Page 7

UVOD Najteži je početak. No i ovaj je svijet morao jednom početi. Velikim praskom, kako su mi rekli. Vjerujem da je to bilo nešto teže od zapisivanja prvih rečenica ovog rukopisa. Barem me to uvjerenje održalo u pisanju. U naletu inspiracije pokušao sam napisati nešto novo. Ne toliko Vama koliko sebi. Otkriti toplu vodu, kako bi neki rekli. To se i dogodilo, jer sam za vrijeme pisanja spoznao da je ono što meni djeluje originalno, možda već negdje nastalo, proizašlo iz nečijeg pera. Oduvijek me okolina fascinirala do krajnjih granica. Čovjek u žurbi koji ulicama prostruji poput vode iz vodokotlića niz školjku nikako ne može primijetiti sitnice što jednu sliku razlikuju od druge. Zastanete li samo jednom, umjesto točke koja je svakog trena sve dalje, iako usredotočeni prema njoj jurite, vidjet ćete svijet. Nadam se da nećete zastati na vrlo prometnom križanju jer biste tada mogli osjetiti tvrd vjetrobran. Cijeli – razbijeni, prije – poslije. Možda uz bolnički krevet, novonastale paukove mreže na staklu, dobijete i račun za popravak. Uglavnom, okrenite se ponekad. Iza one paučine u kutu, za koju krivite nepostojeću čistačicu koja nikada posao ne odradi pravilno, možda pronađete čitav novi svijet. Nakon što operete prozore i uklonite stoljetni sloj prašine, ne samo da ćete imati više svjetla u sobi kako biste mogli vidjeti onaj kut, već ćete moći i pogledati kroz taj prozor. Majka hoda ulicom pazeći da se njena šestogodišnja kćerkica ne bi ozlijedila ili pričala s neznancem. Onim koji u hodu čita jučerašnji primjerak novina, prešućujući činjenicu da se njime pokriva svake večeri na klupi u tamnijem dijelu parka. Sada znate odakle Vam je poznat jer ste njegovo pijano dupe već nekoliko puta morali odbiti 5

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult