Page 153

dalje od svog nosa, a misli su im pune zabrana i naredbi vezanih uz ponašanje u ovakvom tipu društva. Nema hvalisanja, nema svađa, nema komunikacije. Nema skrivenih pogleda prema ljubavnicama i ljubavnicima, svi se previše brinu za vlastiti ugled. I razmazanu šminku nakon ovako duga sna. Vlastita se slika u društvu stvara godinama i brojnim čekovima. A uništiti ju je moguće u samo nekoliko trenutaka, tijekom jedne mizerne predstave ili razgovora potpunih mediokriteta kojih je sada puna ulica. U nekoliko scena koje poput ogledala odražavaju svakog pojedinog čistunca, prikazano je previše istine. Više nego je ijedan od gledatelja rekao u svom mizernom, no luksuznom životu. Ipak, više od sadašnjih izjava, djela ili koraka brine ih prometna nesreća o kojoj su čuli tijekom pauze. Nema prisutne osobe koja ne odbija odgovornost u ovom slučaju, smatrajući ga običnom glupošću. Najvažnije je doći do svog automobila i odvesti se u nepoznatom pravcu nastojeći vratiti život u normalu. I ugled. Samo jedna osoba izlazi tiho, bez ikakvih briga. To je glavni krivac za prometnu nesreću. Onaj koji je automobil zabio u ovu grupu bogataša izmislivši cijeli slučaj. Njegova pratiteljica zamišljeno ga slijedi, pokušavajući se sjetiti u kojem se točno trenutku zbila nesreća o kojoj je i ona prvi put bila obaviještena tijekom pauze. "Možda celuloza ipak izaziva senilnost. Nema veze, mršava sam", prolazi joj glavom, dok prostorom odjekuje kruljenje iz njezina izmučena želudca. Misli prolaze kroz utihnule, zabrinute mozgove užurbanih bogataša, no riječi ne izlaze. Poput štakora koji napuštaju uskoro poplavljeni brod, žure k spasu, nastojeći razmišljati o nevažnim stvarima. Ne o tome "gdje mi je supruga" ili "nadam se da me vozač čeka, spreman na dugu 151

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult

Advertisement