Page 31

– Misliš da si prvi? – hihot postaje glasniji od glazbe. – Dragi, svake godine pronađem novu žrtvu. Nekoga tko je spreman razmišljati manjim mozgom. Najmanjim. Svake godine, za rođendan, muž mi daje novac. Nema vremena niti želje provesti cijeli dan u gradu tražeći nešto što bi mi idealno pristajalo. I ne sanja da bi bila dovoljna i jedna pažljivo složena rečenica umotana u šareni omot… Novac koji daruje nije dovoljan da se učini sve što je potrebno, a kako mi niti ne pada na pamet da otkrijem koliko posla je potrebno za ovo lice, pronalazim druge načine da otplatim račun. Ja sretna, on sretan, ti sretan… Zar ne? Kirurg pacijenticu grubo hvata za ruku i okreće dalje od sebe. Nakon spina ili dva, ona se zaustavlja i gleda ga u nevjerici. – Zar ti misliš da sam ja neki idiot? Netko tko neće shvatiti kako ga vrijeđaš svojim rečenicama? Ta ja sam obrazovan čovjek! Imam diplomu koja to i dokazuje! Ja nisam samo tvoja igračka u perverznoj igri mačke i miša. Ne želim to, odbijam! – poviče gestikulirajući. – Ne, znam da nisi glup. Dao si mi to do znanja dovoljno puta danas pokazujući onu diplomu na zidu. Sigurna sam da je pokazuješ svakoj pacijentici. Osim onima koje dolaze zbog liposukcije, zar ne? – crnkinja ga ironično zapita. – To je tvoja vrsta predigre. Zagrize li koja? – Kako se usuđuješ? Ja imam ženu! Volim je, brinem se o njoj! – u naletu žestine muškarac potrči prema Suzy i viče joj u lice. Finale… Glazba pulsira. Na samom je vrhuncu, kao i likovi u predstavi. Osjećaji se isprepliću sa X-ovim egom i Suzynom iskrenošću… – Por favor. Da, vidjela sam da ti to dobro ide. Umjesto slika supruge u ordinaciji držiš samo reklamne plakate i pisma pacijentica koje si očito…zadovoljio. No kada si već 29

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult