Page 151

– Naravno, sjećam se. A vi se ne biste trebali ispričavati, niste krivi ni za što. Život je onaj koji nam piše sudbinu. Ali budite bez brige, ima puno većih problema od vaših. Vaši problemi nisu ništa naspram trihotilomanije i sličnih nevolja koje su napučile ovaj svijet. Ovaj divni novi svijet12. – Zar ima i takvih pacijenata? – Jana zapita te nastavlja ne čekajući odgovor. – Ja sam mislila da vi ne smijete otkrivati probleme drugih pacijenata… Jednako tako nekome možda govorite da njegovi problemi nisu ništa naspram mojih. A o sebi nikada ne pričate, kao da niti nemate život izvan ove prostorije i između satova s pacijentima. Čini li mi se samo to, ili? – Jana, Janice… Ti ovdje dolaziš govoriti, ja slušati – doktor se počne braniti. – Nikada ne otkrivaj svoje tajne ljudima čije tajne ćeš ti otkriti – dovršivši rečenicu, namigne joj bez imalo srama, zagonetna osmijeha razvučena preko doktorova lica. Nekoliko trenutaka nakon potpune tame koja je prekrila pozornicu, pale se dva reflektora, usmjerena prema dugonogoj silueti. Stoji na presjeku jakih zraka svjetla, u sjajnom krugu koji je grli toplinom, a ona njega zasljepljuje ljepotom. Djevojka kovrčave crvene kose pažljivo motri publiku proučavajući svaki nos, svaku boru, svaku lošu plastičnu operaciju ili novčanu transakciju. Svaki grijeh, svaku laž i nesretnu, nikada neispričanu priču o ljubavi ili mržnji, sudbini i životu oko nje. Nije joj potrebno više od nekoliko treptaja da dozna sve o osobi koju promatra. Njenu prošlost, sadašnjost i budućnost može prepričati s velikom sigurnošću i točnošću. Nakratko izlazi u tamu, dok je slijede tihe note. Kada se vratila, glazba je već bila u punom jeku, a mikrofon u 12

Divni novi svijet – djelo Aldousa Huxleyja 149

Mrtva puhala žive vječno  

Edicija Katapult