2
U urbanističkom planiranju potrebno je uzeti u obzir temeljne ciljeve uređenja prostora i uskladiti razvojne potrebe s privrednim i društvenim prostornim vizijama razvoja, na zakonski propisan način. Država i lokalne zajednice moraju surađivati i biti u koordiniranom i integriranom sustavu. Zakonskom regulativom jasno definirati uređenje i pripremu garđevinskog zemljišta prije izgradnje, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, kao i pitanje zakonskih akata o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata. Uspostavljanje učinkovitije implementacijske politike uređenja prostora, kroz institucionalno-pravne principe, izrade strategija razvoja na svim razinama, unaprjeđivanje participiranja građana u procesima izrade Planova i njihova edukacija o važnosti urbanističkog planiranja i urbanizma. Novi planski dokumenti moraju biti paradigma trajnog urbanog razvoja poštivajući nasljeđenu prostornu strukturu, razvijati prometnu povezanost i dostupnost, stimulirati ujednačen razvoj prostora, poticati prijedloge za očuvanje i razvijanje kvalitete prirodnog i kulturnog nasljeđa i baštine, odrediti etape realizacije planova, a sve s ciljem dostizanja trajnog razvoja u prostoru i stvaranja suvremenog i prihvatljivog habitata za stanovnike.
3 Čovjek i prostor | br. 01–04 | srpanj 2015.
Sustavi urbanističkog planiranja, odnosno urbane politike, dosta se razlikuju među državama članicama EU i Europe te su vrlo često neposredan rezultat vladajućih političkih elita i sektorskih politika. Načini kojima se upravlja gradovima i prostorom, neovisnost urbanističkog planiranja o političkim potezima, također se razlikuju u zemljama Europe. Zajednička crta u sustavu urbanističkog planiranja u većini je europskih zemalja bazirana na politici održivog razvoja, a njih prate i zemlje u traniziciji i razvoju. Principi urbanističkog planiranja utemeljeni su raznim dokumentima koji naglašavaju paradigmu održivog i integralnog razvoja s naglaskom na zaštiti okoliša i paralelnim procesima harmonizacije participiranja svih relevantnih sudionika razvoja. Primjeri funkcioniranja sustava urbanističkog planiranja, kao integriranih sektorskih politika u pojedinim državama Europe, iz kojih se može učiti, svakako su Danska, Švedska, Norveška i Škotska koja je smislenom i održivom urbanom regeneracijom svojih naselja, primjer suvremenih urbanih obnova.
5
Primjeri urbanizma koji su, po mom skromnom mišljenju, pozitivni i koji mi odmah padaju na pamet u BiH su grad Tuzla s urbanističko-arhitektonskim rješenjem Gradskog trga i urbanizmom koji je, na vrlo pažljiv i promišljen način, uspio oživiti novi / stari centar grada, zatim Panonika – slana jezera, turističko-rekreacijski kompleks s dobrom urbanističkom postavkom u zatečenom okruženju i velikim zadovoljstvom građana što je došlo do jedne takve realizacije te primjer stambenog naselja Slatina s jasnom i primamljivom urbanističkom koncepcijom vrlo prihvatljivo osmišljenog habitata. Europski primjeri, koji su značajni u smislu dobrog i pozitivnog urbanizma, za mene su, svakako u prvom redu, Skandinavske zemlje i urbanizam njihovih gradova. Stockholm, koji je ponio titulu Zelenog grada Europe 2010. godine zahvaljujući uspješnim realizacijama preobrazbe okoline s novom organizacijom i novim pristupom kreiranja prostora. U Europi je, po mom mišljenju, Barcelona primjer u kojem su urbanizam i sve njegove komponente, zajedno s javnim institucijama, usmjerili razvoj grada na principima održivog razvoja te urbanom preobrazbom, poboljšanim i savršenijim pristupom, 200 hektara industrijskog zemljišta kreirali u centar obrazovnog, kulturnog i socijalnog karaktera. Nastala je nova urbana zona, s visokim standardima zaštite životne sredine i postala model urbane obnove grada. Berlin i Rotterdam su gradovi koji su se uspjeli unaprijediti i razviti u kvalitetne urbanističko-arhitektonske cjeline.
Pozitivan primjer u BiH je grad Tuzla s urbanističko-arhitektonskim rješenjem Gradskog trga i urbanizmom koji je, na vrlo pažljiv i promišljen način, uspio oživiti novi / stari centar grada.
4
Ne bih se složila s tvrdnjom da odnos urbanizma prema okolini postoji uglavnom formalno i da se ne razlikuje sjeverna strana ulice od južne. Urbanizam možda jest formalan kada se o urbanizmu govori u smislu kontekstualnosti kao procesa kontinuiteta, odnosno uklapanja i nadovezivanja u neku od postojećih matrica urbanog identiteta. U postojećoj urbanoj matrici i urbanizmu koji valorizira staro nasuprot novom, može se na senzibiliziran način, inovativnim urbanističkim planiranjem i arhitekturom postići preobrazba kao skladnost suprotnosti. Taj princip u urbanizmu, u smislu kontekstualnosti, ne znači samo formalno (kopiranje zatečne urbane matrice i objekata u okruženju), nego kontrast ili dobar odnos arhitektonskog i urbanističkog izraza u zatečenim uvjetima. Vizijom senzibilizirane intervencije i inovativnim izrazom u urbanističkom planiranju, može se doprinijeti novom kontekstu socijalnog i društvenog kretanja arhitekture i grada te na taj način promijeniti percepciju postojanja urbanizma u odnosu na okruženje, kao formalnog.
16