Page 16

Paunovi se iznenada pretvaraju u pepeo plavog sjaja. U hladnoj hrpici ostale su samo oči, dva para crnih točaka koje promatraju reflektore i tope se pod njima. Ptice su nestale, a njihova igra zaboravljena je istog trena, kao da nikada nije niti postojala. No prevarile su se jer nisu feniksi. Iz pepela neće opet izrasti. Goranove krvave oči vatrena pogleda skupljaju snagu, prikovane uz hladno prozorsko staklo. Zasljepljujuće bjelilo hladna dodira s jedne strane i suh ustajali zrak s druge, stvaraju zamagljenu sliku na staklu. Mladić, već gotovo zaspavši prislonjen na staklo, vrhom prsta iscrtava neodređene oblike, ostavljajući otiske na prozoru. Iako ništa ne vidi u daljini, Goran zna što se događa unutar kaveza. No ipak nije siguran je li to halucinacija prouzrokovana nedostatkom sna ili viškom kofeina koji kola njegovim žilama. Okreće se te svladan vrtoglavicom i osjećajem melankolije baca se na krevet. Pod leđima, poput bodlji osjeća knjige koje je ostavio tamo ranije. Mladić zatvori oči i duboko udahne. Osjeća kako mu tijelo drhti i treba novu dozu klikova. – Publiko, pogledajte ga samo – začuje se glas negdje iznad neba, skriven između oblaka i prašine, te prekida dosadu. – Taj jadni stvor obješen pred vratima istine uporno bira laž i živi s njom. Glumi nešto što nije i nada se takvim postati. Dar s neba… Tamo negdje u dvorištu, na mekom snježnom pokrivaču… – glas nastavlja, no nakon trenutka pauze opreznije dovršava: – Pardon, još niste vidjeli cijeli prizor. Duboke isprike. Idem na kavu, želi li mi se itko pridružiti? Na postavljeno pitanje nekoliko se dama u publici diže i napušta sjedala. Uzvišene fufe s kroničnim nedostatkom kulture, volje i ugljikohidrata bacaju posljednji pogled na pozornicu i uz glasan tresak izlaznih vrata napuštaju dvo14

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult

Advertisement