Page 55

otkucaja srca pala na tlo i ostala tako stajati, odmah pokraj njene. – Hoću li ga opet vidjeti? I tko je doista on?! – pogledavši publiku poviče. – Zašto želi biti samo sjena? Kopija nekog drugog, nekog tko ima svoj život. Ne mogu zamisliti sebe kako kopiram nekoga, njegov izgled, ponašanje, riječi… To me od drugih razlikuje… A njega spaja! Njega upravo to čini jednakim. Razdire ga i od njegove utrobe stvara djelić monotone mase koja zauzima ovaj svijet. Odijela i lica bez izraza, baš poput maski koje umjesto da se skinu ostaju zapečaćene na licima što više bez njih niti ne postoje… Je li on samo odijelo, ili lice koje se u strahu od pogreške sakriva iza maske? Jelenin pogled pun pitanja prolazi kroz dvoranu, od svakog zauzetog do svakog praznog mjesta. Ljudi je promatraju bez riječi, osjećajući miris njene nesigurnosti i suosjećajući s njenom zbunjenošću. Ruka izviri iz tame znanja i na lažni zid ispiše rečenicu: "On ti poznaje tatu, znaš?" Pljesak.

53

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult

Advertisement