Page 1


Umrijeti i ugoditi

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

1

27.6.2006, 9:20


Naslov izvornika Linda Howard DYING TO PLEASE Copyright © 2002 by Linda Howington Copyright za Hrvatsku © Naklada Uliks, 2006. Sva su prava pridržana. Nijedan dio ove knjige nije dopušteno umnažati i prenositi na bilo koji način bez prethodnog pismenog odobrenja nositelja prava. Nakladnik NAKLADA ULIKS Čavalsko 17 51000 Rijeka Tel: 051/ 648068 051/ 648069 Za nakladnika Silvano Frančišković Urednik Miro Božić Prijevod Katarina Travašić Lektura Meri Farac Jemrić Dizajn naslovne strane Naklada Uliks, Rijeka Priprema za tisak i tisak mtg-topgraf, Velika Gorica ISBN 953-7306-04-6

CIP-Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA RIJEKA UDK 821.111 (73)-31=163.42 HOWARD, Linda Umrijeti i ugoditi / Linda Howard; s engleskog prevela Katarina Travašić. Rijeka : Naklada Uliks, 2006. Prijevod djela: Dying to please ISBN 953-7306-04-6 110716072

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

2

27.6.2006, 9:20


Umrijeti i ugoditi S engleskog prevela Katarina Travaťić

Rijeka, 2006.

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

3

27.6.2006, 9:20


umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

4

27.6.2006, 9:20


1

STROPNI JE VENTILATOR STAO. Sarah Stevens bila se toliko priviknula na tiho zujanje ventilatora da ju je tišina odmah razbudila. Otvorila je jedno oko i virnula na digitalni sat, no nije bilo svijetlih crvenih brojeva koji su inače sjali prema njoj. Trepnula je pospano i zbunjeno, a zatim je shvatila što se dogodilo. Struja je nestala. Oh, izvrsno. Preokrenula se na leđa i slušala. Noć je bila tiha; nije bilo huke gromova koja bi upozoravala na nasilnu proljetnu oluju u blizini, i koja bi objasnila nestanak struje. Noću nije navlačila zastore jer su prozori njezine sobe gledali prema stražnjem dijelu, gdje je imanje bilo ograđeno. Kroz prozore spavaće sobe mogla je vidjeti slab odbljesak zvijezda. Ne samo da nije kišilo, već nebo i nije bilo oblačno. Možda je transformator pregorio. Ili je zbog prometne nesreće pao stup. Mnogo toga moglo je prouzročiti nestanak struje. 5

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

5

27.6.2006, 9:20


Uzdišući, uspravila se i posegnula za baterijom koju je držala na stolu uz krevet. Bez obzira na to što je struja nestala, njezin posao bio je umanjiti posljedice koje bi zbog toga mogao imati sudac Roberts i paziti da mu to ne bi smetalo više nego što je nužno. Iako nije imao dogovore ujutro, starac je bio cjepidlaka kada se radilo o vremenu doručka. Ne bi bio mrzovoljan, ali bi ga bilo koja promjena njegove rutine sada uznemirila više nego li prije samo godinu dana. Bilo mu je osamdeset pet godina i zaslužio je doručkovati kada želi. Podigla je slušalicu telefona; bila je to fiksna linija pa gubitak struje nije smio utjecati na nju. Bežični telefoni bili su izvrsni, dok je bilo struje. Osim ovog, Sarah se pobrinula da i nekoliko dobro raspoređenih telefona u glavnoj kući budu s fiksnom linijom. Nikakav ton nije joj brujao u uhu. Zbunjena, i malo zabrinuta, ustala je iz kreveta. Njezine dvije sobe bile su iznad garaže,dnevna soba s kuhinjom s prednje strane, i spavaća soba s kupaonicom sa stražnje strane. Nije upalila bateriju; ipak je ovo bio njezin dom i ona je znala put prema drugoj sobi. Rastvorila je zastore na prednjem prozoru i pogledala van. Nijedna od važno postavljenih svjetiljki na sučevom travnjaku nije gorjela, ali je na desnoj strani sjaj susjedovih sigurnosnih svjetala bacao duge, guste sjene preko travnjaka. Struja, dakle, nije nestala. Osigurač je mogao iskočiti, ali tada struje ne bi bilo samo u jednom dijelu kuće, a ne u cijeloj. Stajala je u tišini, kombinirajući logiku i intuiciju: (A) struja je nestala, (B) telefonske linije bile su mrtve, (C) susjed je imao struju. Zaključak do kojeg je došla nije zahtijevao mnogo truda: 6

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

6

27.6.2006, 9:20


Umrijeti i ugoditi

netko je prerezao linije, i jedini razlog za to jest da je pokušavao upasti u kuću. Potpuno tiha, golih stopala, trčala je natrag prema spavaćoj sobi i uzela svoj devetmilimetarski automat sa stola pored kreveta. Njezin mobilni telefon, prokletstvo, bio je u njezinom kamionetu, koji je bio parkiran pod trijemom sa stražnje strane. Trčala je prema vratima, samo kratko razmišljajući, da ode po mobitel u kamionet jer je njezin prioritet bio štititi suca. Morala je doći do njega i uvjeriti se da je na sigurnom. Primio je nekoliko ozbiljnih smrtnih prijetnji tijekom prošlih godina i, iako je uvijek govorio da to nije ništa, Sarah si nije mogla dopustiti takav stav. Njezine prostorije spajale su se s kućnim stubištem, s vratima na vrhu i na dnu; morala je upaliti bateriju dok je silazila niza stube tako da ne bi promašila i pala, ali čim je dotakla dno, opet ju je ugasila. Zastala je na trenutak i pustila da joj se oči ponovo naviknu na mrak, i slušala je, jako naprežući uši ne bi li čula koji nepoznati zvuk. Ništa. Tiho je okrenula kvaku i otvorila vrata, centimetar po centimetar, a svaki živac njezinog tijela bio je uznemiren. Nije bilo čudnih zvukova pa je koraknula naprijed. Stajala je u kratkom hodniku; s njezine lijeve strane bila su vrata prema garaži. Tiho je pokušala okrenuti kvaku, no bila je zaključana. Jedna vrata dalje bila je praonica rublja; ravno preko puta hodnika kuhinja. Baterijski zidni sat u kuhinji tiktakao je jednolično, no glasno, posebno sada kada ga brujanje hladnjaka nije moglo nadjačati. Ušla je u kuhinju i osjetila pod stopalima hladnu keramiku. Zaobilazeći golemu kuhinjsku radnu ploču, zastala je prije ulaženja u blagovaonicu. Tu je bilo više svjetla, zbog velikog prozora koji je gledao na ružičnjak, to je značilo 7

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

7

27.6.2006, 9:20


da će je, eventualan, uljez lakše vidjeti. Pidžama joj je bila blijedoplava, pamučna, i, stoga, vidljiva. Bila bi laka meta. To je bio rizik koji je morala prihvatiti. Srce joj je lupalo uz rebra, duboko je disala da se umiri pokušavajući kontrolirati adrenalin koji joj je jurio kroz cijelo tijelo. Nije si mogla dozvoliti da ju ponese vrtlog uzbuđenja; morala je biti iznad toga, hladna i sjetiti se svog treniranja. Još je jednom duboko udahnula i krenula naprijed, umanjujući svoju izloženost priljubljivši se uza zid što je više mogla. Sporo i lagano, mislila je. Korak po korak, pažljivo stajući na gola stopala zbog ravnoteže, obilazila je sobu i kretala se prema vratima koja su vodila u stražnji hodnik. Opet je zastala i slušala. Tišina. Ne. Poluglasan zvuk, tako tih da nije bila sigurna je li uopće što čula. Čekala je, zaustavljajući dah, očiju namjerno neusredotočenih tako da krajičkom oka može otkriti bilo čije kretanje. Hodnik je bio prazan, ali se za koji trenutak ponovo začuo isti zvuk, malo glasnije, iz. . . sobe za odmor? Dva formalna salona i blagovaonica bili su na prednjoj strani kuće; kuhinja, mala blagovaonica, knjižnica i soba za odmor bile su sa stražnje strane. Soba za odmor bila je kutna soba, s dvama zidovima napravljenima uglavnom od prozora i dva para pomičnih francuskih vrata koja su se otvarala prema dvorištu. Kad bi ona planirala upad u kuću, razmišljala je, izabrala bi sobu za odmor kao najbolji ulaz. Očito je i netko drugi tako mislio. Približavala se plaho hodnikom. Malo je zastala, zatim napravila dva brza koraka koja su je odvela prema strani golemog, sto godina starog bifea, koji se sada koristio za spremanje 8

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

8

27.6.2006, 9:20


Umrijeti i ugoditi

stolnog rublja. Spustila se jednim koljenom na debeli tepih, sakrivena zbog veličine bifea, kada je netko izašao iz knjižnice. Bio je obučen u tamnu odjeću i nosio nešto veliko. Računalo, pomislila je, ali je hodnik bio previše mračan da bi bila sigurna. Nosio je svoj teret u sobu za odmor i čula je još tih poluglasnih zvukova, poput kretanja cipela po tepihu. Srce joj je teško udaralo, ali je svejedno osjećala malo olakšanje. Uljez je, očito, bio kradljivac, a ne kriminalac koji se želio osvetiti sucu. No to nije značilo da nisu bili u opasnosti; kradljivac bi mogao biti nasilan, iako je svojim dosadašnjim postupcima ukazivao na nekoga tko je želio ukrasti što je htio i otići. Bio je organiziran, a o tome su svjedočile i onesposobljene električne i telefonske linije. Zasigurno je prerezao električne žice kako bi onesposobio alarmni sustav, a zatim i telefonske linije kao dodatan oprez. Pitanje je bilo, što bi ona trebala učiniti? Bila je vrlo svjesna oružja u svojoj ruci, ali situacija nije pozivala smrtonosnu silu. Pucala bi ako bi bilo potrebno spašavati sučev, ili svoj, život, ali nije željela pucati u nekoga zbog nešto elektronske opreme. Što nije, međutim, značilo da ga želi pustiti da pobjegne s njom. Možda je i on bio naoružan. Provalnici, uglavnom, ne nose oružje jer je zatvorska kazna zbog oružane pljačke puno stroža nego zbog obične pljačke. Samo zato što provalnici, uglavnom, nisu bili naoružani, nije si mogla dopustiti pretpostavku da ovaj nije bio naoružan. Po onome što je mogla razaznati u mraku hodnika, bio je visok oko metar i devedeset, i nabit. Vjerojatno bi se mogla nositi s njim u situaciji licem u lice, ali ako je bio naoružan, tada sva obuka na svijetu ne bi zaustavila metak. Postojala je velika 9

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

9

27.6.2006, 9:20


razlika, rekao joj je otac, između samouvjerenosti i gluposti; glupost bi te mogla ubiti. Bolje bi bilo iznenaditi ga odostraga, nego riskirati i zadobiti metak. Šapat ju je zvuka upozoravao pa je mirovala dok je on hodnikom, krećući se, prolazio od sobe za odmor prema knjižnici. Sada bi bilo pravo vrijeme za njezinu akciju- uhvatiti ga kad se bude vraćao van s rukama punim ukradene robe. Stavila je bateriju na pod, premjestila pištolj u lijevu ruku i tiho se počela dizati iz čučnja. Drugi čovjek izašao je iz sobe za odmor. Sarah se smrznula, dok joj je glava bila izložena iznad ruba bifea. Srce joj je silovito udaralo, skoro joj oduzimajući dah. Sve što je tip morao učiniti bilo je pogledati u njezinom smjeru; njezino lice, blijedo i istaknuto u mraku, bilo bi jasno vidljivo. Na sreću nije zastao, već je slijedio prvog čovjeka u knjižnicu. Potonula je natrag uza zid, drhteći od olakšanja. Nekoliko je puta duboko, tiho udahnula, pokušavajući si umiriti srce. To je bilo previše blizu; za sekundu bila bi potpuno otkrivena. Imati dvojicu umjesto jednog neprijatelja definitivno je drukčije. Njezin rizik sada je bio udvostručen i prilika za uspjeh bila je prepolovljena. Išuljati se van prema svom kamionetu i nazvati 911 mobilnim telefonom činilo joj se kao najbolji izbor, pod pretpostavkom da bi mogla otići neprimijećeno. Najveći joj je problem bio ostaviti suca nezaštićenog. Kako on dobro ne čuje, mogli bi biti u njegovoj sobi prije nego bi to znao i ne bi se mogao sakriti. Starac je bio dovoljno herojski nastrojen da bi se borio s bilo kojim uljezom, zbog čega bi, u najboljem slučaju, bio samo ozlijeđen, a u najlošijem ubijen. 10

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

10

27.6.2006, 9:20


Umrijeti i ugoditi

Njezin posao bio je spriječiti taj događaj. A to ne bi mogla ako bi vani telefonirala. Živci su titrali, a zatim se smirila. Donijela je odluku; sada je morala zaboraviti na sve osim na svoju obuku. Iz knjižnice su se čuli zvukovi vuče i slabo gunđanje. Unatoč svojoj napetosti, počela se smiješiti. Ako su pokušavali pomaknuti televizor od sto deset centimetara, obje su im ruke bile pune. Možda je sada pravo vrijeme za hvatanje. Koraknula je tiho prema knjižnici, stavila leđa uza zid pokraj vrata i brzo, poput munje, provirila unutra. Jedan je kradljivac imao malu bateriju među zubima, koja joj je pomogla vidjeti da su se doista hrvali s ogromnim televizorom. Na svu sreću, ona im je i pokvarila noćni vid, pa će je teško vidjeti. Čekala je. Nakon mrmljanja i prošaptanih kletva, jedan je od kradljivaca izlazio iz knjižnice, držeći objema rukama jednu stranu televizora, dok je drugi držao suprotnu stranu. Mogla je gotovo čuti kako im škripe kosti pod težinom, i zahvaljujući tankoj zraci njihove baterije, koja je sjala ravno u oznojeno lice prvog muškarca, vidjeti napetost u njegovom izrazu. Ništa strašno. Sarah se nasmiješila. Čim je prvi kradljivac bio izvan ulaznih vrata, ispružila je svoje golo stopalo i zahvatila njegov lijevi gležanj, zanoseći ga uvis. Uplašeno je uzviknuo i pao leđima prema hodniku. Golemi televizor udario je postrance po vratnicama, a on izgubio tlo pod nogama. Viknuo je zaprepašteno, iznenada vrlo visoko kada se televizor srušio na njegovu zdjelicu i noge. Njegov partner pokušao je uhvatiti ravnotežu. Baterija mu je ispala iz usta i u iznenadnom je mraku rekao: “ Jebbemu!” 11

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

11

27.6.2006, 9:20


dok je padao naprijed. Sarah mu je pomogla u tome udarivši ga u sljepoočnicu. Udarac nije bio silovit jer je čovjek već padao, ali je bio dovoljan da nju zabole zglobovi i da se on ispruži preko velikog televizora. Onesviješten čovjek polako je kliznuo prema jednoj strani jer je obično udarac u sljepoočnicu imao takav učinak. “Sarah? Što je bilo? Zašto nema struje?” Sučev glas dolazio je s vrha stražnjih stuba, nadjačavajući galamu čovjeka ispod televizora. Točno procjenjujući da nijedan čovjek neće nikamo otići u nekoliko sljedećih minuta, Sarah je išla prema dnu stuba. “Dvojica su upala u kuću”, rekla je; zbog sučeve nagluhosti i uzvika boli, morala je vikati kako bi bila sigurna da ju je čuo. “Sredila sam to. Ostanite tamo dok ja odem po bateriju.” Posljednje što je trebala bilo je da se on sruši po stubama u mraku, pokušavajući joj pomoći. Vratila se po bateriju na podu pokraj bifea, uputila u podnožje stuba osvijetliti sucu put prema dolje, koji je on prešao brzinom koja je proturječila njegovim godinama.“ Provalnici? Jeste li nazvali policiju?” “Ne još. Prerezali su telefonske linije, a nisam mogla doći do svoga mobitela u kamionetu.” Dotaknuvši dno stuba, virio je na desnu stranu, prema čitavom metežu. Uslužno, Sarah je okrenula svoju bateriju prema sceni, i nakon sekunde zadovoljno se smijuckao.“ Ako mi date taj pištolj, vjerujem da bih mogao držati ovu dvojicu pod kontrolom dok vi ne odete nazvati.” Dala mu je svoj pištolj, a zatim izvukla telefonsku žicu iz telefona u hodniku i nadvila se nad onesviještenim kradljivcem.

12

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

12

27.6.2006, 9:20


Umrijeti i ugoditi

Bio je velik i gunđala je dok ga je s naporom okretala. Brzo mu je povukla ruke iza njega, omotala ih telefonskom žicom oko zapešća, zatim mu podignula jednu nogu unatrag i osigurala mu zapešća uz gležanj. Osim ako nije bio krajnje okretan u skakanju na jednoj nozi- i uz potres mozga- nije išao nikamo, bez obzira na to je li ili nije pištolj bio uperen u njega; kao ni tip koji je bio prikliješten ispod televizora. “Odmah se vraćam”, rekla je sucu i dala mu bateriju. Kao pravi gospodin, pokušao ju je vratiti njoj. “ Ne, vi ćete trebati svjetlo.” “Kamionska svjetla upalit će se kada ga otključam daljinskim; to je sve svjetlo koje ću trebati.” Razgledala je uokolo. “Jedan od njih imao je malu bateriju, ali ju je ispustio i ne znam gdje je završila.” Zastala je. “Uostalom, ne bih je željela dotaknuti; držao ju je u ustima.” Opet se zadovoljno smijuckao. “Ne bih ni ja.” U svjetlosti baterije, mogla je vidjeti, kroz naočale, iskru iz njegovih očiju. Pa on je uživao u ovome! Kada bolje razmisli, mirovina i nije mogla biti tako kao zanimljiva kao posao federalnog suca. Morao je žudjeti za pustolovinom, ili barem za malo drame, i, evo, mu je. Detalje o ovom pričat će svojim prijateljima čitav idući mjesec. Ostavila ga je da čuva dvojicu kradljivaca i vraćala se kroz malu blagovaonicu i kuhinju. Ključevi su joj bili u torbi, pa se pažljivo uspinjala stubama gore u skoro potpunom mraku. Hvala nebesima, ostavila je vrata na vrhu otvorena; blijed pravokutnik davao joj je osjećaj orijentacije. Otišla je u malu kuhinju i uzela drugu bateriju iz ladice, a zatim se požurila prema svojoj spavaćoj sobi i uzela ključeve. Zahvaljujući bateriji, silaženje niza stube bilo je mnogo brže nego uspinjanje. Otključala je stražnja vrata i pritisnula 13

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

13

27.6.2006, 9:20


gumb za otključavanje na daljinskom dok je koračala van. Prednja i stražnja svjetla na njezinu kamionetu s pogonom na sva četiri kotača, upalila su se kao i unutarnja svjetla. Brzo mu je prišla. Beton je bio hladan i grub pod njezinim golim stopalima; k vragu, nije se sjetila obuti par cipela dok je bila na katu. Kliznuvši na sjedalo vozača, zgrabila je mali mobitel s držača, gdje ga je držala, i pritisnula gumb za paljenje čekajući nestrpljivo da se podigne program, a zatim je birala brojeve palcem oprezno se vraćajući u kuću. “Devet-jedan-jedan.” Odzivni glas bio je ženski, miran i ispunjen dosadom. “Dogodila se pljačka na adresi Briarwood Road, 2713” , rekla je i počela objašnjavati situaciju, ali ju je operater prekinuo. “Odakle zovete?” “S iste adrese. S mobitela jer su prerezali telefonske linije.” Obišla je kuhinjski otok i ušla u malu blagovaonicu. “U kući ste?” “Da. Dvojica su.” “Jesu li još uvijek u kući?” “Da.“ “Jesu li naoružani?” “Ne znam. Nisam vidjela oružje, ali prerezali su i strujne žice, pa ne bih mogla reći u mraku jesu li naoružani ili ne.” “Gospođo, ako možete, izađite iz kuće. Poslala sam patrolne jedinice prema vama i trebale bi stići za nekoliko minuta, a vi biste trebali sada izaći iz kuće.” “Pošaljite i hitnu”, rekla je Sarah i ignorirala savjet operatera dok je ulazila u hodnik i usmjeravala zraku svoje baterije na suca. Sumnjala je da bi se mogli pomaknuti. Vikanje onog ispod 14

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

14

27.6.2006, 9:20


Umrijeti i ugoditi

televizora bilo je splasnulo u mješavinu stenjanja i kletve, a onaj kojeg je bila udarila u sljepoočnicu nije se još pomaknuo. “Hitnu?” “Veliki televizor pao je na jednog od njih, možda mu je slomio noge. Drugi je izgubio svijest.” “Televizor je pao na njih?” “Samo na jednog od njih”, rekla je, potpuno iskreno. Počela je uživati u telefonskom pozivu. “Stvarno je težak. Obojica su ga pokušavala iznijeti van kada se jedan spotaknuo, i televizor je pao na njega. Drugi je sletio na vrh.” “I čovjek na kojeg je televizor pao izgubio je svijest?” “Ne, on je svjestan. Drugi je bez svijesti.” “Zašto je bez svijesti?” “Udarila sam ga u glavu.” Sudac Roberts pogledao je okolo i nasmiješio joj se. “Obojica su onemogućena?” “Da.” Dok je govorila, tip je malo pomaknuo glavu zastenjavši. “Mislim da dolazi k sebi. Upravo se pomaknuo.” “Gospođo?” “Njega sam vezala telefonskom žicom”, rekla je. Na trenutak se ništa nije čulo. “Ponovit ću što ste govorili da se uvjerim jesam li shvatila. Jedan je čovjek bio onesviješten, ali se sada pribirao, i vezali ste ga telefonskom žicom. “ “Da. Točno.” “Drugi je čovjek ispod velikog televizora i možda ima slomljene noge.” “Točno.” “Mrak.” Sarah je čula nekoga straga da govori. Operater je ostao profesionalan. “Bolničari i dva automobila prve pomoći su na putu. Je li još tko ozlijeđen?” 15

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

15

27.6.2006, 9:20


“Ne. “ “Imate li kakvo oružje?” “Jedan pištolj.” “Vi imate pištolj?” “Sudac Roberts ima pištolj.” “Molim Vas, kažite mu da spusti pištolj.” “Da, naravno.” Nijedan policajac zdravog razuma nije želio ući u mračnu kuću kada netko unutra ima pištolj. Prenijela je poruku sucu Robertsu, koji je nakratko izgledao tužno, no, zatim je uzdahnuo i bacio pištolj u ladicu bifea. S obzirom na stanje dvojice kradljivaca, nije bilo potrebno držati pištolj prema njima, čak i ako je to odgovaralo njegovom muževnom instinktu. “Pištolj je u ladici”, izvijestila je Sarah. “Hvala, gospođo. Patrolne jedinice bit će tamo za trenutak. Htjet će osigurati oružje, pa surađujte.” “Nema problema. Idem prema vratima dočekati ih.” Ostavljajući suca Roberts da čuva njihove zatočenike, ušla je u prednji hodnik i otvorila jedna od visokih duplih vrata kada su se dva automobila s rotirajućim krovnim svjetlima zaustavila na prilazu ispred širokih stuba. “Ovdje su”, izvijestila je operatera, izlazeći tako da je policajci mogu vidjeti. Jake zrake baterije igrale su se preko nje, pa je digla jednu ruku da si zaštiti oči od bliještanja. “Hvala vam.” “Zadovoljna sam što mogu biti od koristi, gospođo.” Sarah je završila poziv kada su joj dvojica uniformiranih časnika pristupila, s rukama na oružju. S njihovih automobilskih radija dopirale su smetnje i poruke koje nije mogla razumjeti, a zbog rotirajućih automobilskih svjetala travnjak je sličio na čudan, napušten disko. Dok su susjedi dolazili gledati akciju, na desnoj su se strani upalila reflektorska svjetla Cheatwoodovih. 16

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

16

27.6.2006, 9:20


Umrijeti i ugoditi

Uskoro, shvatila je, čitavo susjedstvo bit će budno, iako će ih samo nekoliko biti dovoljno radoznalo da osobno odu istraživati. Ostali će telefonom sakupljati informacije. “Pištolj je u bifeu u hodniku”, rekla je časnicima unaprijed. I onako su bili napeti; njihovo oružje nije bilo vani, ali svaki od njih imao je ruku na svom pištolju, za svaki slučaj. “Pripada meni. Ne znam jesu li ili nisu kradljivci naoružani, ali obojica su onemogućena. Sudac Roberts pazi na njih.” “Kako se zovete, gospođo?” pitao je zdepastiji od njih dvojice dok se približavao otvorenim ulaznim vratima, prelazeći baterijom s jedne strane na drugu stranu. “Sarah Stevens. Ja sam batler suca Robertsa.” Vidjela je pogled koji su razmijenili- ženski batler? Bila je naučena na tu reakciju, ali zdepast časnik samo je pitao: “Sudac?” “Lowell Roberts, bio je federalni sudac.” Promrmljao je nešto u radio na svom ramenu dok ih je Sarah vodila kroz taman ulaz, kraj prednjeg stepeništa, u stražnji hodnik. Njihove baterije igrale su se preko dvojice na podu i visokog čovjeka bijele kose, koji ih je pazio sa sigurne udaljenosti. Kradljivac, kojeg je bila udarila, bio je pri svijesti, ali, definitivno, ne potpuno. Trepnuo je više puta i uspio progunđati: “Što se dogodilo?” Ali nitko nije odgovorio. Onaj ispod televizora naizmjence je ridao i proklinjao, gurajući težinu na svojim nogama, ali nije imao polugu, i bolje mu je bilo brisati nos; time će barem nešto postići. “Što mu se dogodilo?” pitao je viši časnik, osvjetljavajući lice onog kojeg je zavezala. “Udarila sam ga u glavu.” “Čime?” pitao je, čučeći pokraj čovjeka i brzo ga, ali temeljito, pretražujući. “Svojom šakom.” 17

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

17

27.6.2006, 9:20


Pogledao ju je začuđeno, a ona je slegnula ramenima. “Zahvatila sam ga u sljepoočnicu”, objasnila je i on je kimnuo. Udarac u sljepoočnicu omamio bi i King Konga. Nije dodala da je trenirala nebrojene sate da bi mogla izvesti takav udarac. Ako bude potrebno, objasnit će, kada je policajci budu, izričito, pitali o njezinim vještinama, no ona i njezin poslodavac više su voljeli držati dio o njezinim dužnostima tjelohranitelja tajnim. Potraga je rezultirala nožem s dvanaest centimetara dugom oštricom iz futrole privezane za muškarčev gležanj. “Nosili su stvari van, onuda”, rekla je, pokazujući na vrata sobe za odmor. “Tamo su klizna vrata i dvorište vani.” Iz daljine se čulo zavijanje sirena- mnogih sirena- koje je upozoravalo na dolazak čitave flote policajaca i medicinskog osoblja. Uskoro je kuća bila puna ljudi, a ona je još imala posla. “Sjest ću tamo”, rekla je, pokazujući na stube. Murjak je kimnuo, i Sarah je sjela na četvrtu stubu, golih stopala podvijenih ispod sebe. Prije svega, trebala se pobrinuti da se u kući vrati struja, zatim telefon, iako bi se mogli snaći mobitelima. Protuprovalni alarm imao je baterijsku rezervu, pa je pretpostavila da su kradljivci učinili neku štetu i tamo, ili barem bili dovoljno pametni da je zaobiđu. Ovako ili onako, ljudi koji se brinu za sustav trebali su doći i provjeriti sve. Vjerojatno će se i pomična staklena vrata trebati zamijeniti, ali to je moglo čekati do jutra. S listom prioriteta u mislima i mobilnim telefonom u ruci, Sarah je nazvala elektranu u Alabami da podnese izvješće o kvaru. Dobar batler pamti sve takve odgovarajuće brojeve, a Sarah je bila vrlo dobar batler.

18

umrijeti_ili_ugoditi4-finalno.indd

18

27.6.2006, 9:20


Umrijeti i ugoditi  

Odana, prekrasna, profesionalna, savršeno organizirana i potencijalno smrtonosna Sarah Stevens je žena s mnogo vrlina. Izvrsna je domaćica,...

Umrijeti i ugoditi  

Odana, prekrasna, profesionalna, savršeno organizirana i potencijalno smrtonosna Sarah Stevens je žena s mnogo vrlina. Izvrsna je domaćica,...

Advertisement