulacija lobiranja trebala biti obavezna s ciljem ujednačavanja utjecaja različitih interesnih skupina.


8 I Komentar

piše: Natko Vlahović

Autor je direktor lobističke tvrtke Vlahović Grupa d.o.o. iz Zagreba i glavni tajnik Hrvatskog društva lobista

■ Američko iskustvo s regulacijom lobiranja pokazuje kako ne treba čekati političke skandale i afere, već je potrebno djelovati preventivno kako se ne bi narušilo krhko povjerenje javnosti u političke institucije. TKO ZA KOGA LOBIRA? Situacija unutar hrvatskih institucija koje se lobiraju bila bi puno bolja kada bi lobiranje bilo jasno definirano zakonom te kada bi se znalo tko lobira za koga i s kojim ciljevima. Problem regulacije lobiranja aktualna je tema i u Europskoj uniji pa je potpredsjednik Europske komisije, Siim Kallas, 2006. pokrenuo Europsku inicijativu za transparentnost (ETI) kako bi uveo više reda među pet tisuća akreditiranih briselskih lobista.

80%

nacionalnog zakonodavstva svake članice EU-a dolazi izravno iz Bruxellesa što znači da je važnost i uloga europskih službenika prerasla “domaće” zakonodavce. To nas ne mora plašiti, ali toga moramo biti svjesni kada usvajamo europsko zakonodavstvo.

LEGITIMIZACIJA Osnivanjem Hrvatskog društva lobista u lipnju 2008. učinjen je važan korak u procesu legitimizacije lobiranja u Hrvatskoj. U proteklih pet godina, HDL je imao važnu ulogu u informiranju i eduakciji javnosti i političkih elita o lobiranju u demokraciji. Pripremljen je nacrt zakona o lobiranju u suradnji s Ministarstvom pravosuđa koji čeka javne konzultacije od studenog 2012.

Regulacijom protiv sivog lobiranja R egulacija lobističke djelatnosti u svijetu postaje važan trend kako bi se zaštitio integritet državnih institucija i osigurala veća transparentnost u procesima donošenja zakona i drugih akata i odluka koje donosi svaka državna administracija. Činjenica je da međunarodne institucije u velikom dijelu često regulacijom potiču interesne grupe na lobiranje jer je to jedini način participacije u odlučivanju. U postkomunističkim političkim sustavima lobiranje predstavlja uključivanje različitih društvenih i poslovnih skupina u legitiman proces interesnog (i argumentiranog) zagovaranja. U srednjoj i istočnoj Europi danas već potpuno legitimno mogu lobirati predstavnici industrije, poslodavaca, sindikata, nevladinih organizacija, manjina kao i mnoge druge grupacije. Svakodnevno čitamo o građevinskim, naftnim i bankarskim lobijima koji se zalažu za donošenje, blokiranje ili izmjenu nekih zakona, podzakonskih akata ili odluka. Isto tako, činjenica je da su vlade u sve većoj mjeri prisiljene obavljati nove prilično složene pravne, ekonomske i druge poslove te donositi važne odluke u vrlo kratkim rokovima. Upravo takve okolnosti stvaraju potrebu za strateškim lobiranjem koje se, ovisno o svrsi lobiranja, nekada promiče, a nekad i štiti određeni interes. Sličan dinamičan rast u zadnjih dvadeset godina doživjela je industrija odnosa s javnošću i strateškog savjetovanja. Globalizacija je dodatno dala vjetar u leđa lobiranju jer se uz nacionalne vlade jednako pomno lobiraju nadnacionalne i međunarodne organizacija kao MMF, SB, UN ili EU institucije. Problem negativnog imidža lobiranja ostaje i dalje prisutan, ali samo na površini jer u osnovi lobističko djelovanje značajno poboljšava kvalitetu i kredibilitet odluka koje donose državne insti-

tucije. Dakako, preduvjet za pozitivan učinak lobiranja je zakonodavni okvir koji doprinosi transparentnom i odgovornom lobiranju. Hrvatska, kao jedna od država koja još uvijek nema nikakav propis o lobiranju, mogla bi višestruko profitirati uvođenjem reda u svoje nacionalno lobiranje. Evo i zašto. Prvo, formiranje obveznog registra lobista pri Saboru omogućilo bi svima onima koji žele razgovarati sa zakonodavcem da se akreditiraju kao lobisti neke grupacije te bi takvi kontakti postali uobičajena i prihvaćena praksa. Kao akreditirani lobist u Europskom parlamentu i Komisiji iz iskustva mogu reći da je to odlično rješenje kojim dobivaju obje strane; lobist i lobirani. Ovakva otvorena razmjena informacija i argumenata koristi zastupnicima i službenicima koji dobivaju dragocjene informacije od stručnjaka - lobista, ali koristi i interesnim grupama koje žele sudjelovati u političkom odlučivanju i na to imaju potpuno pravo. Drugo, zakon o lobiranju razjasnio bi danas nejasne pojmove „lobist“ i „lobiranje“ te odredio granicu legitimnog i transparentnog lobističkog djelovanja. OECD-ova studija o lobiranju i transparentnosti iz 2008. preporuča postkomunističkim zemljama donošenje zakonodavnog okvira za lobiste radi smanjenja političke korupcije. Treće, svjetska praksa (SAD, Kanada, EU) govori kako mora postojati jasno definiran kodeks očekivanog ponašanja u odnosima između lobista i predstavnika državnih institucija, pogotovo kada govorimo o obvezi točnog predstavljanja koga lobist zastupa i kakve informacije pruža. Četvrto, jačanjem i profesionalizacijom lobističke struke stječu se preduvjeti za bolje snalaženje političkih i poslovnih predstavnika u okviru euroatlantskih integracija, NATO saveza i EU-a. svibanj 2013.


tema broja

piše: Ivan Vuković Etika i transparentnost goruća su pitanja vezana za lobiranje

Regulacija lobiranja u Europskoj uniji i zemljama jugoistočne Europe

L

Ne postoji jedinstveni model regulacije. On ovisi o političkom sustavu, stupnju demokracije i tradiciji interesnog zastupanja

obiranje u EU javlja se krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća donošenjem Jedinstvenog europskog akta i Ugovora iz Maastrichta koji su predstavljali početak snažnije političke i ekonomske integracije Europe. Broj lobista i lobističkih ureda u Bruxellesu počinje eksponencijalno rasti. Paralelno s time, povećava se zabrinutost javnosti za podložnost europskih javnih politika specijalnim interesima. Europski parlament prvi reagira i 1996. uvodi obvezujući Registar lobista, koji je sadržavao nizak stupanj regulacije: samo naziv poduzeća i ime lobista bez detaljnijih podataka o klijentisvibanj 2013.

ma i financijskim pokazateljima. Povjerenik Siim Kallas 2008. predstavlja Europsku inicijativu za transparentnost (ETI) koja uvodi dobrovoljni registar lobista, tzv. Registar interesnih skupina. Nakon brojnih kritika nevladinog sektora i javnosti, 2011. objedinjuju se Registri Europskog parlamenta i Komisije u Registar transparentnosti, dok Vijeće EU i dalje odbija sudjelovati u ovom procesu. EU i dalje odbija strožu regulaciju lobiranja, unatoč brojnim skandalima u proteklih nekoliko godina, poput slučaja Cash for Amendments s europarlamentarcima Strasserom, Thalerom i Severin; slučajevi Revolving Door s povjerenicima Verheugenom i McCgreevyem,

te posljednji skandal s lobistima duhanske industrije zbog kojeg je povjerenik Dalli podnio ostavku. Unatoč evidentnim problemima, nadležni povjerenik Šefčovič izjavio je kako sustav funkcionira dobro i kako u doglednoj budućnosti Europska komisija nema namjeru postrožiti kriterije regulacije. Situacija u zemljama članicama varira: od obveznih registara u njemačkom i francuskom parlamentu, do zakonskih rješenja u Poljskoj, Latviji i Sloveniji. Neke zemlje poput Velike Britanije, Irske i Austrije već neko vrijeme razmatraju donošenje zakona dok u drugima ne postoji interes za regulacijom. S druge strane. SAD ima

iStock

Analiza I 11


12 I Analiza dugu tradiciju regulacije lobiranja. Prvi zakoni doneseni su još 1939. i 1946., a dorađeni su 1995. i 1997., dok je predsjednik Obama 2009. donio Uredbu o lobiranju čime je ono postala najsnažnije regulirana industrija u SAD-u. Unatoč kritikama, SAD je, za razliku od EU, znao reagirati na skandale, poput slučaja Abramoff nakon kojeg je 2007. donesen Honest Leadership and Open Government Act. Mjereno CPI Indeksom, danas SAD prednjači u regulaciji lobiranja na globalnoj razini.

Iskustva regije

Zemlje jugoistočne Europe također su krenule u regulaciju lobiranja, ali s polovičnim uspjehom. Mađarska je prva u regiji donijela Zakon o lobiranju 2006., a kao uzor koristila je američke zakone o lobiranju. Dr. Nora Hajdu sa Sveučilišta “Eötvös Lóránd” u Budimpešti kaže kako je korištenje američkih smjernica generalno bila dobra ideja jer SAD ima najviše iskustva u regulaciji lobiranja. Prema Hajdu, broj od 246 registriranih lobista u Mađarskom parlamentu 2010. pokazuje kako poslovna zajednica nikada nije prihvatila nova pravila za lobiranje. To se može iščitati i iz činjenice da su u Registru nedostajale čitave industrije poput financijske, poljoprivrede, energetike i medija. Jedan od razloga je i da zakonom nisu bili predviđeni nikakvi poticaji za one koji se registriraju. Dolaskom Vlade Fidesz na vlast Zakon o lobiranju je ukinut, a umjesto njega u siječnju 2011. donesen je Zakon o javnom sudjelovanju u zakonodavnom procesu koji predstavlja puno blaži stupanj regulacije. Hajdu kaže da je prvotni Zakon imao određenih nedostataka, ali da je trebalo doraditi postojeći propis, a ne ga ukidati. Mađarski primjer slijedila je Makedonija koja je 2008. donijela sličan zakon. Ubrzo nakon donošenja Ustavni sud ukinuo je određene članke zakona, a do sada se registrirala samo jedna osoba što pokazuje kako regulacija nikada nije zaživjela u praksi. Zakon je doživio kritike nevladinog sektora koje se odnose na nepostojanje jasne distinkcije između profitnog i neprofitnog lobiranja te se ostavlja otvoren prostor za sivo lobiranje. Voditelj Makedonskog centra za lo-

PARADOKS Proučavajući različite sustave regulacije uočavamo paradoks. U zemljama u kojima se lobisti protive regulaciji država je nameće, dok u drugima, pretežno bivšim komunističkim i tranzicijskim zemljama lobisti sami traže donošenje zakona o lobiranju, međutim država se oglušuje na njihove zahtjeve.

1

osoba se do sada registrirala kao lobist u Makedoniji što pokazuje kako regulacija ondje nikada nije zaživjela u praksi biranje (MCL) - Bitola dr. Marjan Tanuševski ne slaže se s tezom prema kojoj zakon nije polučio uspjeh. On navodi kako je ipak promijenjena percepcija o lobiranju kao djelatnosti. Tanuševski ipak zamjera što je zakon usvojen u hitnoj proceduri, bez javne rasprave, te stoga nije prepoznat u široj javnosti. U Srbiji lobisti gotovo četiri godine bezuspješno zahtijevaju donošenje zakona o lobiranju. Prvi nacrt iz srpnja 2009., koji su na inicijativu Društva lobista Srbi-

je (DLS) izradili stručnjaci s Pravnog fakulteta u Beogradu, u svojih 68 članaka uvelike slijedi američku regulatornu praksu, ali ide i dalje od toga, propisujući komoru lobista koja bi imala javne ovlasti. Zakon je još uvijek u proceduri Ministarstva trgovine, uz najave prema kojima bi trebao biti usvojen do ljeta 2013. Sadržaj zakona vjerojatno će se razlikovati od prvog nacrta, što se može zaključiti i iz izjava predstavnika DLS-a, koji se više ne zalažu za Zakon o lobiranju već predlažu novi naziv: Zakon o zaštiti javnog interesa od nedopuštene trgovine utjecajem. Potpredsjednik DLS-a dr.sc. Balša Kašćelan, tvrdi kako novim nazivom žele poslati poruku što je suština zakona, a smatraju i kako će ovaj naziv biti prihvatljiviji javnosti.

Lobisti traže regulaciju

Ni u Hrvatskoj nije puno bolja situacija. Lobisti okupljeni u Hrvatskom društvu lobista (HDL) 2008. sami su zatražili donošenje zakona o lobiranju. Zakon je 2009. uvršten u Akcijski plan Ministarstva pravosuđa, ali zbog političkih

Ne treba pretjerati u regulaciji jer svrha ne smije biti ograničavanje lobiranja kao dijela demokratskog procesa, nego njegovo stavljanje u zakonske okvire. svibanj 2013.


Lobiranje u EU je (ne)dovoljno regulirano

Alter-EU

Analiza I 13 NAGLASCI

Dr. sc. Marjan Tanuševski

Dr. sc. Balša Kašćelan

Prof. dr. sc. Kostadin Pušara

Dr. Nora Hajdu

voditelj Makedonskog centra za lobiranje Bitola

Zakon o lobiranju u Makedoniji direktno je utjecao na poboljšanje transparentnosti nacionalnih i lokalnih institucija iako, nažalost, i dalje to nije na zavidnoj razini. Zakon mora biti lako prepoznatljiv široj javnosti, a vještine lobiranja utemeljene na akademskoj podlozi.

razloga nikada nije donesen. Vlada je 2009. usvojila Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata, u kojima se propisuje interakcija državnih tijela s interesnim skupinama, ali navedeni Kodeks nije obligatornog karaktera i kao takav ne može preuzeti ulogu zakonske regulacije. Predsjednik HDL-a prof.dr.sc. Mate Granić smatra kako Zakon o lobiranju predstavlja najbolji alat u borbi protiv korupcije te ga je stoga što prije potrebno donijeti. Slovenija se odlučila za poseban model regulacije lobiranja u sklopu Zakona o integritetu i sprječavanja korupcije usvojenog 2010. Većina slovenskih lobista pozdravila je zakon, ali su i upozorili kako lobiranje ne bi trebalo vezivati uz anti-korupciju jer se time čitava profesija stigmatizira kao negativna, već bi se trebao donijeti poseban zakon o lobiranju. Profesor na fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani prof.dr.sc. Dejan Verčič upozorava kako Zakon ograničava sudjelovanje manjih poduzeća u procesima donošenja odluka, a favorizira multinacionalne kompanije. Također, smatra kako je definicija lobiranja preuska te da ne obuhvaća sve dionike tog procesa. Crna Gora posljednja u regiji donijela svibanj 2013.

potpredsjednik Društva lobista Srbije

U Srbiji se nitko ne bavi lobiranjem u smislu kako to budući zakon definira. Pojedinci se bave konzaltingom, a da se ne zna koga “savjetuju” i pod kojim uvjetima. U takvim okolnostima nema nikakve odgovornosti ni zaštite klijenata. Očekujem da će između 50 i 100 osoba zatražiti licencu za profesionalno lobiranje nakon što se usvoji zakon.

je Zakon o lobiranju, u ljeto 2011., s početkom primjene 1. siječnja 2012. Zakonom, koji je pripremilo Ministarstvo financija, predviđeno je donošenje podzakonskih akata kako bi mogao ući u primjenu. Podzakonski akti nikada nisu usvojeni, a Zakon je sada prebačen u nadležnost Ministarstva pravosuđa, koje je najavilo njegove izmjene i prije nego se počeo primjenjivati. Predsjednik Udruženja lobista Crne Gore (ULCG) prof.dr.sc. Kostadin Pušara obrazlaže to političkim razlozima jer je 2012. bila izborna godina pa zbog toga nije bilo spremnosti za donošenje daljnjih pravila za lobiranje.

Političari protiv

Proučavajući različite sustave regulacije uočavamo paradoks. U zemljama u kojima se lobisti protive regulaciji država je nameće, dok u drugima, pretežno bivšim komunističkim i tranzicijskim zemljama lobisti sami traže donošenje zakona o lobiranju, međutim država se oglušuje na njihove zahtjeve. Budući da se većina stručnjaka slaže kako regulacija lobiranja dovodi do veće transparentnosti države i njezinih institucija, pitanje je zašto se političari tome protive. Također, u tranzicijskim zemljama često puta se lobiranje veže uz borbu protiv

predsjednik Udruženja lobista Crne Gore (ULCG)

Zakon treba regulirati utjecaj lobista na sadržaj zakonskih i podzakonskih akata koje se treba provoditi pod budnim okom nadležnih državnih tijela. U cilju transparentnosti, lobisti moraju podnositi godišnje izvještaje o lobiranju, a država mora osigurati dostupnost podataka iz Registra lobista.

Fakultet društvenih znanosti Sveučilišta “Eötvös Lóránd” u Budimpešti

Zakon o javnom sudjelovanju u zakonodavnom procesu iz 2011. ide u kontra smjeru od američkih i europskih trendova od čega koristi imaju veliki „igrači“ koji mogu lobirati bez određenih pravila. Manjak regulacije može nas dovesti do jačanja sive ekonomije i korupcije što je rastući problem u Mađarskoj.

korupcije. Uspoređujući CPI Indeks regulacije lobiranja i Indeks percepcije korupcije Transparency Internationala dolazi se do zaključka o nepostojanju direktne korelacije. Iskustva tranzicijskih zemlja pokazuju kako relativno dobri zakoni nisu garancija uspjeha, što zorno pokazuju primjeri Mađarske, Makedonije i Crne Gore. Ne postoji jedinstveni model, već on ovisi o političkom sustavu, stupnju demokracije i tradiciji interesnog zastupanja. Regulacija lobiranja je nezaustavljivi trend koji iz SAD-a dolazi u Europu i pitanje je vremena kada će i europske zemlje prihvatiti stroža pravila za lobiranje.

FOULOY’S EXPLANATORY LOBBYING DICTIONARY A one-stop guide that provides full explanation of the meaning and usage of advocacy and lobbying terms chosen for their importance and complexity. Publisher: AALEP Publishing Division (APD) Number of Pages: 438 Pages-Hard Cover, 1,100 Entries


14 I Gledišta

DOBROVOLJNA VS. OBAVEZNA REGULACIJA PRAKTIČAR

NEVLADIN SEKTOR

KOEN ROOVERS

CHRISTIAN D. de FOULOY

Koordinator europskog saveza za lobističku transparentnost i etiku (ALTER EU)

Predsjednik europskog udruženja lobista (AALEP)

Dobrovoljna

S

amoregulacija je bolji sustav jer je jeftinija i manje otežavajuća za industriju i porezne obveznike. Budući da je lobiranje sastavni dio demokratskog procesa, to je najbolje rješenje za izbjegavanje prepreka i ne predstavlja dodatni teret za one koji su uključeni u lobiranje. Europa se ne može uspoređivati s SAD-om. Amerika ima drukčiji politički sustav. To je kao da uspoređujte kruške i jabuke. Europski “Registar transparentnosti” funkcionira na principu “mrkve i batine”. Lobisti moraju objaviti podatke u Registru, a zauzvrat dobivaju propusnicu za EU institucije. To je snažan poticaj za registraciju. Iako EU sustav može biti nea-

■ Europa se ne može uspoređivati sa SAD-om. Amerika ima drukčiji politički sustav. To je kao da uspoređujte kruške i jabuke.

priredio: Ivan Vuković

■ Sve regulacije u svijetu postaju neučinkovite ako se ne podudaraju s namjerom lobista da budu transparentni. dekvatan, treba istaknuti kako sve regulacije u svijetu postaju neučinkovite ako se ne podudaraju s namjerom lobista da budu transparentni. Učinkovitost EU registra može se procjenjivati samo u praksi. EU je jasno dala do znanja kako će u slučaju neuspjeha dobrovoljnog sustava, prijeći na obveznu regulaciju. Mišljenja sam kako bi za zemlje koje tek razmatraju donošenje zakona bilo bolje započeti s dobrovoljnom registracijom i jasnim poticajima za lobiste, zajedničkim kodeksom ponašanja kojeg izradi struka, te sustavom nadzora i sankcija u slučaju kršenja kodeksa koje će provoditi sami lobisti. To ima više smisla od skakanja u vrlo uređeni sustav.

Obvezna

Z

ašto je lobiranje pitanje transparentnosti? Procjenjujemo kako se u Bruxellesu između 25.000 i 30.000 profesionalnih lobista trenutno kreće po hodnicima EU institucija od kojih velika većina zastupa poslovne interese. Bez jasnih pravila za lobiranje, utjecaj korporativnih lobista na EU politike uvelike će ostati izvan očiju javnosti. Pozdravljamo zajednički registar Europske komisije i Parlamenta kao mali korak naprijed, unatoč brojnim nedostacima. ALTER-EU lobira za transparentnost. Za nas “otvoren i transparentan” znači da građanima treba biti kristalno jasno tko lobira za koga, za koja pitanja i s kojim proračunom. U tom smislu, naša pola-

■ Bez jasnih pravila za lobiranje, utjecaj korporativnih lobista na EU politike uvelike će ostati izvan očiju javnosti.

■ Najuporniji argumenti često dobivaju glas političara. Odnosno, oni koji si mogu priuštiti i platiti upornost često pobjeđuju. zna točka je interes građana dok Europska komisija zastupa interese lobista. U idealnom svijetu najbolji argument osvaja raspravu. U Bruxellesu i Washingtonu, najuporniji argumenti često dobivaju glas političara. Drugim riječima, oni koji si mogu priuštiti i platiti upornost često pobjeđuju. Za zemlje koje tek razmatraju regulaciju lobiranja, snažan sustav regulacije predstavlja nužnost kako bi se spriječilo podređivanje javnog naspram specijalnih interesa u procesu donošenja javnih politika. Pritom je od najveće važnosti objavljivanje financijskih podataka. svibanj 2013.


Intervju I 15

stav

piše: Stjepko Barnjak

FOKUS

Chari se u svojim istraživanjima fokusira na (1) Analize javnih politika i uloga različitih aktera koji stvaraju javne politike kako na državnoj razini tako i na razini EU; i (2) Političke stranke i izbori s posebnim naglaskom na južnu Europu. Veliki je obožavatelj utrka Formule 1 i hokeja na ledu, a u slobodno vrijeme uživa u vožnjama biciklom po planinama u okolici Madrida.

Raj Chari: Lobiranjem se povećava transparentnost političkog sustava Zakon o lobiranju treba biti dosljedan. Ako dođe do njegova kršenja moraju se čvrsto i dosljedno provoditi sankcije svibanj 2013.


16 I Intervju

O

ve godine u Hrvatskoj će zaživjeti zakon o lobiranju, stoga smo zbog iznimne važnosti te teme intervjuirali jednog od vodećih svjetskih stručnjaka u području regulacije lobiranja, Raj Charija. Koautor je knjige ‘Reguliranje lobiranja: globalna usporedba’ koja je polučila izniman uspjeh te etablirala Charija i njegove suradnike u veliki znanstveni autoritet. U knjizi analiziraju i uspoređuju načine na koje se lobiranje regulira u različitim zemljama svijeta te posljedicama koje nastaju uslijed različite regulacije. U detaljnoj i opsežnoj analizi koju su autori proveli, razmatrali su na koji način je fenomen lobiranja reguliran u zemljama Sjeverne Amerike, Europe, Azije i Australije. ● Zbog čega je važno regulirati lobiranje? - Lobiranje je važno regulirati kako bi se povećala transparentnost političkog sustava. Ako građani znaju koji akteri lobiraju koga i zašto, tada će imati više znanja o tipu utjecaja koji se vrši unutar političkog sustava. ● Je li zakonska regulacija jamstvo napretka i profesionalizacije lobiranja? - Da, zato što pokazuje da su interesne grupe ili lobisti legitimni akteri unutar političkog sustava. Kao rezultat toga, prisutnost lobista bi se trebala smatrati legitimnom u njihovom nastojanju da utječu na javne politike. Dok god postoji svijest da su oni legitimni akteri i koje su njihove radnje, profesionalizacija lobističke djelatnosti bit će u porastu. ● Kolika je važnost i odgovornost interesnih skupina? - Njihova važnost vrlo je jednostavna; znamo kako u našim liberalnim demokratskim sustavima lobisti imaju fundamentalnu ulogu u nastojanjima oblikovanja prirode javnih politika. Dakle, odgovornosti koje bi trebali imati je da informiraju javnost o tome koji su njihovi ciljevi i što točno nastoje promijeniti ili ne promijeniti u političkom sustavu. Važno je znati da, ako promatrate ideju kako u svakom političkom sustavu imate inpute u politički sustav, a oni rezultiraju outputima - u kontekstu javnih politika - sasvim je normalno da

BIOGRAFIJA ● 1993. završio studij političkih znanosti u rodnom gradu Saskatchewan (Kanada) ● do 1999. pohađa doktorski studij na “Queen’s University” u Ontariu ● od 1994. živi u Madridu gdje obavlja većinu istraživanja za doktorski rad ● 1999. pridružuje se odjelu za političku znanost na Trinity Collegeu u Dublinu na kojem je danas viši predavač ● od 2005. do 2008. upravitelj odjela za europske studije na Trinity Collegeu različiti inputi uključuju ne samo političke stranke, već i trgovinska udruženja, ekonomske aktere, nedržavne organizacije ili profesionalna udruženja koja bi

željela oblikovati javne politike. ● Može li i na koji način regulacija lobiranja doprinijeti transparentnosti rada državnih institucija? - Naravno! To je i zamisao, ukoliko imate registar, možete imati središnje područje gdje se građani, lobističke grupe i političari mogu informirati i saznati tko lobira koga i o kojim pitanjima. U osnovi, to će spriječiti ‘privilegirani pristup’ u smislu da će svi znati kako različite grupe lobista imaju različite ideje i različite ciljeve, što u principu može služiti kao barijera za sprječavanje ‘privilegiranog pristupa’. Ali gledajte, bit ću potpuno iskren, registar lobista samo govori tko lobira koga i o čemu. Mogu

U svim državama temeljenim na liberalnoj tržišnoj ekonomiji, gdje državni akteri surađuju sa svibanj 2013.


Intervju I 17 Autori knjige “Regulacija lobiranja: globalna usporedba”: John Hogan, Raj Chari i Garry Murphy s predstavnicima Irskog instituta za odnose s javnošću (PRII), Dublin, 2009.

■ Lobiranje je normalan, legitiman proces u demokraciji, ali uz njega dolazi i odgovornost informiranja građana čime se različite lobističke grupe bave. VAŽNO Registar lobista govori vam tko lobira koga i o kojim pitanjima, no on ne omogućava saznanja o čemu razgovaraju lobisti i političari. Moguće je da čak i uz registar postoji interesna grupa koja ima više utjecaja.

postojati različiti politički ili ekonomski akteri pa čak i nevladine organizacije koje imaju ‘privilegirani pristup’. Oni mogu nastaviti uživati taj ‘privilegirani pristup’ čak uz postojanje registra. Registar lobista govori vam tko lobira koga i o kojim pitanjima, no on ne omogućava saznanja o čemu razgovaraju lobisti i političari. Dakle, moguće je da čak i uz registar postoji jedna ili više interesnih grupa koje imaju više utjecaja. ● Postoji li opasnost zastupljenosti isključivo korporativnih interesa u zakonodavnom procesu i nakon uvođenja regulacije? - Ovisi o tome kakva je narav regulacije lobiranja. U osnovi, ako zahtijevate

registraciju svih lobista, tada taj rizik neće postojati. Nisam upoznat s nacrtom hrvatskog zakona stoga ne znam, ali u nekim zemljama, kao primjerice u Njemačkoj, ukoliko parlament pozove nekoga na raspravu u zakonodavnom procesu, ta se osoba ne mora registrirati kao lobist. Dakle, ovisi o naravi vašeg zakona o lobiranju. Nisam siguran hoće li registar lobista spriječiti ignoriranje sitnijih interesa. Ukoliko vaši političari i vlada slušaju samo krupni kapital, čak i uz uvođenje regulacije postoji mogućnost prema kojoj će nastaviti slušati samo te iste interese krupnog kapitala unatoč upisu u registar. Registar neće nužno promijeniti takvu situ-

aciju; on pruža transparentnost i odgovornost tako da ljudi mogu vidjeti koji političari razgovaraju s kojim lobistima. Međutim, u pogledu interesnih grupa koje mogu vršiti više utjecaja, nije nužno da će takva promjena nastupiti. ● Zakonodavni okvir američke lobističke industrije ima nekoliko desetljeća dugu tradiciju. Što mislite o njihovom obrascu regulatorne prakse? - Općenito govoreći, razlika američke regulatorne prakse u pogledu zakonodavstva je u tome da stvara oštriju regulaciju u usporedbi s drugim zemljama u svijetu. Razlog rigidnijih propisa je egzistencija posebnih klauzula prema kojima lobisti moraju jasno navesti i objaviti osobna i poslodavčeva očekivanja. Prednost ovog pristupa je što omogućuje više transparentnosti u pogledu koliko se novca troši. Nedostatak je u tome što lobisti za to moraju potrošiti znatno više vremena dajući regulatoru informacije o novcu koji su potrošili. ● U Hrvatskoj je lobiranje nova djelatnost koja će uskoro biti zakonski regulirana. Imate li neki savjet? - Pretpostavljam da bi to prvenstveno bilo da napravite zakon koji će biti dosljedan. Da budem vrlo jasan, u propisima o lobiranju, što želite s njime postići i zbog čega to želite postići. Druga važna stvar, ukoliko dođe do kršenja propisa o lobiranju, sankcije se moraju provoditi čvrsto i dosljedno. To je kao i sve drugo u svijetu, možete imati hrpu pravila i gomilu propisa, ali ukoliko je zakon prekršen i nitko ne provodi sankcije, primjerice zatvorsku globu, kaznu ili što god je zakonom propisano, tada pravila nisu postigla apsolutno ništa. U središnjoj i istočnoj Europi, primjerice u Litvi ili Mađarskoj kada je postojao zakon, pravila jesu postojala, ali ih nitko nije dovoljno dosljedno provodio. To znači da regulator ima vrlo malu mogućnost kažnjavanja ili primjerice reći da se lobist trebao registrirati, a nije to napravio te će stoga biti kažnjen. To se nikada nije dogodilo. Mislim da je u tome problem sa regulacijom lobiranja, može postojati, može biti prilično robusna u smislu željenog cilja, ali ako se to ne provodi tada zakon ne znači ništa. Morate imati regulatora koji je potpuno neovisan o političkoj stranci na vlasti, o bilo kojem ministarstvu te koji može donijeti neovisne odluke.

uju sa različitim privatnim akterima u javnoj sferi, postoji znatna količina lobiranja. svibanj 2013.


18 I Profil lobista Kaže da ga posao zabavlja

Tommy Boggs

Kralj 'K.Streeta' Sinonim za lobiranje, Tommy je jedan od direktora tvrtke PattonBoggs, poduzeća s preko 600 pravnika i lobista koji zastupaju interese više od 50 velikih klijenata

piše: Nikola Zubalj

T

homas Hale Boggs Jr. jedan je od najpoznatijih i najutjecajnijih lobista u SAD-u. Rođen je 1940. u New Orleansu, u američkoj saveznoj državi Louisani, kao sin poznatog američkog kongresmena Thomasa Hale Boggsa starijeg koji je bio predstavnik Louisane (1941.-1972.) i vođa demokratske većine u Predstavničkom domu Kongresa. Otac je poginuo 1972. u avionskoj nesreći u Aljaski pod nikad razjašnjenim okolnostima. Nakon tog nesretnog događaja, Thomasova majka Lindy počela se baviti politikom preuzevši muževu poziciju kongresmena na kojoj je ostala do 1991., a poslije je za vrijeme Clintonove administracije obavljala funkciju američkog veleposlanika u Vatikanu.

Počeci

Odrastajući u takvom okruženju unutar kojeg je politika bila dio svakodnevnog života, Boggs se već za vrijeme studija prava na Sveučilištu u Georgetownu počeo baviti politikom radeći za Zajednički ekonomski odbor

Godišnji prihod lobističke tvrtke Patton-Boggs danas iznosi respektabilnih 340 milijuna svibanj 2013.

do


a

Profil lobista I 19

■ Boggs se već za vrijeme studija prava na Sveučilištu u Georgetownu počeo baviti politikom (JEC) američkog Kongresa. Diplomirao je 1965. i započeo raditi kao posebni savjetnik Odbora za krizno planiranje, u svojstvu kojeg je, između ostalih, surađivao i s tadašnjim američkim predsjednikom Lyndonom Johnsonom. Nakon toga, odlučio je privremeno napustiti politiku i prakticirati pravo radeći kao pripravnik u maloj odvjetničkoj firmu ‘’Barco, Cook, Patton & Blow’’ koja se u to vrijeme bavila međunarodnim pravom i djelomično lobiranjem. Zanimljivo je da se u to vrijeme, točnije 1967. Tommy Boggs registrirao u Kongresu kao 67. lobist, dok danas u SAD-u ima više od 40.000 registriranih lobista (na federalnoj i razini saveznih država).

Političko iskustvo

U jednom intervjuu na pitanje o počecima lobističkih aktivnosti, Boggs je odgovorio kako mu jedan od prvih klijenata bila firma Boating Industry Association, 1968., koja mu je plaćala 750 dolara mjesečno za lobističke usluge. Boggs kaže da bi se danas samo nasmijao kada biste mu ponudili istu svotu novca za njegove usluge. Nakon što se 1970. neuspješno kandidirao za Kongres kao kandidat osmog okruga Marylanda, Boggs je, prepoznavši važnost lobiranja zbog sve veće kompleksnosti američke politike, počeo transformirati BCP&B u lobističku firmu kakva je danas i sebe profilirati kao jednog od najutjecajnijih ljudi u Washingtonu.

Digitalno sjedište tvrtke Patton-Boggs

1967.

Boggs se u američkom Kongresu uspješno registrirao kao 67. na listi lobista

750

dolara mjesečno za lobističke usluge Boggsu je plaćao prvi klijent Boating Industry Association deralno spašavanje tada treće po snazi automobilske kompanije u SAD-u, što je bio bailout stoljeća vrijedan gotovo milijardu i pol američkih dolara. Danas, Tommy Boggs sinonim je za lobiranje i jedan od direktora spomenute firme koja se sada zove PattonBoggs. U njoj je zaposleno preko 600 pravnika i ostalih stručnjaka za javne politike. Godišnji prihod joj je oko 340 milijuna dolara, a ima šest ureda u SAD-u i dva na Bliskom istoku. Što

Poslovi

Put do zvijezda bio je preko slučaja Chrysler 1979. u kojem je Boggs sa svojim timom uspješno lobirao za fe-

PUT DO ZVIJEZDA Preko slučaja Chrysler 1979. Boggs si je osigurao put do zvijezda. Sa svojim timom uspješno je lobirao za federalno spašavanje Chryslera, što je bio bailout stoljeća vrijedan gotovo milijardu i pol američkih dolara.

dolara, a imaju šest ureda u SAD-u i dva na Bliskom istoku. svibanj 2013.

se tiče klijenata, zastupa interese preko 50 velikih kompanija, različite strane države, trgovačka udruženja i ostale organizacije iz gotovo svih područja javnih politika - od zdravstva do nacionalne sigurnosti. Od poznatijih primjera, Patton-Boggs je, između ostalog, lobirao prilikom donošenja Zakona o telekomunikacijama, stvaranja NAFTA sporazuma, donošenja odluke o trans-aljaskom plinovodu, pregovora za vrijeme Carterove administracije oko SALT II sporazuma između SAD-a i SSSR-a, itd. Zanimljivo je da je i Vlada Republike Hrvatske u dva navrata, 1999. i 2011., koristila usluge Patton-Boggs firme. Na pitanja novinara o mogućnosti odlaska u mirovinu, 72-godišnji Boggs odgovara: - Radit ću ovaj posao dok god se zabavljam.


20 I Predstavljamo

KNJIŽNICA HRVATSKOG DRUŠTVA LOBISTA

piše: Nikola Zubalj, voditelj knjižnice

Jedinstvena lobistička knjižnica u cijeloj regiji Fond knjižnice dijeli se prema vrsti literature na članke, knjige, istraživanja, zakone i normativne akte, časopise i PowerPoint prezentacije Hrvatsko društvo lobista od svog osnutka 2008. sustavno radi na prikupljanju i obradi literature na temu lobiranja i javnog zagovaranja koja trenutno broji više od 200 znanstvenih i stručnih radova. U svibnju prošle godine započet je projekt sistematizacije prikupljene literature, s ciljem stvaranja učinkovitog sustava pretraživanja i odabira između različitih vrsta literature u obliku online tablica s pripadajućim sažecima. Neposredni rezultat toga je stvaranje biblioteke, kao jedinog projekta takvih razmjera u regiji, namijenjene predstavnicima akademske zajednice, znanstvenicima i studentima, organizacijama civilnog društva i svima drugima koji se žele informirati i educirati o lobiranju. Fond knjižnice dijeli se prema vrsti literature na: članke, knjige, istraživanja, zakone i normativne akte, časopise i PowerPoint prezentacije. Većina znanstvenih radova je iz područja političke znanosti, a manji dio se odnosi na ekonomsku i pravnu znanost. Što se tiče stručnih radova, oni podjednako otpadaju na profesionalne lobističke firme i na NGO-e. Tematski gledano, vrlo je širok spektar pitanja kojima se autori literature bave: od osnovnih terminoloških i semantičkih aspekata pojma

■ Teme se kreću od osnovnih pojmova lobiranja, evaluacije postojećih zakona u različitim političkim sustavima pa sve do praktičnih savjeta kako uspješno lobirati. lobiranja, evaluacije postojećih zakona i normativnih aspiracija spram buduće regulacije u različitim zemljama regije, Europske unije i ostatka svijeta (poput SAD-a, Kanade, Australije, itd.), pa sve

do praktičnih savjeta kako uspješno lobirati za profesionalne lobiste i one koji to žele postati. Zanimljivo je kako velik dio autora ima pozitivan stav spram lobiranja, ali se svi zalažu za određen oblik regulacije istog u političkom sustavu. HDL knjižnica je projekt u tijeku i konstantno će se nadopunjavati novim radovima bitnim za proučavanje fenomena lobiranja. Stoga se svi zainteresirani posjetitelji naše knjižnice pozivaju, ukoliko se bave lobiranjem, na slanje svojih radova kojima ćemo dodatno proširiti i oplemeniti naš fond.

NAČIN KORIŠTENJA Svi su radovi dostupni u fizičkom obliku, a većina i u formi PDF-a. Korištenje literature je besplatno, a nakon što se izvrši odabir na web stranici HDL-a, potrebno je ispuniti obrazac za posudbu u kojem se trebaju navesti opći podaci, svrha korištenja i signature. Nakon toga, obrazac se šalje na e-mail adresu knjižnice (knjiznica@hdl.com.hr), a zatraženi radovi bit će dostavljeni poštom ili e-mailom pošiljatelju obrasca u roku od 7 dana. Ukoliko se radi o tiskanom izdanju rok posudbe je 30 dana.

Knjižnica HDL-a danas broji više od 200 znanstvenih i stručnih radova svibanj 2013.


Oglas I 21

svibanj 2013.


22 I Uvod u terminologiju

piše: Duško Krsmanović

Što je lobiranje i kako se koristi? Lobiranje dolazi od engleske riječi lobby koja označava predvorje i prostorije gdje se nositelji vlasti i druge zainteresirane osobe susreću u neformalnoj atmosferi i pokušavaju međusobno utjecati jedni na druge

Autor je diplomirani pravnik i master ekonomije i prava, zaposlen kao istraživač i doktorant na programu European Doctorate in Law and Economics u Roterdamu, Bolonji i Hamburgu

■ Profesionalni lobisti imaju neophodno iskustvo, mrežu poznanstava i poznaju tehnike kojima se efikasno može ostvariti željeni rezultat. ■ Lobiranje i korupcija se uvijek trebaju promatrati odvojeno i nikako se ne mogu smatrati sinonimima. UČINCI REGULACIJE Regulacija lobiranja koja za cilj ima povećanje transparentnosti trebala bi polučiti određene rezultate poput: ● jačanje povjerenja u javni sektor ● smanjivanja ukupne razine korupcije u državi ● povećanje broja sudionika u procesu lobiranja ● stvaranje temelja za ‘’zdravu’’ konkurenciju u lobističkoj areni ● osnaživanje ugleda i reputacije lobističke profesije ● otklanjanje djela deficita administrativnog aparata koji nema dovoljno resursa da zakonodavcu pruži kvalitetne informacije ● transferiranje djela troškova prikupljanja i evaluacije ekspertnog znanja i relevantnih informacija s privatnog na javni sektor

L

obiranje je aktivnost kojom se aktivno promovira ili štiti određeni, uži interes, tako što se vrši utjecaj na donošenje (ili sprečavanje donošenja) i implementaciju propisa. Sama riječ ,”lobiranje’’ dolazi od engleske riječi lobby i smatra se kako je termin nastao u Sjedinjenim Američkim Državama koje se smatraju kolijevkom lobiranja. Spomenuta riječ označava predvorje ili prostorije, a u kontekstu lobiranja označavala bi predvorje ili prostorije (primjerice u parlamentu) u kojima se nositelji vlasti, njihovi savjetnici i pomoćnici te druge zainteresirane osobe susreću u neformalnoj atmosferi u kojoj razmjenjuju informacije, mišljenja i pokušavaju međusobno utjecati jedni na druge.

Vrste lobiranja

Dvije su vrste lobiranja - korporativno i institucionalno. Korporativno lobiranje može provoditi jedno poduzeće, ali isto tako i cijela jedna industrija (npr. automobilska, duhanska i sl.) ili koalicija različitih industrija (naftna, petrokemijska i automobilska udružene oko nekog pitanja). Ovdje se radi, dakle, o nastojanju privatnog sektora da utječe na donošenje i izvršavanje odluka u javnom sektoru. Osim korporativnog, lobiranje može biti i institucionalno. U tom slučaju govorimo o lobiranju unutar javnog sektora, kada jedna javna struktura lobira drugu, po pravilu onu iznad nje u hijerarhiji. Drugim riječima, ovo su najčešće situacije u kojima općina lobira regionalnu vlast ili županiju kojoj pripada, kada federalna jedinica lobira kod institucija

savezne vlasti i slično. Institucionalno lobiranje može imati ekonomske (raspodjela proračunskih sredstava, razvojni programi, porezi i sl.) ali, za razliku od korporativnog lobiranja, i političke motive (osnaživanje političkih pozicija).

Direktno vs. indirektno

S obzirom na način na koji se ostvaruje, lobiranje može biti direktno i indirektno. Direktno lobiranje obuhvaća situacije u kojima zainteresirana strana lobira samostalno - bez posrednika bilo koje vrste. Prilikom indirektnog lobiranja zainteresirana strana će angažirati vanjske suradnike, profesionalne lobiste, koji će u njeno ime lobirati na ugovorom određen način, u definiranom vremenskom okviru i za financijsku naknadu. Više faktora utječe na odabir između ove dvije alternative. Ako je interes koji se promovira ili štiti dugoročnog karaktera, onda je vrlo vjerojatno da će poduzeća iz tog sektora imati, bilo individualno ili putem zajedničkog udruženja, stalno zaposlene osobe koje će se baviti lobiranjem. S druge strane, ako je interes koji se promovira ili štiti više ad hoc karaktera, u tom slučaju će se nerijetko angažirati profesionalni lobisti i tada možemo govoriti o indirektnom lobiranju. Jer, profesionalni lobisti imaju neophodno iskustvo, mrežu poznanstava i poznaju tehnike kojima se efikasno može ostvariti željeni rezultat. Ovakva vrsta lobiranja je, također, snažno zastupljena i kod političkog lobiranja pri zakonodavnoj vlasti SAD-a, gdje mnoge zemlje angažiraju profesionalne lobiste koji unapređuju njihov svibanj 2013.


Uvod u terminologiju I 23

Lobiranje se odnosi na zastupanje interesa u političkim institucijama

■ Lobiranje je utjecanje kroz vršenje pritiska pomoću korisnih informacija koje imaju političku težinu, utjecaj na javno mnijenje i, eventualno, financijsku podršku političkim idejama. imidž.

Interesne skupine

Ovisno o razini integracije i načinu promocije interesa možemo razlikovati interesne skupine i lobi grupe. Lobi grupe od interesnih skupina najčešće izdvaja veći stupanj integracije i definitivno veća aktivnost prilikom promocije i zaštite nekog interesa. Štoviše, dok interesna skupina ne može egzistirati bez objedinjujućeg interesa, profesionalna lobi grupa to svakako može jer joj je osnova svrha ugovorno zastupanje interesa svojih klijenata, a ne vlastitih interesa.

Javno zagovaranje

Lobiranje je, također, različito od javnog zagovaranja koje se najčešće odnosi na promociju nekih vrijednosti, svibanj 2013.

dok se lobiranje primarno bavi zaštitom i promocijom ekonomskih ili političkih partikularnih ciljeva putem konkretne djelatnosti usmjerene na određene pravne akte. Isto tako, lobiranje i korupcija se uvijek trebaju promatrati odvojeno i nikako se ne mogu smatrati sinonimima. Lobiranje nikad ne uključuje davanje direktne nagrade, u bilo kojem obliku, nekom u javnom sektoru u zamjenu za određenu uslugu. Lobiranje je utjecanje kroz: vršenje pritiska pomoću korisnih informacija koje imaju političku težinu, utjecaj na javno mnijenje i, eventualno, financijsku podršku političkim idejama. Kako bi informacija bila korisna za lobiranje ona mora biti vrlo specifična i korisna za političke ciljeve, u smislu da instituciji ili pojedincu u javnom sektoru donosi politički profit.

Regulacija

Regulacija lobiranja iznimno je važna za tu profesiju. U osnovi regulacije lobiranja je transparentnost i integritet javnog sektora. Posebnim zakonima koji povećavaju transparentnost javnog sektora države pokušavaju smanjiti ukupnu frekventnost korupcije. Transparentno lobiranje svakako umanjuje šanse za koruptivno djelovanje te podiže kvalitetu i kvantitetu informacija koje lobisti koriste u postupku lobiranja, čime se ujedno nadoknađuje inherentna neefikasnost javne uprave. Također, potrebno je naglasiti kako lobisti ne bi mogli koristiti informacije ukoliko ne bi postojala određena potražnja za njima od strane državnih institucija koje zauzvrat daju lobistima određeni nivo utjecaja na policy proces.


24 I Razglednica iz...

a s e l l e x u Br

piše: Damir Filipović

Politika je uvijek lokalna, a njezini su učinci globalni Nova godina u Bruxellesu započela je s nekim već viđenim raspravama. Politička i ekonomska kriza, ‘europski odgovor na krizu’, izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU. Ipak, svi se još uvijek nastoje pridružiti prestižnom europskom klubu

N Autor trenutno radi za Samsung Electronics na europskim poslovima u Bruxellesu. Ranije je u Bruxellesu radio za trgovinsko udruženje Digitaleurope, Telekom Austria te kao nezavisni lobist

ekoliko posljednjih godina obilježeno je velikom, a ponekad i očajničkom raspravom o ekonomskoj krizi koja se tijekom 2011. razvila i u političku krizu. Usprkos tomu, dobra stara Unija još uvijek je ovdje. Pogledajmo što bismo mogli očekivati u 2013. Ovo će biti tipični prikaz, odnosno repertoar inicijativa koje već traju, kao i novih koje tek započinju.

vidljivi na dugotrajnom i bolnom procesu rasprave o višegodišnjem proračunu EU (2014.-2020.) koji izgleda zapanjujuće na približno 1000 milijardi eura, ali je taj iznos zapravo tek oko 1% BDP-a EU. Usporedimo li to sa trenutnim limitom duga SAD-a na federalnoj razini koji iznosi oko 1.2 trilijuna USD, dolazimo do približno istog broja, uz ‘malu’ razliku što u EU to predstavlja stvarni proračun a ne dug.

koje dolaze vidjeti što to zapravo znači u praksi.

u Uniji ili čak njenom mogućem istupanju iz Unije. Kao i uvijek, glavni problem su EU fondovi. To jest, ukupni ulog koji se vraća zemljama članicama i naravno da im je u interesu platiti manje, a izvući više. Kohezijski i agrikulturni fondovi su na vrhu dok je istraživanje i razvoj gurnuto na stranu. Ponovno smo svjedoci bitke osnovnih ideja o budućem ulaganju; kreacija novih vrijednosti ili očuvanje ‘našeg načina života’ koji često podrazumijeva

■ Kao i uvijek, glavni problem su EU fondovi. To Ekonomska kriza Proračun EU U 2010. ekonomska kriza je eksploOvdje možemo vidjeti sve boje Unijest, ukupni ulog koji se vraća dirala, a smirila se u drugoj polovici je. Zapad, istok, sjever, jug, kontinent i zemljama članicama i naravno 2012. Ključne riječi su Grexit, Europ- otoci. Rasprave i interpretacije raspraski fiskalni dogovor i bankarska unija. va oko proračuna zapravo su dovele do da im je u interesu platiti Kao i uvijek, naravno da se ‘vrag krije jedne od najvećih rasprava danas, a to u detaljima’ pa ćemo tek u godinama je ona o poziciji Ujedinjenog Kraljevstva manje a izvući više.

1000

milijardi eura iznosi višegodišnji proračun Europske unije (2014.2020.). Iako zvuči zapanjujuće, to je tek oko 1% BDP-a EU

■ Njemačka evidentno prednjači u vodstvu a Francuska ne želi izgubiti priključak na čelnoj poziciji.

Politička kriza

Uz ekonomsku krizu neizbježno dolazi i politička kriza. Na trenutak se činilo kako usporenost te komplicirani i dugotrajni procesi dogovaranja i odlučivanja o gotovo svakom pitanju samo dodatno pomažu razbuktati već postojeću krizu. Naravno, bez političke volje ključnih igrača bilo bi još teže, no svejedno. Efekti političkih rasprava najbolje su

Inicijative koje stignu u Europski Parlament do lipnja ove godine imaju realnu šansu biti svibanj 2013.

pr


iti

Razglednica iz... I 25

Bruxellesa

trošenje tuđeg novca. U svakom slučaju, sporazum će biti postignut: proračun za 2013. politički je već dogovoren i najvjerojatnije će do proljeća stupiti na snagu. U usporedbi s dogovorima u SAD-u zapravo i ne zvuči tako loše, zar ne?

Lokalni utjecaj

Izbori u Francuskoj prošle kao i u Njemačkoj ove godine snažno će se odraziti na javne politike i prioritete u Bruxellesu. Njemačka evidentno prednjači u vodstvu a Francuska ne želi izgubiti priključak na čelnoj poziciji. Za Njemačku to znači imati jakog partnera i pokazati kako ne donosi sama sve odluke (iako u stvarnosti to sve češće biva istina obzirom na financijsku moć Njemačke), dok za Francusku to znači prikazivanje utemeljiteljske osovine EU koja još uvijek funkcionira besprijekorno. Ovakva situacija teško će se promijeniti, ali brzina kojom se odluke donose u nekim domenama bit će pod utjecajem izbora koji će se u Njemačkoj održati u rujnu ove godine. Još jedna ‘vruća’ tema su sve češće rasprave u Ujedinjenom Kraljevstvu o njihovim odnosima sa ostatkom kontinenta. Prijedlozi su raznovrsni: od redefiniranja odnosa do potpunog izlaska, a neke ekonomske analize oba scenarija već su napravljene. Zanimljivo, rasprave o ostanku Ujedinjenog Kraljevstva u EU niti nema. U svakom slučaju, ne smijemo zaboraviti na staru izreku kako je politika uvijek lokalna, ali njeni učinci osjećaju se globalno.

Pozicija Vijeća

Nakon stupanja na snagu ‘Lisabonskog ugovora’ krajem 2009., čini se da je došlo do određenog institucionalnog ‘preslagivanja’ na način da su se Komisija i EU Parlament zbližili dok je Vijeće ostalo pomalo izolirano. To je dovelo do priličnog broja nezgodnih ‘povuci-potegni’ situacija na pojedinim predmetima ali ako pažljivo promotrimo ukupnu statistiku vidjet ćemo da zakonodavni proces funkcionira u najboljem redu i kako su gotovo dvije trećine od svih predloženih predmeta prihvaćeni vrlo glatko, i to već na prvom čitanju.

Europska komisija daje brojne inicijative, prijedloge zakona i smjernice sa ciljem ostvarivanja programa iz strategije Europa 2020.

■ Ključne riječi su Grexit, Europski fiskalni dogovor i bankarska unija. No, tek u godinama koje dolaze vidjet ćemo što to zapravo znači u praksi. Povećanje svijesti sve tri ključne institucije EU o potrebi za raspravom i dogovorom, formalno i neformalno, dovelo je do pozitivnih rezultata i općenitog povećanja učinkovitosti zakonodavnog procesa EU. Naravno, ovo ne govori o kvaliteti sadržaja, već o samom procesu. Druga stvar važna spomena je Komisijino ‘navikavanje’ i sve češće korištenje tzv. delegiranih akata. Oni su zapravo sekundarni, implementacijski pravni akti koji se koriste za izmjenu ili ispravljanje zakonodavstva, tako da se na neki način ‘zaobilazi’ uobičajeni postupak suodlučivanja Vijeća i Parlamenta, na što države članice ne gledaju benevolentno.

lament do lipnja ove godine imaju realnu šansu biti pregledane i eventualno usvojene od strane Parlamenta i Vijeća do kraja mandata.

28. zvijezda

Za kraj, ukoliko sve prođe prema planu, od 1. srpnja dvadeset i osma zvjezdica zasjat će u Bruxellesu; Hrvatska će postati nova članica, dobiti novog povjerenika i popuniti nekoliko mjesta u institucijama EU. To će podići nadu ostalim aspirantima, uglavnom zemljama iz jugoistočne Europe, na članstvo, ali put do tamo zavojit je, dugačak i sklizak. Svejedno, još uvijek je vrijedan muke!

Nove inicijative

Svake godine Europska komisija predstavlja mnoštvo inicijativa, prijedloga zakona i smjernica, no kako je ovo posljednja ‘stvarna’ godina Komisijinog mandata, glavni cilj biti će završavanje ključnih inicijativa iz strategije Europa 2020 i njenih perjanica. Inicijative koje stignu u Europski Par-

Članstvo Hrvatske u EU podiže nadu ostalim aspirantima, posebice iz jugoistočne Europe

pregledane i eventualno usvojene od strane Parlamenta i Vijeća do kraja mandata. svibanj 2013.


26 I Lobistički kutak

Mudrost

DOGAĐANJA

Lobistu je potrebno deset minuta i tri stranice da mi objasni problem. Mojim pomoćnicima potrebno je tri dana i tona papirologije.  - JOHN F. KENNEDY

8. svibnja ● Seminar “Percepcija lobiranja u poslovnom, građanskom i javnom sektoru - Iskustva država iz regije”, Vanjskotrgovinska komora BiH, Sarajevo, BiH

Imenovanja

MONTE WARD

13. svibnja ● Predstavljanje priručnika “Vodič kroz lobiranje”, Narodna Skupština, Beograd, Srbija 23. svibnja * 3. godišnja konferencija P.A.C.E.-a (Public Affairs

Community of Europe), Pariz, Francuska 27-28 lipnja * OECD Forum o transparentnosti i integritetu u lobiranju “Kako povratiti povjerenje?”, OECD konferencijski centar, Pariz, Francuska

ANA KLJAIĆ BALENOVIĆ

Novi predsjednik Američke lige lobista (ALL)

Nova direktorica public affairsa u Coca-Cola Adria

Godišnja skupština Američke lige lobista (ALL) donijela je promjenu vodstva. Ward je zamijenio Howarda Marlowa. Imenovan je na dvogodišnji mandat tijekom kojih će voditi brigu o razvoju i upravljanju najstarijeg i najvećeg lobističkog udruženja u SAD-u osnovanog 1979. koje broji 1.400 članova.

Na funkciji direktorice public affairs i korporativnih komunikacija za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu u Coca-Cola Adria, Balenović će biti odgovorna za odnose s vladajućim strukturama i ključnim dionicima te za odnose s javnošću i korporativne i brand komunikacije. Do sada je bila direktorica korporativnih komunikacija Henkela. svibanj 2013.


ZNATE LI ŠTO JE TARABAN? TARABAN JE TRADICIONALNO SLAVONSKO KOLO. TARABAN SU LJUDI KOJI SE DRŽE ZA RUKE, LJUDI KOJI SU POVEZANI. TARABAN JE VESELJE. TARABAN JE SLAVONIJA.

DO YOU KNOW WHAT TARABAN MEANS? TARABAN IS A TRADITIONAL SLAVONIAN DANCE. TARABAN ARE PEOPLE WHO HOLD HANDS, PEOPLE WHO ARE CONNECTED. TARABAN IS JOY. TARABAN IS SLAVONIA.

Taraban Lobi je lobistička tvrtka koja prati interese Slavonije. Taraban Lobi is a lobbying firm for Slavonia.

tarabanlobi@tarabanlobi.hr


28 I Summaries

A word from the editors Dear readers, What lies before you is the first edition of The Art of Lobbying. It was created as a voluntary project of Croatian Society of Lobbyists in cooperation with the students of the Faculty of Economics, Faculty of Political Science and the Faculty of Law of the University of Zagreb, with professional support of the executive operating company Taraban Lobi. The necessity for creating this type of magazine was invoked by the need to enlighten the public on the inevitability of lobbying in the decision-making process in democratic systems. We believe that it is the right time for abolishing stereotypes associated with lobbying and for demystifying the profession. It is our wish to use this magazine to inform and educate the public, as well as to promote the lobbying profession. Today, lobbying in Croatia and within the region is on the same level as the PR industry some fifteen years

COMMENTARY

Using Regulation to Deal with “Grey” Lobbying author: Natko Vlahović

Regulating lobbying activities is becoming a worldwide trend, as legislators want to ensure protection of the integrity of state institutions and create much greater transparency of the legislative process. The fact of the matter is international institutions often use regulation in order to encourage interest groups to lobby, because that is the only way for them to participate in the public policy process. In post-communist political systems, lobbying brings different social and business groups into a legitimate process of (well-argumented) interest representation. Today, in Central and Eastern Europe, the representatives of industry, businesses, unions, NGOs, minorities, and many other types of organizations can legitimately engage in lobbying activities. Every day, we can read about construction, oil and banking lobby groups who advocate for adoption, blocking or amending of certain laws, delegated legislation or decisions. In that context it is a fact that governments are increasingly forced to accomplish new tasks that are severely legally and economically complex, and to make important decisions within very short timeframes. Under these circumstances, the need for strategic

ago. The first lobbying companies are only beginning to be founded and systematic research has been initiated at the academic level, showing the development of lobbying practice and tradition. Croatia’s accession to the European Union is important because it will bring about stronger development of lobbying, as well as its professionalization and specialization, the arrival of foreign public affairs agencies and greater presence of Croatian lobbyists in Brussels. This is an excellent opportunity for young professionals who wish to engage in this line of business. Lobbying is insufficiently regulated, hence, there are negative connotations associated with it. Countries in the region such as Slovenia, Montenegro and Macedonia have adopted lobbying laws, while Croatia and Serbia are still in the legislative process of introducing such laws. Therefore, the main topic of the first edition of our magazine is regulation.

lobbying emerges (i.e. a type of lobbying that promotes and protects certain interests). In the last 20 years a similar dynamic can be associated with the public relations industry and strategic consulting. Globalization has provided an additional incentive to lobbying, as national governments are equally keen on lobbying supranational and international organizations such as the IMF, WB, UN, or EU institutions. The negative image of lobbying is still omnipresent, but only on the surface because lobbying activities significantly increase the quality and credibility of decisions made by state institutions. The precondition for the positive effect of lobbying is certainly a legislative framework that contributes to transparent and accountable lobbying.

FOCUS OF THE EDITION

Regulation of Lobbying in the European Union and Countries of South East Europe author: Ivan Vuković

Lobbying in the EU emerged at the end of the 1980s and at the beginning of the 1990s through the adoption of the Single European Act and the Maastricht Treaty, which represented the beginning of a stronger political and economic integration of Europe.

The number of lobbying companies and lobbyists started to grow exponentially in Brussels. As a result, European public concern increased due to a possible threat of influence of special interests on the EU public policy-making. The first reaction to this came from the EU Parliament that introduced an obligatory Register of Lobbyists in 1996, which implied a low level of regulation: it only contained the name of the company and lobbyist, without any substantial data regarding clients and financial performance indicators. In 2008, Commissioner Siim Kallas introduced the European Transparency Initiative (ETI) that included a voluntary register of lobbyists, i.e. the Register of Interest Groups. After numerous critiques presented by the European public and NGOs, in 2011 both registers, of the EU Parliament and the Commission, were merged to form a Transparency Register, while the EU Council still refuses to participate in the process. The EU continues to refuse stronger regulation of lobbying despite recent scandals that have happened within the past few years such as Cash for Amendments that included MEPs Strasser, Thaler and Severin and the Revolving Door case that involved commissioners Verheugen and McCreevy. The latest scandal related to this category involves the lobbyists of the tobacco industry that resulted in the resignation of Commissioner Dalli. Despite the problems which clearly exist, Commissioner Sefcovic commented that the system is functioning properly, and that the European Commission does not svibanj 2013.


30 I Summaries intend to introduce stricter regulations on lobbying in the near future. The situation in EU Member States varies; from obligatory registers in German and French parliament, to legislation solutions in Poland, Latvia and Slovenia. On the other hand, some countries such as Great Britain, Ireland and Austria have been considering the adoption of laws dedicated to lobbying while other member states exhibit no interest in regulation of the matter. On the other hand, USA has a long tradition of regulating lobbying. The first laws were enacted back in 1939 and 1946, and they were amended in 1995 and 1997. In 2009 President Obama issued an Executive Order on Lobbying, making it the strongest regulated industry in the United States. Despite the criticism, USA reacted positively (unlike the EU) to scandals connected with lobbying. For example, the Abramoff case resulted in the adoption of the Honest Leadership and the Open Government Act in 2007. According to the CPI Index, the USA is the leader in terms of regulations on lobbying on a global level.

INTERVIEW

Raj Chari: Lobbying increases transparency in political systems

sense of what their actions really are, professionalization of lobbying will increase. ● In Croatia, lobbying is a new activity which will soon be legally regulated. Any words of advice? - I guess the first piece of advice would be to make the law consistent. Let me be clear consistent in terms of the rules on lobbying, in what you want to achieve with it and why you want to achieve it. Secondly, if the rules on lobbying are broken, the sanctions must be enforced firmly and consistently. It’s like everything else in the world, really. You can have a whole bunch of rules and regulations, but if the law is broken and there is nobody to enforce the sanctions such as fines, prison sentence, or anything else in the legislation, then the rules haven’t achieved absolutely anything. In Central and Eastern Europe, in countries such as Lithuania and Hungary, the law existed and the rules also existed but nobody enforced them consistently enough. That means that the regulator had very little power to fine somebody or to say “the lobbyist should have been registered - he wasn’t and he will therefore be fined”. That never happened. I believe that that’s precisely the problem with lobbying regulation - it can exist, it can even be pretty robust in terms of what it wants to achieve, but if it’s not enforced, the law means nothing. You have to have a regulator that’s completely independent of the political party in power, that is, of any ministry, which can make independent decisions.

author: Stjepko Barnjak

One of the world’s leading experts in the field of lobbying regulation, Raj Chari is the co-author of the book Regulating Lobbying: A Global Comparison. The book achieved tremendous success and established Chari and his associates as recognized academic authorities. They analyze and compare how the lobbying industry is currently regulated in different countries throughout the world, as well as the consequences of different regulation. In the detailed, in-depth analysis conducted by the authors, they considered the lobbying regulation in the countries of North America, Europe, Asia and Australia. ● Is legal regulation a guarantee of progress and professionalization of lobbying? - Yes, because it shows that interest groups or lobbyists are legitimate participants within a political system. As a result, the presence of lobbyists should be considered legitimate in their efforts to influence public policy. As long there is a sense of the lobbyists being legitimate participants and a

PRESENTING

The Library of Croatian Society of Lobbyists is Unique in the Region author: Nikola Zubalj, head librarian

The topics cover issues ranging from basic lobbying terminology, evaluation of existing laws in different political systems to practical advice on successful lobbying. The library is divided into following categories: articles, books, research, laws and normative acts, magazines and PowerPoint presentations. All the papers are available in printed form and most of them are also available in electronic form (PDF). Use of the library literature is free of charge. After making a preliminary selection of desired content on the HDL webpage, you must fill

out a form for a library loan, stating general information, purpose of use and signatures. Afterwards, the form has to be sent to the library e-mail address (knjiznica@hdl.com.hr ) and the requested papers will be sent to you by mail or e-mail within seven days. If you need a printed edition, the loan period lasts for 30 days.

INTRODUCTION TO TERMINOLOGY

What is lobbying and how can it be used author: Duško Krsmanović

Lobbying is an activity through which one actively promotes or protects a specific interest, by influencing the passing (or prevention of passing) and implementation of regulations. The word “lobbying’’ comes from the English word lobby and it is considered that the term was coined in the United States, the birthplace of lobbying. The word describes a foyer or a hall and in the context of lobbying it signifies a foyer or any other room (for example in the parliament) where holders of legislative power, their advisors and assistants, as well as other interested parties, meet in an informal atmosphere and attempt to influence each other through mutual exchange of information and opinions. There are two types of lobbying - corporative and institutional. Corporative lobbying may be conducted by one company or by an entire industry (e.g. automotive, tobacco, etc.) or a coalition of different industries (oil, petrochemical and automotive industry joined over an issue). It’s really about the private sector attempting to influence the passing and implementing of decisions made in the public sector. Besides being corporative, lobbying can also be institutional. In that case the lobbying is done within the public sector, with one public institution lobbying another, usually one that is positioned higher in the political hierarchy. In other words, in such situations municipality lobbies regional or county government, state government lobbies federal government institutions, etc. Institutional lobbying can be economically motivated (distribution of budget resources, development programs, taxes and alike) but, unlike corporative lobbying, it can also be politically motivated (strengthening of political positions). svibanj 2013.



Umijece lobiranja - broj 1, 2013.